Ratko Jakopec wrote:
>> I sad kad se zahvalis Bogu sto ti je dao ovakav tekst, dodje 50 majmuna
>> pljuvati po tome, banda sugava ;(
>
> Jebes tekst po kojem oni ne bi pljuvali, to je varijacija na temu jebeš
> župnika koji je simpatičan ateistima. (Da ga sad ne imenujem tog "dona".)

Je, ali daj zamisli koliko majmunima mora biti bolno čitati pametan tekst.

--
http://www.danijel.org/

Rado wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Rado wrote:
>>> Danijel Turina wrote:
>>>> Rado wrote:
>>>>> Danijel Turina wrote:
>>>>>> Slažem se, najbolje je pokušati kukavički zajebati nekoga iza leđa, kako
>>>>>> to ti običavaš raditi, smješkajući se pritom kao dosljedni psihopat.
>>>>> Mda? Hajde, objasni mi kako ja to nekoga napadam iza leđa?
>>>> Radije ti meni objasni zašto si u cijeloj poruci jedino spermu uočio kao
>>>> bitan sastojak. Čini se da te je neki podsvjesni moment izdao.
>>> U ljudskoj je naravi da uočava pravilnosti.
>> Vjerujem da milijun malih spermića koji uredno poredani plivaju svi u
>> istom smjeru predstavljaju prizor koji tvojem psihičkom profilu mora
>> biti neizmjerno privlačan.
>>
>
> Puna su ti usta spermića. No, pustimo to - zanima me što te je
> motiviralo na ovakav subject?

Obično spermići oplode jajašce tako što do njega prvi doplivaju, ali
mislim da se u tvojem slučaju radilo o tome da si svim spermićima koji
su plivali brže od tebe zabio nož u leđa, i tako stigao prvi. Drugačije
tumačenje bi bilo nespojivo s tvojom osobnošću.

--
http://www.danijel.org/

Branimir Maksimovic wrote:
> slap wrote:
>>> 2. Zasto je raspet kao obican razbojnik sa glavom na gore,
>>> a ne kao neprijatelj drzave sa glavom na dole kao Sveti Petar?
>>> Rimski zakoni su bili precizni i strogi.
>>
>> Petar je htio da bude obrnuto razapet da ne "glumi" Isusovo razapinjanje-
>>
>>
>
> E ovo je jako bitan detalj. Jedan lik koji se dobro razume u rimske
> zakone kaze da nisi mogao sam da biras kaznu!

To je djelomično točno, recimo nisi mogao birati da te pogube mačem ako
si osuđen na razapinjanje na križ, zato što je razapinjanje
podrazumijevalo gubitak statusa, a mač je bio privilegija koja je išla
uz status. Ali pogubljenja kao takva su bila bitno manje shematizirana i
formalizirana nego danas, pa je razapinjanje na križ postojalo u puno
oblika koji su često bili improvizirani na licu mjesta, recimo neke bi
pribili uz kolac ili nabili na kolac (palus), neke bi pribili na gredu i
tako objesili, a neke bi pribili uz klasični crux. Imajući sve to u
vidu, mogućnost da su ovoga na njegov zahtjev okrenuli naopačke je posve
realistična, isto kao što je očekivano (i po predanju se tako i desilo)
da je Pavao pogubljen mačem, kao rimski građanin neokrnjenog statusa.

Zašto je crucifixio tako ponižavajuća kazna? Treba imati u vidu da
pribijanje na križ služi tome da žrtva ostane što dulje živa,
postavljena u položaj u kojem može ili plitko disati i tako se polako
gušiti, ili trpjeti gadne bolove zbog oslanjanja na probijene noge i
ruke. Ali to je tu neznatno, veći problem je što ti muhe legu jaja u
rane, vrane ti kopaju oči, i sereš i pišaš s tog križa pred ruljom koja
ti se smije, a ti polako umireš od žeđi, gušenja i sepse, dakle to je
kazna koja je apsolutno ponižavajuća i dehumanizirajuća. Kad bi rimljani
htjeli nekome skratiti muke, maljem bi mu slomili potkoljenice, čime bi
on izgubio oslonac pa ne bi mogao disati i u kratkom vremenu bi umro,
što je točno opisano u evanđeljima, a Isus je specifičan primjer, budući
da je on iznimno (to se inače nije radilo) izbičevan prije raspeća, tako
da je bio u šoku, pluća su mu se već napunila vodom, i umro je bitno
prije očekivanog, tako da zapravo razapinjanje za njega nije bilo toliko
teška kazna kao za obične osuđenike, bičevanje mu je zapravo skratilo
muke. Kako se to zna, zbog toga što su mu iz boka potekli "krv i voda",
odnosno sukrvica, kad ga je vojnik probo kopljem da vidi je li mrtav.

