On Wed, 03 May 2006 23:29:31 +0200, Miroslav Zubcic wrote:

> Naime pristaješ na igru i pokušavaš biti upravo ono što žele osporiti,
> a oni osporavaju prvenstveno svoju *fantazmu* o tebi, a ne tebe u
> nekom početnom stanju dok još nisi imao potrebu pokazati se ili
> prikazati znalcem ili većim znalcem nego što jesi. Ti im ispunjavaš
> djelomice tu fantazmu, te čak i to pokušavaš obraniti. No koja je
> cijena tog diskursa?

Ti hoces reci da bih ja trebao radi mira u kuci reci da sam ja samo jos
jedna bijela ovcica? Pa vjerujem da bi se to ovima dopalo i da bi njihov
svjetonazor prestao manifestirati simptome iritacije stranim tijelom, ali
problem je sto sam ja stvarno strano tijelo, i nisam uopce ovca, a kamo li
bijela.
Isto tako mi je vise pun kurac toga da se svi osjecaju ugrozeni time sto
meni ide dobro sve cega se primim, i ponasaju se kao copor pasa kad se
pojavi netko za koga misle da zeli pisati po njihovim banderama. Recimo
fotografijom sam se poceo baviti zato sto su mi stjecajem okolnosti bila
odrezana prakticki sva druga sredstva izraza, pa sam se zadubio u to cisto
da ne mislim o onome sto trenutno nisam u stanju rijesiti. I kaj, buduci da
sam sposoban, cisto slucajno sam postao dobar u tome. Slicno je i s voznjom
auta - neko vrijeme sam se time zabavljao na nacin na koji se neki
zabavljaju jedrenjem, planinarenjem ili nekom drugom aktivnoscu u kojoj
imaju neposredni osjecaj jedinstva s vjetrom ili planinom; u mojem slucaju
s autom, cestom, prirodom, s izbrusenim osjetilima i instinktima, prakticki
bez misli. I tu sam postao dobar, ali ne kao dripci koji se utrkuju s
drugima, nego kao jedrilicar koji hvata idealan vjetar i bori se jedino s
limitom vlastitih sposobnosti, i tezi tome da postane jedinstvo vjetra i
jedra. Pun mi je vise kurac ljudi pseceg i ovcjeg mentaliteta koji misle da
se ja bavim njima i da im pokusavam popasti travu, pojebati zenke i
zapisati bandere. Takvi nikad nece biti u stanju shvatiti da se ja svim tim
stvarima, koje mi idu toliko njima-nevjerojatno dobro, bavim zato da si
odvratim um s potpuno desetih stvari, i da mi je sve to sto su oni u stanju
primjetiti zapravo sporedno, a citav moj zivot je jedna golema frustracija
zbog toga sto jedino zelim biti s Bogom tamo, gdje jedino ne mogu biti, i
svaki dan me ubija i izjeda sjecanje na ono do cega ne mogu jer moram ovaj
zivot odzivjeti do kraja, a sve ove stvari na koje su ovi dripci bolesno
ljubomorni, i za koje misle da si njima hranim ego, to je meni kao kad se
netko u progonstvu iz domovine zadubi u posao kao ludjak, samo zato da mu
ne stigne pasti na pamet ono sto je izgubio. Ali sto bi ti znao o tome, ti
si na ovom svijetu sretan jer ne znas za nista bolje. Ja nikad nisam bio te
srece. Ovi majmuni u svojoj tuposti misle da se ja pravim nekakav mesija
ili kako vec glasi ta zidovska pizdarija. To je totalno netocno. Druga
teorija je da vele da smatram da sam Bog. Da bar. Ja na zalost imam
poprilicno dobru predodzbu o tome sto sam ja. Ja sam ti ono sto nastane kad
Bog odreze jedan svoj aspekt, jedan komad svoje svijesti, i zarobi ga u
svijet, i onda taj komad svom svojom silom zeli vratiti se nazad i ponovo
biti cjelina, i kroz taj njegov ocajnicki pokusaj u svijetu ostaje duboki
trag koji je njegova uzasna zudnja ostavila, jer taj fragment u svemu zeli
sagledavati Boga, zeli se vratiti u Amber sjecanjem, rezanjem kroz sjene, i
to radi takvom snagom da doslovno preore samo tkivo iluzije i ucini da ona
na mjestima napukne i pocne se cudno ponasati, a kroz takve tragove onda i
druga bica mogu napipati izlaz; malo suptilniji ljudi uoce mantricke
vrtloge koji su utkani u moje funkcioniranje, i ti vrtlozi ih ponesu,
otvore im put. To ti je moje misljenje o onome sto Bog radi, i koji je
uzrok mojoj agoniji. Bog suosjeca s bicima koja su u neznanju i zeli da se
ona spase, a ja ih mrzim iz dna duse buduci da je Njegova zelja za njihovim
spasenjem uzrok mojoj muci. Sve to ja vecinu vremena drzim potisnuto ispod
praga percepcije, a nesto tu i tamo izadje na van kad sam umoran pa mi se
vise ne da glumiti debila.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 03 May 2006 22:23:48 +0200, Miroslav Zubcic wrote:
>> Teorija bi glasila da stavljanjem mojih tvrdnji u jednom podrucju
>> pod znak pitanja, pod isti znak pada i sve ostalo.
>
> E bravo. Ovo si jako jako precizno primjetio. Klasična pretpostavka
> ljudi o učiteljima nečega duhovnog (ne ulazeći sada u tu duhovnost) je
> da su pretty much bogoviti i daleko od pogrešivosti običnih ljudi.

