Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

manta wrote:
> Stojim uz Danijela Turinu.

Ma stojiš ti uz pičku materinu.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Suzana Tepsic wrote:
> On Fri, 13 Aug 2010 15:27:19 +0200, Stjepan Bunić
> <bunic.stjepan@yahoo.com> wrote:
>
>
>> a ti ga sad piljiš o nekakvoj sekti čiji članovi vjeruju da je njihov
>> učitelj nepogrešiv.
>>
>> Jesi li ti normalan?
>
> To je retoričko pitanje, zar ne? :)

A kad si ti vidjela nekog normalnog da ide i sere po meni?

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

LC wrote:
> The Art of Not Being Offended

Bilo bi ti korisnije da si vježbao vještinu ne vrijeđanja ljudi, ali sad
ti je kasno.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Danijel Turina wrote:
> svijeta. Ali, za razliku od vedske religije, koja bogove smatra višim
> bićima, Buda ih smatra zabludjelim jadnicima nesvjesnim svojeg stvarnog
> položaja, koji se nalaze u poziciji vrlo nalik ljudskoj.

Kao ilustraciju odnosa budizma prema bogovima poslat ću jedan vic iz
pali kanona (Kevaddha Sutta) koji sam malo prije našao na wikipediji, a
koji jako dobro ilustrira stvar.

Jedan redovnik je razmišljao o metafizičkom problemu kojeg nije mogao
riješiti, pa je redom zazivao i pitao sve bogove, i nijedan mu nije
mogao odgovoriti. Na kraju je došao do samog Brahme, Stvoritelja
Svemira, i pitao ga: "Gdje se četiri elementa gase i ne ostavljaju traga?".
"Ja sam Veliki Brahma, Vrhovni, Svemoćni, Svevideći, Vladar, Gospodar
svega, Upravitelj, koji svima daje njihovo mjesto, Pradrevni Otac svega
što jest i što će biti", odgovori mu Brahma.
"Neka je sve tako što kažeš, prijatelju, ali nisam te pitao tko i što si
ti, nego gdje se četiri elementa gase i ne ostavljaju traga?", odgovori
mu redovnik.
Brahma ga uzme za ruku i odvede na stranu pa mu veli, "Ovi bogovi ovdje
misle da ja sve znam pa ti nisam odgovorio pred njima, da ih ne
zbunjujemo, jer ne znam koji je odgovor na tvoje pitanje. Nego da mi
potražimo Budu, on zna."

Odgovor na pitanje je, dakako, vađra.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Drazen Simunic wrote:
> "Danijel Turina" <NAME@danijel.org> wrote in message
> news:i3ttmd$da6$1@tornado.tornevall.net...
>> Dakako, ukoliko biće akrecijom
>> usvoji lošu karmičku komponentu (pojednostavljeno, ukoliko napravi nešto
>> loše), može se desiti nekoliko stvari: biće se može destabilizirati
>> uslijed generaliziranja loše karmičke tvari, dakle može se desiti da
>> činjenje grijeha katalizira proces u kojem se cijela osobnost posveti
>> racionalizaciji i opravdavanju tog grijeha, pri čemu cijeli karmički
>> agregat poprimi nestabilni oblik i nakon završetka trenutne inkarnacije,
>> koja svojom inercijom održava karmičke agregate na okupu, može doći do
>> raspada agregata pri čemu se komponente razlete svaka u svom smjeru,
>> inkarnirajući se kroz veliki broj nižih oblika života. Druga mogućnost
>> je da duša "ispljune", izolira grijeh, ne integrira ga u svoju glavnu
>> masu, pa se on nakon smrti inkarnira neovisno o njoj. Treća mogućnost je
>> da duša prihvati grijeh kao svoj i zbog njega se kaje, čime duša
>> "naraste" za veličinu grijeha, kao cjelina odradi njegove posljedice i
>> tako promijeni "frekvenciju", ali u konačnici je uslijed tog iskustva
>> veća i "kvalitetnija".
>
> Danijel postoji li ova mogucnost?
> Nakon cinjenja velikog zla dolazi do raspada agregata, sto god to bilo, tj.
> inkarnira se veci broj nizih oblika zivota i svaki taj oblik mora "odraditi"
> svoj dio posla kojeg je sada lakse obaviti buduci da ne postoji povezanosti
> agregata od kojih svaki vuce na svoju stranu. Kad svaki agregat odradi svoj
> parcijalni dio dolazi do ponovnog spajanja tih istih sada prociscenih
> agregata i omogucava dusi nastavak tamo gdje je stala.

