Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Machines Messiah wrote:
> On 15 kol, 04:03, Nikolaj <nikolaj.kor...@is.invalid> wrote:
> <kat kat kat>
>
> Mene nije interesovalo da pokažem šta je sve i tačno rekao Buda, nego
> samo šta nije mogao da kaže od onog iz Turinine halucinacije, u
> kontekstu dokaza da je Turina lažljivac kojem nakon dugotrajne prakse
> laganja i iskrivljavanja istine računi dolaze na naplatu. U tome sam
> uspeo, i to ne možeš da oboriš sve i da se uvučeš Turini u tur do
> dvanaesterca i nabacaš još milion vikipedijinih citata. Za ostatak
> Budinih reči sam napisao da ih se dodirujem pojednostavljeno, tek
> toliko da se ne izgubi veza s širim kontekstom dokaza, i o tome možeš
> da trkeljaš šta oćeš, jebe mi se.

Ti si sigurno Danijel Gundić, jer dva takva idiota ne mogu postojati.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Budistička kozmologija je često konfuzna i sastoji se od nagađanja na
temelju nepouzdanih tumačenja nekih Budinih riječi, te sinteze
različitih izjava danih u različitim kontekstima, od kojih je većina
vjerojatno metaforička i općenita. Kasnije razrade pokušavaju sve te
izjave objediniti u jedan smisleni kozmološki sustav, ali rekao bih s
ograničenim uspjehom.

Najbitniji aspekt budističke kozmološke teorije je vertikalna
stratifikacija, odnosno klasifikacija svjetova po razini duhovne
suptilnosti njihovih stanovnika. Vertikalna udaljenost među svjetovima
nije mjerljiva u stvarnoj fizičkoj udaljenosti, nego kao razlika u
mentalnim stanjima. Dakako, nekima je taj koncept bio previše apstraktan
pa su uz takve "svjetove" dopisivali njihovu udaljenost od zemlje u
yođanama, što je posebno smiješno imajući u vidu da se ne radi o
fizičkim svjetovima. Stratifikacija svjetova je dakle od slične vrste
kao stratifikacija valnih duljina svjetla nastalih separacijom bijele
svjetlosti: da je Buda znao za pojam frekvencije svjetla, vjerojatno bi
ga koristio u formiranju metaforičkih opisa. Ipak, treba imati u vidu da
se većina tradicionalne budističke kozmologije sastoji od praznovjerja,
budalaština i nagađanja, i da istinu treba tražiti u generalnim
konceptima a ne u detaljima.

Prije nego pokušam uvesti nekakav red u sav taj kaos, napravit ću kratku
sintezu budističke vertikalne kozmologije. Bitno je znati da se tu radi
o svjetovima četiri elementa, ispod vađre, odnosno oslobođenja.
Hinduizam bi te slojeve nazvao slojevima Prakrti:

Bezoblično područje (arupyadhatu) nema prostorni smještaj ali to je
domena najveće suptilnosti iskustva bogova koji su postigli apsorpciju u
bezobličnom kroz arupajhana meditacije. To područje se dodatno dijeli na
četiri osnovna tipa:
- sfera niti opažanja niti neopažanja
- sfera nepostojanja
- sfera bezgranične svjesnosti
- sfera beskonačnog prostora

Oblično područje (rupadhatu) je supstancijalno, dakle ima prostorni
smještaj i neku vrstu tvarnosti. Navodi se između 17 i 22 obličnih
područja. Bića u obličnim područjima nisu podložna ekstremima radosti i
bola kakvima su izložena bića nižeg sloja po imenu kamadhatu, niti se
razlikuju po spolu. Kad biće sa rupadhatu sloja, npr. Brahma, poželi
posjetiti neko biće u kamadhatu sloju, mora poprimiti "grublji oblik"
kako bi ostvarilo prisutnost na tom sloju i postao vidljiv tamošnjim
bićima. Jednako kao i u bezobličnom području, bića obličnog područja se
dodatno dijele po tipovima ovisno o meditacijama koje ih definiraju, s
tim da su te meditacije grublje, oblične. Unutar obličnog područja i
neovisno o njegovim podjelama postoji segment po imenu śuddhavasa,
odnosno "čisto obitavalište", u kojem ne borave obična bića koja se tamo
nalaze slijedom svojih zasluga ili meditativnih postignuća, nego
isključivo sljedbenici dharme na putu ostvarivanja arhantstva, koji su
postigli stanje iz kojeg se ne moraju ponovo rađati na nižim razinama,
nego direktno iz "čistog obitavališta" postižu prosvjetljenje.

Područje želja (kamadhatu) nastanjeno je bićima koja se razlikuju po
stupnju sreće, ali sva su u vlasti Mare i vezana osjetilnim željama, što
uzrokuje njihovu patnju. Razina kamadhatu na svojem vrhu sadrži ugodne
svjetove u kojima žive deve, "bogovi" nižeg profila. Ta pod razina je
analogna Svargi, rajskom svijetu vedske kozmologije, u kojem stoluje
Indra, i dijeli se na slojeve:
- Parinirmita-vaśavartin, mjesto boravka deva koji imaju moć nad tuđim
kreacijama
- Nirmanarati, mjesto deva koji uživaju u svojim kreacijama
- Tusita, mjesto "radosnih deva", na kojem borave bodhisattve prije
fizičke inkarnacije
- Yama, "raj bez sukoba", u kojem deve žive slobodno u zraku, i koji je
najbliže zemlji

Ispod toga, još uvijek unutar područja kamadhatu, nalazi se područje
planine Sumeru, u koje su smještena svakakva mitološka bića koja nitko
nikad nema prilike vidjeti a koja se valjda smatralo "bogohulnim"
proglasiti nezbiljskima. To je u osnovi mjesto puno vila, patuljaka,
nimfi, zmajeva, goblina i sličnih izmišljenih bića.

