News arhiva

Signature made Tue Dec 13 10:34:05 2011 CET
using DSA key 53C1BAFCD1DECCE7
Good signature from "Danijel Turina " [ultimate]

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Manje-više svi indijski sustavi imaju jedno zanimljivo svojstvo, a to je
smatranje da je guru ne samo prosvijetljeno biće kroz koje se može
opažati transcendenciju, nego idu korak dalje: guru je bolji od Boga, i
učeniku je od daleko veće koristi i vrijednosti i treba mu odavati veće
poštovanje.

Naravno, zapadnjacima odgojenim na semitskim tekstovima, u kojima se
jasno navodi da jedino Bogu pripada štovanje i da štovanje bilo čega
osim Boga predstavlja najveći grijeh, takav koncept zvuči kao
kombinacija idolopoklonstva, ludila i egomanije nekakvih lažnih
učitelja. Ne kažem da nema lažnih učitelja koji se koriste takvim
definicijama kako bi zadovoljili svoju egomaniju, ali sam princip je
zapravo posve korektan i zdrav. Naravno, nešto toliko neuobičajeno
zahtijeva posebno obrazloženje.

Vaišnave kao razlog smatranja gurua boljim od Boga navode činjenicu da
Bog ima puno preokupacija, a guru samo svoje učenike, tako da biste se
mogli načekati dok kod Boga dođete na red, ali takvo objašnjenje je
pogrešno i djetinjasto. Naime, doista se može reći da Bog ima više
posla, ali ima i barem toliko više pameti i opsega moći, pa može sve
stići istovremeno. Očito je, dakle, da autor takvog objašnjenja nije
dobro razumio o čemu se radi, ali ima najbolju namjeru predstaviti tu
uputu u dobrom svjetlu.

Radi se o nečemu drugom. Naime, svojedobno je neki od mojih neprijatelja
pokušavao obmanuti moje ondašnje učenike govoreći da je moj komentar
svetih spisa nebitan, jer je bitan samo izvorni tekst. To naizgled liči
na izraz poštovanja prema izvornom tekstu, ali zapravo je vrlo opasna
laž. Recimo to ovako: što je vrednije, neki vrhunski matematički teorem
ili proces obrazovanja uma kako bi mogao shvatiti taj teorem?
Zlonamjerna osoba će reći da je najbitniji teorem, jer je on najčišći i
najsavršeniji i samo na njega treba gledati, a sve niže zanemariti. Ja
kažem: bullshit. Upravo suprotno je istina: bitan je jedino proces
dolaska do točke razumijevanja. Kad jednom školujete svoj um na način da
možete matematički misliti, da znadete koristiti matematičku simboliku i
procese, svaka budala može taj teorem smisliti od nule; on kao takav je
irelevantan i predstavlja nužni proizvod određene razine mišljenja. Ali
ako nemate matematički misaoni aparat, taj teorem vam je samo hrpa
besmislenih, nerazumljivih žvrljotina. Tek proces razumijevanja
matematike taj iskaz čini smislenim i oživljava ga u umu mislioca, što
je jedino mjesto na kojem neki teorem može postojati. Dakle tu se radi o
sofisticiranoj prijevari, i moj odgovor je bio takav: rekao sam da je
zapravo komentar svetog spisa jedini bitan i da je on glavna vrijednost.
Sam spis je postojao tisuću godina i nitko ga nije bio u stanju
razumjeti niti s njim išta korisno početi, ali kad vam napišem komentar,
možete razumjeti značenje teksta, možete shvatiti o čemu vam on govori,
on oživljava u vašem duhu, slike koje se u njemu koriste postaju nešto
smisleno, od životne važnosti. Spis naime nije hrpa riječi, nego pokušaj
rekonstrukcije određene linije razmišljanja, osjećanja, doživljavanja i
u krajnjoj liniji duhovnog iskustva, u osobi koja taj spis čita i
pokušava shvatiti. Ukoliko komentar eliminira tipična kriva tumačenja i
razjašnjava bit stvari, onda je taj komentar zapravo katalizator koji
spis pretvara iz neupotrebljive u upotrebljivu formu, dakle iz nečega s
čime ne možete ništa korisno početi, u nešto što u vašoj svijesti stvara
"aha!" stanje.