Nisam siguran zašto bi vjerojatnost objedinjavanja raspršenih fragmenata
bila veća od pridruživanja svakog pojedinog fragmenta nekom trećem
entitetu energetske kvalitete podudarne njegovoj.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Stav Bude o bogovima je jednako radikalan kao njegov stav o prirodi
duše. Naime, Buda ne negira postojanje bogova, demona i duhovnih
svjetova. Njihovo postojanje smatra jednako stvarnim kao postojanje ovog
svijeta. Ali, za razliku od vedske religije, koja bogove smatra višim
bićima, Buda ih smatra zabludjelim jadnicima nesvjesnim svojeg stvarnog
položaja, koji se nalaze u poziciji vrlo nalik ljudskoj. Naime, Buda
smatra da su bogovi smrtni jednako kao i ljudi, samo što zbog svojeg
životnog vijeka toga nisu svjesni, odnosno smrt i patnja im se ne
nabijaju na nos na svakodnevnoj bazi kao ljudima. Isto tako, zbog svojih
duhovnih fluktuacija oni pate jednako kao ljudi zbog svojih; istina,
oslobođeni su materijalnih bolesti i nedaća, ali duhovne bolesti i
nedaće poput gnjeva, mržnje, straha i sličnog more ih na jednaki način
kao ljude. Zbog toga i bogovi i ljudi imaju u osnovi isti problem, s tim
da su ljudi u boljoj poziciji zato što je njihov problem uočljiviji i
koncentriran u kraći životni vijek, tako da je vjerojatnije da će nešto
poduzeti i postići budastvo.

Što se tiče porijekla svemira, Buda odgovara: "koga briga". Svemir
postoji takav kakav je, mi smo u poziciji u kakvoj jesmo, i sad se iz
nje treba vaditi. To je analogno situaciji u kojoj padneš u rupu i
slomiš nogu. Koga briga za to tko je iskopao rupu i kakvom lopatom?
Bitno je izaći iz rupe i sanirati povredu, te ne padati u rupe u budućnosti.

Što se tiče molitvi i žrtvi bogovima, pozicija budizma je također
radikalna, i okreće "konvencionalnu mudrost" naglavačke. Naime,
konvencionalna mudrost vedske religije govori da ljudi bogove održavaju
na njihovoj uzvišenoj poziciji žrtvama, a zauzvrat bogovi ljude pomažu u
njihovim djelatnostima.

Budizam iznosi zanimljivu primjedbu: ako vi svojim žrtvama održavate
bogove na njihovoj uzvišenoj poziciji, mislite li doista da će vam
bogovi dopustiti da napustite svoju poziciju vezanosti u kojoj im
žrtvujete, i postignete budastvo? U trenutku kad poželite postići
oslobođenje, ti isti bogovi koje ste hranili molitvama i žrtvama postat
će vam neprijateljima, i radit će sve što mogu kako bi vas obeshrabrili
u dharmi i vratili u poziciju u kojoj ste energetski izvor koji ih
hrani. Prema tome, sve molitve i žrtve bogovima su zapravo rad u korist
vlastite štete, barem na duge staze, jer jačate vlastite tamničare. Kako
biste se oslobodili iz tamnice, morat ćete na kraju, nakon što ste sve
ostalo već porazili, nadjačati još i bogove, koji su narasli debeli i
ugojeni od vaših žrtvi.
To je Budi bilo poznato iz iskustva s Marom, demonom u čijoj vlasti je
ovaj svijet. Taj je prvo na Šakyamunija digao kuku i motiku da ga
spriječi u postizanju budastva, a kad je Šakyamuni postao Buda, onda mu
je rekao "ok, super, postao si Buda, a sad bježi i ne smetaj mi", u
smislu, izgubio sam jednoga, ali još imam cijelo stado koje mirno pase u
snu neznanja i ne bi mi odgovaralo da im ovaj propovijeda ideologiju od
koje bi se i oni probudili.

