On Mon, 1 Sep 2008 07:32:21 +0200, Zli_Zec wrote:

> Ovaj dečko, 'BD' ili 'DarioB' , ti je inače deklarirani peder
> koji obožava Židove i trenira borilačku vještinu izraelske vojske.

Krav Maga? Pa to je super stvar, pogotovo ako za osnovu ima Muai Thai, ne
znam kaj imaš protiv toga. Da nešto posebno patim na šoranje vjerojatno bi
i ja to išao trenirati.

--
http://www.danijel.org/

On Mon, 01 Sep 2008 00:40:04 +0200, BD wrote:

> Zli_Zec wrote:
>
> I koji je point ovoga?

"Point" je da znanost nije sveti sakrament ateističke crkve, nego neutralni
instrument spoznaje. Materijalisti koriste znanost kao sredstvo svoje
osvete protiv vjernika, i zbog toga se često takvi krenu baviti znanošću,
jer su u njoj pronašli religiju koja najbolje odgovara njihovim duhovnim
dosezima. Ali, ono što oni ne razumiju je da ne gledaju svi ni na svijet,
ni na znanost na materijalistički način, nego postoje ljudi koji sasvim
dobro znaju fiziku i svejedno su vjernici ili barem uviđaju da vjera ima
sasvim racionalnu osnovu.
Ono što je sa znanošću dobro jest ukidanje racionalne osnove nekim glupim
oblicima religije. Zahvaljujući znanosti, teorije o svijetu nastalom prije
cca. 5000 godina za šest dana od strane velikog bijelog majmuna nitko
razuman više ne shvaća ozbiljno. Ali volio bih vidjeti po čemu znanost
ugrožava vjerovanje hinduizma da je sav stvoreni svijet zapravo samo san
Brahme, kad u tom sustavu znanosti pripada samo petljanje s elementima sna
bez ikakve nade u otkrivanje Sanjača. Kad se to tako pogleda, zapjenjeni
Dawkins u svojoj borbi s vjetrenjačama izgleda malo previše histerično da
bi ga se shvaćalo ozbiljno, jednako histerično kao bilo koji zapjenjeni
vjernik koji maše svojim spisom. Pitanja religijske filozofije su
presložena i presuptilna da bi zapjenjenim likovima te vrste u njima bilo
mjesta, i to što će se međusobno poništiti dvije apsurdne, ekstremističke i
iracionalne struje vidim kao pozitivnu stvar.

--
http://www.danijel.org/

On Sun, 31 Aug 2008 23:53:20 +0200, Petar Stanojevic wrote:

>> Pustimo sad na stranu tko sam ja. Ti si glup i nisi u stanju shvatiti ni
>> tko sam ja ni što mislim kad nešto velim.
>
> Pretpostavljam da nitko ovdje prisutan to nije u stanju shvatiti, pa se
> postavlja pitanje, kojoj se to publici obracas sa navodnim teoloskim
> finesama ?

O kakvoj ti publici pričaš? Ja tebi velim da si glupan i da ti nisi u
stanju shvatiti. Kakvi god da su ostali, većina je pametnija od tebe pa
neki shvate malo, neki puno a neki sve. A ti, ti nisi u stanju shvatiti
ništa zato što si retardirana budala i imbecil. Ti osobno, ne nekakva
generička publika. Tebi se osobno obraćam i velim ti da si imbecil. Recimo
Ratku se ne dešava da ne bi bio u stanju shvatiti nešto što ja napišem, u
smislu da za neki tekst ne razumije što sam time htio reći. Druga je stvar
je li on to u stanju osobno provjeriti i nešto o tome znati iz pozicije
osobnog iskustva i slaže li se s napisanim, ali razumije što sam htio reći.
Ali ti, Gogala i ostali imbecili, vi imate manje IQ bodova nego moj mlađi
klinac godina. Vjerojatno bi od tri nasumično odabrane kišne gliste dvije
bile inteligentnije od vas. Užasno mi je ponižavajuće kad imbecili poput
vas ostavljaju otiske očiju po mojim porukama.