Ispod planine Sumeru nalazi se Zemlja, svijet ljudi, i ukoliko netko ima
poblema sa prihvaćanjem ili odbacivanjem doslovne istinitosti gornjih
opisa, dovoljno je da pogleda glupave i mitološke opise dijelova ovog
svijeta, koji bi barem trebao spadati u domenu opipljivog i poznatog, pa
da postane jasno koliki stupanj čiste fikcije i mitologije sadrže opisi
viših svjetova. Ukratko, Zemlja je opisana kao planinski lanac koji
opasuje planinu Sumeru u središtu svijeta, oko koje se okreću Sunce i
Mjesec. Taj planinski lanac je omeđen ogromnim oceanom, koji ispunjava
većinu svijeta. Taj ocean je pak okružen kružnim planinskim zidom po
imenu Cakravada, koji definira horizontalnu granicu svijeta. U tom
oceanu se nalaze četiri kontinenta poput malih otoka.

Ispod zemlje nalazi se pakao, Naraka, u kojem zla bića okajavaju
grijehe. S paklom završava razina kamadhatu.

Ukratko, budizam poznaje tri glavne razine svijeta:
- bezoblično područje
- oblično područje
- područje želja

Pouka koju valja izvući iz čitanja opisa tih svjetova glasi da su takvi
opisi više metafora nego opis neke konkretne stvarnosti. Iskustva viših
svjetova su rijetka, fragmentirana i podložna iskrivljavanju od strane
fizičkog tijela koje interpretira iskustvo kako bi ono bilo preneseno u
riječi, i zbog toga su opisi više artefakt mašte i nagađanja nego
stvarnosti i njenog objektivnog prikaza. Postoje slične, paralelne
"duhovne kozmologije", poput rozenkrojcerske i teozofske, ali one pate
od potpuno istih problema kao budistička kozmologija - zajednički im je
princip stratifikacije po duhovnoj suptilnosti i pokušaj slaganja
sustava po nekom logičnom obrascu, ali sve preciznije od toga je obično
artefakt mašte.

Vedanta se od tih sustava razlikuje po tome što je njena kozmologija
namjerno rudimentarna. Šankaraćarya predmete iskustva i razine
suptilnosti dijeli na sthula (grube), sukšma (suptilne) i karana
(kauzalne). Grubi svijet je ovaj materijalni, s materijalnim osjetilima
i njihovim predmetima. Suptilni svijet se dijeli na dva osnovna
segmenta: niži, manasički, i viši, buddhički. Manasički sloj je ono što
bi rozenkrojceri i teozofi nazvali "astralnim svijetom" a budisti
područjem želja. Buddhički sloj je ono što bi teozofi nazvali "mentalnom
razinom" a budisti obličnim područjem. Kauzalni sloj u nekim
interpretacijama vedante je djelomično ekvivalentan bezobličnom području
budizma, ali nema potpune podudarnosti; to je, u osnovi, ono što vedanta
drži karmičkim tijelom, koje sadrži kauzalne reakcije koje uzrokuju
ponovno rođenje. Neke škole yoge smatraju da se te karmičke sjemenke
mogu "spržiti" znanjem, i tako učiniti neaktivnima.

Ukratko, ukoliko je netko smatrao da postoji "tradicionalna podjela"
razina stvarnosti, sad vjerojatno zna bolje. Ne da postoji jedna
tradicionalna podjela, nego njih bezbroj, što znači da u osnovi nitko
ništa konkretno ne zna i svi se bave nagađanjem utemeljenim na nekoliko
osnovnih principa. Ono oko čega postoji slaganje jest koncept vertikalne
stratifikacije ovisno o duhovnoj suptilnosti, i to je manje-više sve. Ja
sam tim stvarima pristupao po principu "informiraj se o svemu, ali
prihvaćaj samo ono što praksa potvrdi, i to samo kao radni model i
terminološki okvir", što je na liniji Budine preporuke da ništa ne treba
usvojiti radi autoriteta, nego tek nakon što si razmišljanjem i
iskustvom ustanovio da je istinito, dobro i korisno.

Osim svega toga, Buda je imao jako dobar protuotrov za pretjerane
intelektualizacije na temu porijekla i naravi svijeta i želje za
pobrajanjem svih mogućih razina i podrazina. On je rekao: "Ako vas
pogodi strijela, hoćete li otići doktoru da vam je brzo izvadi, ili ćete
prvo pokušati ustanoviti iz kojeg je grada strijelac, iz koje je kaste,
koliko ima djece, tko mu je napravio luk, tko mu je napravio cipele,
koliko ima krava, koliko te krave daju mlijeka, pravi li od mlijeka sir
ili maslac, i tome slične gluposti? Dok ustanovite sve te beskorisne
stvari, umrijet ćete. Dakle vi ste sada ovdje kakvi jeste, imate
problem, ja vam velim koje je rješenje, i vi sad to rješenje možete
prakticirati dok se ne prosvijetlite, ili možete sjediti ovdje i
ispitivati me o glupostima na temu koliko anđela stane na vrh igle".

Na sličan način je pristupao i pitanjima na temu "što se dešava s Budom
nakon smrti", "postoji li stvoritelj", "je li duša identična tijelu ili
je od njega različita". Naprosto bi šutio. To ima vrlo dobar razlog: što
god on odgovorio na ta pitanja, ljudi će odgovor shvatiti na krivi način
i stvoriti opasne, vezujuće ideje. Ukolio stvoritelj postoji, sigurno
nije onakav kakvog si ljudi mogu zamisliti, pa je odgovor u rasponu "da"
ili "ne" zapravo pogrešan. Ako postoji, nije onakav kakvog si možete
zamisliti, a ako ne postoji, ne postoji na način koji si ne možete
zamisliti. Dakle problem je u antropomorfnim konceptima kojih se ljudi
ne mogu osloboditi i koje nose sa sobom u pokušaju zamišljanja duhovnih
stvarnosti.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zec_Zli wrote:
> "LC" <_KAO_PRIJE_@inet.hr> je napisao u poruci interesnoj grupi:i474fs$530$1@sunce.iskon.hr...
>> "Danijel Turina" <NAME@danijel.org> wrote
>>
>>>> Je, vidjelo se. Zato sto te je felix svojevremeno oprao za tu priliku ti
>>>> je
>>>> pasalo da objede turine & co. podrzis kao "istinu". Cisti oportunizam s
>>>> tvoje strane. Kao sto su tvoji trenutni "napadi" po turini & co. samo
>>>> pokusaj pranja savjesti za ono prije. Cini se da ostajes sam u sumi.
>>> Bakija, nisi se ni ispričao nakon jedne bezobrazne, drske laži, a eto te
>>> opet.
>> Te lazi postoje samo u tvojoj glavi. Nemas pojma ni o cemu, ali konstantno
>> pokusavas praviti sum. No sve ti to polako ali sigurno dolazi na naplatu,
>> nije li tako ? A kada te mreza tvojih vlastitih lazi stegne do kraja pogodi
>> tko ce biti tu da to posvjedoci.
>
> Jedino&samo *ja*. Jedini koji je ovdje I _potpuno_ pošten I nije lud.
>
> 8-)