--
http://www.danijel.org/

Zli_Zec wrote:
> "Danijel Turina" je napisao u poruci interesnoj grupi:go3ugj$q4i$6@ss408.t-com.hr...
>
>> ZaNews wrote:
>
>>> Čega ste se odrekli za vrijeme korizme?
>
>> Odricanja.
>
> Mrtvljenje tijela kakvo preporučuje Prelatura Svetog Križa I Opusa Dei
> je vrlo zdravo za organizam :-)

Gdje ćeš goreg mrtvljenja tijela od sjedenja 16 sati dnevno za
kompjutorom. Ne hvala.

--
http://www.danijel.org/

ZaNews wrote:
> Ä?ega ste se odrekli za vrijeme korizme?

Odricanja.

--
http://www.danijel.org/

Altazar wrote:
> "thin thunk" wrote...
>> U redu, moze, ali trenutna situacija je takva da toga nema. Korporacije
>> odlucuju.
>> Ja ne bih imao Linux, pa onda pokretao emulator Windowsa, pa onda u
>> emulatoru pokretao 3ds Max, AE, ili nesto slicno.
>
> Ponavljam, kada bi Linux imao više korisnika (više od 1%) imali bismo sve te
> alate i za Linux. I ne bi bili besplatni.

To već postoji i zove se Mac.

--
http://www.danijel.org/

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Djurdjica Crnogorac wrote:
>> Tu se naravno otkriva stav koji ti zagovaraš, da je dobar jedino
>> sustav u kojem je spasenje zagarantirano svima bez obzira na njihova
>> svojstva, samo je bitno da na riječima "povjeruju" tj. da budu dobri
>> sektaši. Zapravo, da afirmiraju "Isusovu" (Sanat Kumarinu) žrtvu na
>> križu kao univerzalno otkupljujuću za cijelu njegovu kreaciju.
>
> Ovdje mislim na Isusa kojeg je Sanat Kumara "prisvojio" kao svoju
> inkarnaciju i izopačenu religiju koja se iz toga formirala.

Kompliciranije je to. Sanat Kumara je napravio kršćanstvo kao religiju,
napravio je teologiju Krista Pantokratora, Svevladara, unaprijed
prorečenog Kralja, prepoznatog od rođenja, u slavi, čiji je nauk
nebitan, a čija smrt na križu je otkupljujuća žrtva, tako da ne treba
slijediti nauk, ne treba slijediti primjer, treba samo prihvatiti
vjerovanje i na takav način potpuno obezvrijediti cijelu stvar.

Stvarni Isus je netko koga nitko nije prorekao, nije bio potomak
Davidov, nije ga rodila djevica, nije ga najavio anđeo, ali je bio u
cijelosti Bog, kojega su ubili bičem i hračkom dobri vjernici poput
Radoslava Dejanovića, zato što se usudio reći da Bog nije nedodirljivi
svevladar, nego unutarnja stvarnost. Pa su ga htjeli malo naučiti
skromnosti. Nije im uspjelo. Boga se ne može naučiti skromnosti koliko
god ga pljuvao i bičevao. On ostaje Bog, samo popljuvani i izbičevani Bog.

--
http://www.danijel.org/

Branimir Maksimovic wrote:
> Isus je ocigledno bio neko veoma prosvetljen.
> Medjutim da bi imao toliku znacajnu ulogu uvedeno je bezgresno zacece
> i da je Boziji Sin.
>
> Medjutim postoje nelogicnosti:
>
> 1. malo sta se o njemu zaista zna
> Ocigledno je da prica o njemu pocinje onda kad je poceo da propoveda
> (sa 30 i nesto).
>
> 2. Zasto je raspet kao obican razbojnik sa glavom na gore,
> a ne kao neprijatelj drzave sa glavom na dole kao Sveti Petar?
> Rimski zakoni su bili precizni i strogi.
>
> 3. Nakon njegovog vaskrsa period od 40 dana je stao
> u jedva jednu stranicu.
>
> Sve u svemu meni se cini da je to dosta stimovano da lici
> na prethodne opsteprihvacene legende nego da se isprica
> prica ko je on zaista bio.
>
> Emfazis je na cuda i propovedi. Ne znamo zaista nista
> o njemu.
>
> Jos jedna stvar, cudno je da je tako bitna licnost
> ostavila tako malo traga da danas ima nekih koji sumnjaju
> da li je on uopste postojao.
>
> I tako......