--
http://www.danijel.org/

On Sun, 31 Aug 2008 23:28:12 +0200, Den wrote:

> Mislim, ono, u pičku materinu! Gledam sad unatrag šta sam radio: namjerno
> nisam htio ništa interpretirati, nego sam samo iznosio GOLE ČINJENICE! Pisao
> sam od početka sve u stilu: "Ljudi, na toj i toj stranici piše to i to,
> ljudi (znanstvenici) tvrde da su izmjerili, štajaznam, da se na izlazu iz
> srca izmjerene vršne amplitude toka krvi nalaze vremenski prije vršnih
> amplituda tlaka, što može biti samo ako se krv pomakla u pojedinom otkucaju
> prije nego ju je srce potjeralo.

Gle, mehanizmi rada srca su poznati i medicinski objašnjeni i najbolje će
ti biti da naprosto priznaš da je Steiner bio u krivu i pustiš to u kurac,
da ti se ne desi da kreneš eksperimentalno provjeravati što će se desiti
kad operativno ukloniš srce nekoj životinji ili čovjeku, i umjesto srca
samo spojiš ulazne na izlazne krvne sudove, očekujući da krv konačno krene
punom brzinom sad kad više nema srca koje valjda djeluje kao ventil za
njeno usporavanje.

Što se tiče provjeravanja, ja sam tu raspravu gledao sa strane i uočio sam
pogreške u svakom tvojem argumentu koji se ticao nečega što u svojem
ograničenom poznavanju kardiologije razumijem. Recimo ti ne razumiješ da je
povišeni puls kod bolesnika s oštećenim srcem rezultat slabije efikasnosti
pumpe po taktu pumpanja, pa sustav pokušava održati optok krvi povećanjem
takta pumpe, po istom principu kao kad uslijed povećanog napora padne
količina kisika u krvi pa sustav ubrza puls i disanje kako bi kompenzirao.
To su ti nekakve biološke povratne sprege, a ova konkretna pokazuje upravo
to da je srce pumpa i da postoje neurološki i kemijski sustavi koji
reguliraju njen rad kako bi se održao optok krvi. Kužiš foru, kad ventil ne
brtvi ili mišić zbog infarkta nema punu funkciju, pumpa ima recimo 50%
normalnog učinka po taktu, i onda povratna sprega koja brine o opskrbi
tkiva kisikom digne takt na razinu koja će količinu kisika vratiti unutar
potrebnih parametara. Budući da pumpa ne može dulje vrijeme raditi na
povećanom taktu, ona uskoro otkaže. I što mi sad tu imamo raspravljati o
tome, a samo zato što se Steiner koji nema pojma o medicini zaletio i
izvalio glupost? Daj malo tog Steinera sagledaj iz realistične perspektive
a ne kao da mu iz dupeta izlazi marcipan.

--
http://www.danijel.org/

On Sun, 31 Aug 2008 23:31:53 +0200, Petar Stanojevic wrote:

>>> Hmm, ali Ti si Bog, pa je prilicno nejasno zasto recenice ne formuliras
>>> u stilu:
>>
>> Ti si glup.
>
> Ako si vidljiva prisutnost nevidljivog Boga

Pustimo sad na stranu tko sam ja. Ti si glup i nisi u stanju shvatiti ni
tko sam ja ni što mislim kad nešto velim.

--
http://www.danijel.org/

On Sun, 31 Aug 2008 23:13:44 +0200, Petar Stanojevic wrote:

> Hmm, ali Ti si Bog, pa je prilicno nejasno zasto recenice ne formuliras
> u stilu:

Ti si glup.

--
http://www.danijel.org/

On Sun, 31 Aug 2008 18:18:00 +0200, Den wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Ti dakle misliš da postoji samo jedan smjer duhovnog razvoja, a oni
>> su rana faza razvoja na njemu, koja se rutinski savladava prolaskom
>> vremena? Moguće, ali ja bih rekao da postoje legitimna alternativna
>> tumačenja,
>
> Zapravo ne mislim da postoji samo jedan smjer, niti da se sav razvoj zbiva
> rutinski. Imamo slobodu izbora, dakle može se i trajnije zastraniti u raznim
> smjerovima. Sve moguće smjerove bi se po kriteriju usmjerenja u odnosu na
> božansko moglo razlučiti u dvije grupe: prema Bogu i od Boga. Prvu grupu bih
> nazvao evolutivnom, drugu involutivnom. Samo involutivne procese mogu
> donekle svesti pretežno na rutine, jer se sav čovjekov pad u materiju i zlo
> zbiva kad se pasivno prepušta utjecajima sa strane, ili kad se jednostavno
> pušta da stvari idu svojim tokom. Evolutivni procesi se zbivaju aktivnim
> angažmanom najužeg središta čovjekovog bića - duše i duha - stalnim
> ulaganjem napora oko uvođenja reda kako bi se ostalo u koraku s neprestanim
> mijenama duha vremena.