Ovi svi skupa su demonstracija procesa raspada svijesti u ništavilu zla
i ludila.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

LC wrote:
> "Zec_Zli" <IzbaviteljMAKNI@hotmail.com> wrote
>
>> Vidjeli smo na primjeru Felixa i fotografija tko je tko - netko traži
>> saveznike a netko *istinu*.
>
> Je, vidjelo se. Zato sto te je felix svojevremeno oprao za tu priliku ti je
> pasalo da objede turine & co. podrzis kao "istinu". Cisti oportunizam s
> tvoje strane. Kao sto su tvoji trenutni "napadi" po turini & co. samo
> pokusaj pranja savjesti za ono prije. Cini se da ostajes sam u sumi.

Bakija, nisi se ni ispričao nakon jedne bezobrazne, drske laži, a eto te
opet.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zec_Zli wrote:
> Jasno. I opet se ponavlja obrazac da te tvoji neprijatelji
> ne mogu pobiti u unutrašnjoj logici tvojih navoda
> nego samo&jedino u nemoralnosti i nakaznosti tvoje cjelokupne
> osobe.

Ne znam koji pokušaj je veća ludost i huljenje.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

LC wrote:
> "Branimir Maksimovic" <bmaxa@hotmail.com> wrote
>
>> "Vayadhamma sankhara appamadena sampadetha."
>
>> "Transient are all component things. Work out your deliverance with
>> mindfulness".
>
> Iz ovoga sto si gore napisao jedino je izvjesno da onaj tko je to napisao
> nije ni blizu da polozi FCE.
>
> Obrazuj se malo
>
> http://jayarava.org/buddhas-last-words.html

Appendix: various translations of the passage.

T.W. Rhys Davids

"Then the Blessed One addressed the brethren, and said, 'behold now,
brethren, I exhort you, saying, "Decay is inherent in all component
things! Work out your salvation with diligence!"'. This was the last
word of the Tath?gata. [ 43 ]

Maurice Walsh

Then the Lord said to the Monks: Now, monks, I declare to you: all
conditions things are of a nature to decay - strive on untiringly. These
were the Tath?gata's last words. [ 44 ]

Thanissaro Bhikkhu

Then the Blessed One addressed the monks, "Now, then, monks, I exhort
you: All fabrications are subject to decay. Bring about completion by
being heedful." Those were the Tathagata's last words. [ 45 ]

Sister Vajira & Francis Story

And the Blessed One addressed the bhikkhus, saying: "Behold now,
bhikkhus, I exhort you: All compounded things are subject to vanish.
Strive with earnestness! [ 46 ]

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Posljednja Budina poruka učenicima pred smrt glasila je "Zapamtite: svi
agregati su nepostojani. Težite ka oslobođenju marljivo i ustrajno".

Što to zapravo znači? Koje su konzekvence Budinog nauka i svjetonazora?

Budin nauk nosi nekoliko bitnih pouka. Prva pouka je pouka o
nepostojanju čarobnog štapića koji će riješiti sve naše probleme. Naša
"duša" je karmički agregat, sačinjen od tvari svih naših odluka,
slijepljenih zajedno kohezivnim silama među pojedinim elementima. Ako se
taj agregat raspadne, privid kontinuiteta postojanja duše naglo
prestaje. Dakle razvijanjem pozitivnih emocija i mentalne koherentnosti
treba stabilizirati vlastitu dušu, tako da njeni fragmenti počnu raditi
usklađeno. Dugotrajnim usmjerenim naporom tvar duše se transformira, i
amorfna materija agregata koja na početku liči na beton povezan
slabašnim vezivom transformira se u blok jedinstvene, homogene tvari.
Kad je pročišćenost duše potpuna, dolazi do utrnuća četiriju elemenata u
vađri, do ključne točke transformacije karme na sličan način na koji se
grafit pod visokim tlakom transformira u dijamant. Prosvjetljenje, po
Budi, predstavlja kulminaciju dugotrajnog procesa transformacije karme,
odnosno karmičkog agregata koji tvori "dušu".

Prosvjetljenje, kako ga definira Buda, apsolutno nije nešto što se
nalazi u potencijalu svih bića, a pogotovo nije izvjestan događaj koji
je samo pitanje vremena. Prosvjetljenje je potpuno neizvjestan događaj,
slabo vjerojatan, koji je praktički nemoguće postići slučajno, i netko
može biti na poziciji Indre ili Brahme a da nije prosvijetljen. Stanje
vađre, relativnog apsoluta, stanje koje spaja nirvanu i samsaru,
transformacija četiriju elemenata u peto stanje, te njihovog gašenja bez
traga koji bi se mogao ponovo roditi, radikalni je iskorak. To nije
nešto što će vam se slučajno desiti kad se spotaknete ili razbijete vrč
s vodom. Dijamant nije nešto što će vam se slučajno desiti, što će
nastati ako kruh ostavite predugo u pećnici, ili što možete dobiti ako
probudite kisik iz sna. Da biste napravili dijamant, morate točno znati
što radite i to raditi dugo vremena, djelujući na komad grafita, dakle
tvar koja već posjeduje veliku čistoću i sastoji se samo od one vrste
atoma koja vam je potrebna, dok on pod utjecajem velike temperature i
tlaka ne promijeni atomsku strukturu iz amorfne u kristalnu. Dakle da
biste proizveli dijamant, nije dovoljna bilo kakva materija, nego morate
imati čisti amorfni ugljik i onda na njega djelovati velikom silom na
točno određeni način dovoljno dugo.