Klasicna pretpostavka o uciteljima necega duhovnog je da su glupi fejkeri i
manipulatori, koji nisu nista u stanju korisno raditi, i taj stereotip ima
jako solidno uporiste u stvarnosti, buduci da je duhovnost mutna voda u
kojoj plivaju svakakva govna. Problem koji ja ovdje opazam je taj sto se
mene pokusava na silu ugurati u taj stereotip, a tebi se, izgleda, cini
cudnim sto se meni to bas i ne svidja.
Drugi problem koji opazam je sto je ljudima nevjerojatna i sama
pretopstavka da bih ja stvarno mogao biti dobar u svemu onome gdje se
"ponasam" kao da jesam dobar. Zakljucak koji se izvlaci iz te pretpostavke
je da ja valjda nemam sto pametnije raditi, nego idem okolo i preseravam se
kako sam strucnjak za svasta, i nemrem si pomoci nego glumiti
pametnjakovica.
Ta pretpostavka je utemeljena na zraku a ne na cvrstom tlu. Sam njen temelj
je u ideji da su ljudi manje-vise slicni, pa ako je nesto za 99% populacije
neizvedivo, recimo biti strucan u vise od jedne stvari i postici visoku
razinu strucnosti u kratkom vremenu, onda se zakljucuje da se ne radi o
stvarnom fenomenu nego o nekakvoj iluziji. Iz toga se pak traze mozebitni
uzroci, a tu se svi sjete toga da ja sigurno imam ogromni ego cim se toliko
razmahujem okolo.
Sve izgleda razumljivo samo po sebi i intuitivno jasno, ako zanemaris
opazanje stvarnosti, dakle stvarne rezultate. Moji kriticari rade jednu
bitnu gresku u analizi - oni misle da se ja pravim strucan svugdje gdje se
javim. Zapravo je stvar obrnuta, ja se u pravilu uopce ne petljam u ono u
sto se ne razumijem, a javljam se samo tamo gdje imam odredjenu kolicinu
znanja. Jesi li kojim slucajem da se javljam na grupe o, ne znam,
biciklizmu, alpinizmu, ronjenju, klasicnoj glazbi, matematici? Nisi. Kako
to, ako se ja bas svuda moram gurati? Kako to da se ne pravim strucnjak za
biciklizam i ronjenje? U krajnjoj liniji na newsima sam jako dugo, mogao
sam kao Vid Strpic selektirati sve grupe i po svuda nesto srati. Ali ne,
mozes uociti da imam vrlo precizno definirane tocke interesa.
Treci, hajdemo reci problem, je da si ja ne dam srati po glavi. Tu lekciju
sam naucio kad mi je trideset majmuna objasnjavalo da je 2+3*5=25, cak su
donijeli i jeftini kalkulator da mi pokazu da je 25, a ja tvrdoglava budala
se ne dam krstiti i unatoc svim dokazima tvrdim da je 17. Tu sam naucio da
ja mogu biti sam s jedne strane, na drugoj strani moze biti proizvoljno
veliki broj ljudi, i oni svi mogu dati zadnju kap krvi za okladu da sam ja
u krivu, ali ako ja znam, a oni ne znaju, ja cu biti u pravu a oni su samo
hrpa glupavih debila koji sigurnost traze u brojnosti. Mene je nemoguce
pokolebati brojnoscu i glasnoscu gomile, ja sam na to totalno imun, a
pretpostavljam da to izludjuje gomilu koja upravo u glasnosti i brojnosti
dozivljava privid smisla vlastite egzistencije, pa ih moja "tvrdoglavost"
zapravo ugrozava na dubljoj razini nego su svjesni, i to je razlog zasto ja
*moram* biti u krivu, i zasto ce takvi prije crknuti nego odustati.