Ja bih rekao da si ovime zapravo odgovorio na vlastito pitanje u nastavku
teksta. Naime, ukoliko kao činjenicu prihvatimo da duhovni napredak
zahtijeva ulaganje pozitivnog napora, a popuštanje inerciji i nižim silama
brzo i uz malo napora proizvodi duhovnu degradaciju, onda je logična
posljedica ono što sam ja rekao, da prijanjanje uz zlo dovodi do ubrzane
duhovne degradacije. Ne vidim zašto bi bilo potrebno uvoditi pretpostavku
nužne reverzibilnosti degradacijskih procesa, kad takvi procesi u prirodi u
pravilu nisu reverzibilni i ne vidim zašto bi duša bila iznimka. Ukoliko se
kao činjenica prihvati razvoj duše kao proces koji počinje od jako
rudimentarnih struktura, i postupnim usložnjavanjem dovodi do složenih
struktura, onda je jasno da je takvu složenu strukturu anti-evolutivnim
procesom moguće fragmentirati, odnosno razbiti na manje dijelove i tako
bitno unazaditi proces. Takva fragmentacija se ponekad može poništiti
integracijskim procesima poput kajanja, oprosta i ljubavi/prihvaćanja, ali
rekao bih da je problem s tim što sposobnost za takve osjećaje vrlo brzo
nestaje s napretkom degradacijskih procesa; možeš li si zamisliti trashere
kako iskreno plaču gorke suze pokajanja u spoznaji istine? Takav postupak
bi defragmentirao njihova duhovna tijela i djelomično obrnuo proces
njihovog duhovnog raspada, ali iskreno, prije bih očekivao da razviju krila
i njima polete nego da naprave takav duhovni obrat. Zbog toga velim da je
logika procesa takva da sama činjenica fragmentacije duše čini daleko
vjerojatnijom daljnju fragmentaciju, nego iscjeljenje. To je logika zla, da
manje zlo vodi većem, i što se dublje zagazi u zlo vjerojatnost obrtanja
procesa i pokajanja je manja. Nije to nemoguće, ali je jako slabo
vjerojatno zbog same logike procesa.

> Kad se gleda jedan uži segment, onda je taj pogled sasvim zadovoljavajući za
> sve praktične svrhe. Ali na duge staze bi možda bile potrebne neke
> korekcije. No pitanje je što misliš generalno pod pojmovima "duša" i
> "okončavanje duševnog razvoja".