Dakle, prosvjetljenje u Budinom nauku nije prekopčavanje u perspektivu
brahmana, kako to naučava vedanta. Prosvjetljenje nije stanje "Jednog"
koji je "isti u učenom brahmani, kravi, psojedcu i psu", kako naučava
Gita. Budu ništa od toga ne zanima. On bi na takve stvari odgovorio
ovako: "Dragi Krišna, čak i da je sve tako što kažeš, rađa li se ponovo
karma koja čini razliku između učenog brahmane, krave, psojedca ili psa,
ili brahman o kojem tako oduševljeno pišeš?" Krišna bi mu odgovorio:
"Dakako, rađa se karman. Brahman niti se rađa, niti umire." Buda bi nato
rekao: "Ukoliko se ponovno rađa karman, tada je u sferi karmana potrebno
postići transformaciju koja će spriječiti ponovno rođenje. Karmički
agregat podložan je patnji, bolesti, smrti i ponovnom rođenju, i to
potpuno neovisno o njegovoj relaciji s brahmanom, koji se pod utjecajem
prividnog kontinuiteta postojanja poznatog pod imenom đivan opaža kao
iluzorni entitet po imenu atman. Tek utrnućem karme prestaje mogućnost
ponovnog rođenja. Zbog toga je sva nastojanja za oslobođenjem potrebno
usmjeriti prema sferi transformacije karme, a aktivnosti usmjerene prema
postizanju prekapčanja perspektive iz pozicije đivana u poziciju
brahmana treba smatrati beskorisnima za oslobođenje, jer neovisno o
perspektivi vezanosti opstaju." Na to bi se Krišna morao složiti, i
ostao bi kraj Bude kao njegov učenik.

Buda uvodi princip kritičnih uvjeta potrebnih za prosvjetljenje. Kao
prvo, netko mora biti barem u ljudskom tijelu, i mora imati adekvatnu
razinu pameti da bude u stanju shvatiti njegov nauk. Intelektualni dio
nauka je jako bitan, i Buda jako apelira na razum. To je stoga što
čistoća i pribranost intelekta predstavljaju jak indikator postojanja
ostalih uvjeta za prosvjetljenje. Sabran i jak um znak je visoke
kohezije karmičkog agregata, dakle to je znak da je duša već dosta
zrela, da se ne sastoji od mnoštva labavo povezanih fragmenata među
kojima postoje trzavice, nego od jednog monolitnog komada karmičke
tvari. Defragmentacija i homogenizacija karmičkog agregata proces koji
nastaje uslijed njegovanja vrlina kroz dulje vrijeme, obično kroz više
inkarnacija. Sabran i jak um je dakle indikator svih tih stvari.

Drugi bitan faktor je sposobnost za prepoznavanje istine Budinog nauka.
Osobe koje nisu zrele naprosto neće imati probleme za koje je Budin nauk
rješenje. To je kao da nepismenom čovjeku idete objašnjavati koja je
najbolja olovka. Njemu to ne znači ništa, olovku bi koristio eventualno
za kopanje nosa. Duša nedovoljne kvalitete (dakle veličine, homogenosti
i profinjenosti po četiri elementa) dakle neće imati suptilne interese,
nego će se baviti stvarima poput društvenog ugleda, posjeda,
razmnožavanja i ugode. Tu dakle postoji kritična masa, isto kao što u
neurologiji postoji određena kritična masa neurona nakon koje se javlja
samosvijest. Mozak s premalo elemenata naprosto nije u stanju stvoriti
adekvatnu razinu složenosti struktura. Reći da je samosvijest sudbina
svih bića naprosto je pogrešno - neko biće se može milijardama godina
inkarnirati uvijek u tijelu jednostanične alge i ne ostvariti apsolutno
nikakav napredak, isto kao što se neki atom vodika može nalaziti u istom
oblaku međuzvjezdanog plina od velikog praska pa do kraja svemira, kakav
god on bio, dok neki drugi atom vodika može evoluirati u sve
kompleksnije forme, spajajući se s drugim atomima vodika u procesu
fuzije, eksplozijom zvijezde biti raznesen u međuzvijezdani prostor gdje
će se pomiješati s međuzvjezdanim plinom od kojeg će nastati zvijezda i
njen planetarni sustav, i na nekoj planeti kao atom ugljika sudjelovati
u sve složenijim molekulama i oblicima života. Od dva potpuno ista
protona, jedan može ostati u istom stanju od početka do kraja svemira a
drugi se može nalaziti u nekom od ugljikovih atoma vaše DNA ili u
olovnoj plombi u vašem zubu. Isto tako, neki fundament karmičke tvari
može ostati u primordijalnom stanju milijardu godina, dok drugi, njegov
blizanac, može zajedno s drugim sličnim fundamentima stupati u relacije
i tvoriti kompleksnije organizacijske forme. Onaj prvi fundament se može
reinkarnirati kao ista vrsta bakterije milijardu godina, dok onaj drugi
ne samo što mijenja tijela od jednostavnijih prema složenijima, nego
vjerojatno stvara evolucijski pritisak prema usložnjavanju fizičkih
tijela bića kako bi si stvorio adekvatne uvjete manifestacije želja i
potencijala. Tako taj drugi komad karmičke tvari napreduje, izgrađuje
sve složenije duhovne strukture, sve dok ne dođe do određene kritične
mase zrelosti, kad posjeduje istovremeno veličinu, homogenost i
suptilnost dovoljnu za duhovni iskorak u vađru, u kvalitativnu promjenu
duhovne tvari analognu promjeni grafita u dijamant. Karmička evolucija
dakle nije nikakva nužnost. Ponovno rađanje karme je nužnost, ali
evolucija nije. Evolucija je stvar izbora, i privilegija je rijetkih.
Zbog tog razloga rani budizam smatra da su četiri plemenite istine
napredni nauk najvišeg reda veličine, koji na intelektualnoj razini
razotkriva prirodu cjelokupnog mehanizma duhovne egzistencije i rijetkim
bićima dovoljno razvijenim da te istine shvate i primjene omogućuje
iskorak iz slijepog automatizma patnje u prosvjetljenje.

