Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Religija je u pravilu grupni sport, ali prosvijetljene osobe su uvijek
pojedinci. Masa nema dušu. Masa je samo agregat pojedinačnih bića koja
se zapravo zbog kompromisa koje nameće koncept društvenosti odriču svih
bitnih stvari koje njih čine posebnima i, u nedostatku bolje riječi,
svetima.

Koliko god različiti političari i filozofi pokušavali udruživanju ljudi
dati neku posebnu duhovnu bitnost i svetost, činjenica je da je koncept
ljudskog društva isključivo materijalni, evolucijski konstrukt. Čopor
majmuna se mogao efikasnije obraniti od leoparda nego jedan majmun
pojedinac. Uzrok udruživanju je, dakle, u inherentnoj slabosti biološke
jedinke iz koje je evoluirao homo sapiens. Zašto tigar ne živi u čoporu?
Zato što je kao pojedinac dovoljno jak da može uloviti hranu i obraniti
se od svakog napadača. Ljudsko društvo je dakle način kompenzacije
slabosti, ništa više od toga.

Dakako, Kralj voli plasirati ideje na temu da udruživanje ljudi u
ljubavi stvara duhovne veze među njima koje su odraz unutarnjeg
jedinstva brahmana. Svi koncepti ljubavi kao odraza Boga su, u osnovi,
njegova teologija. U stvarnosti, to je prijevara. Ljubav je toliko
generički pojam da bilo kome može značiti bilo što. Za početak, znak za
uzbunu bi trebalo biti to što je ljubav kakvu osjeća većina ljudi
zapravo biološka tvorevina, evolucijski mehanizam koji pomaže
preživljavanju društvenih životinja, organizira ih u zajednicu, pomaže
formiranju stabilne hijerarhije, ukratko, to je primarni biološki
mehanizam. Kao takav, ima veliku snagu, otprilike kao seksualni nagon i
strah za vlastiti život, a to mu daje ogromni potencijal za pomračenje
uma i usmjeravanje duhovnih sila na nagonski način. Razmislite samo o
tome koliko seksualni nagon mijenja vaše ponašanje i prioritete.
Praktički sve što ljudi rade je seksualizirano. Svi konstantno rade na
tome da u seksualnom smislu izgledaju privlačno, odmjeravaju
potencijalne partnere, gledaju kolike su im šanse za prolaz, ukratko,
čime god drugim da se bave seks je nešto kao konstantna glazbena
pozadina koja je uvijek upaljena i koja određuje cjelokupnu percepciju.
Strah je sličan mehanizam, s tim da je u većini slučajeva implicitan,
ali konstantno upravlja svim našim procjenama. Razlog zašto pazimo kad
prelazimo cestu je implicitni strah, koji poprima oblik opreza. Razlog
zašto izbjegavamo mračna samotna mjesta, razlog zašto izbjegavamo
konflikte makar nam netko ozbiljno ide na živce - sve te procjene
motivirane su strahom, koji je temelj opreza u svim procjenama. On u
većini slučajeva nije eksplicitan, ali dovoljno je da se desi nešto
neočekivano i on izranja na površinu u eksplicitnoj formi.

Ljubav je u tom smislu treći bitan mehanizam, koji poprima različite
forme i implicitna je u svim socijalnim interakcijama. Želja da nas
drugi ljudi vole i cijene, želja da si nađemo nekoga koga ćemo voljeti i
cijeniti, koliko god mogla poprimiti više, duhovne aspekte, prije svega
je biološki imperativ. Dakako, svi biološki imperativi mogu biti
produhovljeni, povezani s višim duhovnim stanjima - recimo, seksualnost
može nadahnuti nevjerojatne duhovne uspone, isto kao što strah može biti
jak motivacijski faktor koji stvara uzlazne duhovne težnje, ali ukoliko
je neko stanje ili emocija prije svega biološki imperativ, sve teologije
koje taj imperativ stavljaju na pijedestal kao, ni manje ni više, nego
Boga samog, treba staviti pod znak pitanja. Biste li bezuvjetno
prihvaćali teologiju koja na takav pijedestal stavlja seks? Takvih je
bilo mnoštvo kroz povijest, da se razumijemo. Biste li bezuvjetno
prihvaćali teologiju koja na pijedestal stavlja strah? Takvih je kroz
povijest bilo još više. Zašto bi teologije ljubavi u tom smislu bile
manje biološke, zašto bi trebalo podrazumijevati njihovu
transcendentalnost i Božansku utemeljenost?