Ukratko, tipičan napad zlonamjernih osoba, dapače, demonskih bića na
početnike u duhovnoj spoznaji, sastoji se u napadu na instrumente koji
učenicima mogu biti korisni, dakle prividnim poštovanjem prema izvornom
spisu obezvređuje se prijevod ili komentar koji taj spis pretvara iz
beskorisnog u koristan, ili učitelja koji duhovne stvarnosti posve izvan
osobnog dohvata učenika pretvara u opipljivu, neposrednu stvarnosti
ovdje i sada.

Zato je guru bolji od Boga. Bog je ovdje cijelog vašeg života i
milijardama godina prije, i što vam je to koristilo? On je tu, vi do
njega ne možete, i cijela stvar je na razini da pokušavate jesti
sladoled ližući reklamu za Ledo. Ali znalac brahmana, osoba koja
utjelovljuje Božanske aspekte i atribute, može vas dotaknuti svojom
sviješću na način koji smjesta otkriva transcendentalno i dovodi vas u
stanje izravne spoznaje, daršana. Bilo što, što je u stanju postići
takav učinak od najveće je vrijednosti, i zato se "lotosova stopala
gurua" uspoređuju sa splavi na kojoj se može prijeći ocean iluzije. Da,
Indijci su strašno skloni dramatičnim slikama i imaju taj meni
neobjašnjivi fetiš na stopala, ali slika je jasna - tamo gdje biste sami
razbijali glavu o nevidljivi zid, tamo vas prosvijetljena osoba može
samo očešati svojim duhovnim pogledom i s vas se skida veo iluzije, do
te mjere da imate dojam da je sve ovdje, sve je lako, sve je moguće,
dostižno. Imate dojam da biste sad do toga ponovo mogli doći trivijalno,
ali to se ne dešava - potrebne su godine, čak desetljeća postupne
transformacije i profinjenja vaše svijesti kako biste sami dostigli tu
razinu, a u međuvremenu je možete postići jedino dodirom mantričke
kvalitete svete osobe čije se energetsko polje, koje prožima fizičko
tijelo i okolni prostor, sastoji od duhovnih stanja koja su predmet i
cilj vaše meditacije. Vi naime Božansko pokušavate dotaći, osjetiti i
dovoljno dugo zadržati u svijesti da to proizvede neki učinak, a
prosvijetljena osoba je cijela načinjena od tog stanja, njemu je svijest
sva napravljena od "brahmanovine", on je osobni utjelovljeni Bog.
Yogananda je opisivao kako je na njega djelovao Yuktešvar - dovoljno bi
bilo da ga s poštovanjem dotakne, i s njega bi naprosto iscurile sve
dnevne brige i materijalističke, površne misaone strukture. Obuzeo bi ga
duboki mir i ušao bi u stanje blaženog ispunjenja. To nije metafora, to
je fizika, proces entropije, samo na nefizičkoj razini. Onako kako će se
entropijom i radijacijom toplina prenijeti s toplijeg na hladnije
tijelo, tako se prenosi duhovno stanje, naravno ako je učenik iole
kvalificiran. Imamo stotine primjera gdje kvalificirani učenik nešto
percipira, a deset balvana stoji kraj njega, u prisutnosti istog
učitelja, i ništa im nije jasno, ne osjećaju ništa.