Mislim na kraj postojanja centraliziranog ega, odnosno njegovu
fragmentaciju na manje, samostalne cjeline. U manje ekstremnim slučajevima
dolazi do začahurivanja traumatičnih elemenata zajedno s nekim elementima
ličnosti u astralnu larvu, koja zauzima prostor u astralnom tijelu ali je u
obrani emotivnog sustava od traume izolirana kao neka vrsta stranog tijela.
U ekstremnijim slučajima dolazi do pucanja astralnog tijela na glavnu masu
i svojevrsno iverje, koje počne živjeti samostalnu egzistenciju u nekoj
vrsti shizofrenog rascjepa ličnosti. Takva fragmentacija se često percipira
kao demonska opsjednutost, i doista, odlomljeni fragment astrala počne
funkcionirati kao neka vrsta autonomnog, zlog astralnog bića. Dalnji korak
je fragmentacija glavne mase astralnog tijela, što stvara podjelu glavne
osobnosti na nekoliko velikih fragmenata koji preuzimaju kontrolu ovisno o
okolnostima, a ekstremni stupanj je totalni raspad svih takvih fragmenata
na mikro-fragmente koji se nakon fizičke smrti raspu, jer ih je jedino
svojevrsna inercija fizičke egzistencije držala na okupu u prividu
jedinstvenog bića. Na žalost, većinu tih fenomena sam vidio, i teoriju sam
izgradio na temelju prakse, i mogu reći da iskustva s takvim bićima spadaju
u najneugodnije stvari koje sam u životu vidio. Netko bi sad takve gledao
kao žrtve procesa, ali to je daleko od istine. Naime, žrtve uglavnom imaju
problem s larvama, dakle začahurenim traumama s kojima nisu u stanju izaći
na kraj. Apsolutno svatko može imati takvu situaciju; larva ne implicira
grijeh, nego naprosto nesposobnost izlaženja na kraj s nečim traumatičnim,
što se potisne sa strane i to se pokuša riješiti kasnije. Fragmentacija
osobnosti nastaje na daleko patološkiji način, kao rezultat teškog grijeha
ili teškog odbacivanja nekih dijelova sebe, ali uglavnom se radi o iznimno
gadnim, zločinačkim umovima kakve imaju ovi na trash grupi, koji namjerno,
planirano i agresivno drugima rade zlo i žele im propast, i onda te svoje
izbore na razne načine racionaliziraju. Odluka da se čini zlo i opravdanje
zla umnim procesom dovodi do pucanja astralnog tijela - ne do začahurivanja
larve, nego baš do fragmentacije. Svako takvo zlo protiv drugoga dovodi do
pucanja dijela sebe, što znači da jako fragmentirano astralno tijelo imaju
školovani zločinci, bića koja su toliko dugo vježbala, planirala i
provodila djela smišljena za zatiranje svijesti i života drugih, da su sami
sebe u procesu nasijekli na komade. Tu ne govorim o ubojicama tijela, nego
o ubojicama duše. Ubojice tijela ne moraju nužno biti zli ljudi, ali oni
koji druge pokušavaju duhovno sasijeći, oni sami sebi naprave ogromnu
štetu. Proces je, dakako, dvosmjeran - mržnja prema sebi i želja za
uništenjem, ponižavanjem i kažnjavanjem sebe se često manifestira kao
mržnja prema drugima i želja za njihovim uništenjem.

> Da li je moguće da se duša dezintegrira ili
> se može jedino desiti da se zaustavi u razvoju i ostane na nekom stupnju iz
> kojeg može opet dalje kad se steknu odgovarajući uvjeti?

Zaustavljanje u razvoju je razmjerno benigna pojava, recimo netko tko je
imao jaku traumu koja je uzrokovala začahurivanje bitnog elementa ličnosti
u larvu najčešće ostaje duhovno paraliziran sve dok ne ojača dovoljno da se
suoči sa začahurenim sadržajem, duhovno ga preživi i tim procesom bude
ojačan. Cijepanje duše je pak rezultat jako gadnih procesa koje se ponekad
može okrenuti, ali logika toga je takva da netko tko je duboko zastranio u
tom smjeru ima takvu strukturu osobnosti da je sve slabiji za suptilne i
visoke emocije i slična stanja koja bi mogla dovesti do iscjeljenja - on će
ismijavati ono što bi trebao predano obožavati s najvećim divljenjem, i
tako će se još dodatno rasijeći.
Kad govorim o fragmentaciji duše, to treba shvatiti u smislu da veća,
složenija duša ima veću sposobnost za duboka i kvalitetna stanja. Mali
fragmenti su mali i po tome što su sposobni samo za niža duhovna stanja;
fragmentirana duša ima sposobnost za mržnju, gnjev, prezir, ruganje i
ismijavanje, a cjelovita duša također ima sposobnost za mržnju, gnjev i
prezir, ali osim toga i za kompleksna i visoka stanja koja zahtijevaju
uzlete duha - divljenje, predanost, obožavanje, ganuće. To su stanja koja
zahtijevaju širinu duha, a fragmentacija duha je tome suprotnost, pa se te
više funkcije prve gube. Dakle fragmentiranu dušu prepoznaješ po smradu, po
njenoj gadosti i sposobnosti samo za nisko i gnjusno, i po nesposobnosti za
ljepotu, za ljubav, za duhovni zanos. Takvi obično zadržavaju niske zamjene
- imaju sposobnost za histerične emocije bazirane na samosažaljenju, i to
po mojem iskustvu sve do samoga kraja, ali divljenje i obožavanje, ili
kajanje, to ne.

> Da li su procesi
> duševne involucije zaista ireverzibilni za sva vremena, ili je duša kao
> takva ipak u konačnici nerazoriva?