Dakako, iskustvo daršana višeg duhovnog bića u ljudima stvara emotivnu
reakciju koja se interpretira kao ljubav, ali to ne znači puno. Daršan
višeg bića stvara reakciju koja se može opisati kao strah od velikog i
moćnog nad čime nemamo kontrolu, što je razlog zašto anđeli iz Biblije
ljudima prvo vele: "ne boj se!" - zato što se ljudi smrznu od straha kad
ih vide u njihovoj veličini. Isto tako, iskustvo velikog energetskog
protoka uslijed duhovnog iskustva ima za posljedicu i seksualno
uzbuđenje. To sve skupa ne znači ništa više od gole činjenice da
iskustvo višeg bića izaziva u nama veliko duhovno uzbuđenje koje za
sobom povlači burne fizičke reakcije. Ono što osjećamo u stanju daršana
nije ljubav, nego nešto više, suptilnije od ljubavi; Bog naime nije
ljubav, nego nešto daleko više - Bog je sat-ćit-ananda,
stvarnost-svijest-blaženstvo. Ljudi koji su iskusili takvo nešto pričaju
o tome kao o bezuvjetnoj ljubavi, ali to je glupost, jer ljubav nema
veze s bezuvjetnošću, to je po svojoj biološkoj definiciji uvjetovana
emocija. Stvar je u tome da se sat-ćit-ananda percipira kao bezuvjetna
ljubav je upravo zato što je to stanje koje nema veze s ljubavlju, nego
je nešto potpuno drugačije - duhovno svjetlo koje dolazi iz samih
temelja stvarnosti, bez nečega što bi ga uzrokovalo, bez ikakvih odnosa
s drugim bićima na kojima bi se temeljilo. To svjetlo naprosto jest kao
takvo, i svojstva su mu ispunjenje, stvarnost, blaženstvo i svijest. Ono
je neuvjetovano zato što je posve transcendentalno, nije uzrokovano
ničime iz pojavnog svijeta i to je zračenje svojstava samog brahmana.

Dakako da ljubav može imati suptilnu transcendentalnu komponentu kroz
koju onda prosijavaju aspekti sat-ćit-ananda, ali i rješavanje
matematičkih problema može imati suptilnu transcendentalnu komponentu
kroz koju prosijavaju aspekti sat-ćit-ananda. Fotografiranje cvijeća u
šumi može imati transcendentalnu komponentu. Seks može imati
transcendentalnu komponentu. Sve može imati transcendentalnu komponentu,
zato što je transcendentalni brahman temelj svakog iskustva, i poanta
svih pojava u svemiru je njegova težnja ka prosijavanju kroz sve pojave
u svijetu dvojnosti. Ljubav se u tom smislu ni po čemu ne razlikuje od
straha ili mržnje - i kroz njih može prosijavati transcendentalno
svjetlo, a isto kao i u slučaju ljubavi, i te emocije mogu biti odraz
teške duhovne tame.

Ljubav je, naime, u većini slučajeva teški duhovni mrak, a ne
transcendentalna emocija. Ljubav je u većini slučajeva nadomjestak za
transcendenciju, a ne odraz transcendentalnog. Istina je da ljudi
osjećaju "ljubav" kad vide neko Božansko biće, ali ta "ljubav" je bitno
različita emocija od one koju osjećaju prema vlastitim mladuncima, ili
koja ih motivira na socijalne interakcije i kompromise. Ljubav je vrlo
često naziv za nametanje vlastite psihičke kontrole drugima, jer ih
"volite" i "želite im dobro". Nametanje vlastite vizije dobra drugima,
to je nasilje i zlo, ali to nasilje i zlo se zove ljubav, nije to ni
mržnja ni strah. Nagledao sam se takve ljubavi dovoljno da znam da je
ona prije pravilo nego iznimka. Ljubav je emocija koju su nacisti
osjećali prema Hitleru - pogledajte samo film "Trijumf volje". Oni svi
zrače ljubavlju. To vam je ljubav, a rezultat te ljubavi je uvijek neko
veliko zlo, neki pokolj, tlačenje nekih "drugih", nametanje vlastitih
"voljenih ideala", gaženje individualnosti. Ljubav je daleko od
afirmativne sile, i zato sveci toliko naglašavaju bezuvjetnu, bitno
različitu narav "Božanske ljubavi" - zato što to uopće nije ljubav, nema
nikakve veze s tim. Jedini razlog zbog kojeg se to stanje naziva
ljubavlju je siromaštvo ljudskog jezika i iskustva, koji poznaju tek
nekoliko primarnih bioloških emocija a s drugim stvarima ne znaju što
bi, nego ih pokušavaju na silu nagurati u poznate okvire.

