On Fri, 23 Jun 2006 13:07:41 +0200, Zli_Zec wrote:

> A baš TI ćeš znati tko će od nas definitivno završiti u Paklu pa se za njega
> baš, nikad, uopće, ne isplati potruditi ????!!?? Nije nego....

Zaboli mene kurac za to tko ce zavrsiti u paklu. Meni su bitne jedino moje
reakcije na nekoga. Ako mi ide na kurac, kao sto mi ti ides na kurac, onda
ne zelim s njim imati posla. Ako mi je pak netko simpatican, onda cu htjeti
s njim imati posla, u rasponu od "popiti s njim kavu" pa na dalje. Hoce li
netko od onih koji mi idu na kurac zavrsiti u paklu za sva vremena, to ti
mene ne zanima previse, buduci da se moj interes glede takvih svodi na to
da budu sto dalje od mene, kako se god to mjesto zvalo - pakao, Sjeverna
Karolina, Sibir ili Mars.

> Da zaključimo i nadam se konačno razjasnimo : ono što ja mislim pod
> 'pomaganjem' prvenstveno uključuje pomaganje nekom da se POPRAVI a ne
> nekakvo puko naivno suosjećanje s bilo kim tko cmizdri.

Mene ne zanima popravljanje bilo koga ili cega. Ja zelim gledati Boga, u
ljudima, svijetu ili izravno, i to pokrece moje postupke - bilo zelju da
nekome bude dobro, bilo zelju da nekome bude lose. Tvoja pojava mi,
primjerice, pokrece zeludac prema gore.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Fri, 23 Jun 2006 10:51:51 +0200, Mario Pavelic wrote:

>> Lako je pomagati samo onom tko te sam traži.... Jesem ti lisicu nemoralnu
>> !!!!!
>> Kako se samo dovija....
>
> Nametano pomaganje je losije od ne-pomaganja. Ne treba me netko eksplicitno
> traziti pomoc. Ako vidim da netko mlati zenu po cesti, naravno da cu joj
> pomoci. Necu cekati da me trazi. Ali definitivno necu pomagati ljudima koji
> si sami ne zele pomoci, niti imaju zelju da im se pomogne (premda znaju
> JECATI i PLAKATI za pomoc).