Zašto bi duša bila nerazoriva, ako govorimo o osobnom egu koji se postupno
razvijao dugotrajnim procesima? Ako mu je trebalo jako puno vremena da se
razvije od malo prane oko bakterije do strukture koja je sposobna za
apstraktno mišljenje, visoke emocije i transcendenciju, zašto je tako teško
zamisliti da je takvu dušu, koja je dugotrajno stvarana napretkom u
vrlinama, moguće ireverzibilno uništiti zlom i grijehom? Nije Isus bez veze
pričao da su uska vrata koja vode u život.

> teže pitanje. Postoje pali anđeli - bića raznih hijerarhija koja su
> evolutivno zaostala u značajnoj mjeri, ali im se duša nije raspala i
> dezintegrirala. Umjesto toga, te su anđeoske duše ušle u evolutivni razvoj
> nižih hijerarhija kod kojih predstavljaju neophodni faktor regulacije
> razvoja. Što bi se reklo, božanska providnost za sve ima svrhu i smisao.
> Totalna dezintegracija mi s tog gledišta izgleda kao bespotrebno rasipanje
> resursa.

I raspadanje životinjskog leša nakon smrti na djeliće koji mogu poslužiti
jedino kao hrana drugim bićima koja se hrane leševima, ali više nemaju
postojanje jednog sofisticiranog bića, može izgledati kao rasipanje
resursa, ali se to svejedno tako odvija.

>> Izbor zla i demonskog nije nešto što je moguće lako obrnuti, jer u
>> vrlo kratkom roku proizvodi ireverzibilne negativne učinke na duhovna
>> tijela; onako kako viša stanja svijesti i izbor za dobro djeluju
>> integracijski na unutarnje duhovne elemente i obogaćuju dušu
>> sofisticiranijim elementima, tako izbor zla potiskuje i na kraju
>> odstranjuje sofisticirane elemente iz duše, a pojačava unutarnje
>> shizme i frakture u procesu koji je suprotan iscjeljenju. Karikirano,
>> jaje je vrlo jednostavno razbiti udarcem, ali kad to jednom napraviš
>> nema više povratka nazad.
>
> Slažem se, kad se razbije jaje, onda više nema nazad, ali samo zato što to
> nitko danas ne radi.

Postoji tu i drugi zakon termodinamike zbog kojeg takve stvari ne bi baš
funkcionirale ni da se netko baš ozbiljno potrudi oko toga.

> otvorene sve opcije. Pogotovo kad se još prisjetim da je Bogu moguće što
> čovjeku nije. Možda ti imaš neke argumente koji to mišljenje pobijaju?

Gle, moje mišljenje je da Bog može napraviti svašta, ali pitanje je iz
kojeg razloga bi se Bog poželio miješati u funkcioniranje fizičkih, ili kad
smo već kod toga, astralnih zakonitosti? Bitno je shvatiti da procesima
raspada duše podliježu oni koji su u svojem grijehu toliko uznapredovali,
da njihova gnjusnost priječi svaki stupanj milosti koji bi viša bića mogla
osjetiti prema takvima. Mi tu govorimo o onima koji su toliko duboko
odabrali procese suprotne svemu Božanskom, da ih je dovoljno čuti kako
misle i govore pa da postane jasno kako izgleda pakao iznutra. Kad je to
jasno, ne uspijevam vidjeti zašto bi Bog intervenirao u korist onih, koji
bi na Njega na svaki način pljunuli, u svim oblicima i pojavnostima u
kojima su Ga u stanju osjetiti.

--
http://www.danijel.org/

On Sun, 31 Aug 2008 20:56:23 +0200, surfer wrote:

> Kako za misli nije prirodno da budu paralizirane vodiljom do koje
> nisu same došle,

Mislim da je ključni element problema upravo usvajanje neprovjerenih
koncepata koje iznose različiti "autoriteti". Da neka ideja zvuči ne znam
koliko pametno, treba je uzeti s rezervom sve dok ne dođeš na razinu na
kojoj možeš takvu ideju ili potvrditi ili opovrći. Praktički svaki put kad
sam usvojio neku ideju koju je iznosio neki "veliki autoritet" a tu ideju
nisam mogao osobno provjeriti, imao sam zbog toga neku vrstu problema. Ono
s čim Den ima problema je shvaćanje Steinera kao autoriteta i prihvaćanje
ideja i koncepata koje se ne daju uzemljiti u iskustvo i osobnu praksu, ali
Bakija je zadnji koji bi mu oko takvog nečega imao pravo prigovarati budući
da je on osobno upravo najgori primjer blebetanja bez iskustva i osobne
prakse. Čini mi se da Bakija Denu prigovara zato što bi htio biti u
poziciji nekoga tko može prigovarati i soliti nekome pamet, a ne zato što
bi imao nešto vrijedno za ponuditi.