Dakle, bogovi su u osnovi smetnja, i štetno je baviti se njima. Sva
duhovna energija koju investiramo prema bogovima jača lance koji nas
vežu za ovaj svijet, i koncept "predanosti Bogu" je u osnovi, iz
pozicije budizma, jednako koristan za izbavljenje koliko je predanost
tamničarima korisna za izlazak iz zatvora. Predanost bogovima je korisna
za ugodan boravak na ovom svijetu, ali apsolutno je kontraproduktivna za
izbavljenje iz njega. Jedini koristan stav koji netko može imati prema
bogovima je ravnodušnost. Nisu korisni za postizanje prosvjetljenja,
istina o prirodi svijeta je poznata kroz četiri plemenite istine,
poznata je dharma, odnosno plemeniti osmerostruki put, toga se treba
držati, i rezultat je izbavljenje. Što se tiče Boga Stvoritelja, Buda je
prema takvom biću posve ravnodušan; naime, svijet nije dobro mjesto,
njegova svojstva su takva da se iz njih treba izbaviti, i zašto bi
stvoritelj takvog svijeta zavrijedio štovanje? Ima li svijet stvoritelja
ili ne, iz ljudske pozicije je jednako nebitno kao pitanje je li rupu na
cesti iskopala kiša ili ljudi. Ako si pao u rupu, moraš se iz nje
izvaditi, a zvati u pomoć onoga tko je tu rupu iskopao nije pretjerano
mudro.

Koje je mišljenje Bude o ovom svijetu? Buda ga smatra idealnim za
postizanje budastva. Naime, taj svijet je tako apsolutno neugodan i
patnja je na njemu tako sveprisutna, da je smatrao nemogućim bijeg u
samozavaravanje kakvo je moguće na svjetovima bogova. Isto tako, ljudsku
egzistenciju je smatrao idealnom, jer posjeduje inteligenciju potrebnu
za prepoznavanje vlastite nezavidne pozicije i potrebe za izbavljenjem.
Akutnost i sveprisutnu narav patnje na ovom svijetu Buda dakle vidi kao
prednost, jer ovaj svijet razotkriva principe koji bi drugdje mogli
ostati sakriveni, a ipak nije toliko gadan kao pakao, gdje je
izbavljujuće djelovanje nemoguće, i moguće je samo bespomoćno trpjeti
bol dok se ne utroši karma koja vas veže za to mjesto. Buda dakle smatra
da je svijet kao takav jako gadno mjesto s kojeg se treba maknuti što je
prije moguće, ali prije toga treba iskoristiti gadnu narav ovog svijeta
za prepoznavanje problema i rješenja, te postizanje budastva, koje će
značiti nadilaženje ne samo ovog svijeta, nego i suptilnijih svjetova sa
suptilnijim zamkama.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Kako funkcionira reaktivnost karme u kontekstu duše kao karmičkog agregata?

U osnovi, Buda nije bitno odstupao od đainističkog nauka u tom smislu:
karma je specifična suptilna materija koja se nakuplja vezujućim
djelima, a troši se reakcijom koju karmička tvar oslobađa u djelatniku,
manifestirajući se kroz štetan događaj ili neugodno psihičko stanje.
Buda je naprosto rekao da karmičku reakciju ne proizvode samo nasilna
djela, nego sva djela počinjena iz žudnje, jer je žudnja ta koja veže.
Ostatak je sličan đainističkom nauku: kad se karma potroši, nastupa
stanje prosvjetljenja, s tim da je u budizmu osobnost definirana
negativno, kao skup vezanosti koje uzrokuju patnju, tako da
prosvjetljenje nije definirano kao boravak atmana u slobodnom stanju,
nego kao utrnuće osobnosti sačinjene od "patnjevine".

Ukoliko vas veliki dio ovoga gore podsjeća na Gitu, za to postoji jak
razlog: Gita je spis kasne vedante, koji je preuzeo veliki dio starog
budističkog nauka o karmi i inkorporirao ga u upanišadski nauk o brahmanu.