Ja stvarno ne razumijem sto je ovdje pitanje.
Naime, radi se s nekoliko nejasno definiranih koncepata, pri cemu se
dodatno muti vodu nejasnim idejama kako bi prakticna primjena tih koncepata
imala izgledati. Jedan takav koncept je suosjecanje. Drugi je pomaganje.
Nigdje se ne definira zasto bi takvi koncepti bili dobri, nego ih se
postavlja aksiomatski, i to cak bez definiranja osnovnog znacenja pojma.
Recimo, meni je suosjecanje stanje kad osjecas neciju poziciju kao svoju,
kad se s tom pozicijom identificiras i takva te identifikacija motivira u
djelovanju. Iz tako postavljene definicije jasno slijedi da ce moje
suosjecanje biti ograniceno svojstvima s kojima sam se u stanju
poistovjetiti, i da nece biti univerzalno.
Problem sa ovom raspravom je da se pocne pricati o suosjecanju, a onda se u
to implicitno umijesa koncept patnje. Meni je patnja kao takva poprilicno
irelevantna, i cinjenica da netko pati u meni ne budi apsolutno nikakvo
suosjecanje. Da bih osjetio suosjecanje, mora biti zadovoljen niz uvjeta -
recimo, patnja mora biti nezasluzena i nametnuta izvana. Uzroci patnje
moraju biti od nize kvalitete od onoga tko pati. Patnja mora biti
besmislena ili duhovno degradirajuca. Onaj tko pati mora biti u nerjesivoj
poziciji (dakle sredstva koja mu stoje na raspolaganju slabija su od
ogranicenja i pritisaka pod kojima se nalazi). To su samo neki od uvjeta, a
moze ih se pojasniti primjerima.
Recimo, citao sam u novinama o nekakvom liku iz sklonista za beskucnike,
koji se sav raspada od posljedica alkoholizma, zena i djeca su ga izbacili
na cestu, i sad on kuka kako je imao tezak zivot i zeli da netko s njim
suosjeca. Ja s takvim likom nisam u stanju suosjecati i prema njemu
osjetiti pozitivne emocije - dapace, jos bih ga i gurnuo dublje u rupu i
pljunuo na njega. Suosjecat cu s njegovom zenom i djecom koji su morali
trpjeti alkoholicara i propalicu, i cestitat cu im sto su problem rijesili
tako sto su to govno izbacili iz svojih zivota. Bit ce mi zao sto su imali
tako tesku situaciju, ali ce mi s druge strane biti drago sto su je junacki
rijesili i tako ojacali u vrlinama. Krscanin bi valjda morao biti prisiljen
suosjecati s govnarom nasilnikom i pomagati mu, i zbog toga imamo nakaradne
situacije poput one da se crkva vise bavi oprastanjem grijeha nasilnicima,
nego borbom protiv nasilnika i pomaganjem njihovim zrtvama. Krscani ne
razlikuju patnju po kontekstu - naravno da ce zlocinac patiti kad ga stave
u zatvor zbog njegovih zlodjela, i sto sad s tim? On je svoju patnju
zasluzio svojim gresnim izborima koji su slijedili iz njegovog gresnog
stanja svijesti. Ako se takav jos uz sve to usudi traziti suosjecanje,
treba pljunuti na njega.
Postoji i druga situacija - recimo, imas zenu koja trpi muza nasilnika, ali
nije spremna poduzeti nista da tu svoju situaciju promijeni i rijesi ga se.
Ona u toj situaciji pati, ali njena patnja je logicni rezultat njenog
stanja svijesti i njenih izbora. Ona ima krivo definirane osnovne pojmove,
dakle zivi u zabludi da joj nasilnik treba, da je nasilnik zapravo voli,
ili tome slicno. Tu patnja nije vanjsko stanje, nego se radi o simbiotskom
odnosu nasilnika i zrtve, i ja tu prema nikome ne osjecam suosjecanje. Ta
situacija je slobodni izbor zrtve, koja bi se sto puta mogla iz nje izvuci
da ima imalo petlje.
Treci primjer je onaj u kojem je patnja izvana nametnuto stanje - recimo,
netko dozivi automobilsku nesrecu u kojoj je povrijedjen. U takvoj
situaciji covjeku treba odmah pomoci i ne praviti nikakav cirkus oko toga.
Cetvrti primjer je onaj u kojem je vise bice porobljeno od strane nizih
bica, koja se koriste njegovim slabostima (recimo, u procesu odrastanja
roditelji sustavno sjebavaju klinca koji je u duhovnom smislu velika faca,
ali je zbog pozicije djeteta jako osjetljiv na implantiranje stetnih
kontrolnih struktura od strane roditelja-mrakova). U takvoj situaciji
reagiram iznimno brzo i zestoko - pogotovo kad vidim da se zrtva pokusava
ispetljati, a mrakovi pojacavaju kontrolne mehanizme strahova, zabluda i
neznanja koje su kroz vrijeme takvome usadili, i rade na tome da ga
zauvijek upropaste. Tu je patnja skroz sekundarna stvar, a primarna stvar
koju percipiram je nepravda situacije u kojoj se niza bica koriste
svojstvima fizickog plana kako bi porobila vise bice. Motivacijska sila
suosjecanja u tim uvjetima mi je zelja da visa stanja svijesti nadvladaju
niza. U svemu tome uocavam da mene na djelovanje potice zelja da se na
svijetu ocituje Bog, i da sile neznanja i vezanosti budu unistene i
porazene. Koji puta moje djelovanje ima oblik pomaganja dobrima, a koji put
napadam zle. U svemu tome je motivacijska sila Bog, pa kad u nekom bicu
vidim natruhe Bozje nazocnosti, prema tom bicu osjetim ljubav, suosjecanje
i ostale pozitivne kvalitete, a kad vidim stvari koje su Bogu suprotnost,
onda osjecam mrznju i prezir prema takvom bicu, i zelim ga pljunuti,
udariti nogom i uzrokovati mu patnju i najvecu mogucu nesrecu, i pritom
uzivam do dubina duse.
Eto, toliko o tome.