Treći bitni preduvjet za shvaćanje Budinog nauka je emocionalna čistoća.
To je pojam koji je jako teško opisati budući da je emocionalna čistoća
razmjerno rijetka stvar na ovom svijetu, ali u osnovi, emocionalna
čistoća je sposobnost za doživljavanje emocija koje su jasne, koje
slijede iz predmeta, koje ne stvaraju vezanosti, koje nisu vođene
vlastitim interesom i koristoljubljem, i koje imaju temelj u općem,
univerzalnom konceptu dobra i vrline. To u osnovi znači da će osoba
čistih emocija činiti dobro zato što tako treba - ne zbog vlastite
percipirane koristi. To znači da će ta osoba osjećati ljubav prema onome
što je dobro i lijepo, ali ta ljubav se ne pretvara u potrebu za
kontrolom i posjedovanjem. Pojednostavljeno, to znači da će ta osoba
osjećati estetsko zadovoljstvo kad vidi lijepu kuću, lijep auto ili
lijepu ženu, bez obzira što nisu njegovi, i ne osjeća nikakvu zavist
prema onima koji ih imaju, i to potpuno neovisno o tome što ih on nema.
Dakle estetski osjećaj čiste osobe neovisan je o posjedu - njemu je
lijep auto lijep auto, neovisno o tome čiji je. Čovjek prljavih emocija
će reći da je lijep auto ružan ako ga vozi osoba kojoj je zavidan, reći
će da je lijepa žena ružna ako nije njegova, i reći će da je dobra i
istinita misao loša i lažljiva ako nije njegova, ili ako je njenom
izricatelju zavidan. Čiste emocije su lišene takvih egoističnih
koloracija. Kad osoba čistih emocija želi reći da joj se neka osoba ne
dopada, neće po asocijaciji kritizirati njen auto, stan, ženu, djecu i
kućne ljubimce, nego će prepoznati točno što joj se ne dopada i to
kritizirati. Takav stav je, između ostalog, rezultat budističke analize,
odnosno razdvajanja emocija od predmeta, te razbistravanja unutarnjeg
duhovnog prostora.

Budizam je, dakle, put progresivnog povećavanja čistoće, jasnoće,
nevezanosti i duhovne točnosti. Budizam nije čarobni štapić, u njemu ne
postoji krštenje, u njemu nema spasitelja koji će otkupiti vaše grijehe.
Vaša osobna duhovna čistoća je vaš posao; od toga vas nitko ne može
amnestirati, niti biste to željeli. Buda vam može pokazati dharmu, ali
sav posao razvoja vrlina i uklanjanja mana je na vama.

Netko će reći kako je taj nauk elitistički. Dakako da jest. Egalitarizam
bića postoji u patnji, dakle sva pate, ali nisu sva sposobna prestati
patiti. Po nauku budizma, patnja je bićima naprosto neizbježna dok ne
razviju dovoljno pameti da uoče problem i primjene rješenje. Prije nego
je netko ustanovio narav svojih vezanosti, on ih smatra dobrim stvarima,
a ukoliko mu ih netko pokuša oduzeti, reagirao bi strahom, gnušanjem i
agresivnošću. Nezrela duša naprosto ne vidi problem u vezujućim stvarima
koje uzrokuju patnju, i patnju smatra tek neželjenom posljedicom
ostvarivanja željenih stvari, posljedicom koju je sigurno moguće izbjeći
ukoliko se idući put bolje potrudi. Nezrela bića, dakle, smatraju da je
patnja nešto što se dešava "luzerima", onima koji nisu dovoljno vješti
da je izbjegnu, i nakon svakog neuspjelog života u živom pijesku svijeta
srljaju opet u isti živi pijesak, misleći kako će ovog puta napraviti
bolje, kako neće raditi iste greške, kako će izbjeći patnju i postići
zadovoljstvo. To se dakako nikad ne dešava zato što je patnja inherentna
samoj naravi svijeta i načinu na koji karma funkcionira, ali to nezrela
bića ne razumiju. Nezrela bića misle da je patnja rezultat njihovog ili
tuđeg propusta ili pogreške.

Dakako, kako to obično biva prilikom transformacije elitističkog nauka u
masovnu religiju, izvorni koncepti budizma bili su presofisticirani za
generalni korpus sljedbenika, koji nisu znali što bi s tom teorijom
počeli. Buda je u formiranju svojeg nauka ciljao na mali broj dovoljno
naprednih učenika koji će biti u stanju shvatiti njegov nauk o vađri, i
formirao je redovnički pokret. Sumnjam da mu je ikad palo na pamet
kreirati masovnu religiju u kojoj će većina sljedbenika prakticirati par
rituala i na temelju toga se nazivati budistima. Isto tako, sumnjam da
je Isus imao namjeru kreirati religiju kojoj je prva asocijacija vezana
uz njegovo uskrsnuće od mrtvih uskršnji zec. Ipak, te stvari su nastale
logikom stvari.

Transformacija četiri elementa i njihovo utrnuće u vađri iznimno je
intangibilan i ezoteričan koncept kojeg u iskustvu ima samo nekolicina
prosvijetljenih. Oni koji su prošli taj proces, ne mogu ga objasniti
onima koji nisu, jer se radi o kvalitativnoj transformaciji svijesti, a
ne o duhovnom iskustvu. Duhovno iskustvo je, recimo, kad se krećete kroz
tunel prema svjetlu i onda vidite neko biće. To iskustvo može imati
transformirajuću kvalitetu, ali u osnovi je to samo iskustvo, što znači
da ste prije i poslije u osnovi ista osoba. Ali vađra, vađra je nešto
drugo. Vađra je u duhovnosti kao kad očekujete Djeda Mraza s poklonima,
koji će s vama razgovarati iz pozicije emocija i relacija
"dobar-zločest", i onda vas netko pretvori u vanzemaljca koji ima
potpuno drugačiji hardver za emocije, nema žlijezde koje izlučuju
hormone koji uzrokuju emocije na koje ste vi navikli, i sve je kompletno
drugačije od svega o čemu ste ikad čitali, za što ste ikad čuli, o čemu
niste nikad čuli da pričaju "duhovni učitelji", u čemu nema ljubavi,
nema religijskih koncepata, ali ima stvari koje po prvi put vidite, za
koje nemate imena, prema kojima su sve ljudske emocije i misli kao magla
u usporedbi s planinom od dijamanta osvijetljenom gromovima iznutra,
gdje su grom i dijamant ista tvar u različitim analogijama. Umjesto
misli i osjećaja, imate tvrdo svjetlo bez misli i osjećaja, s tvrdoćom,
širinom i jasnoćom svijesti kakva ja nezamisliva u ljudskom iskustvu, i
kad biste mogli misliti, mislili biste nešto na temu "Dorothy, ovo ti
više nije Kansas, ali isto tako nije ni Oz". Ali od toga se ne da
napraviti ljudska religija. Buda je bio pametan pa nije ni pokušavao. On
je dao upute kako se do takvog stanja dolazi, i to je zapravo najbolje
što je mogao napraviti. Ali nakon par stoljeća, tamo gdje je on mudro
stao, tamo su drugi ispunili vakuum kreiranjem religije oko ljudske
emocionalnosti, objašnjavajući "stvarno značenje" Budinog nauka, a
zapravo ga ukidajući i nadomještajući derivatom kasne vedante. Tako je
nastala mahayana.