Iz toga pak slijedi još jedna uputa iz tradicije: da je jedna od
najgorih stvari koje možete uraditi smatranje gurua običnom osobom i
ignoriranje njegovih uputa. Za to se smatra da je iznimno učinkovit
način da si prerežete svaku vezu s transcendentalnim. Kao prvo, vrlo
lako je smatrati gurua običnom osobom, pogotovo ako se s njim
svakodnevno družite i ako ste blesavi glupan, kakvi ljudi uglavnom jesu.
Naime u većini situacija prosvijetljena osoba će izgledati sasvim
normalno, nema tu nekog velikog vatrometa. Većina prosvijetljenih će još
k tome namjerno sakrivati svoje stvarno duhovno stanje, kako ono ne bi
bilo vidljivo osobama kojima ga ne žele pokazati. Obični ljudi znaju
loše glumiti gurue, ali gurui su daleko vještiji u glumljenju običnih
ljudi. Takav može probiti zid iluzije koji se oko vas nalazi, ali to je
naporan i skup posao, gurua to jako puno košta u duhovnom smislu i zato
će to raditi što manje - u idealnom slučaju, pokazat će vam nešto u
inicijaciji, možda tu i tamo kad se nađete u nekoj krizi, ali sve više
od toga je malo vjerojatno. S druge strane, ako vi imate duhovnu
osjetljivost, duhovno moćna osoba se od vas ne može sakriti. Postoje
slučajevi da je netko naprosto sjedio u blizini gurua deset godina i
tako postigao prosvjetljenje. Na koju foru? Sjedio je tamo, osjećao
duhovnu supstanciju koja iz gurua uvijek emanira, neovisno o onome što
bi percipirao prosječni tupson, i radio samyamu na ta duhovna stanja, a
rezultat je bio taj da je poprimio njihovu narav i tako postigao
prosvjetljenje, ako o prosvjetljenju možemo govoriti kao o diskretnoj točki.

Guru je dakle vaša osobna točka kontakta s Bogom, i kao takav vam
vrijedi sto puta više nego sami Bog bez gurua. Naime o Bogu znate sa
sigurnošću samo ono što ste spoznali direktnim uvidom na temelju guruove
svijesti, a sve ostalo može biti pogrešno ili pogubno. Ne samo da guru
ne stoji na putu vašoj spoznaji Boga, kako bi to zapadnjaci zamišljali
(gdje bi idealno bilo ubiti gurua ili ga barem omalovažiti, da "ne
smeta"), nego je guru centralni instrument vaše spoznaje Boga. Bez
gurua, s Bogom i svetim spisima si možete guzicu obrisati. Guru je
posrednik ne u smislu nekoga tko vam uzima proviziju po transakciji pa
bi vam bilo bolje bez njega, nego posrednik u smislu u kojem su biljke
posrednik između vas i Sunca, i omogućuju vam da sunčevu svjetlost i
toplinu dobijete u obliku koji je za vas hranjiv i podržava vaš život.
Sunčevo svjetlo u sirovoj formi ne možete jesti, ali nakon što ga biljka
pretvori u šećer, onda možete. Dakle ako biste se igrali zapadnjačke
logike pa "uklonili posrednika", i uništili biljke kako ne bi "stajale
između vas i Sunca", krepali biste od gladi. Guru je dakle netko tko
neupotrebljivu duhovnu svjetlost, energije presofisticirane i previsoke
da biste do nje u svojoj sadašnjoj fazi razvoja mogli doći izravno,
pretvara u oblik koji vam je "jestiv", u nešto što možete osjetiti,
iskusiti, dotaći svojom sviješću i time biti dirnuti, ganuti do točke da
se u vama počne buditi tračak transcendentalnog osjećaja, kojeg onda
trebate marljivo njegovati kako bi narasao veći, moćniji i jači.