Ljudi, trebate se osloboditi bioloških koncepata u duhovnosti i shvatiti
da je Bog nešto što bitno nadilazi sve vaše socijalne koncepte.
Nemogućnost separacije bioloških mehanizama od duhovnosti ima za
rezultat sve gluposti kojih su vam pune glave. Recimo, koncepti grijeha,
kajanja, Božje volje - to su sve projekcije, socijalni mehanizmi koji su
nastali kad je primitivno čobansko pleme Boga doživjelo kao neku vrstu
velikoga kralja, koji ima svoju volju i postavlja zakone, a tko ne vrši
tu volju i ne pokorava se zakonima otrpjet će gnjev gospodara koji ne
dopušta da se njegovi zakoni krše. Onda tu nastupa koncept kajanja, gdje
se podanik valja u prašini pred gospodarem, naglašava svoju potčinjenost
i moli za milost, što u vladaru kao alfa mužjaku stvara osjećaj kontrole
i samilosti prema podaniku, pa ga poštedi uz opomenu.

U stvarnosti, svi ti koncepti su duhovno bezvrijedni i štetni. Nema Boga
kao vladara koji postavlja zakone. Svi "zakoni" slijede iz same naravi
brahmana, predstavljaju odraz njegovih svojstava. Ukoliko želite svoju
svijest uskladiti s brahmanom, morate izbjegavati stvari koje su
iluzorne, vezujuće, duhovno statične, ograničavajuće i lude, a držati se
stvari koje u vama potiču lucidnost, briljantnost, kreativnost, duhovnu
dinamičnost, sabranost, blaženu radost i dodir sa stvarnošću. To nisu
zakoni zato što nema zakonodavca, ali jesu zakoni u onom smislu u kojem
je gravitacija zakon, ili u kojem je održanje energije zakon. Ljudi su
krivo shvatili te koncepte i religije odražavaju njihove zablude, i bilo
bi vrijeme da se tih zabluda oslobodite.

Umjesto da se bavite pasivnim, nesvjesnim reproduciranjem biološki
uvjetovanih mehanizama, dopustite si nešto novo - iskorak u bezuvjetnost
duhovnosti. Bilo je već dosta pasivnog reproduciranja istih starih
ideja. Priznajte si mogućnost drugačijeg, novog - mogućnost vlastitog
samodostatnog svjetla, vlastitog puta, jer isti brahman koji je temelj
pojavnog svijeta također je i iskra vaše osobne stvarnosti. Svi
prosvijetljeni mudraci i Bogovi već su tamo i stoljećima vas zovu da
postanete jedni od njih, a čovječanstvo - sa svim njegovim
samovažnostima, religijama i redosljedima kljucanja - samo je jedna
neznatna trunčica prašine koja će uskoro potonuti u ocean zaborava,
zajedno sa ostalim, već prije napuštenim dionicama u velikoj pjesmi
stvaranja.