> Dobrim retoričkim sposobnostima i pameću se zaista i održiš dobro u
> velikoj većini flejmova, no to samo jača želju koja glasi "neka padne
> napokon hulja, ah kakav će to biti pad, uh kako ćemo uživati".

A eto, takvi ce imati prilike nauciti da neostvarive zelje uzrokuju patnju.

>> Problem je reality check, odnosno stvarnost kao krajnji kriterij
>> vrednovanja ideja. Naravno da u svakom podrucju u kojem ja nesto
>> velim imas nekoga tko se s tim nece sloziti. Evo ovdje na
>> religijskoj grupi ih imas par komada koji ne samo da se ne slazu sa
>> mnom, nego bi me najradije u drek zakopali.
>
> E, ali što je sa onima koji bi jednostavno raspravljali i polemizirali
> u granicama nekakvog common dobrog ukusa, a ti si se baš raspucao na
> sve i sva i totalno ih raspizdio, a da zapravo i nije moralo tako
> biti? Ok, uvijek će postojati podsvijet usijanih glupana koje je
> lijepo gaziti, vrijeđati i zabavljati se sa njihovim razapinjanjem, no
> ti taj inače zdrav sport po mojem mišljenju širiš i na one sa kojima
> si mogao eventualno i normalno porazgovarati, poflejmati se i inače ih
> ako si u prilici isflejmati na finjaka - što je puno bolji ubod od
> jeftinog i nekreativnog kamiondžijskog prostačenja.