Ako metaforički brahman predstavimo kao internet, onda je učitelj vaš
ADSL modem ili WiFi hotspot: on je vaša točka ulaza u transcendentalno.
Naravno da učitelj ne mora biti fizička osoba - u mojem slučaju nikad
nije bio, ali ja sam imao daršan većeg broja Bogova koji su na mene
imali izniman učinak, usporediv s učinkom koji sam ja kao fizička osoba
imao na svoje učenike. Onako kako sam ja učenike mogao uvesti u pobuđeno
duhovno stanje, tako su mene Bogovi znali uvesti pukim duhovnim dodirom,
otkrivanjem svoje prisutnosti pred mojim unutarnjim uvidom. Moje cure
su, također, imale puno takvih iskustava, kad bi im neki od Bogova došao
pokazati neke stvari, dati im potvrdu, objasniti im nešto što je trebalo
objasniti - dakle rijetko ili nikad se tu ne radi o situaciji da biste
imali samo jednu točku pristupa transcendentalnom. Netko tko je toliko
blagoslovljen da ima fizičkog učitelja praktički je uvijek blagoslovljen
i daršanom Bogova. Ipak, postoji bitna razlika. Kad ste u lošem stanju,
duhovno uznemireni ili poremećeni, fizički učitelj se može bitno lakše
probiti do vas nego duhovna bića, koja se u takvoj situaciji teško mogu
probiti do vašeg razvaljenog uma. Učitelj vam može dati verbalnu uputu,
štoviše može se na vas izderati i zapovijediti vam da smjesta napravite
što vam je rekao, i ono što apsolutno morate napraviti jest poslušati
njegovu uputu u cijelosti i bez ostatka, i to trenutno, bez razmišljanja
i propitivanja. Nema propitivanja učitelja. Propitivanje je posao
tragalaca koji ustanovljavaju je li netko učitelj, i još preciznije, je
li on njihov učitelj. Ali kad ste primili inicijaciju od svog učitelja,
nema tu više propitivanja i pičke materine. Ako vam veli da skočite, vi
pitate "koliko visoko". Ako vam veli da uzmete bananu i češljate se
njome, prvo to imate napraviti a onda se pitajte što vam želi objasniti.
Dakle nemate vi tu što preispitivati, a još manje vam je dopušteno
relativizirati poziciju učitelja kako biste opravdali svoju neaktivnost
i neposluh. Da ponovimo tradicionalnu formulaciju: najgore što učenik
može napraviti je smatrati učitelja običnom osobom i ignorirati njegove
naredbe. Naime ono po čemu vam je učitelj toliko posebno koristan je da
do vas ima fizički pristup kad ste toliko ludi, obmanuti i sjebani da do
vas ni sto Bogova ne bi moglo doći. On vas može fizičkom nogom šutnuti u
fizičko dupe da se trgnete. Prva stvar koju obmanuta i luda osoba u
takvoj situaciji napravi je da traži mane učitelju, pripisuje mu nekakve
ljudske psihološke motivacije i racionalizira njegove upute kao nešto
što nema transcendentalni izvor, ali upravo to je ona fatalna iluzija
koju treba nadići i napraviti što vam se kaže kad vam to nema nikakvog
smisla. Kad bi vam imalo smisla, ne biste bili ludi.

Isto tako, budući da je guru vaša centralna točka kontakta s Božanskim,
način na koji se postavite prema guruu je doslovno način na koji ste se
postavili prema Bogu. To nije nikakva metafora nego doslovna istina -
nitko ne može reći da prezire gurua zbog njegovih fizičkih ograničenja
ali da je to samo zato što jako voli Boga u njegovom čistom i
transcendentalnom stanju. Ne, to je samo racionalizacija - prigovori
guruovim fizičkim ograničenjima su zapravo duhovni prigovori Bogu, to su
razlozi da odbacite Boga i ludujete. Ako ste na guruu vidjeli neko zlo,
to je zapravo vaša podsvijest izmislila prividni razlog odbacivanja
lekcije koju ne želite naučiti. Nije guru "duhovno propao" - vi ste. Kad
biste prestali pružati otpor učenju, ne bi vam kroz glavu prolazile
takve ludosti. Dakle vaš fizički odnos prema guruu je doslovna
materijalizacija vašeg duhovnog odnosa prema Bogu. Ako mu želite na sve
načine pomagati, znači da ste predani Bogu. Ako mu tražite mane, znači
da odbacujete Boga. Vrlo je jednostavno. To čak ne važi samo za
inicirane učenike, nego općenito za ljude koji percipiraju druge ljude
koji su svjetionici vrline. Ako su šupci, uvijek će takvim dobrim
osobama tražiti nekakve nedostatke, makar izmišljene, i makar morali
osobno lagati kako bi te "nedostatke" izmislili i u njih uvjerili
svijet. To možda zvuči ekstremno, ali nagledao sam se takvih stvari.
Dovoljno je da se pojavi netko tko radi nešto dobro, i isti čas će se
oko njega sjatiti sto mrakova koji će ga pljuvati, bez iznimke. S druge
strane, kad se pojavi ljigavi šupak bez vrijednosti, sigurno će imati
sto puta više sljedbenika nego neprijatelja. To je ljudska priroda.