Finalni tekst knjige:
http://www.danijel.org/index.php?id=mogucnost_novog

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Rade Zerjavic wrote:
>> Kako to sve skupa funkcionira u praksi?
>>
>> Razmišljao sam o tome kako objasniti taj model kroz jednostavnu sliku, i
>> sjetio sam se nečega razmjerno jednostavnoga iz fizike: kosog hica.
>>
>> Kosi hitac je jedna od onih stvari koje počnu jednostavno a završe
>> komplicirano. Naime, kad učenicima hoćete objasniti kako funkcioniraju
>> sile kao vektori, kosi hitac je omiljeni primjer - s jedne strane imate
>> početnu brzinu i kut izbačaja, a s druge gravitaciju. Stvar je
>> jednostavna: umjesto po pravcu kojeg definira sila izbačaja, tijelo se
>> kreće po paraboli, zato što gravitacijska akceleracija djeluje na
>> tijelo. Postoje tri mogućnosti: ukoliko je zakrivljenost parabole manja
>> od zakrivljenosti linije horizonta, odnosno planete, tijelo napušta
>> gravitacijski zahvat planete. Ukoliko je zakrivljenost jednaka, tijelo
>> ulazi u orbitu, a ukoliko je zakrivljenost veća, tijelo pada na tlo.
>> Kalkulacije se najčešće rade za ovaj treći slučaj, dakle u osnovi
>> topovski hitac.
>
> Basic parametri su, prakticno, kolicina prane koju netko moze povuci
> (brzina) i prepoznavanje sila koja djeluju, kvaliteta svijesti, distanca i
> diskriminacija (smjer)? Recimo, vise ega znaci vecu sposobnost slobodu
> navodjenja, upravljanja smjera, tako nekako definiras ego?

Uopće nisam govorio o tome. Brzina je recimo tvoj osobni duhovni moment,
gravitacija su svojstva svijeta na kojem se nalaziš i koja definiraju
neke osnovne parametre, a otpor zraka sa neočekivanim udarima vjetra su
utjecaji vraga i drugih duhovnih bića.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Kako to sve skupa funkcionira u praksi?

Razmišljao sam o tome kako objasniti taj model kroz jednostavnu sliku, i
sjetio sam se nečega razmjerno jednostavnoga iz fizike: kosog hica.

Kosi hitac je jedna od onih stvari koje počnu jednostavno a završe
komplicirano. Naime, kad učenicima hoćete objasniti kako funkcioniraju
sile kao vektori, kosi hitac je omiljeni primjer - s jedne strane imate
početnu brzinu i kut izbačaja, a s druge gravitaciju. Stvar je
jednostavna: umjesto po pravcu kojeg definira sila izbačaja, tijelo se
kreće po paraboli, zato što gravitacijska akceleracija djeluje na
tijelo. Postoje tri mogućnosti: ukoliko je zakrivljenost parabole manja
od zakrivljenosti linije horizonta, odnosno planete, tijelo napušta
gravitacijski zahvat planete. Ukoliko je zakrivljenost jednaka, tijelo
ulazi u orbitu, a ukoliko je zakrivljenost veća, tijelo pada na tlo.
Kalkulacije se najčešće rade za ovaj treći slučaj, dakle u osnovi
topovski hitac.

Problem je u tome što je taj model previše pojednostavljen da bi bio
upotrebljiv u praksi. Za početak, problem je otpor zraka; ukoliko se
jednadžbe ne rade za planetu bez atmosfere, npr. Mjesec, potrebno je
uračunati otpor zraka kao silu koja usporava tijelo. Ta sila nije
jednostavna, nego ovisi o geometriji tijela, jer otpor zraka nije isti
za sva tijela. Osim toga, otpor zraka je proporcionalan kvadratu brzine,
tako da stvar ne funkcionira linearno; otpor je najveći na početku, a
pada s padom brzine tijela. Isto tako, treba uračunati brzinu vjetra,
koja nije konstantna, tako da stvarno precizan izračun utjecaja vjetra
zahtijeva vrlo kompleksna mjerenja brzine vjetra u svim točkama kretanja
tijela. Isto tako, za stvarno duge hice i velike zahtjeve za preciznošću
treba ukalkulirati i okretanje Zemlje oko njene osi. Ono što je krenulo
kao jednostavni model vrlo brzo postaje jako komplicirano, ali iz vrlo
jednostavnog razloga: na tijelo djeluju različite sile u različitim
lokalnim uvjetima. Neke od tih sila mogu se zanemariti u određenim
okolnostima, pa onda pojednostavljeni model može dati jako točne
rezultate. S druge strane, u drugim lokalnim uvjetima sile koje smo
inače mogli zanemariti naglo postaju dominantne. Nije isto radite li
kalkulaciju za kosi hitac na Mjesecu ili pod vodom. Pod vodom, otpor
sredstva je dominantnija sila od gravitacije, a na Mjesecu te sile uopće
nema.