Buda je unio još zanimljivih inovacija. Primjerice, njegov koncept
reinkarnacije je vrlo sofisticiran, daleko sofisticiraniji od svega
prije viđenog. Naime, u teoriji duše kao agregata reinkarnacija ne
funkcionira kao u celularnoj teoriji duše. Teorija agregata veli da
"duša" načinjena od karmičke tvari doduše nadživljava smrt tijela, ali
ne nužno kao jedan entitet. Naime, ukoliko su kohezivne sile među
karmičkim segmentima koji čine agregat slabe, agregat će se nakon smrti
raspasti, i svaki od preostalih karmičkih blokova će se samostalno
reinkarnirati, odnosno vezat će se za oblik fizičke sudbine koji obećava
ostvarenje vezanosti koja je taj karmički segment kreirala. Dakle, karma
definitivno nadživljava fizičku smrt bića koje ju je kreiralo, ali
nastavak postojanja tog bića kao jednog entiteta nije nužnost. Kako bi
se objasnilo o čemu to ovisi, potrebno je iznijeti jedan aspekt teorije
koji je možda i radikalniji od teorije agregata, a to je akreciona
teorija evolucije.

Đainizam i starije filozofije karmu poznaju kao isključivo negativnu
tvar, dakle rezultate zlih djela koji prijanjaju uz djelatnika i vežu ga
uz plodove djelatnosti. Očišćenje od karme je u tom smislu cilj duhovnog
razvoja. Ali, budizam uvodi i postupno razvija nešto bitno značajnije:
sveukupnu teoriju duhovnog razvoja.

Naime, đainistička celularna teorija duše ima jedan bitan problem: nije
u stanju dati valjan odgovor na postojanje duša koje su očigledno
različite veličine. Ako imamo u vidu ogromnu raznolikost živih bića, u
rasponu od bakterije do čovjeka (ili od crva do čovjeka, ako ćemo se
zadržati na bićima poznatim u starom vijeku), a atman je kao celularni
entitet uvijek isti u svim bićima, to znači da bi karma trebala biti
onaj faktor koji određuje reinkarnacijsku sudbinu bića, i koji može
odrediti da se biće koje je nekad bilo čovjek mora roditi kao crv.
Dakle, biće koje ima samo atman i ništa karme rađa se kao savršeni
svetac ili božanstvo, dok se biće koje ima puno karme rađa kao niski
oblik života. To je, zapravo, vrlo često shvaćanje karme, i to ne samo
među zapadnjacima. Koncept karme kao prljavštine vrlo je čest u duhovnim
krugovima, ali tome je tako zbog nepoznavanja naprednijih aspekata
Budinog nauka o karmi i kasnijih razvoja teorije. Naime, Buda je
postulirao koncept polivalentnosti karme.

