On Mon, 16 Oct 2006 21:13:39 +0200, Martina Zagar wrote:

> Ako nista drugo, ulijece im
> u svjetonazor ideja o stvarnosti koja nadilazi njihov mali ograniceni
> svijet, do koje ne bi nadosli sami, jer za to nema niti prostora, niti
> vremena.

Ovo sto ti opisujes su po meni ljudi na koje religija nema apsolutno
nikakvog utjecaja na razini na kojoj ti mislis da ima. Doslovno, da je nema
ponasali bi se isto, misli bi im bile iste dubine kao sada, jedino bi im
neki implicitni stavovi bili drugaciji, onako kako se razlikuju implicitni
stavovi jednog tradicionalnog Japanca odgojenog u shinto-budistickom
okruzenju, od stavova prosjecnog Talijana odgojenog u katolickom okruzenju.
Tebi je citava stvar s religijom preblizu, pa mislis da se ljudi u tvojem
okruzenju dijele na ateiste i katolike, a i sebe smatras nekakvom iznimkom.
Ono sto ti ja hocu reci da svi ljudi koje sreces pripadaju istom
civilizacijskom kontekstu i usvojili su iste temeljne astralne strukture
koje je generirala crkva kroz zadnjih par tisuca godina. Ako mislis da
grijesim, probaj upoznati par ljudi iz druge civilizacije, recimo Eskime
ili amazonske urodjenike.
Tipicni krscanski elementi koje mozes prepoznati u zapadnoj civilizaciji, a
koje svi podrazumijevaju, su sljedeci:
- Smatra se da treba imati osjecaj krivnje ako ti ide dobro i uspjesan si.
Uspjeh i moc smatraju se zlom.
- Cinjenica postojanja onih kojima je losije nego tebi mora izazivati
osjecaj krivnje i odgovornosti, pa makar se radi o ljudima koji ne rade
nista da im bude bolje.
- Sa zrtvama treba suosjecati, zrtve su dobre.
- Siromasni, beskucnici i opcenito najnizi sloj ljudi ima pravo na stav
moralne superiornosti u odnosu na uspjesne; smatraju da imaju pravo
pozivati se na Boga koji ce kazniti uspjesne.
- Moc je iskvarenost, mocne treba prezirati.
- Seks je sramotna i ponizavajuca stvar, a priznavanje potrebe za seksom je
priznavanje degradirajuce slabosti koja covjeka definira kao nize bice.
Zbog potrebe za seksom treba osjecati krivnju i inferiornost.
- Sloboda od seksa (celibat) nosi auru duhovne nadmoci i cistoce.
- Zrtvovanje vlastitog dobra je nacin na koji se postize vece dobro.
- Duhovnost je odricanje od svijeta.
- Svijet je vrazja jazbina i oni koji su uspjesni u svijetu sluge su vraga.
- Svjetovna moc je duhovna diskvalifikacija.
- Uzivanje u svjetovnim stvarima je duhovna diskvalifikacija.
- Samoponizavanje, pranje gubavaca, apsolutno siromastvo i ruznoca te
nabijanje drugima osjecaja krivnje zbog toga sto se usude osjecati dobro i
ne biti luzeri, znaci su najvece svetosti.

Ako malo bolje pogledas, vidjet ces da je komunizam, primjerice, direktan
proizvod astrala koji je kreiralo krscanstvo, a ne, kao sto neki tvrde,
anti-krscanski fenomen. To je fenomen koji "pije" sve krscanske premise ali
bez krscanske teologije.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Mon, 16 Oct 2006 17:43:19 +0200, Martina Zagar wrote:

> "Danijel Turina" wrote:
>>> Krscanstvo mozda je kocnica, ali potrebna
>>> svijetu jednako kao sto je i kocnica potrebna autu. Ima svoju ulogu u
>>> kontekstu sire stvarnosti gdje kompenzira pretjerane tendencije u smjeru
>>> novog i neistrazenog. Pogledaj npr. medicinu, kuda bi se razvijala bez
>>> stalnog pozivanja na eticnost?
>>
>> Vjerovala ili ne, ljudima uopce ne treba religija da bi razvili eticnost.
>> Eticnost je fundamentalnija stvar, svojstvena je cak i zivotinjama.
>
> Ne mislim da ljudima religija direktno pomaze razvijati eticnost, nego vise
> ohrabrivati ju.