--
http://www.danijel.org/

On Sat, 30 Aug 2008 15:31:19 -0700 (PDT), vib wrote:

>> Zbog toga ja smatram da materija posjeduje
>> inherentnu težnju prema samoorganiziranju i stvaranju sve složenijih
>> struktura, što se na jednoj razini manifestira kroz fuzione procese u
>> zvijezdama kojima nastaju teži elementi, na drugoj kroz kemijske procese u
>
> ima sposobnost samoorganizacije ali realno gledano cini se da se to
> nacelo iscrpljuje vec kod minerala.

Pa ne bih rekao, budući da ja nastanak sve složenijih kemijskih spojeva,
uključujući nukleinske kiseline, vidim kao nastavak tog procesa.

>> kojima nastaju sve složeniji spojevi, a na trećoj kroz evoluciju živih
>> organizama od jednostavnijih prema složenijima.
>
> tu se vec mora uvesti novi element, naime taj prjielaz iz nezivog u
> zivo, IMO, ostaje nejasan, koliko god se aorte odn. retorte dugo
> kuhale.

Kao što rekoh, radi se o najzajebanijem dijelu procesa evolucije, koji je
trajao milijardu godina. Zamisli da imaš kotao s kemikalijama i on se krčka
sto milijuna godina, pri čemu nastaju čudne pojave poput lokalnih nakupina
proteina, aminokiselina i enzima u mikroskopskim udubljenjima stijene, jer
je još daleko razvoj stanične membrane. Mi zapravo znamo jako malo o tom
procesu, samo se čini da je struktura stanice beznadno komplicirana i da
nije mogla nastati slučajno, ali nitko normalan ni ne veli da je nastala
slučajno. Proces u kojem prolaskom vremena u svemiru opažamo sve složenije
tvari a sve počinje s eksplozijom energije teško se može nazvati slučajnim,
vidi se obrazac nastanka složenog od jednostavnog koji prožima sve razine
svemira, i taj obrazac promiče jedino znanstvenim fah-idiotima koji su
toliko fragmentirali opažanje svemira da im zvuči apsurdno i smiješno
stavljati procese u zvijezdama, kemijske procese i procese evolucije živih
organizama u isti koš, ali ja u kontinuitetu i istom obrascu prisutnom u
tim procesima vidim način na koji Bog stvara svijet.

> mislim da stupanj organizacije iznad mineralnog vec treba etericki
> element, to onda cini prijelaz na billjke. sa biljaka na zivotinje je
> opet skok, biljke same iz sebe ne mogu iznjedriti zivotinju ukoliko se
> ne umijesa novi elemnt 'odozgo' - itd.

Ja bih izbjegavao izoliranje eteričkog elementa kao neke vrste izdvojene
pojave, i bio bih skloniji reći da različite oktave eteričkog sudjeluju u
samim formativnim procesima u kojima nastaju različiti aspekti materije.
Dakle rekao bih da neki tip prane možeš opažati u samom ponašanju
svjetlosti, a neke u kemijskim procesima; teorija mrtve materije možda
izgleda privlačno u počecima razmišljanja zbog svoje jednostavnosti, ali
kasnije dovodi do sve većeg broja problema koje se mora rješavati uvođenjem
raznih deorum-ex-machina, recimo konceptima prane koja s jedne strane
ispada skoro jednako transcendentalna kao duša, a s druge strane bi trebala
biti toliko bliska materiji da bi je se moralo moći detektirati
instrumentima. Moje rješenje tog paradoksa glasi da prana mora biti dijelom
onoga što obično doživljavamo kao materiju, mora biti dio inherentne
dinamike, čak bih rekao duhovnosti, same materije.

> naime, taj 'element', uopce ga ne moramo zvati duhovni (jer zapravo i
> nije)- u ovom nacinu gledanja - je taj koji 'trazi' nacin kako ce se
> izraziti. Astral kao princip zelje, strasti, nizih emocija ...
> 'trazi' (pod navodnicima!) odgovrajuce tijelo. naprosto ne moze se
> izraziti kroz biljku. u tom smislu je neka fizicka manifestacija
> ukalupljena i uvjetovana tim 'visim' principom koji je na neki
> pokretac inertnog nosioca.