Nemojte misliti da su navedene stvari nešto što sam ja sad tu izvadio iz
dupeta - to su sve standardni elementi hinduističke i budističke duhovne
tradicije, samo objašnjeni na manje formalan način od uobičajenog. Isto
tako, stvar transcendira konkretnu teologiju i filozofiju - jedine
razlike između hinduizma i budizma, u tom smislu, sastoje se u tome da
hinduizam govori o Bogu a budizam o nečem apstraktnijem, poput bodhi ili
dharme, ali svi principi su zadržani, naprosto zato što su se kroz
tisuće godina pokazali kao iznimno učinkovita metoda prenošenja duhovnog
sadržaja. Nažalost, moje iskustvo govori da sve takve linije učeničkog
nasljeđa imaju vrlo kratak vijek trajanja, i što je dulje učeničko
nasljeđe, tim je manja vjerojatnost da u njemu još uvijek ima ikakvog
korisnog sadržaja. Nakon što se izgubi sposobnost neposrednog prenošenja
duhovnog stanja u inicijaciji, sve ostalo je prazna slama i takav sustav
bi bilo idealno potpuno uništiti.

Kad smo kod prazne slame, cijelo područje "duhovnosti" zadovoljava
kriterije potrebne za kvalifikaciju. Nigdje nećete naći toliko ljudskog
šljama, luđaka, šarlatana, egomanijaka i lopova kao među duhovnjacima.
To su općenito najgori ljudi koje sam imao nesreću igdje sresti. Bilo
kakav kontakt s njima je štetan, a kamo li pokušaj da s takvim šupcima
stupite u nekakvu učeničko-učiteljsku vezu. Kad se pokušam sjetiti osoba
koje su stvarno sposobne za prenošenje duhovne inicijacije i koje bi
mogle učenika voditi do prosvjetljenja, broj do kojeg dolazim je nula.
Tu naravno uračunavam i sebe, budući da bih si radije odrezao glavu
tupim nožem nego prihvaćao učenike, poučen iskustvom iz razdoblja kad
sam takve stvari radio, tako da sebe u svakom smislu unaprijed
isključujem iz svakog razmatranja ove vrste.

Budući da je za sve praktične svrhe manje vjerojatno da ćete imati gurua
nego da će u vašem vrtu vanzemaljci napraviti bazu, ovo poglavlje se
čini jednako relevantnim kao tekst na temu "što napraviti ako mi
vanzemaljci slete u dvorište". Naime moglo bi se dati dosta savjeta, ali
nije vjerojatno da ćete ikada biti u prilici iskušati bilo koji. S druge
strane, smatram da je objašnjenje teorije koja stoji iza principa takvog
odnosa bitno, zato što je preobilje šarlatana cijelu stvar dovelo na
nevjerojatno loš glas, tako da je transmisija duhovnog uvida zadnja
stvar koja će nekome pasti na pamet kao bitan element
učeničko-učiteljskog odnosa, ali će se zato svi sjetiti ogavnih sekti
koje vodi priglupi, pokvareni idiot koji manipulira naivce za svoju korist.