Moje mišljenje, stvoreno nakon dosta proučavanja, glasi da je istina o
Isusu sakrivena, ali na očiglednom mjestu: u evanđelju. Problem je što
su ljudi toliko navikli slušati ono što priča crkva, da čak i kad otvore
evanđelje i počnu čitati ono što unutra piše, nisu u stanju vidjeti
stvar otvorenog uma, nego zapravo gledaju kroz crkvene filtere, pa vide
ono što očekuju vidjeti. Zbog toga bih ja u pristupu evanđelju koristio
alate koje koristim u analiziranju bilo kojeg drugog materijala za koji
procijenim da je kvalitetan. Za početak, potrebno je pokušati
ekstrapolirati signal, odnosno maknuti tumačenja i apokrifne elemente,
ali ne previše agresivno, budući da postoji mogućnost da su apokrifni
elementi zapravo sekundarne ili tercijarne modifikacije signala, dakle
uključivanje informacije prenošene usmenom predajom u pisani tekst, gdje
je taj materijal slabije kvalitete, ali ne nužno bez vrijednosti.

Negdje, pak, treba napraviti oštre rezove, bez milosti, i zbog toga bih
ja kompletno odbacio sve materijale o Isusu koji se tiču njegovog života
prije nego je počeo propovijedati sa svojih tridesetak godina. To možda
zvuči radikalno, ali ti materijali toliko vrve mitološkim elementima,
toliko vrve astrološkim simbolima i sličnim stvarima, da ih je
najpametnije potpuno zanemariti u ozbiljnoj prosudbi i reći da su ti
materijali pridodani kasnije, možda stoljećima nakon Isusove smrti, kad
više nije bilo živih ljudi koji su Isusa poznavali za života, štoviše
kad nije bio živ nitko tko je poznavao nekoga tko je poznavao Isusa. Kad
pogledamo djela apostolska, vidimo da tu potpuno izostaje cijeli korpus
legendi o Isusovom djetinjstvu, a bitna su sasvim druga pitanja, poput
nauka, teologije spasenja i uskrsnuća.

Dakle ja bih se u selekciji materijala držao tekstova koji su pisani od
strane svjedoka događaja koji su se odvili nakon Isusove smrti. Tu
postoji veliki korpus povijesnih tekstova, i toga se treba držati.

Druga stvar koja je bitna je nauk samoga Isusa zapisan u evanđeljima.
Taj nauk treba osloboditi očekivanih tumačenja i sagledati ga onakvim
kakav on jest. Dakle ne zamišljati si Isusa kao zračeću figuricu u
bijelom s velikim srcem, s katoličkih sličica, jer to nema apsolutno
nikakve veze s Isusom. Isto tako, ideje o Mariji kao su-spasiteljici i
bitnoj teološkoj figuri moraju završiti u smeću; evanđeoska Marija je
svjetovna žena, koja zajedno s ostalim rođacima gnjavi Isusa
pokušavajući ga pridobiti da se više posveti svjetovnim stvarima, što on
doduše stoički podnosi, ali prema svojoj rodbini nema neke ljubavi. Kad
su mu rekli da su ga došli tražiti majka i braća, njegov odgovor je bio
taj da je pokazao na učenike i rekao "ovi ovdje su moja majka i braća",
u smislu da su njegov stvarni rod oni koji provode njegov nauk i zajedno
s njim vrše Božju volju, što jasno i nedvosmisleno stavlja Mariju i
njegovu ostalu rodbinu u kontrast, u poziciju svjetovnih ljudi, mrtvih
koji pokapaju svoje mrtve.

Dodatna stvar koju treba razumjeti je da Isus za svog života nije bio
bitna i poznata figura u Izraelu. To sad može biti šok onima koji su
odgajani na crkvenim idejama o "velikom mnoštvu" koje se sakupilo, o
mnoštvu koje je Isusa dočekalo na njegovom ulasku u Jeruzalem i na
pričama o sveta tri kralja, ali analiza neminovno vodi do zaključka da
je bitna povijesna figura onog doba, i veliki poznati duhovni učitelj i
vođa bio Ivan Krstitelj. Isus je u odnosu na njega bio neprimjetan, i
štoviše, Isusovi učenici i sljedbenici su nastojali, čak i u vrijeme
nastanka evanđelja, bitno nakon Isusove smrti, naglasiti vezu Isusa s
Ivanom Krstiteljem kako bi Isusu dali na važnosti. To možda zvuči
šokantno, ali to je zaključak do kojeg se dolazi kad se čita suvremene
materijale poput Josipa Flavija, koji dosta priča o Ivanu Krstitelju, a
o Isusu *ništa*, do te mjere da je netko dopisao očigledno apokrifni
paragraf o Isusu prilikom prepisivanja njegovih kronika.