Ako primjenimo ovu našu sliku na duhovnu sferu, možemo reći da u
trivijalnom slučaju duhovnost predstavlja jednostavnu stvar, slično kao
kosi hitac u vakuumu: postoji brahman, on je temeljna stvarnost svega,
dakle i temeljna stvarnost yogina, yogin traži svoju temeljnu stvarnost,
pronađe atman, zadubi se u tom smjeru, uđe u samadhi, shvati da je on
taj brahman, i tada yogin boravi u brahmanu i iz tog stanja djeluje, i
njegova djela su postupno sve više od kvalitete brahmana.

Takvu situaciju modelira advaita vedanta, kao da na svijetu ne postoji
ništa osim yogina i njegovog atmana. U praksi, to je sve samo ne
jednostavno.

Za početak, brahman je samo riječ. Ljudi ne teže "brahmanu", ljudi teže
onome što doživljavaju kao najveće dobro. To njihovo doživljavanje nije
apsolutno, nego kolorirano svojstvima njihove osobnosti. Zbog toga kao
najveće dobro doživljavaju nešto što je zapravo kompleksna krivulja koju
crtaju različite sile, slično kao u slučaju kosog hica, s tim da je u
nekim slučajevima utjecaj atmana dominantan kao utjecaj gravitacije na
tijelu bez atmosfere, a u drugim slučajevima je otpor sredstva
dominantna sila, kao ukoliko kosi hitac pokušate na dnu mora.

Isto tako, brahman se ne percipira iz samo jednog smjera, nego iz više
smjerova. Barem prividno, iz pozicije subjekta, situacija se percipira
kao kaos u kojem postoji mnoštvo prividno dobrih sila različitog iznosa,
te mnoštvo prividno loših sila različitog iznosa. Za početak, problem je
odrediti što je od svega toga dobro, a što loše, a još veći problem je
odrediti što je od toga svega korisno, a što štetno. Zle sile u
određenoj konfiguraciji mogu biti korisne, npr. ukoliko krenete raditi
neko zlo, i naletite na još goreg čovjeka od sebe koji vama napravi još
veće zlo od onoga što ste vi namjeravali napraviti, rezultat može biti
dobro, dakle da spoznate da ste radili krivo, prepoznate fundamentalnu
grešku u svojem pristupu, pokajete se i obratite, i od tada radite samo
dobro. Nešto zlo se, dakle, može pokazati kao korisno, dok bi nešto
prividno dobro, npr. uspjeh ili odsustvo bilo kakve nelagode, u toj
situaciji imalo za rezultat ohrabrenje u činjenju zla, zbog čega bi se
čovjek mogao posve iskvariti i propasti.

Što se dešava ukoliko postoje lokalne duhovne sile koje imaju ulogu
sličnu onoj otpora zraka - pružaju otpor nečijim duhovnim nastojanjima
proporcionalan kvadratu brzine? Teorije modelirane za slučaj "Mjeseca",
dakle za slučaj odsutnosti tih sila, dat će potpuno krive rezultate ako
ih primjenite "pod vodom". U slučaju duhovnosti, te stvari nisu uvijek
jednoznačne. Recimo, ukoliko ste u situaciji da neka sila pruža otpor
vašim duhovnim nastojanjima, često takva sila nije sveobuhvatna, nego
nekoj vrsti nastojanja pruža veći otpor nego drugoj, pa je moguće
"izmaknuti ispod radara", a isto tako obično postoje i druge sile koje
joj ograničavaju doseg, pa je moguće da se te sile međusobno ponište na
koristan način. S druge strane, moguće je da prisustvo više sila tako
zakomplicira situaciju da se većina ljudi u tome nikako ne uspije
razabrati, a to je pak cilj onim silama koje ne rade na nikakvom
pozitivnom cilju, nego im je naprosto u interesu da nitko drugi ne
uspije. Dakle, u realističnom modelu na svijetu imate Boga kao izvor
svega dobrog i spasonosnog, imate različita duhovna bića koja imaju
različite vizije dobra i pokušavaju ih svima nametnuti kao duhovni
etalon, imate zla i degenerirana bića koja kao cilj imaju kontrolu
drugih kreiranjem iluzija i laži, te bića koja naprosto vole gledati
druge u većoj nevolji od vlastite, tako da svima bez razlike rade
sranje. Također, u realističnoj situaciji vaša sloboda nije
neograničena, nego na vas vrše utjecaj različite sile u različitoj
mjeri, i to ne nužno proporcionalno objektivnoj snazi tih sila, koliko
vašoj subjektivnoj percepciji bitnosti tih sila. Primjerice, na većinu
ljudi će utjecaj roditelja biti ogroman, i ideje koje su im roditelji
usadili imaju veću moć nad njima od drugih ideja. Čak i kad razumom
uviđaju pogrešnost tih ideja, ne mogu ih se na lak i brz način
osloboditi i često ih te sile kontroliraju do kraja života. Isto tako,
utjecaj društva je na većinu ljudi ogroman, zato što je biološki
uvjetovan. Ljudi su društvene životinje, i evolucijski im je jako bitno
mišljenje drugih ljudskih životinja, jer im o tome ovisi pozicija i
status u čoporu, a time i izvor hrane, sigurnosti i kontrole nad
okolinom. Ljudi su, kao vrsta, jako ugođeni na praćenje "duhovnog polja"
koje stvaraju drugi ljudi, pogotovo oni na poziciji moći, i spontano se
s tim poljem ugađaju.