Religija nikome i nicemu ne pomaze, cemu je dokaz bjelodana cinjenica koju
sam vec spomenuo, da su vecina ljudi nekakvi vjernici a svijet je u totalno
losem stanju, dok se ljudi raspadaju iznutra. Religija zapravo samo
kamuflira problem, stvara dojam da nesto radi po pitanju eticnosti dok se
zapravo radi samo o fasadi ispod koje je trulez. Sto bi to uopce znacilo
"ohrabrivati eticnost"? Oni ohrabruju sljedbenistvo, a ne eticnost;
eticnost je kad imas razvijeni unutarnji osjecaj dostojanstva koji te
prijeci u radjenju sranja. Crkva pokusava uspostaviti eticnost koja dolazi
od crkve, a ne iz samoga covjeka. Zbog toga je neuspjesna - ona pravi
mehanizam pokusava suzbiti, sablaznjavajuci se nad samom mogucnoscu da bi
netko sam sebi bio kriterij eticnosti, i onda taj pravi mehanizam
nadomjesta prisilom i osjecajem krivnje. Standardni konzervirani odgovor
religija na primjedbe o iskvarenosti sljedbenika glase da sljedbenici ne
primjenjuju nauk religije dovoljno; kad bi ga u cijelosti primjenjivali,
religije (sve bez iznimke) tvrde da bi zavladao raj na zemlji. Zapravo,
upravo pokusaj religija da sebe stave na mjesto koje pripada sveprisutnom
Bogu uzrok je moralne degradacije, koja je tim jaca sto je u nekoj zemlji
jaci utjecaj religije. Osim toga, uzasno je cinicno sto religije razlicite
frustracije koje su proizvod upravo njihovog djelovanja (sotonizam i sl.)
koriste kao "primjer" kakav kaos i pakao nastaje - kad njih nema. Vecinu
frustracija vecine ljudi moze se pratiti do nekog religijski nametnutog
stava kojeg se u pravilu ne propituje, nego ga se naprosto podrazumijeva
kao apsolutnu i neupitnu stvar. Na ocit primjer toga sam naletio kad sam
istrazivao stvari vezane uz poligamiju, i dosao do toga da je u jednoj
tocki netko naprosto izvadio iz dupeta stav da poligamija ne valja, to se
postupno nametnulo citavoj civilizaciji, i sad na kraju ispada da je Bog
tako naredio. A to veze blage s Bogom nema, apsolutno nikakve. Bog se
zapravo bavi vise time kako se ljudi jedni prema drugima odnose, koliko u
tome ima ljubavi i slicnih stvari, a jesu li monogamni, poligamni,
homoseksualni, biseksualni ili heteroseksualni, to zapravo nikoga gore nije
briga, to su cisto fizicke sitnice i nemaju veze s duhovnim sadrzajem.
Dakle Bogu su draza dva pedera koja se iskreno vole, nego heteroseksualni
bracni par uredno vjencan u crkvi gdje muz mlati zenu i tretira ju kao
stoku. Oni kojima je prethodna recenica sablaznjiva ("ne moze Bog voljeti
pedere, nisu oni sposobni za pravu ljubav, to nista ne valja!", "ovi drugi
su barem normalni") neka stisnu pauzu i pogledaju svoju reakciju: to je
krscanski stav uprogramiran u kolektivnu svijest, koji funkcionira kao neka
vrsta kvazi-etike, predstavljajuci se kao "osjecaj ispravnosti" i "gnusanje
nad sablazni". Sve sam ja takve stvari fino preorao i gledao odakle koja
potjece, zasto je takva, sto je u tome utemeljeno u Bogu a sto nije, i na
kraju sam dosao do zakljucaka koje sad ovdje iznosim: religije su apsolutno
negativna pojava, i uzrokuju fundamentalno negativne pojave na razini
kolektivne i individualne svijesti. Bojim se da se religije medjusobno tu
ne razlikuju previse, da ne ispadne da kritiziram samo krscane. Religija
kao takva je uzrok problema, krscanstvo je samo specificni slucaj. A sto je
paradoksalno, upravo pod utjecajem te religije koja pokusava biti
nadomjestkom za individualni kontakt s Bogom, vjernici ce reci da onaj tko
govori protiv religije govori protiv Boga.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Mon, 16 Oct 2006 08:22:17 -0700, Adam wrote:

>> Ne, mislim bas na krscanstvo u jako sirokom smislu, a slicna ocjena ide i
>> na adresu ostalih religija. Mislim da su to zapravo suplji sustavi i
>> zastranjenja, odvracanje pogleda s osjecaja za Bozansko iznutra i
>> prebacivanje odgovornosti sa sebe u sadasnjem trenutku na nekog drugog,
>> posve nalik na nacin na koji se djeca oslanjaju na roditelje.
>> Dugo sam proucavao krscanstvo i jos nekoliko religija i razmisljao o
> raznim
>> aspektima njihove korisnosti i stetnosti, a isto tako sam promatrao i
>> stanje u svijetu kroz povijest, od geopolitike preko ekonomije do
>> civilizacijskih struktura, tako da ovo nije olako izrecen sud. Religije
>> nisu put prema Bogu, one su nadomjestak za put prema Bogu, te nadomjestak
>> za zivot.
>
> Mozda ipak nisi proucavao krscanstvo u svojoj biti, osnovi, sa malo sirim
> pogledima na pojedine - nedorecene - djelove, nego si samo proucavao
> religijske sekte koje su - u svojoj neukosti - iz njega izasle.

A mozda su u sumi.
Problem s krscanstvom je to sto je Isus napricao svasta, i vecina toga u
praksi ne funkcionira. To sto je netko svetac ili avatar ne znaci da je sve
sto je rekao pametno, a tu veliku istinu religije kompletno ignoriraju,
smatrajuci sve sto je takav rekao ili napravio neupitnom Bozjom objavom.
Kad tako zamrznu svjetonazor u krutu i nesavitljivu strukturu, gubi se
mogucnost da kroz njih kao osobe potece stvarna kreativna duhovna snaga.
Religija covjeku unutar uma stvara previse staticnih elemenata, koje nije
moguce pomaknuti zato sto je to "bogohulno", i na kraju vise ne mozes nista
osim pasti travu.
Kad bi se Isusov nauk i zivot gledalo fleksibilnije, dakle u smislu da
predstavlja njegovu verziju i vidjenje, "and your mileage may vary", stvar
bi bila jako korisna, buduci da je njegovo vidjenje stvarno zanimljivo i u
dosta tocaka korisno, jer covjeku prenese dosta toga o nacinu na koji njemu
funkcionira um; Isus sam po sebi nije bio ni priblizno toliko krut i
nefleksibilan koliko oni koji su samo pasivno apsorbirali njegove rijeci i
pretvorili ih u krutu strukturu. Isto vazi za Bhagavad-gitu; njena
vrijednost nije toliko u nauku, koliko u prilici da vidis kako Krsni i
Arjuni radi um, da se ukopcas u tu "struju" i ona te ponese na njihovu
razinu. U usporedbi s tim, sam tekst i njegove upute su tek marginalno
korisna ambalaza. Svrha svetih tekstova je da ti se njihovim citanjem
svijest transformira na taj nacin da unutar nje otkrijes Bozju nazocnost, i
s njom uspostavis neposredni dodir. Kad su tu svrhu ispunili, treba ih
odmah napustiti, jer u protivnom funkcioniraju destruktivno kao oranje
njive prije zetve umjesto prije sjetve. Jednom kad je covjek unutar sebe
otkrio Bozansku nazocnost, samo nje se mora drzati i nju pretvarati u svoj
zivot i djela, i apsolutno nikakav vanjski autoritet tu nema mjesta - a
sveti spisi i religije su najgora vrsta vanjskog autoriteta, buduci da
pokusavaju biti zamjena upravo za ono nezamjenjivo iznutra.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On 15 Oct 2006 13:38:09 -0700, Nik wrote:

>> Traži pod "Tibetska književnost". Nu, budući da je podrijetlo tog
>> učenja ipak u Indiji, onda ga potraži pod "Guru-yoga".
>> Možda će pripomoći i prijevod naziva Mahamudra: Veliki Pečat Praznine.
>
> Toga nema u knjizi - samo Indija, odnosno ono što se smatra indijskom
> kulturom, bez obzira na današnje države (Indija, Pakistan,
> Bangladeš) i to hindujski, budistički i jainistični tekstovi. I mi
> nije toliko zanimljivo kao vedanta.

Osim toga, treba imati u vidu da budizam i hinduizam dijele neke aspekte
mitologije i ikonografije, s tim da im se pridaju ponesto razlicita
znacenja. Recimo, raj i pakao vedsko-hinduistickog sustava vjerovanja
usvojeni su u budizmu uz manje preinake, a samsara, odnosno beskrajni krug
radjanja i umiranja pogonjen zeljama i vezanostima zapravo je izvorno
hinduisticki koncept. Ono u cemu se hinduizam i budizam stvarno razlikuju
je to sto budizam ne priznaje autoritet veda, koje potjecu od bogova, koje
budizam drzi tek jednom vrstom vezanih bica; druga stvar po kojem se
razlikuju je koncept atmana/brahmana, gdje vedanta daje beskrajno bolje i
tocnije objasnjenje stvarnosti. Sto se tice opazanja karme i njenih
zakonitosti, tu postoje bolja i losija objasnjenja u razlicitim skolama
hinduizma i budizma, od naivnih do posve dobrih, s tim da je u novije
vrijeme u new age krugovima doslo do bitnog usavrsavanja tih osnovnih
koncepata naslijedjenih iz starih religija; naravno, bilo je tu i dosta
gluposti.
Moje je misljenje da je stvar toliko komplicirana, da i najbolja
objasnjenja opisuju tek poneki sloj stvarnosti i uglavnom se bave
specificnim slucajevima. Usporediva s tim je meteorologija. Sve sile koje u
njoj djeluju su manje-vise jasne, ali ih ima toliko, i znaju medjudjelovati
na tako cudne nacine, da je prakticki nemoguce predvidjati. Nekada, u doba
izvornog razvoja jednostanicnih organizama bilo bi, po svoj prilici, vrlo
jednostavno modelirati principe evolucije. Sada, kad bica iza sebe imaju
toliko procesa i fluktuacija, i to ne samo na fizickoj razini nego i na
visim razinama, uz toliko interakcija izmedju razlicitih bica i razina,
model je postao toliko slozen da za dosta veliki broj bica vaze pravila
koja su prije vazila samo za avatare, koji si kreiraju niza tijela po
potrebi. Osim toga, model razvoja koji je vazio za niza bica, dakle ogroman
broj uzastopnih inkarnacija kroz kratkovjecna i slabo razvijena bica, danas
izgleda vise nije primarna stvar. Ono sto se opaza je razmjerno mali broj
iskustvima nabijenih inkarnacija kroz sofisticirana bica, i svakakve
kombinacije uzlaznog i silaznog modela inkarnacije. Citava stvar je vrlo
cudna i sumnjam da se moze napraviti "jednostavan i logican" model koji
stvarno tocno i sveobuhvatno opisuje ono sto se u praksi desava.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Sun, 15 Oct 2006 15:23:24 +0000 (UTC), Vid Strpic wrote:

> Danijel Turina whispered unto us in hr.soc.religija:
>> Meni je od krscanskih svetaca najimpresivniji Babaji. Vivekananda mi je
>> isto OK.
>
> Nadam se da je ovo bio tipfeler....
>
> Ako nije, onda je za h.r.h.b.o.u :)

To ti je ona vrsta ironije cije razumijevanje zahtijeva veci IQ od tvojeg.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Sun, 15 Oct 2006 14:37:29 +0200, Vladimir Dananić wrote:

> Danijel Turina wrote:
>>
>> Za to mi ne treba hinduizam. Ja sam intuitivno razumio istinitost
>> reinkarnacije cim sam cuo za nju, a to je bilo godinama prije no sto
>> sam znao ista o hinduizmu.
>>
>
> A čuo si--od koga, i zašto?
> Da si rekao da si sam na to došao, bez da si od ikoga čuo,
> onda bi to imalo smisla.

Dosao bih, isto kao sto sam neovisno dosao na druge stvari. Vjerovao ili
ne, meni su religije s njihovim "otkrivenjima" zapravo vise smetale nego
koristile. Kad god sam bez provjere usvojio neki religijski stav,
ispostavilo se da je sranje.

>> Ne smeta meni Bog. Tebi smeta Bog, zato si odabrao jeftinu zamjenu u
>> obliku masaze osjecaja sigurnosti i pripadnosti koju ti pruza
>> religija.
>>
>
> Smeta, smeta ti Bog. To je vidljivo iz satelita golim okom.

:))
Pa da, ono u sto ti vjerujes da je Bog bi mi ozbiljno smetalo, i to uopce
ne zovem Bogom jer bi to bilo uvredljivo prema onom pravome.

>>> Ovo samo svjedoči da o kršćanstvu ne znaš gotovo ništa.
>>
>>
>> Izgleda da si poprilicno ocajan kad moras pribjegavati tako slabim
>> argumentima.
>>
>
> Samo govorim očitu istinu.

Tebi je zapravo problem sto se ja jako dobro razumijem u krscanstvo.

>> Meni je od krscanskih svetaca najimpresivniji Babaji. Vivekananda mi
>> je isto OK. Ovi koji se furaju na patnju i jadikovanje su mi jednako
>> odbojni kao hedonisti; smatram ih neumjerenima i zabludjelima. Meni
>> osobno su radost svemoci i vlastite velicine vise u skladu s
>> osjecajem Boga nego kuknjava i patnja. Patnja je aspekt vraga a ne
>> Boga. Isto vazi i za ogranicenja i umanjivanja sebe, koja prije
>> asociram s paklom nego sa svetoscu. Svetost je sloboda i velicina, a
>> to kod krscanskih "svetaca" bas i nisam vidio u izobilnim kolicinama.
>>
>>
>>
> Svetci nikad ne kukaju. Nisi ti to shvatio.

Jesam, zato one krscanske zovem "svecima" a ne svecima.

>> Nista ti ja o tome ne znam, to sve pise u knjizi cije tvrdnje ne mogu
>> provjeriti, pa spada u domenu mitologije.
>>
>
> Provjerit ćeš.

Sumnjam; mitologija mi nije podrucje interesa.

>>> Odakle te niže sklonosti? Zašto ih bilo tko ima? Ili ih imaju svi?
>>
>>
>> Ja mislim da je to vec objasnjeno evolucijom duse? Ako neka dusa nije
>> dovoljno evoluirala, nize sklonosti joj prevladavaju nad visima, i
>> ocito joj je potrebno jos sazrijevanja da razvije vise sklonosti.
>>
>
>
> Dakle, duša se rađa *i* s nižim sklonostima, pa mora evoluirati.
> Je li to tvrdiš?

Dusa nastaje postupnim procesom, suprotno krscanskom vjerovanju da nastaje
u gotovoj formi i onda je kakti opterecena "istocnim grijehom". Dusa je
opterecena svime sto je bilo dio njenog osobnog procesa razvoja kroz
milijune inkarnacija.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Sun, 15 Oct 2006 13:50:59 +0200, Vladimir Dananić wrote:

> Danijel Turina wrote:
>>
>> Zasto ti mislis da ja imam bolje misljenje o hindu mitologiji i religiji
>> nego o krscanskoj?
>
> Zato što govoriš o reinkarnaciji.