Mahayana je, u osnovi, "budizam za svjetinu", koji unatoč tome što se
radi o proizvodu široke potrošnje golica ego sljedbenika tvrdnjom kako
se radi o istinskom, najdubljem Budinom učenju, koje je sakriveno svima
osim rijetkim posebno upućenim pojedincima.

Kao obilježja ideologije mahayane obično se navodi sljedeće:
- univerzalizam; koncept po kojem će sva bića postići nirvanu, odnosno
po kojem je nirvana inherentna svim bićima
- bodhisattva; koncept po kojem arhat (prosvijetljeni Buda) nije konačni
cilj duhovne evolucije nego je to prijelazno stanje do bodhisattve, koji
se uslijed suosjećanja prema bićima ponovno rađa sve dok sva bića ne
postignu nirvanu
- upaya (oportunistički pristup); stav po kojem se za prosvjetljenje
mogu iskoristiti sva sredstva koja stoje na raspolaganju i sve prilike
koje se ukažu
- uvođenje komplicirane hijerarhije rajskih svjetova i koncepata
molitve, zagovora i blagoslova; ukida se koncept izbavljenja vlastitim
snagama i uvodi se svjetini ugodniji koncept spasenja i spasitelja
- uvodi se koncept neuništivog atmana, pod drugim imenom - "narav Bude",
koji se nalazi u svim bićima. Budastvo se dakle potpuno redefinira, od
kvalitativno novog stanja koje mogu razviti tek rijetki pojedinci, u
univerzalno prisutno stanje koje se nalazi u svim bićima u latentnoj
formi, samo ga treba razotkriti
- prosvjetljenje se definira kao prađna paramita, stanje prosvijetljenog
uvida u kojem se kao vlastita narav uviđa narav Bude, što je u osnovi
identično konceptu prepoznavanja atmana kao brahmana u stanju samadhija

Ukratko, mahayana je nešto što izgleda kao budizam a zapravo je
kombinacija vedante i svih racionalizacija na temu zašto nije dobro
postići prosvjetljenje, te kako vezanost proglasiti većom vrlinom od
slobode. Idemo redom odgovoriti na nauk mahayane.

Kao prvo, koncept univerzalnog potencijala za dostizanje nirvane potpuno
je nebudistički. Kad bi nirvana bila inherentna stvarnost bića, onda bi
se o tome moglo govoriti, ali u budizmu nema ni govora o tome. Budizam
govori o tome da je patnja inherentna stvarnost bića i stvarna narav
njihove egzistencije. Nirvana je razlaz s naravi bića, iskorak po
tangenti. Inherentna stvarnost bića je samsara, vječiti kotač rađanja i
umiranja pogonjen vezanostima i projekcijama, načinjen od tvari patnje.

Kao drugo, Budin nauk ne poznaje koncept bodhisattve i protivan mu je.
Bilo kakve racionalizacije koje odgađaju ulazak u nirvanu treba
odbaciti. Nirvana je neizvjestan cilj beskrajne vrijednosti, kojeg je
iznimno lako promašiti a posve je nevjerojatno da ćemo u idućem životu
imati drugu priliku. Prilika za prosvjetljenje je nešto što se rijetko
ukazuje, i treba je smjesta iskoristiti. Koncept odricanja od nirvane
kako bi se vodilo druga bića u samsari potpuna je ludost. Naime, biće
koje nije prošlo transformaciju u vađru, koje nije formirano utrnućem
četiri elemenata u vađri, dakle koje nije nirvana u samsari, nema
nikakve sposobnosti voditi druge u nirvanu. Njegova kvaliteta svijesti
je u osnovi ista kao kvaliteta svijesti ostalih bića samsare, i njegov
pokušaj da vodi druge je kao da slijepac hoće voditi slijepce. Osim
toga, takav pokušaj može biti obojen egoizmom, što želja da se vodi
druge obično jest, koliko god takav egoizam bio zamaskiran kao
suosjećanje i velikodušnost. Zbog toga može doći do zaprljanja duhovne
supstancije po četiri elementa što negira mogućnost prosvjetljenja. Isto
tako, ukoliko nije ušao u nirvanu, odnosno prošao transformaciju
vlastite duhovne supstancije, yogin ne može znati da je njegova razina
postignuća stvarno rub nirvane a ne nekakav privid na samom početku
puta. Također, budući da je cijela dharma načinjena od tangencijalnog
odmaka od samsare, nije moguće naučavati dharmu ukoliko nisi njeno
utjelovljenje, dakle ukoliko nisi tangencijalno odmaknut od samsare.
Zaključak je da je koncept bodhisattve posve pogrešan, i da svako
odvraćanje od nirvane, bez obzira koliko ono bilo racionalizirano kao
suosjećanje, predstavlja duhovni pad i aspekt samsaričkog ponašanja.
Bodhisattva, dakle koncept učitelja svijeta koji podučava dharmu a da
nije ušao u nirvanu, predstavlja potpunu pogrešku u razmišljanju. Jedino
punina nirvane prisutna u samsari može funkcionirati kao magnet koji
privlači druga bića u nirvanu. Jedino savršeni Buda, arhat koji je čista
vađra, može u jednom od njenih stanja povezivanja samsare i nirvane
(vađrasattva, vađrapani i padmasambhava) manifestirati savršenu narav
dharme. Prije inicijacije u vađru, učiteljevanje znači gubitak
koherencije vlastite karmičke supstancije, povezivanje s tuđim karmičkim
momentima i, najvjerojatnije, duhovnu disocijaciju. Dakle, ne samo da
"put bodhisattve" ne ubrzava dolazak do prosvjetljenja, nego u pravilu
znači duhovnu smrt praktikanta, čija će se duša raspasti ukoliko se
poveže s drugima prije inicijacije u vađru. Tek inicijacijom u vađru
postiže se viši red duhovne tvari, definira se vlastitu egzistenciju na
većem redu veličine od osnovna četiri elementa, i postiže se neovisnost
o stanjima četiri elementa ukoliko se dotične nastavi koristiti radi
produljene fizičke inkarnacije radi poduke drugih. Tek učitelj od vađre
ima distancu u odnosu na momente unesene od strane učenika koji ga
spašavaju od kontaminacije i razbijanja njegove duhovne tvari.
Neprosvijetljeni dakle nikako ne smiju stupati u odnose učiteljskog tipa
jer je to apsolutno fatalno.