Na kakav način se u sve to mapira utjecaj Kralja?

Već i iz same činjenice da ga zovem Kraljem (Isus ga je zvao Knezom
svijeta, što se svodi na istu stvar) može se ispravno zaključiti kako
njegov utjecaj smatram iznimno velikim, praktički suverenim. Njegov
utjecaj je onoliko sveprisutan koliko je sveprisutan utjecaj magnetskog
polja Zemlje ili njene atmosfere. Za sve praktične svrhe, može se reći
da za specifični slučaj Zemlje postoje dvije sveprisutne sile: brahman i
Kralj, koje se u nekim slučajevima preklapaju, odnosno određeni profil
ljudi utjecaj Kralja doživljava kao sinonim za Boga.

Kralj nije bilo kakvo lijevo smetalo. On sebe doživljava kao spasitelja
koji vam je došao dati istinsko svjetlo, kao bićima koja su prije njega
bila na putu stagnacije ili nazadovanja, a on je došao to dovesti u red
i pokazati Bogu što je pravo suosjećanje, što je istinska milost. De
facto, on je mislio napraviti djelo kojim bi se proslavio među Bogovima,
možda čak uzdigao na najviše mjesto. U svemu tome, on je niža bića,
kojima je kakti došao pomagati, doživljavao kao sredstvo kojim će se on
proslaviti i pokazati kao najveći i najmudriji među Purušama. On sve što
radi doživljava kao jedinu pravu stvar, nikako se ne da razuvjeriti,
misli da će se na kraju unatoč svemu pokazati da je on imao pravo a svi
ostali Puruše su imali krivo; on misli da ostali negoduju protiv njega
zato što su ljubomorni na njegov genij i zavidni na slavi koju će mu
donijeti uspjeh, a ljudi, koliko god on pričao o nekakvom suosjećanju i
pomaganju, oni su samo instrument, i ukoliko netko od njih pokuša
odstupiti s njegove Zlatne Staze, odnosno sići s njegovih Velikih Kola,
zgazit će ga kao crva. Dakako, u interesu univerzalnog suosjećanja i
Božanske milosti.

Kralj je, dakle, neka vrsta kozmičkog nesretnog slučaja, kojeg treba
podnositi dok nas Bog ne izbavi iz njegovih šapa. On je lud, ali ima
vlast nad ovim mjestom zato što je investirao toliko sebe u sve ovo, da
ga je moguće iščupati jedino tako što će svijet biti doslovno otkupljen
od njegove vlasti.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Marin Bozic wrote:
>
>
> "Ja sma Felix" <fakkke@lokkalhost.lokkkkaldomain> wrote in message
> news:slrnhv7jln.5f3.fake@localhost.localdomain...
> "ja sam Felix" <fakako@lokaloko.lokaldomain> wrote in message
> news:slrnhv7jfi.5f3.fake@localhost.localdomain...
> "Prolaznik" <fakake@lokalhost.lokaldomain> wrote in message
> news:slrnhv7j4k.5f3.fake@localhost.localdomain...
> "nisam felix" <fake@lokalhost.lokaldomain> wrote in message
> news:slrnhv7j0o.5f3.fake@localhost.localdomain...
> "prolaznik" <fake@lokalhost.lokaldomain> wrote in message
> news:slrnhv7dop.4m7.fake@localhost.localdomain...
> "Radoslav Prica" <fake@localhost.localdomain> wrote in message
> news:slrnhv79f4.4ht.fake@localhost.localdomain...
> "nisam felix" <fakefake@lokalhost.localdomain> wrote in message
> news:slrnhv790r.4ht.fake@localhost.localdomain...
> "nisam felix" <faketotalno@lokalhost.lokaldomain> wrote in message
> news:slrnhv7282.2qq.fake@localhost.localdomain...
> "u prolazu" <fakefake@lokalhost.lokaldomain> wrote in message
> news:slrnhv72sb.2qq.fake@localhost.localdomain...
> "felix je mrtav" <fedora.wifi@rula.localdomain> wrote in message
> news:slrnhv5fjh.5eg.fake@localhost.localdomain...
>
> I tako dalje, drugacije iz poruke u poruku...
>
> Sta je ovo, Radoslave, gerilski rat protiv filtera? Ima li nizeg stupnja
> dostojanstva, nego da se grebes rukama i nogama da te bilo tko procita?