Polivalentnost karme znači da karma nije samo oblik moralne prljavštine,
duhovnog zagađenja. Karma nije samo rezultat zlih djela, nego i rezultat
žudnje, ljubavi, milosrđa sa strastvenom željom za činjenjem dobra,
karma može biti rezultat želje za mudrošću. Sve te stvari vezuju i
određuju sudbinu bića, ali Budin bitan doprinos cijelom konceptu je
polivalentnost, koncept po kojem se karmička tvar sastoji od više
aspekata. Jedan aspekt je vezanost koja uzrokuje patnju, ali drugi
aspekt je veličina duše, u smislu zrelosti i broja iskustava. Buda kaže,
i to je strašna inovacija, da su se sva bića rađala ogroman broj puta,
možda milijunima puta u kratkovječnim oblicima života, i postupno
sazrijevala akrecijom karme, onako kako gruda snijega u crtićima
akrecijom naraste do lavine. Tamo gdje je karma imala niski stupanj
unutarnje kohezije, akrecija je slabije funkcionirala i agregat se nije
držao zajedno zbog slabog "veziva", pa je došlo do raspada na više nižih
bića. Ali određene vrste karme su stvarale veću koheziju od drugih te
tako olakšavale i ubrzavale proces akrecije, čime su duše narasle
dovoljno da mogu okupirati više oblike života. Pojam "mahatme", odnosno
velike duše, ovdje po prvi puta u teoriji karme ima smisla i javlja se
kao pozitivan koncept, jer bi u celularnoj teoriji sve duše bile iste
veličine, a razlika bi bila jedino u količini karme, i to po principu
"što više, to gore". U budističkoj teoriji akrecijske evolucije
karmičkih agregata, veličina duše znači više "pozitivnih" elemenata,
koji stvaraju veću koheziju. Karmički elementi koji imaju kvalitetu
plemenitosti i vrline stvaraju stabilne agregate, dok karmički elementi
koji sadrže kvalitetu kaosa i zla stvaraju nestabilne agregate, koji se
razilaze nakon smrti bića. Ta teorija je briljantna, i jako je slična
teoriji neuronskih mreža, koja funkcionira po principu da je svejedno
kako su neuroni točno složeni na hrpu, sve dok ih ima jako puno. Veliki
broj neurona omogućuje stvaranje kompleksnijih struktura. Budistička
teorija karme dakle tvrdi da karmički agregat prolazi dugotrajni proces
sazrijevanja dok ne naraste dovoljno da može zaslužiti ljudsku
inkarnaciju, i da izbor oblika života nije slučajan, nego ovisi o
veličini karmičkog agregata, i da nije moguće da se ogromni karmički
agregat prikladan inkarnaciji u ljudsko tijelo samo tako inkarnira u
tijelu crva. Naime, kompleksnost karmičkog agregata je rezultat porasta
u sofisticiranosti i kompleksnosti duhovne aktivnosti, odnosno želja.
Određene želje projiciraju svoje ostvarenje kroz životne oblike i
okolnosti određene kompleksnosti, i veliki karmički agregat naprosto po
prirodi stvari neće projicirati želje koje su ostvarive kroz niži oblik
života. Želja za proučavanjem visoke filozofije nije ostvariva u tijelu
crva. Želja za doživljavanjem ljepote sumraka kroz ljudska osjetila i um
naprosto nije ostvariva u tijelu ribe. Dakako, ukoliko biće akrecijom
usvoji lošu karmičku komponentu (pojednostavljeno, ukoliko napravi nešto
loše), može se desiti nekoliko stvari: biće se može destabilizirati
uslijed generaliziranja loše karmičke tvari, dakle može se desiti da
činjenje grijeha katalizira proces u kojem se cijela osobnost posveti
racionalizaciji i opravdavanju tog grijeha, pri čemu cijeli karmički
agregat poprimi nestabilni oblik i nakon završetka trenutne inkarnacije,
koja svojom inercijom održava karmičke agregate na okupu, može doći do
raspada agregata pri čemu se komponente razlete svaka u svom smjeru,
inkarnirajući se kroz veliki broj nižih oblika života. Druga mogućnost
je da duša "ispljune", izolira grijeh, ne integrira ga u svoju glavnu
masu, pa se on nakon smrti inkarnira neovisno o njoj. Treća mogućnost je
da duša prihvati grijeh kao svoj i zbog njega se kaje, čime duša
"naraste" za veličinu grijeha, kao cjelina odradi njegove posljedice i
tako promijeni "frekvenciju", ali u konačnici je uslijed tog iskustva
veća i "kvalitetnija".

Koliki doprinos toj teoriji je dao sam Buda, a koliki kasniji mislioci,
nije mi poznato; neki aspekti doktrine razvijani su u rasponu od preko
tisuću godina, ali je iz mnogo aspekata Budinog nauka jasno kako je on
te stvari morao znati; ako ne ovako intelektualno jasno, onda na razini
općeg razumijevanja principa. Njegove upute, dakle njegovanje
nevezanosti, gašenje duhovnih investicija iz svijeta i razvoj vrlina,
imaju za rezultat stabilizaciju karmičkog tijela, dakle trošenje i
nenakupljanje "grešne karme" koja se manifestira kroz inkoherencije u
karmičkom tijelu, dakle unutarnje duhovne tenzije koje proizvode emocije
poput grižnje savjesti, mržnje, bijesa, pohlepe i sličnih grešnih
strasti. Buda savjetuje njegovanje deset savršenstava (parami), koje su,
poimence, na paliju i sanskritu:

- dana (dana); velikodušnost, davanje sebe
- sila (śila); vrlina, dobro vladanje, moralnost i disciplina
- nekkhamma (naiškamya); odsustvo žudnje
- panna (prajna); mudrosni uvid, diskriminacija i kognitivna jasnoća
- viriya (virya); muževnost, odlučnost, energičnost
- khanti (kšanti); strpljivost, tolerantnost i sklonost oprostu
- sacca (satya); istina
- adhitthana (adhišthana); odlučnost, čvrstoća
- metta (maitri); ljubaznost, dobrohotnost
- upekkha (upekša); emocionalna stabilnost i sabranost, nevezanost