Za to mi ne treba hinduizam. Ja sam intuitivno razumio istinitost
reinkarnacije cim sam cuo za nju, a to je bilo godinama prije no sto sam
znao ista o hinduizmu.

>> Potrebni su bolji, dublji sustavi s boljim mehanizmima opazanja i tumacenja
>> stvarnosti, i moja zelja je da se znanstvena metodologija prosiri na
>> duhovnu sferu, kako bi se iskorijenilo sarlatanstvo i otkrile stvarne
>> zakonitosti. Takav sustav ce zamijeniti religiju na onaj nacin na koji je
>> kemija zamijenila alkemiju, ili povijest predaju i legende.
>>
>
> Nikakvom znanstvenom metodologijom ne ćeš ukloniti ono
> što ti jedino smeta, a to je Bog i činjenica da je ono što je protiv
> Boga da je grješno.

Ne smeta meni Bog. Tebi smeta Bog, zato si odabrao jeftinu zamjenu u obliku
masaze osjecaja sigurnosti i pripadnosti koju ti pruza religija.

> Osim toga, znanstvena metodologija danas ti je istounačnica za
> ateizam. To je, naravno, pogrješan stav ali postoji kao
> prevladavajući.

Sto mu ja tu mogu. Meni je "znanstveno" suprotnost od "sarlatansko", a ne
od "duhovno".

>> Hinduisticki "svarga-naraka" model ne razlikuje se previse od primitivnog
>> judeokrscanskog "raj-pakao" modela, u kojem su rajske naslade
>> suprotstavljene paklenim mukama, a jedno i drugo sluzi za tjeranje
>> sljedbenika na poslusnost metodom mrkve i batine. Nista od toga nema
>> pretjeranu slicnost sa stvarnoscu.
>
> Ovo samo svjedoči da o kršćanstvu ne znaš gotovo ništa.

Izgleda da si poprilicno ocajan kad moras pribjegavati tako slabim
argumentima.

> Kršćanski svetci ne idu za nasladama, niti izbjegavaju muke,
> nego idu tamo gdje je Bog.

Meni je od krscanskih svetaca najimpresivniji Babaji. Vivekananda mi je
isto OK. Ovi koji se furaju na patnju i jadikovanje su mi jednako odbojni
kao hedonisti; smatram ih neumjerenima i zabludjelima. Meni osobno su
radost svemoci i vlastite velicine vise u skladu s osjecajem Boga nego
kuknjava i patnja. Patnja je aspekt vraga a ne Boga. Isto vazi i za
ogranicenja i umanjivanja sebe, koja prije asociram s paklom nego sa
svetoscu. Svetost je sloboda i velicina, a to kod krscanskih "svetaca" bas
i nisam vidio u izobilnim kolicinama.

>> Druga je stvar sto su u hinduistickom (zapravo, u ovom slucaju vedskom)
>> poimanju raj i pakao drugacije stvari od krscanskih verzija; u hinduizmu su
>> pakao i raj prolazna boravista duse, loke, a u krscanstvu su to trajna
>> odredista.
>
> Čistilište je prolazni pakao, a znamo i da su njeki anđeli
> trajno završili u paklu, premda su bili u Božjoj blizini, dakle raju.

Nista ti ja o tome ne znam, to sve pise u knjizi cije tvrdnje ne mogu
provjeriti, pa spada u domenu mitologije.