Dakle, ono što ostaje kad uklonimo mit, je da Isusa nisu najavili
anđeli, nije začet neseksualnim putem, njegova majka nije bila djevica,
imao je braću od kojih je jedan, Jakov, bio na čelu jeruzalemskog
ogranka kršćanske crkve nakon njegove smrti, nikakvi kraljevi ili
astrolozi mu nisu došli donijeti darove kad je rođen, ljudi onog doba su
kao proroka i autoriteta štovali Ivana Krstitelja, u njegovom selu su ga
smatrali posve običnom osobom i sablaznili su kad je za sebe govorio da
je sin Božji, ali ono što je kod njega bilo doista impresivno je njegov
nauk, spojen s duhovno-fizičkim moćima koje je pokazao u desetak
prigoda. Dakle, kad maknemo ambalažu i cirkus, dobijemo prosvijetljenog
čovjeka, koji je svjesni Bog na Zemlji, iz te pozicije misli i djeluje,
a rulja predvođena svećenstvom na njega zbog toga bjesni, sablažnjena je
njegovim "bogohuljenjem", protiv njega organizira zavjeru i da ga ubiti.
Priča o njegovom pogubljenju je po svoj prilici posve istinita, imajući
u vidu da se radi o događaju koji je iznimno traumatičan za njegove
učenike, i oni ne bi imali nikakve koristi od toga da idu izmišljati
takvo nešto. Isus je bio optužen za pobunu protiv rimske vlasti od
strane svećenstva i rulje, guverner provincije je smatrao da su dokazi
slabašni i zadovoljio se bičevanjem kao kaznom, ali kad je vidio da
rulja inzistira, postupio je po tipičnom rimskom "kruha i igara"
principu i dao rulji ono što hoće da ih smiri, jer je tamo situacija
stalno bila na rubu pobune pa nije htio izazivati vraga.

Isusovo uskrsnuće je, pak, za razliku od mitoloških elemenata koji se
vežu uz njegovo rođenje, posve stvarno. Svijest o Isusovom uskrsnuću je
upravo taj element koji je stvorio kršćanstvo, dao snagu njegovim
sljedbenicima da idu i obrate pola svijeta na kršćanstvo, zbog čega se
percipirana uloga Isusa i Ivana Krstitelja obrnula, i nema nikakvih
razloga za vjerovanje da se to nije desilo upravo onako kako je opisano
u evanđeljima.

Ono što je definitivni falsifikat, je posebna uloga Petra, naglašena u
segmentima koji izgledaju kao evidentne prepravke i apokrif, i to je
nešto za što bih maltene sa sigurnošću ustvrdio da se desilo u razdoblju
formiranja kanona. Iz onoga što sam ja deducirao, čini se da je glavni
Isusov učenik bila Marija iz Magdale, i da je to bio uzrok popriličnih
previranja u ranoj crkvi. Naime, poprilično je očigledno da je osoba
koju se u evanđeljima oslovljava kao "učenika kojeg je Isus posebno
ljubio", u stvari Marija iz Magdale, i da je kasnijim prepravkama ta
osoba prekrštena u Ivana. Nije postojao nikakav Ivan. Evanđelje,
poslanice i otkrivenje "po Ivanu" zapravo su materijali Johanitske
sekte, sljedbe koja je vodila porijeklo od Ivana Krstitelja i njegovih
učenika, i koji su uz određene kompromise integrirani u ortodoksni
kanon. Kompromis koji je zahtijevao rimsko-jeruzalemski ogranak crkve (u
to vrijeme zapravo predvođen carem Konstantinom) bio je smanjivanje
uloge Marije i naglašavanje uloge Petra. "Pasi ovce moje" i te priče.