Što mu drugo preostaje? On je kao glupa muha koja se zabija glavom u
staklo dok ne krepa. Živi od tuđe pažnje, i radi toga izmišlja lažne
pričice o sebi i nastupa iz neodržive pozicije, a kad je razotkriven kao
takav, on nema opciju otići raditi nešto drugo, zato što se cijeli život
specijalizirao samo za pričanje lažnih pričica i prodavanje fore. Ako
fora ne prolazi, on samo proba drugačiju foru, dok nešto ne prođe. Nema
opciju promijeniti svoje ponašanje, isto kao što krpelj nema opciju
početi se hraniti voćem. Naprosto je evoluirao u smjeru duhovnog
parazitizma i opcije su mu ograničene stupnjem specijalizacije.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Tomislav Portada wrote:
> "Danijel Turina" <NAME@danijel.org> wrote:
>
>> Što se dešava kad vaše ideje o tome što je cilj duhovnog
>> razvoja odudaraju od ideja duhovnog bića koje zbog investicije
>> svoje duhovne sile ima vlast nad onim aspektom svijeta u kojem
>> vi stvarate vlastitu fizičku egzistenciju?
>> (...)
>> Ako se nađete u nacističkoj državi, hoćete li biti dobar i
>> lojalan građanin, "zato što je svaka vlast od Boga"?
>
> U situaciji kad se nalazimo u zlom a moćnom sustavu, ispravno djelovanje je
> ono kojim ćemo napraviti najveću moguću štetu sustavu, ALI minimizirajući
> pritom štetu koju činimo sebi. Konkretno, da se nađem u nacističkoj (ili,
> općenito, totalitarističkoj) državi, _glumio_bih_ dobrog i lojalnog
> građanina, a za to bih vrijeme iznutra potajice podrivao sustav iščekujući
> priliku da mu zabijem nož u leđa. Pogrešnim bih smatrao otvoreno
> protivljenje takvom sustavu ukoliko je ono povezano s rizikom za golu
> egzistenciju.

Ja bih se uglavnom složio s tim, jer ne možeš kako spada naštetiti
sustavu ako te uhvate i ubiju, ali koji puta se treba izložiti i dati se
ubiti iz protesta, makar samo zato da tako razobličiš sustav, da ga
natjeraš da odbaci masku dobrote iza koje se takvi sustavi redovno
sakrivaju.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

nisam felix wrote:
> Na to kako ti nekog i/ili mene vidis, ja ne mogu utjecati. "Ljepota je u oku promatraca"

Možda, ali apsolutna ružnoća je u tvojoj duši.

> a ja cu dodati "razumjevanje napisanog je u inteligenciji, znanju, pozvanje teme citaca"

I, kako je bilo na Velebitu, lopove?

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Drazen Simunic wrote:
>> Da, točno tako. Ako stvar stoji na staklenim nogama
>> ili u zraku onda ta stvar ne stoji.
>
> A cuj onda i pozicija kritike mora zadovoljavati taj kriterij. Nemozes
> kritizirati iz vise pozicija ako su medjusobno proturjecne.
> Uostalom sto bi ti o tome znao. Jel tak?