Kao treće, koncept duhovnog oportunizma, u smislu da koristiš što ti
stoji na raspolaganju, u osnovi je posve korektan, ali isto tako otvara
ogroman prostor za proglašavanje vezujućih stvari i disciplina
spasonosnima, pa ga treba uzeti s velikom mjerom opreza.

Kao četvrto, da je Buda mislio da se molitvama, zagovorom svetaca,
blagoslovom bodhisattvi i sličnim metodama može postići nirvana, to bi
zasigurno negdje spomenuo. Umjesto toga, govorio je da se prosvjetljenje
postiže samo i isključivo vlastitim snagama i nikakvim vanjskim
utjecajima. Prosvjetljenje je rezultat intrinzičke duhovne
transformacije i nema veze s vanjskim utjecajima. Rođenje na ovom ili
nekom drugom svijetu u tom je smislu nebitno, isto kao i molitve,
zagovori ili kletve. Buda je postigao prosvjetljenje unatoč tome što su
ga kleli, napadali i pokušavali obmanuti Mara i svi njegovi demoni.
Prema tome vanjske sile su nebitne za prosvjetljenje i oslanjanje na
njih predstavlja zabludu i zastranjenje.

Kao peto, da je narav Bude prisutna kao latentna narav svih bića, onda
bi Buda to rekao, a ne bi rekao suprotno: da u bićima nema ničeg
vječnog, da su ona karmički agregati i da je prosvjetljenje potpuno novi
element, dostupan samo rijetkim zrelim osobama. Koncept sveprisutne
naravi Bude u svim bićima je rezultat unošenja elemenata kasne vedante u
budizam, čime se zatvara svojevrsni krug na kojem je rana vedanta
posudila koncept karme iz ranog budizma, razvila svoju teoriju oko toga,
a kasni budizam usvaja elemente te teorije prepoznajući ih kao dobre,
ali ne razumijevajući njihovu fundamentalnu različitost od Budinog
izvornog nauka, te se tako vedanta i budizam u toj točki hibridiziraju i
stvaraju različite ogranke, najznačajniji od kojih su vađrayana,
tantrička škola budizma koju je izvorno na Tibet, Butan i okolna
područja u osmom stoljeću donio redovnik Padmasambhava, te advaita
vedanta koju je u isto vrijeme po Indiji propovijedao Šankaraćarya. To
razdoblje s jedne strane predstavlja samu krunu ljudske misli, a s druge
strane predstavlja razdoblje miješanja izvornih filozofija do
neprepoznatljivosti, gdje svaki nastali hibrid za sebe tvrdi da je
"pravo i autentično vječno i praizvorno znanje", kako to obično i biva.

Kao šesto, redefiniranje prosvjetljenja kao stjecanja uvida umjesto
transformacije karmičkih elemenata predstavlja ozbiljan problem, i za
razliku od prethodne točke, gdje hibridiziranje vedante i budizma ima
dobrih posljedica, ovdje su posljedice redom loše. Naime, umjesto
sustavnog rada na transformaciji, ovdje se po prvi puta u povijesti
budizma uvodi koncept zen-prosvjetljenja, kao koncepta naglog shvaćanja,
poput munje koja propara noćno nebo. Dakako, to je posljedica unošenja
koncepta brahmana u budizam, dakako pod drugim imenom, jer je jedino u
tom kontekstu moguć koncept paranja površne, iluzorne svijesti i
poniranja u dubinu koja se nalazi ispod. U vedanti i yogi se to zove
samadhi, spoznaja atmana kao brahmana, ali Buda, ukoliko i zna za
brahman, a po svoj prilici zna, namjerno ne govori o iskustvu brahmana
kao bitnom, jer ono predstavlja samo distrakciju. Iskustvo brahmana nema
nikakav utjecaj na karman, budući da mu je transcendentalno. Karman tim
iskustvom ostaje nedirnut, sva karmička energija je i dalje ovdje, nije
se ni potrošila ni nestala, i povratkom iz iskustva karman nije "nestao,
sasvim nestao" kako to veli prađnaparamita hrdayasutra, nego se samo
svijest privremeno izvlači iz karmana u "mjesto" na kojem ga nikad nije
ni bilo, u transcendentalni brahman koji "niti djeluje, niti uzrokuje
djelatnosti", kako to veli Krišna. Ali taj brahman je simultano
postojeći s karmanom, i jedno ne dokida drugo. Karman nije moguće
riješiti na "klik" niti trikovima svijesti, nego ga je potrebno
transformirati do vađre, i to je jedina bitna stvar i jedina garancija
oslobođenja. Ulazak u stanje brahmana daje jedinstvenu perspektivu, ali
ne proizvodi transformaciju svijesti i evolucijski kvalitativni iskorak
oslobođenja iz svjetovnog kruga. Karman je taj koji se reinkarnira, a ne
atman/brahman, i to što se reinkarnira treba transformirati, a ne se
oslanjati na trikove.