E da, sad ce se javiti onaj idiot i reci da moje suosjecanje nista ne valja
jer je ograniceno na dobre, a krscanin bi valjda trebao suosjecati sa
svima. Sva sreca da nisam krscanin, hvala Bogu na toj velikoj milosti.
Naime, ako je Bog za zle napravio pakao, a za dobre raj, i ako je pun novi
zavjet stvari tipa "odlazite od mene, vi zli, u oganj pakleni namijenjen
djavlu i slugama njegovim", onda je ocito da se Bog bas ne slama od
suosjecanja prema mrakovima, nego je za njih namijenio pakao i u njega ih
baca. Ja sad stvarno ne znam zasto bih ja morao voljeti bica koja Bog mrzi
i baca u pakao koliko su mu ogavna. To je jedna specificna vrsta licemjerja
koja predstavlja otrov u samoj dusi krscanstva i zbog cega ja krscanstvo
kao ne mogu sagledati kao jednoznacno pozitivan fenomen.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Fri, 23 Jun 2006 00:35:49 +0200, Mario Pavelic wrote:

> Ti si stvorio neki cudan koncept gdje je pomaganje drugima nesto super mega
> ultra sveto, a meni je to nesto normalno. Jednako kao sto idem srat, tako i
> pomognem onome kome je pomoc potrebna. Ali to treba razlikovati od
> nametanja drugima, pomaganjem gdje se od nas to ne trazi. Primjeti da Isus
> nije isao kurvama pomagati, nego su one dosle njemu po pomoc.
>
> Konkretno me zanima sto ti mislis pod tom pomoci i zasto ti je to toliko
> bitno?

Ja zapravo uopce ne kuzim o cemu lik prica, i stvarno mislim da je ludjak.
Naime, ono sto on prica su takve besmislice i logicke kontradikcije, da
uopce ne uspijevam pohvatati racionalne elemente u svemu tome.
To bi se sad dalo do u beskraj rasclanjivati, recimo lik se koristi
bedastocama koje izvali Radenko, koji je idiot, i to koristi kao nekakva
arhetipska vjerovanja "istocnih religija", s tim da je doticni Radenko malo
krscanin, malo esen, malo bogumil, malo new age, a zapravo je shizofrenik
kojega pucaju jako gadna sranja i onda bulazni. Onda "zli zec" pokupi par
takvih ludorija i imputira ih meni, jer mu je to bitno jednostavnije nego
sa mnom raspravljati - a znamo kako se povukao iz rasprave sa mnom, "ja
imam drugacije misljenje" i fiju. Pazi ovo, lik meni dodje iz pozicije da
ja valjda vjerujem da je "sve Bog" i da je "sve jedno". Pa onda bi valjda
logicno slijedilo da smatram da je i on Bog, a ne smatram, nego smatram da
je ludjak i govno od covjeka. Ocito dakle nije sve Bog i nisu svi Bog, neki
su govna, neki su opsjednuti vragom; u nekima ce ocituje Bog, u nekima
smece.
Ma mislim, tu bi se sad dalo nabrajati desetak teskih pogresaka, ali
naprosto mi se ne da ulaziti u tako opsezan posao da bih polemizirao s
likom koji je totalni debil.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Thu, 22 Jun 2006 22:14:58 +0200, Ratko Jakopec wrote:

>> Da, tako nesto, s tim da bi covjek sad mogao biti zlocest pa te "ponizne
>> pred Bogom" krscane pitati kako im se u taj koncept vlastite poniznosti
>> uklapa zahtijevanje tudje podloznosti sebi.
>
> Imam dojam da nasem sugovorniku nije bas previse jasno sto bi to trebalo
> biti krscanstvo pa ga onda takav tip argumentacije bas ne dira previse.

A izgleda. Jedino me cudi da se bas i nisu javljali krscani da se
distanciraju od njega. Valjda prvo gledaju koliko bu bodova sakupio u
raspravi, pa ako lose prodje, onda bu rekli da nije njihov.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Thu, 22 Jun 2006 22:37:02 +0200, Zli_Zec wrote:

>>>, nekoj vrsti psa kojeg po zelji mogu nahuskati na
>> nekoga.
>>
>
> Da ne znam pravoga Boga rađe bi i u psa vjerovao nego u 'boga u sebi'....

Je, samo ti je kvaka u tome sto, kad nisi u sebe htio primiti Boga i u
Njega u sebi vjerovati, u tebi se nastanio vrag i sad si njegov, sto je po
tvojem razmisljanju i ponasanju vise nego ocito.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Thu, 22 Jun 2006 19:13:59 +0200, Ratko Jakopec wrote:
>>> Tu si u pravu, jaka zena smeta slabom muskarcu, tj. tebi i Mirsadu.
>
>> Ja ne znam gdje takvi uopce vide "jake" osobe, bez obzira na spol. Ono sto
>> ja vidim su iznimno krhke osobe koje najmanji vjetric otpuse
>
> To je sad druga stvar. Oni pod jake vjerojatno svrstavaju svaku zenu za
> koju se njima ucini da ima svoj Ja, da nece na svaku njihovu izjavu reci
> Amen i da na svaki njhov hop nece skociti u zrak.