Da, čini se da neki aspekti evolucije tako funkcioniraju, ali isto tako mi
se čini da materija ima formativni učinak na astral, odnosno da struktura
astralnog tijela bića jako ovisi o tome koje smjerove razvoja mu parametri
fizičkog tijela dopuštaju. Recimo, vrlo složena socijalna i seksualna
međudjelovanja ljudi moraju utjecati na formiranje elemenata ljudske duše,
koja bi se našla u nezgodnoj poziciji kad bi se morala inkarnirati kroz
tijelo vanzemaljca koji uopće nema ljudski tip socijalnih i seksualnih
odnosa podržan na razini biologije.

> to nema nikakve veze sa antropomorfickim koncepcijama, to su naprosto
> sile, snage koje se manifestiraju po principu sustina ili sadrzaj/
> forma.

Ono što ja smatram nevjerojatnim jest da postoji duhovni prauzor čovjeka,
čega je ljudsko tijelo materijalizacija. Ljudsko tijelo je tako očito
formirano isključivo za svrhe međudjelovanja s materijalnim svijetom, da ne
mogu zamisliti apsolutno nikakav kontekst u kojem bi duhovnom biću, koje je
neograničeno materijom, trebale ruke, noge, glava, nokti, nožni prsti,
probavni organi i slične stvari. To je naprosto besmisleno do ekstrema, i
bilo kakav uvid u astralno pokazuje da su jedini uzroci postojanja
antropomorfnih astralnih entiteta zapravo rezultat djelovanja suprotnog
smjera, dakle uzrok im je u jakoj identifikaciji duše s tipom tijela kroz
koje se formirala, pa nastavlja koristiti taj oblik i kad je to nepotrebno.
Naprosto, oblici astralnog funkcioniranja ljudskih duša toliko su (barem na
početku) određeni naučenim kroz fizičku egzistenciju, da je takvima teško
zamisliti duhovnu akciju bez fizičke ambalaže kroz koju su je na fizičkom
planu naučili obavljati.

> poznata je ona observacija da je inteligencija sadrzana u dizajnu
> tijela nesumjerljivo veca od inteligencije koja nastanjuje to tijelo,

Ne bih rekao da se može govoriti o dizajnu tijela više nego se može
govoriti o dizajnu zvijezda ili dizajnu zrna pijeska.

> to podjednako vrijedi za ljude i za zivotinje, jer i najveća ljudska
> inteligencija je još daleko od konstruiranja neceg savrsenog poput
> zivog organizma.

Zapravo, rekao bih da dosta ljudskih kreacija nadilazi bilo što poznato u
sferi živih organizama. Nisam primjetio žive organizme koji bi bili u
stanju lansirati se u orbitu ili letjeti sa Zemlje na Mjesec zbog svojeg
"prirodnog dizajna", a ljudski tehnološki artefakti to mogu. Isto tako,
nisam primjetio biće čije bi se oči mogle mjeriti s modernim teleskopima i
mikroskopima, ili um koji bi se mogao mjeriti s računalima u ogromnom broju
stvari. Svaki rovokopač nadilazi parametre ljudskog tijela po kriteriju
fizičke snage, a ako ćemo o složenosti, današnji mikroprocesori svojom
složenošću konkuriraju najsofisticiranijim aspektima biologije.
Fora s biološikim "dizajnom" je u tome što je to dizajn u onom smislu u
kojem se može reći da potrebe tržišta dizajniraju uspješni proizvod, a ne u
smislu da inženjer dizajnira uspješni proizvod. "Tržište" u slučaju
biologije znači da će te lav pojesti ako ne trčiš dovoljno brzo, pa nećeš
proizvesti potomke, ali će ih zato proizvesti onaj koji *je* trčao dovoljno
brzo ili je bio dovoljno pametan da zbriše lavu, ili je bio dovoljno jak da
ga ubije. Dakle biologija funkcionira tako da genetske varijacije u
potomstvu proizvode nekoliko mogućih varijanti bića, od kojih onda
"tržište" odabere najbolju, i selekcija onda ide dalje u tom smjeru. Dakle
to je jako daleko od kaotičnog sustava kojim bi vladale nasumične mutacije,
i jasno je zašto rezultati takve selekcije nakon određenog broja iteracija
izgledaju jako optimizirano, i zašto se to može pobrkati s inteligentnim
dizajnom nastalim u nečijem CAD programu.