Postoji, zapravo, dobar način kako razlikovati lažni fenomen od pravog.
Razlika je u stupnju sposobnosti učenika. U sektama, učenici nemaju
nikakvu duhovnu sposobnost i osobnu karizmu, dakle učitelj im nije
prenio nikakvu duhovnu moć i oni su reducirani na nulu, oni su samo
sljedbenici kojima je namijenjena uloga pasivnog obožavanja učitelja,
kojemu je namijenjena uloga sunca koje ih obasjava svojom blaženom
pojavom. Primjer takvog lažnog učitelja je Sai Baba - ono što me je
najviše sablaznilo kad sam došao u Indiju u njegov ašram je činjenica da
je okružen osobama bez ikakve duhovne iniciranosti, koje niti što
istinski razumiju, niti prakticiraju ikakav učinkovit duhovni sustav,
ukratko, cijela stvar je veliki cirkus koji se okreće oko Sai Babe, koji
posjeduje određeni stupanj duhovnih moći, ali sposobnost davanja
inicijacije i prenošenja duhovnog stanja očito nije među njima. Sličan
dojam sam stekao u Hrvatskoj kod Makaje - također, okružen je hrpom
obožavatelja, on pozira kao velika faca, ali nema transmisije duhovne
moći, nitko tamo ništa ne razumije. Mahešvarananda je ista priča. Nakon
nekog vremena sam zaključio da je to pravilo. Učitelj je u pravilu
egomanijak i/ili pozer bez duhovnih sposobnosti ili, još gore, crni mag,
a učenici su hrpa budala koje ne razumiju da tamo samo gube vrijeme i da
tu nema nikakvog duhovnog sadržaja i da neće spoznati ništa od
vrijednosti, samo im život prolazi u hranjenju ega priglupom bahatom šupku.

Dakle ako hoćete vidjeti je li neki učitelj pravi, ignorirajte njega i
popričajte s njegovim jačim, naprednijim učenicima. Ako su u pitanju
debili ili kriminalci, bježite glavom bez obzira. Namjerno velim da
treba gledati jače, prave učenike iz unutarnjeg kruga, jer u vanjskom
krugu nikad nema nikoga pametnog, to su uglavnom osobe koje s malo
uspjeha pokušavaju postići status učenika i ne razumiju previše od onoga
što se tu dešava. Pravih učenika je obično malo, ali stvar je u tome da
bi pravi učenik trebao biti otprilike jednako impresivan kao učitelj,
ako ne i više, zato što je učitelj obično pritisnut sa sto strana, a
učenik ne. Takav jaki, inicirani učenik je obično na razini onoga što se
obično misli pod avatarom, inkarnacijom Božanskog aspekta. Ako takvih
nema, cijela priča je kurac i mičite se glavom bez obzira. Dakle kad vam
netko pozira kao Yoda, pogledajte je li u blizini Obi-Wan Kenobi.

Emuliranje duhovnosti i imitiranje prosvjetljenih učitelja je popularan
sport kojim se bave mnogi; sreo sam lažnjake koji su toliko dugo
vježbali glumatanje, da bi se prosvijetlili da su toliko vježbali neku
ozbiljnu tehniku yoge. Takav će većini uspjeti prodati foru, naprosto
zato što vi procjenjujete duhovnjake na temelju kriterija iz različitih
knjiga, a taj je pročitao više takvih knjiga od vas. Ono što je bitno je
točka u kojoj guma dotiče cestu, kako bi to rekli Ameri - bitan je
prijenos snage, jer se odglumljena snaga ne može prenijeti na drugoga, a
prava može. Zbog svega toga će lažnjak izgledati deset puta uvjerljivije
kao duhovni učitelj od pravog majstora; on se bavio isključivo time da
stvori "pravi dojam", a pravog majstora zaboli kurac za dojam, on se
bavi time kako da učenicima prenese svoju duhovnu moć. Zbog toga možete
očekivati sresti pravog majstora praktički svuda osim u duhovnim
krugovima, i možete očekivati da će izgledati kao sve, samo ne kao
očekivani stereotip duhovnog učitelja.

--
http://www.danijel.org/