Njegovanje parami dovodi do stanja paramita, posjedovanja tih
savršenstava u punini. Iz pozicije tantričke energetike razvijene u
sjevernoj Indiji i na Tibetu, a u kontekstu budističkog nauka o
karmičkim agregatima odnosno "energetskim tijelima", savršenstvo u
spomenutim vrlinama manifestira se kao maksimalna homogenizacija
energetskih komponenti unutar karmičkog tijela. To znači da se sve
silnice unutar karmičke mase orijentiraju u istom smjeru, i eliminiraju
se vrtlozi, konfliktne struje koje uzrokuju uznemirenja, što
nekoherentno duhovno stanje transformira u nešto analogno koherentnoj
laserskoj svjetlosti, usmjerenoj i frekvencijski ograničenoj. Iz
pozicije klasične yoge po Patanđaliju, to se tumači kao umirenje
mentalnih vrtloga (vrtti) u duhovnoj supstanciji (ćitta). Iz pozicije
tantričke upanišadske yoge i njene anatomije čakri i nadija, rezultat je
povlačenje energetskih struja iz ida i pingala nadija, njihovo sažimanje
u sušumni, te stabilnu, koherentnu energetsku vibraciju svih čakri u
njihovom čistom, savršenom stanju. To je, u osnovi, praksa koja ima za
cilj očišćenje i harmoniziranje energetskog sustava na "noti" vršne
anahate. Iz pozicije napredne yogijske prakse, kakva je bila poznata
indijskim i tibetanskim tantrikama, jasno je da je cilj Budinog nauka
inicijacija u vađru, odnosno harmonizacija nižih elemenata do točke
njihove spontane sublimacije u višoj duhovnoj supstanciji. Taj koncept
vađre razvijen je u himalajskim tantričkim školama, a prvenstveno u
tibetanskoj školi Vađrayana budizma. Koncept vađre je toliko stran
običnom ljudskom iskustvu, da predstavlja internu tantričku "tajnu",
gdje svi pojmovi postaju trenutno jasni yoginu iniciranom u vađru, dok
obični neinicirani ljudi uopće nisu u stanju shvatiti o čemu se tu radi,
budući da nisu iskusitelji te posebne, nove kvalitete svijesti koja se
razvija praksom. Primjerice, prosvjetljeni tantrički učitelj se u
tekstovima naziva "vađraćarya", što je intuitivno razumljivo
iniciranima, budući da označava osobu čija je duša načinjena od vađre i
čiji nauk manifestira to stanje, ali onima kojima to stanje nije poznato
termin je potpuno nejasan i proizvoljan. Isto važi i za termine poput
vađrasattva, vađrapani i padmasambhava. Vađra je simbolički prikazana
kao praznina (sunyata) iz koje emaniraju dva lotosova cvijeta s osam
latica. Jedan predstavlja nirvanu, a drugi samsaru. Vađra je, dakle,
stanje relativnog Apsoluta, nirvane u samsari. Vađra (doslovno "grom"
ili "dijamant") je dragulj u lotosu (simbolu Bude): "mani padme".
Om, Mani Padme, Hum. Iz Apsoluta vađra u relativnom, Buda u tijelu.

Cilj tantričkog budizma je dakle inicijacija u vađru.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Marvin Barley wrote:
> Tajne sluzbe, crveni kadrovi, ovo podrzavaju i intenzivno podupiru,
> stiteci takva mocna imena kao sto su sef forenzike i sl.
>
> Busenje Svetog Duha Abaddonom je izvrsila obicna cistacica uz pmoc
> izdaje Juda ovaca, ali prije toga su bila tri zaziva Kristove krvi
> zamijenjene srpskim cuvanjem.
>
> U ime Jahve Boga, Isusa Krista iz Nazareta, i Svetog Duha
> Amen