>>Da se vratimo na onu pricu s guruom - onaj tko
>> prezre gurua, karmicki ce se naci u situaciji da ce zbog svojih nizih
>> sklonosti odabrati razne pizdarije, zbog toga ce kao rezultat dobiti teske
>> nevolje, a onda ce se jasno sjetiti guruovih mudrih rijeci, i one ce u
>> njemu izazvati gorko kajanje zbog vlastite gluposti, kroz koje ce
>> istovremeno i odraditi posljedice grijeha, i uzdici se iznad razine koja je
>> uzrokovala gresno ponasanje. To je, dakako, po mojem modelu. Originalni
>> hinduisticki je daleko manje sofisticiran i ne preporucujem ga shvacati
>> previse ozbiljno.
>>
>
> Odakle te niže sklonosti? Zašto ih bilo tko ima? Ili ih imaju svi?

Ja mislim da je to vec objasnjeno evolucijom duse? Ako neka dusa nije
dovoljno evoluirala, nize sklonosti joj prevladavaju nad visima, i ocito
joj je potrebno jos sazrijevanja da razvije vise sklonosti.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Sun, 15 Oct 2006 12:56:21 -0700, Adam wrote:

> "Danijel Turina" wrote in message
>
>> Htio sam reci da je krscanstvo beskorisno.
>
> A da se ipak pokusas malo ograditi i reci camo "vecina krscanskih
> religijskih sekti"?
> Ima i nas krscana sa malo sirim pogledom na svijet oko sebe.

Ne, mislim bas na krscanstvo u jako sirokom smislu, a slicna ocjena ide i
na adresu ostalih religija. Mislim da su to zapravo suplji sustavi i
zastranjenja, odvracanje pogleda s osjecaja za Bozansko iznutra i
prebacivanje odgovornosti sa sebe u sadasnjem trenutku na nekog drugog,
posve nalik na nacin na koji se djeca oslanjaju na roditelje.
Dugo sam proucavao krscanstvo i jos nekoliko religija i razmisljao o raznim
aspektima njihove korisnosti i stetnosti, a isto tako sam promatrao i
stanje u svijetu kroz povijest, od geopolitike preko ekonomije do
civilizacijskih struktura, tako da ovo nije olako izrecen sud. Religije
nisu put prema Bogu, one su nadomjestak za put prema Bogu, te nadomjestak
za zivot.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Sun, 15 Oct 2006 10:08:09 -0700, Adam wrote:
>>> Zasto smo tu?
>>>
>>> Zasto covjek postoji - takav kakav je?
>>
>> Odgovor na ovo pitanje nije isti za sve ljude.
>
> Ne u ovom trenutku, dodao bih!
> No, mozda je odgovor *na kraju* ipak isti?

Ne bih se upustao u pretjerano detaljna nagadjanja oko naravi krajnjeg
rezultata, ali cini mi se da ce iz pozicije tog rezultata, kakav god on
bio, krajnja svrha postojanja svih bica biti njegovo ostvarenje. Sto se
tice individualnih bica, ne vidim zasto bi bilo nuzno da sva participiraju
u tom cilju. Neka ce evolucijski doci do kraja, neka ce mozda propasti po
putu i raspasti se na sastavne dijelove zbog teskih zastranjenja, a ti
dijelovi ce onda mozda nastaviti zasebnu evoluciju. Neki ce se mozda
udruziti u vece cjeline i kao cjelina ici dalje. Ja to ne znam.

--
Homepage: http://www.danijel.org/

On Sun, 15 Oct 2006 09:35:19 -0700, Adam wrote:

>>> Bile su tu neke price o potopu, Sodomi i Gomori, Njegovoj ljutnji, pa
> sam
>>> malo htio nesto povezivati... sto ti mislis, zasto i kako je bio potop?
>>> Jel' to uopce bitno za znati?
>>
>> Mislim da je teret dokaza na onome tko bi zelio ustvrditi da je tih stvari
>> uopce bilo. Kad se dokaze da ih je bilo, onda mozemo razgovarati o
> "zasto".
>
> Potop *je* znanstveno dokaziva i dokazana cinjenica, pitanje *zasto* je
> stoga na svom mjestu.

Potop je iz znanstvene pozicije obicna besmislica i apsolutno je sigurno da
ga nikad nije bilo.

--
Homepage: http://www.danijel.org/