Možda najveće izopačenje u kršćanstvu predstavlja marginalizaciju
Isusovog nauka u korist preuveličavanja vrijednosti Isusove žrtve na
križu. Čini se da je Isusovo raspeće bilo toliko traumatično za rane
kršćane, da su morali smisliti nekakav kozmički razlog zašto se to
moralo desiti, i tu smo dobilo sve i svašta, a ništa od toga ne drži
vodu. Isusa su razapeli tadašnji Dejanović, Bakija, Krivokuća i slični,
koji su protiv njega izmislili dokaze, nešto su mu naštimali, digli su
rulju, a tadašnje sudstvo je funkcioniralo malo drugačije nego današnje,
pa su Isusa prebili i ubili uz jako puno ruganja i ponižavanja, a danas
bi ga smjestili u ludnicu i rastapali mu mozak drogama i
elektrošokovima. Dakle iz te pozicije je razumljivo što se tamo desilo,
ali učenicima je bilo neshvatljivo da bi netko tko je u stanju uskrsnuti
od mrtvih i učiniti da slijepi progledaju, dao da ga rulja pljuje i
razapne, osim ako se tu ne radi o nečemu tako bitnom i kozmičkom da se
to baš moralo tako desiti. Iz Isusove pozicije, razlog uopće nije morao
biti kozmički. Njemu je bilo dovoljno da zna da Bog tako želi. A zašto
Bog tako želi? E tu svi počnu nagađati, i tako smo došli do kozmičke
vrijednosti Isusove žrtve, ali stvarni razlog je možda bio prozaičniji.
Možda je Bog htio da ljudi prestanu utjelovljenog Boga gledati kao
nedodirljivu, svemoćnu figuru nebeskoga kralja, možda je htio polomiti
tu veliku zabludu i prepreku na putu osobnog prosvjetljenja onih koji bi
inače sebe smatrali nedostojnima zbog svega što su u životu pretrpjeli.
Naime, Boga je moguće pljuvati, bičevati, rugati mu se, šamarati ga, i
razapeti na križ, ali je on svejedno Bog. Pouka je po svoj prilici
daleko vrednija od nekakve izmišljotine poput otkupljivanja istočnog
grijeha - pouka je "Ne dajte se uvjeriti da ste blato ako vas pljuju.
Boga je moguće pljuvati i baciti u blato, ali on ostaje Bog. Ne vjerujte
svijetu i njegovim poniženjima, ne vjerujte sotoni kad vam se ruga, kad
vas pljuje, muči, ponižava i ubija. Budite Bog i kad vas pljuju, i kad
vas preziru, i kad vas ubijaju."

Ta poruka je, možda, najveći Isusov dar svijetu, jer vrag stvara ideju o
Božjem utjelovljenju kao o savršenom, blistavom i svemoćnom kralju
svijeta, zbog čega ljudi sebe nesvjesno uspoređuju s tom slikom i dolaze
do zaključka da su beskrajno ispod toga, da su niska i grešna stvorenja,
i tako ih sotona drži u vlasti. Ali Isus, on je došao reći da sotona
laže, on je pao pod bičevima i pljuvačkom da pokaže ljudima kako izgleda
utjelovljeni Bog, da ne postavljaju pred sebe sotonina mjerila, nego da
shvate da u duhu trebaju biti vjerni svojoj naravi, i ne dati da ih
pljuvačka i bič uvjere da su samo ljudi, da su samo prah.

--
http://www.danijel.org/

Zli_Zec wrote:
> Surfam internetom i nađem na ova dva povezana pojma :-D :
>
> http://www.aukcije.hr/item.php?id=483670

Ovo uopće nije loša knjiga. Da su ju pročitali neki sudionici grupe,
koji se ovdje prave jako pametni a bez valjanog razloga, iz ovdašnjih
rasprava bi izostala poprilična količina bedastoća.

--
http://www.danijel.org/

Altazar wrote:
> "thin thunk" wrote...
>> "Altazar" wrote...
>>> Nisu ni Windowsi ozbiljan OS za profesionalca. :-)
>>>
>> Nisu, jer profesionalac se ne bavi OS-om nego alatima koji mu trebaju za
>> rad. Programskim paketima.
>
> Profesionalac može imati profesionalne alate i na Linuxu.
> Na Linuxu nisu svi programski paketi open-source.
> Kada bi više ljudi koristilo Linux, imali bismo i PhotoShop za Linux, npr.

Adobe se izjasnio po tom pitanju, rekli su da nikad ne namjeravaju
podržati linux, iz jednostavnog razloga, napravili su svojedobno verziju
za linux i nitko ju nije htio kupiti, u smislu da plati novce za nju,
nego su svi očekivali da je besplatna. Toliko o onoj gluposti da free
software znači slobodni softver. U glavama svih koji to koriste, to
znači isključivo i jedino besplatni software, a besplatni software znači
da ozbiljne firme kao adobe ne mogu od toga živjeti. Sad bi se moglo
puno toga reći za ili protiv linuxa po ostalim pitanjima, ali OS za koji
nema softvera nije baš nešto što će usrećiti korisnike.

--
http://www.danijel.org/