Prilikom bilo kakvog pokušaja hibridiziranja vedante i budizma treba,
dakle, imati u vidu da vedanta i budizam *nisu* isti nauk i *ne* govore
iste stvari. Vedanta govori o transcendentalnom brahmanu a budizam o
karmi i uvjetima mogućnosti oslobođenja iz kruga rađanja i umiranja. Te
dvije istine nisu nespojive, ali njihovo nepravilno miješanje može
dovesti do gubitka istine i jasnoće svakog pojedinog nauka.

Mahayana sebe smatra velikodušnim, širokim naukom koji je "velika kola"
u koja stanu sva bića, valjda za razliku od budizma kao malih kola u
koja stane samo par odabranih. U stvarnosti, klasični budizam ima
realističnu ideju o tome kako postići cilj koji smatra vrijednim
postizanja. Mahayana za početak taj cilj ne razumije (s iznimkom
vađrayana škola koje imaju jako dobro razumijevanje); budući da ga ne
razumije, zamjenjuje ga drugim ciljem (zen-prosvjetljenje), koji također
nije u stanju ostvariti većina njenih sljedbenika, i onda umjesto svega
toga stavlja crkve, obrede i nadu da će vas spasiti nečiji blagoslov i
zagovor, jer im je jasno da ne znaju što bi s vama počeli, pa vam vele
da se molite svecima ili vrtite molitvene mlinove, dok sveci za to
vrijeme umuju na temu "Ah, nakon milijun života stigao sam pred vrata
nirvane. Oslobodio sam se svih vezanosti i počela je transformacija
karmičkog agregata koji sačinjava moju osobnost u čistu vađru. Spoznajem
da je moja cijela osobnost bila sačinjena od karmičke tvari, od
vezanosti četiriju elemenata, koji se sada razlažu ne ostavljajući za
sobom traga. Ali jao, užasa li! Zeleni bičaš u lokvi kraj mene pati zbog
neutješne ljubavi prema dvostaničnim algama. Gledajući njegovu patnju
shvaćam da se moram vratiti u svijet i tamo ostati sve dok svi bičaši ne
postanu Bude. Namjerno ću se zaglupiti da ne shvatim kako uvijek nastaju
novi bičaši jer je izvor karmičke tvari nepresušan i ocean samsare je
nemoguće iscrpjeti. Namjerno ću se zaglupiti da ne shvatim kako
neulaskom u nirvanu pljujem u lice nauku Bude, koji je rekao da samo na
tome treba raditi. I u točki gdje se četiri niža elementa gase i
transformiraju u vađru, ja ću poslušati svoje *srce*, četvrti od četiri
elementa, uspostaviti vezanost na tom elementu, odbaciti nirvanu, i tako
donijeti karmički vezujuću odluku koja će zavezati moje karmičko tijelo
s nesagledivim posljedicama. Ali kad vidim bičaša kako pati za
dvostaničnom algom, shvaćam da je moja odluka o odbacivanju nirvane radi
vezanosti za bića zapravo od iste glupe kvalitete kao njegova vezanost
za algu i zaključujem da mi je bolje ući u nirvanu, ali budući da sam
donio karmičku odluku o odbacivanju nirvane na maksimalnoj mogućoj
energetskoj razini, sad se mogu jebat budući da više nemam toliko visoku
energiju na raspolaganju da bih njome mogao poništiti tu vrstu odluke."

Ukratko, postoji naziv koji je Buda koristio kako bi označio velika
kola. On ih je zvao "samsara".

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Stjepan Bunić wrote:
> On Sat, 14 Aug 2010 09:03:36 +0200, Stjepan Bunić wrote:
>
>> On Sat, 14 Aug 2010 07:02:41 +0200, Branimir Maksimovic wrote:
>>
>>>> Ima tu jos nesto.
>>> Da, ti si jos ludji od Mirsada...
>> Paaaaa, ja imam dojam da je on, za razliku od Mirsada koji je lud - bedast.
>
> Zapravo, kad sam vidio onaj njegov tekst više i nisam siguran da je njegov
> problem samo to da je bedast.

Lik zapravo pokušava smisliti teoriju po kojoj bi on bio super, a svi
koji imaju različitu percepciju stvarnosti su neki derivat Mirsada.

To je otprilike kao da netko veli da su oni s IQ 100 normalni, a oni s
IQ 50 i IQ 150 su nenormalni, i iz toga gradi teoriju svijeta po kojoj
je on sa IQ 100 super, a ovi s IQ 150 su anomalija i abnormalnost
jednako kao oni s IQ 50, a dokaz je da on ne razumije ni kad genijalci o
nečemu pričaju ni kad idioti nešto trabunjaju.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Branimir Maksimovic wrote:
> On Sat, 14 Aug 2010 03:28:43 +0200
> "Ged" <ged@a.yu> wrote:
>
>> Petar Stanojevic wrote:
>>> IzbaviteljMAKNI@hotmail.com says...
>>>> "Marvin Barley" <mtodorov3_69@yahoo.com> je napisao u poruci
>>>>> Tajne sluzbe, crveni kadrovi, ovo podrzavaju i intenzivno
>>>>> podupiru, stiteci takva mocna imena kao sto su sef forenzike i sl.
>>>>>
>>>>> Busenje Svetog Duha Abaddonom je izvrsila obicna cistacica uz pmoc
>>>>> izdaje Juda ovaca, ali prije toga su bila tri zaziva Kristove krvi
>>>>> zamijenjene srpskim cuvanjem.
>>>>>
>>>>> U ime Jahve Boga, Isusa Krista iz Nazareta, i Svetog Duha
>>>>> Amen
>>>> Marvine, ako nastavim čitati ovo, JA ću isto poludjeti :-(
>>> Ovo je fenomenalno! :) Mirsad je genije.
>>
>> Ima tu jos nesto.
>
> Da, ti si jos ludji od Mirsada...

I meni se čini.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zec_Zli wrote:
> Kako vidimo, čak izvrsno znate i gdje se nalazi Punina Spasenja
> a namjerno to pljujete !

Ja ću uvijek pljunuti na svakoga tko bi tebe spasio.

--
http://www.danijel.org/