> to se naravno koristi kao argument u teroriji 'inteligentnog dizajna'
> koja je kao suprotnost evolucionistima. u tom smislu ja shvacam taj
> 'inteligentni dizajn' kao suprotnost proizvoljnostima. U cinjenici da
> je fizicka okolina oblikovala zivotinjsko tijelo ne vidim nesto
> neduhovno ili nizeg reda. treba dizajnirat nesto sto ce funkcionirat u
> fizickom svijetu, to je vrhunski pothvat, bio on duhovan ili
> neduhovan.

Naravno. Ja bih čak rekao da se prirodnu selekciju može tumačiti kao
urođenu želju svemira za savršenijim i boljim, odnosno da je težnja prema
Bogu osnovni motor svemira.

--
http://www.danijel.org/

On Sun, 31 Aug 2008 07:51:54 +0200, Den wrote:

> Danijel Turina wrote:
>> On Sat, 30 Aug 2008 23:50:21 +0200, Den wrote:
>>
>>> E sad, Danijel je rekao da ste vi luđaci, no ja to nisam shvatio
>>> doslovno, nego onako, kao izraz jake emocionalne reakcije.
>>
>> :)
>> Jaka emocionalna reakcija u ovom slučaju ne isključuje trezveni
>> intelektualni sud. Ja sam se u životu nagledao svega, ali moram
>> priznati da sam o ovakvima samo čitao, i to u poglavlju Sabhaparvan
>> Mahabharate. Nekako imam jak dojam da će i ova priča završiti na
>> sličan način.
>
>
> :) Ha, moguće je i to. Al ja se stalno pitam i dvojim ne guram li nos tamo
> gdje mu nije mjesto. Ti ljudi očito nisu voljni i spremni slušati, i to tako
> možda mora biti. Nitko se ne rađa odrastao, nego najprije bude dijete, pa
> odrasta. Nije dobro siliti dijete da bude kao odrastao. Svatko ima svoj put.
> Mi smo odplakali to što njih čeka, sad se opet smijemo, i htjeli bi da se i
> oni smiju s nama, da preskoče muku, ali to izgleda ne ide samo tako. Bez
> muke nema nauke. Njihov put očito nije (još) da čuju i razumiju, nego da
> najprije osjete. Možda je pogrešno oduzimati im to kratko vrijeme sreće koje
> im je zapravo potrebno kao neka priprema i skupljanje snage za ono što ih
> čeka, a čeka ih puno toga. Možda ih treba pustiti da kao mala djeca odigraju
> svoje budalaste igre, jer im je sad vrijeme da se vesele i smiju, a poslije
> će plakati.

Ti dakle misliš da postoji samo jedan smjer duhovnog razvoja, a oni su rana
faza razvoja na njemu, koja se rutinski savladava prolaskom vremena?
Moguće, ali ja bih rekao da postoje legitimna alternativna tumačenja, npr.
da je do određene faze duhovnog razvoja duša zapravo jako krhka i
nestabilna tvorevina podložna kaotičnim efektima, i da je u tim uvjetima
nužno primjenjivati veliki stupanj samokontrole i etičke discipline kako bi
se izbjeglo padanje pod utjecaj zla, koje može lako dovesti do pucanja
kohezivnih elemenata unutar duhovnih tijela, te fragmentacije i u konačnici
raspada istih. Tako se duhovni razvoj nerazvijenih duša koje padnu pod
utjecaj zla okončava u ranoj fazi, prije nego je pravo i počeo.
Izbor zla i demonskog nije nešto što je moguće lako obrnuti, jer u vrlo
kratkom roku proizvodi ireverzibilne negativne učinke na duhovna tijela;
onako kako viša stanja svijesti i izbor za dobro djeluju integracijski na
unutarnje duhovne elemente i obogaćuju dušu sofisticiranijim elementima,
tako izbor zla potiskuje i na kraju odstranjuje sofisticirane elemente iz
duše, a pojačava unutarnje shizme i frakture u procesu koji je suprotan
iscjeljenju. Karikirano, jaje je vrlo jednostavno razbiti udarcem, ali kad
to jednom napraviš nema više povratka nazad.

--
http://www.danijel.org/