Ti citavu stvar shvacas kao sport bez posljedica, dok u stvarnosti
posljedice postoje, i poprilicno su ozbiljne. Naime, ovi koji hoce mene
poraziti zapravo ne mogu naskoditi meni. Mislim, sto oni u krajnjoj liniji
mogu meni napraviti? Dosadjivati mi dok ne odustanem od pisanja na newsima?
Nasmijavati me dok se ne zadavim od smijeha? Ufurati me u pisanje toliko da
izgubim previse vremena pa sjebem nesto IRL? To ti je sve zapravo borba za
publiku, a svodi se na stvaranje dojmova i protudojmova, koji se tu
nadjacavaju, pri cemu citava prica ponekad stvarno izgleda kao Ionescova
drama, ili Busheva predsjednicka kampanja. Mislim, sto dobiva onaj tko ide
dokazivati da ja nesto pricam bez pokrica? Hocu li ja, ako on uspije na
newsima zvucati uvjerljivije, IRL zaboraviti raditi to o cemu sam pricao?
Hocu li ja zaboraviti voziti auto ako tip koji nema pojma o autima i voznji
pogleda neku moju tvrdnju i smije se, jer mu iz njegove pozicije izgleda
kao pizdarija? Hocu li ja zaboraviti programirati ako deset ljudi bude
ponavljalo da nemam pojma o programiranju? Hoce li netko znati u stvarnom
svijetu napisati ozbiljan program ako na newsima ostavi dojam ozbiljnog i
strucnog programera? Hocu li ja zaboraviti fotografirati ako netko nekoga
na newsima uvjeri da ja nemam pojma o fotografiji? Hocu li ja u duhovnom
smislu zaboraviti kako neke stvari rade zato sto se trojica ovdje deru da
nemam pojma? Ocito, odgovor je "ne". Cinjenice su cinjenice, stvarnost je
stvarnost. Zid od cigle ne postane mekan zato sto si netko vizualizira da
je od vate, nego ce razbiti ludu glavu ako proba kroz njega proci.
Ali, idemo mi to postaviti na malo drugaciji nacin. Recimo da imas
predsjednicku kampanju kakvu su imali Amerikanci zadnja dva puta. U oba
slucaja imas dva kandidata, od kojih je jedan cisto OK osoba koja bi sasvim
pristojno vodila drzavu, a s druge strane imas totalno kriminalnog imbecila
i nize bice, koji ce, ako pobijedi, svoju zemlju dovesti u bankrot,
okrenuti protiv nje prakticki sve koji su joj prije bili skloni, uvuci je u
rat kojem se ne da sagledati kraj i u kojem nema izlazne strategije, i,
opcenito, koji nema kurcevog pojma o poslu za koji se kandidira, ali bi ga
jako zelio obavljati. Je li posve nebitno kakav dojam se ostavlja na
publiku? Mislim, Al Gore nece postati lazac zato sto je Bushova kampanja to
na sav glas tvrdila, niti ce John Kerry postati isprazni hvalisavac zato
sto ga je Bushova kampanja pokusavala takvim prikazati. Kerry je i dalje
ratni heroj, a Gore genijalni politicar s dalekoseznom vizijom. Problem je
sto publika, kad povjeruje krivome, sama sebe osudjuje na jako gadne
nevolje, jer ce si izabrati vuka za pastira, a pastira protjerati u sumu
govoreci mu da je vuk. Onda ce ih vuk fino ograditi u tor, i konzumirati ih
na miru jednu po jednu.

> BTW ... kada bolje razmislim, da li je uspjeh takvog napada koristan
> ili štetan za tebe?

Mislis, hocu li ja postati luzer i neznalica ako dovoljni broj ljudi u to
povjeruje? Hocu, u njihovim glavama. Njihovi postupci ce onda biti vodjeni
tim uvjerenjem, i iz njih ce slijediti odgovarajuce posljedice. Te
posljedice su u ovom slucaju poprilicno gadne, buduci da bi se moglo desiti
da veci broj ljudi izgubi svaku nadu i da ih pojedu ocaj i cinizam. To ce
imati po mene lose posljedice u smislu da cu se osjecati odgovornim sto se
nisam jace i nemilosrdnije borio protiv razlicitih Busheva, Rovea i
Cheneyja, i osjecat cu se otprilike kao ona dvojica porazenih
predsjednickih kandidata kad gledaju kako im cimpanza odvodi zemlju u
propast. Isto tako ce po mene imati lose posljedice u smislu da cu znati da
sam investirao deset godina zivota u to da probam ljudima otvoriti opciju
kojom ce se izvaditi iz govana, a to je sve propalo, i rezultat su jos
dublja govna nego prije. Da, imat ce stetnih posljedica po mene, i nije mi
svejedno kako ce stvar zavrsiti. Ali, ako mislis hoce li imati stetne
posljedice u smislu da se meni naguzva ego, to ti je meni smijesno, jer
implicira ono sto ovi bedaci tvrde, naime da je moja vrijednost fiktivna
konstrukcija a da sam ja idiot na ego tripu.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 03 May 2006 21:12:54 +0200, Miroslav Zubcic wrote:
>> Znam to, kod nas imas malo atipicnu situaciju u kojoj front end i back end
>> listeneri podizu procese koji se onda rasporede po vecem broju strojeva, od
>> kojih svaki sa svoje strane napada bazu. Uglavnom imas totalni failover cak
>> i unutar pojedinacne transakcije (prije timeouta, naravno), jer ako se
>> jedan switch ne javi neko vrijeme "nadzornik" ga reboota i njegovu
>> transakciju dodijeli prvom sljedecem u nizu,
>
> A "nadzornika" su dva u active-passive, ili je on single point of
> failure? I kako ih reboota? Koristite li pristup management karticama
> strojeva, power switcheve ... inače ovo što si opisao prilično
> podsjeća na Red Hat failover cluster sa STONITH (Shut The Other Node
> In The Head) akcijama fenceinga (obrane), osim što još frontendovi
> aplikativno obrađuju/dispatchiraju transakcije. Da li je sama baza
> redundantna?