Da, tako nesto, s tim da bi covjek sad mogao biti zlocest pa te "ponizne
pred Bogom" krscane pitati kako im se u taj koncept vlastite poniznosti
uklapa zahtijevanje tudje podloznosti sebi. Isus bi tu rekao da se odnos
prema nevidljivom Bogu moze pogoditi po odnosu prema vidljivom covjeku, a
ako je on imao pravo, onda je logican zakljucak da su to ljudi koji s jedne
strane bahato svojataju Boga, a s druge se bahato odnose prema zenama i
drugim ljudima opcenito, iz cega bi se zakljucilo da je bahatost (odnosno,
duboka osobna nesigurnost) temeljno svojstvo njihove osobnosti. Upravo je
nevjerojatan stupanj drskosti s kojim ti ljudi o Bogu govore prakticki kao
o svojem vlasnistvu, nekoj vrsti psa kojeg po zelji mogu nahuskati na
nekoga.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Thu, 22 Jun 2006 15:05:26 +0200, Branimir T. Ljubic wrote:

> "Danijel Turina" wrote in message
> news:1683vx50pnpmo.csbgsvmg9ho5.dlg@40tude.net...
>> On Thu, 22 Jun 2006 09:53:48 +0200, Rade Zerjavic wrote:
>>
>>> Meni se cini da prosvjetljenje , oslobodjenje ili ostvarenje znaci
>>> povecanje
>>> kapaciteta za podnosenje patnje.
>>
>> Svi na ovom svijetu imaju zavidnu sposobnost za podnosenje patnje. Ono sto
>> treba razviti je sposobnost za podnosenje blazenstva. :)
>
> Tolerancija na patnju je veci izazov, buduci da je patnja toliko utkana u
> ljudsko postojanje. Blazenstvo u percepciji svakodnevice figurira uz bok
> milijunskom dobitku na lotu - svatko bi da ga pogodi, ali buduci da nema
> recepta, sve rasprave oko toga su bespredmetne.

E, a sad iz te pozicije ponovo procitaj sto sam napisao. :)

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Thu, 22 Jun 2006 09:53:48 +0200, Rade Zerjavic wrote:

> Meni se cini da prosvjetljenje , oslobodjenje ili ostvarenje znaci povecanje
> kapaciteta za podnosenje patnje.

Svi na ovom svijetu imaju zavidnu sposobnost za podnosenje patnje. Ono sto
treba razviti je sposobnost za podnosenje blazenstva. :)

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Wed, 21 Jun 2006 09:04:52 +0200, Ratko Jakopec wrote:

>> Ovdašnje_žene _danas su zaista - vrlo ohole.
>> To može vidjeti svatko : dovoljno je samo da prošeće ulicom.
>>
>> Ali : tko im to dopušta ? - slabi i/ili permisivni muškarci !
>
> Tu si u pravu, jaka zena smeta slabom muskarcu, tj. tebi i Mirsadu.

Ja ne znam gdje takvi uopce vide "jake" osobe, bez obzira na spol. Ono sto
ja vidim su iznimno krhke osobe koje najmanji vjetric otpuse, a koje si
stite minimum egzistencijalnog integriteta nekakvim slojem bahatosti. Jaka
osoba ce izdrzati teske nevolje i pritom zadrzati sabranost i skladnost
funkcioniranja, a to sam vidio jedino nakon sto sam nekoga trenirao sedam
godina na vrlo cudne nacine. Ovi oholi su citavo vrijeme u tako labilnom
stanju da nikad ne znas hoce li se preseravati po nekoj birtiji s novim
mobitelom i savrsenom sminkom, ili ce otici na tavan i objesiti se.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Tue, 20 Jun 2006 03:59:01 +0200, Solareight wrote:

>> dobro, onda cu napisati bez komparacije...
>>
>> Inteligencija je stupanj razvijenosti mozga.
>
> Ova tvoja def. otvara dosta pitanja.
> Što je to stupanj?
> Kako mjeriti stupanj?
> Što misliš pod razvijenošću mozga?

Da, definicija je cirkularna jer implicira inteligenciju kao mjerilo
razvijenosti mozga, a inteligenciju pak definira kroz razvijenost mozga.

--
Homepage: http://www.danijel.org/