Idi u pičku materinu više s tim šizofrenim sranjima.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Renata Skoro wrote:
> On 11.08.2010. 8:28, Petar Stanojevic wrote:
>> In article <1ixofkzfcid43.1r732fbmzks4s$.dlg@40tude.net>,
>> bunic.stjepan@yahoo.com says...
>>> Žene nakon kračeg "poznanstva" bježe od tebe jer si loš jebač, ili imaš
>>> maloga, ili ne možeš dugo ili jedno i drugo. Naravno, znaš kakve su žene,
>>> boje se da će ljudi o njima svašta pričati pa ti baš ne vele direktno da ne
>>> žele imati s tobom posla jer si loš jebač nego navedu nešto pristojno tipa
>>> da si nasilan pa to ne mogu više trpjeti ili tako nešto.
>> Neke zene jednostavno vole hladne i nasilne tipove. Bez obzira na faluse
>> i ostale detalje... Ocito da Elvis ne spada u nasilnike, nego da je
>> dobar i samo ga demonizirate bez razloga.
>>
>
> Je, sjecam se posta koji je u nekoliko navrata bio linkan (hr.alt.magija
> 19. listopada 2005. From "Zzzz" <zeljka_ph...@yahoo.com>) u kojem ga je
> njegova bivsa bas takvog opisala... "dobrog".

Je, baš. Lik je sadistički gad, istovremeno kukavica, mlakonja i
sadistički podlac. Prevelika je kukavica da bi rekao što hoće ili to
napravio, ali kad to ne dobije radi zlo i mrakuje svima koji su mu za to
"krivi".

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Stjepan Bunić wrote:
> Da, on ponekad s velikom sigurnošću piše o stvarima o kojima krivo misli,
> ja ga znam malo dulje od tebe pa znam za malo više takvih stvari nego ti,
> problem je samo kakav ćemo zaključak iz toga izvesti.

To ti je zato što sam uvijek u životu sve sam morao shvatiti, kroz sve
se probiti i sve probleme riješiti. Kad sam prihvatio tuđe mišljenje ili
se na njega obazirao, uvijek sam zažalio zbog toga. Zbog toga sam se ja
navikao oslanjati jedino na sebe i svoje zaključke, i uvijek nastupam iz
pozicije da je svako moje mišljenje apsolutna istina sve dok ga ne
promijenim, a onda je to novo mišljenje apsolutna istina. Apsolutno
ništa drugo me ne zanima i na mišljenje drugih ljudi se ne obazirem dok
ja sam sve to ne sažvačem i provjerim. Eto, zato uvijek nastupam iz
pozicije apsolutne sigurnosti, zato što nisam čoporativna životinja koja
mora raditi kompromise s ostalim primjercima iz čopora da se ti drugi
primjerci ne bi loše osjećali ako se njihovo mišljenje ne uvaži. A osim
toga sam toliko često u pravu i toliko sam pametniji od svih koji bi mi
voljeli davati savjete da mi je bitno praktičnije ići iz pozicije da sam
uvijek u pravu i onda korigirati onih 0.0001% nego oklijevati i dovoditi
si svaki korak u pitanje. Najbolje da bi nekakvoga čmareusa pitao za
mišljenje. Što god taj misli, u krivu je, naprosto zato što mu je
svijest govno i u tom govnu ne može biti nikakvog dobra. S druge strane,
kad je netko pametan u krivu, to sadrži više istine i dobra nego kad je
budala u pravu. E da, postojalo je razdoblje kad sam se puno
preispitivao i bio sklon prihvatiti tuđe mišljenje umjesto svojeg, i to
je razdoblje u kojem sam napravio praktički sve stvari u životu zbog
kojih sam kasnije zažalio, recimo uzeo sam Felixa za učenika, smatrao
sam da mi je Sai Baba učitelj, za svakog lika s malo jačom karizmom bi
mislio da je prosvijetljen ili skoro i svi takvi da su pametniji od
mene; ukratko, to je odličan recept za greške i nikad više to neću
ponoviti. Greške nisam pravio kad sam mislio da sam nepogrešiv, nego
upravo suprotno, kad sam bio sklon slušati svakakve budale i vjerovati u
svakakva sranja protiv svojeg instinkta. Ukratko, kome smeta moje
samopouzdanje može slobodno kleknuti i popušiti mi kurac par puta.

--
http://www.danijel.org/