:)
Da mi stanemo ovdje prije nego stvar poprimi elemente upotrebljive u svrhu
industrijske spijunaze. :)

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 3 May 2006 16:19:55 +0200, slap wrote:

>> Bome je :)
>
> Je, onome tko se ne odrice svojih grijeha,tko ljubi svoj grijeh.
>
> A onome tko po Duhu zivi Bog je "mala beba" koju isti radja ili kako Krist kaze "On je moja MAJKA,moj brat,moja sestra"

Ma da, i sisa puna mlijeka i topli krevetic.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 3 May 2006 18:57:55 +0200, Jozo Jurić wrote:

> Samo hocu naglasiti da najvise na svijetu mrzim (hajde necu reci guzicare)-
> ulizice. To mi je najgora sorta ljudi. A vidim da ih ovdje ima podosta. I
> mozda oni ovdje i imaju bljeskove i mozda i jesu dalje dogurali od mene, ali
> ce u mojim ocima uvijek ostati ulizice.

Ne znam, tebe su odgajali jako cudni mrakovi i um ti funkcionira kao da je
formatiran od strane liberalne propagandne masinerije. Nedostatak
postovanja nije vrlina, to je znak ili da si preglup da bi shvatio prema
cemu treba a prema cemu ne treba imati postovanja, ili naprosto nemas
vrlina kojima tezis, pa ti je koncept postovanja nejasan. U svakom slucaju,
nije dobro po tebe.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 3 May 2006 18:04:01 +0200, Rade Zerjavic wrote:

> Tekstic koji sam napisao bio je malo preambicozan :), pa mi se zamutila
> svijest koja se tek sada bistri. Na samom pocetku vec izrazavam
> nerazumijevanje odnosa samadhija, stanja bez ega, spoznaje brahmana, i
> utjelovljenja puruse koje cini mi se podrazumijeva stanje bez ega, ali
> spoznaje puruse. Vec je to dovoljno da zamuti moj nedovoljno profinjen um,
> posto je i jedno i drugo nesto za sto tek naslucujem sto bi trebalo biti.
> Odnos jednog i drugog je ocito prezajebano pitanje. Ovaj drugi dio tekstica
> je valjda vrlo daleka, vrlo parcijalna slutnja o purusi.

Recimo to ovako: purusa je nesto sto ti je najbolje zaboraviti sve dok ne
iskusis i dok ti za iskustvo ne zatreba termin, buduci da se radi o necemu
sto je izvan svakog uobicajenog iskustva. Recimo da ces steci neki dojam o
cemu se tu radi ako u Bhagavata-purani procitas onaj dio kad Kumare dodju u
posjet Krisni u Vaikunthu, s naglaskom na reakciju Kumara kad ga vide i kad
im se obrati. Daj si zamisli da vidis nesto sto izgleda kao osoba s
tijelom, a kad mu pogledas razlicite dijelove tijela ulazis u razlicite
oblike samadhija, kako u njima vidis razlicite aspekte i "mjesavine"
sat-cit-ananda. On pomakne ruku da se pocese po nosu, a ti osjetis oceansku
sirinu svijesti Boga koji obuhvaca galaksije i svemire, i to mu je sve tek
povrsinski valic na umu, nesto kao kad netko nosi sat na ruci. Stanje
Puruse ti je nesto od cega mozes polako i temeljito poluditi pokusavajuci
to shvatiti i uklopiti u bilo kakve umne slike i kategorije, tu te puca
opaka sinestezija po svim energetskim planovima, dakle "svira" ti po
citavoj vertikali kroz energetske ovojnice, a vidis da su to sve samo sjene
koje baca Amber. Nemoj me vise nista pitati o tome jer cu pocet vristat.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 3 May 2006 16:11:26 +0200, Tom wrote:

> Tako je- vjesto smisljenim hrvatskim nazivima mozda bi narodu takve prakse
> postale prihvatljivije, a ovako- sva ta Yoga je neki mutni azijski
> sotonizam.:-)

Ako mehanicari mogu raditi s karburatorima, gedorama, felgama, auspuhom i
slicnim divotama, a informaticari s hubovima, softverom, hardverom,
switchevima, clusterima i routerima, mogu i ja s pranom i Kundalini. :)
Nasilni prijevod na hrvatski zvuci jedino smijesno; rijec prvo mora
zazivjeti, kao sto je za sahasra-aru zazivjela "kruna". Jos se sjecam
prijevoda hardvera sa "ocvrsje" i felge sa "naplatak", i odmah me prodje
jeza.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 3 May 2006 15:48:50 +0200, Tom wrote:
>
>
> Sto ne smislis hrvatsko nazivlje za sve te pojmove?

Mislis, nesto tipa "zrakomlat", "njeznik", "samokres" i "munjara", ili pak
Makajini biseri, "cono", "ljubnik" i "ljubnica"? Ne hvala. ;)

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 3 May 2006 12:51:49 +0200, Mario Pavelic wrote:

> Ja
> sam u meditaciji suocen (nakon otvaranja anahate i usmjerenja prema Bogu u
> okvirima vlastitih ogranicenja) sa necim sto me istodobno ispunjava uzasom
> i blazenstvom.

"Brahman je velika strava, poput isukanog maca" (Katha-upanisad)

:)

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 3 May 2006 11:39:51 +0200, altazar wrote:

>| Meni to izgleda kao pocetno stanje plavog vajre, odnosno nizeg kauzala,
>| spojeno s jos par stvari.
>
> Pokusajte prevoditi te misticne rijeci na hrvatski

Hrvatski jezik nema rijeci za te stvari, jer se Hrvati tradicionalno nisu
bavili klasificiranjem duhovnih iskustava, ali zato za spolne organe imaju
jako puno rijeci. Isto tako imaju puno rijeci za bijes i nize emocije, ali
kako spektar ide prema gore, tako je termina manje, pa recimo za pojam
"karuna" imas bolji ekvivalent u latinskom (caritas) nego u hrvatskom, za
pojam "prema" imas ekvivalent u grckom (agape) ali ne i u hrvatskom, za
vajru imas rijec u tibetanskom (dorje) ali ne i u hrvatskom, ali zato
hrvatski ima vise rijeci za penis, vaginu i koitus nego vecina svjetskih
jezika, s tim da, naravno, nema rijec za "maithuna".
Ukratko, ja se stvarno jako trudim koristiti hrvatske rijeci umjesto
istoznacnih tudjica, ali to sve ima svoje granice i u odredjenom podrucju
je nuzno usvojiti pojmove iz jezika koji su za odredjene stvari razvili
imena.

--
Homepage: http://www.danijel.org/