Nema tu kritike, oni za to nisu sposobni. Pa pogle Pricu, što si on
misli da je kritika. Stavi si nick "prolaznik", što bi valjda trebalo
stvarati dojam da je on tu nekakav neutralni lik koji je malo došao
pogledati, i onda veli svoje *mišljenje* o mojim tekstovima. To nije
kritika, to je verbalni trik dokazanog prevaranta, lopova, lažljivca,
kukavice i licemjera koji je navikao funkcionirati tako da bahato i
samouvjereno veli neku pizdariju, i svi se moraju s tim složiti inače će
lažljivac i prevarant imati loše mišljenje o njima. A neš ti problema.

Nije nešto opovrgnuto zato što se nekome nije dopalo. Ukoliko netko ne
prihvati dokaz, taj dokaz nije manje valjan. Postoje razni Price koji
idu okolo i ne prihvaćaju da su ljudi bili na Mjesecu, i koga briga.
Ukoliko prevarant i lopov hoće progurati neku svoju laž i manipulaciju,
ponašat će se točno onako kako to Prica radi, s tim da mu je mozak
otišao pa koristi već potrošene trikove.

Svi oni koriste iste fore - i tomek, i bakija, i čmareus, i Prica, i
trasheri. Postave se bahato, vele da je nešto dobro loše a loše dobro, i
ako hoćeš da oni imaju dobro mišljenje o tebi moraš se s njima složiti.
Ljudi instinktivno žele da svi imaju dobro mišljenje o njima tako da ta
fora prolazi negdje na nesvjesnoj, emotivnoj razini. Nije to nikakav
argument, to nije doslovno ništa, puka manipulacija koju koriste lopovi.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

prolaznik wrote:
> Takva je vecina Danijelovih tekstova. Jestiva dok se gledaju. Ako se idu analizirati, probati, probaviti,
> e tada je jedini problem kako doci do WCa.

Mrzim šupke koji ovdje čuče 10 godina, diskreditirali su se pod 20
nickova, a onda dođu sa 21. nickom i glume da su tek navratili i sve im
je bez veze.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Je li na kraju Bog stvorio svijet ili ne? Zapravo, odgovor na to pitanje
je daleko složeniji od očekivanog, zato što ljudi očekuju semitske
monoteističke koncepte Boga i stvaranja, a ja nisam našao nikakvu
potvrdu da stvari tako funkcioniraju.

S jedne strane, svijet kao takav je paradoks - istovremeno je istina da
postoji samo Bog, a opet, opažamo postojanje svega osim Boga. Postoji
samo Jedan, a s druge strane opažamo jedino mnoštvo. U stanju samadhija,
opažamo da jedino Bog jest, a kad iz tog stanja izađemo opažamo da jest
sve osim Boga. Dakle, ovisno o poziciji promatrača stvarnost se bitno
različito opaža. Hinduizam se bavio tim konceptima i njihov zaključak je
da je svijet maya. Maya je riječ koja se izvorno, u najstarijim
tekstovima, koristila za natprirodnu silu koju koriste Bogovi za izradu
svojih oružja i ostalih artefakata - maya je sila koju koriste Bogovi da
bi stvarali. U kasnijim tekstovima je maya poprimila značenje iluzije,
privida, sile koja stvara dojam da jest nešto što nije i nije nešto što
jest. Ja bih se suzdržao od tako radikalnog koncepta. Maya nije toliko
iluzija, koliko softver. Softver postoji. On postoji samo u računalu, i
samo kao oblik funkcioniranja računala, ali postoji. Njegovo postojanje
je od druge vrste nego postojanje računala. Stari indijski filozofi nisu
imali koncept softvera, pa su se dovijali svemu i svačemu, od sna do
fatamorgane, ali zahvaljujući napretku informatike danas imamo nove
koncepte koji su bitno primjereniji za ovu vrstu metafore.

Dakle, kad koncept maye definiramo kao neku vrstu softvera, opet imamo
ponovljeno pitanje kako je točno taj softver došao u sadašnje stanje
kompleksnosti.

Iskreno, nemam pojma. Iz ljudske pozicije o tome mogu jedino nagađati,
ali rekao bih da se tu radi o pitanju *sagledavanja*. Relativno je,
zapravo, način sagledavanja Apsoluta. Ukoliko ga se može sagledavati na
neki način, to ili već postoji ili će postojati. Bitno je, dakle,
shvatiti da se tu radi o evolutivnom procesu, a ne o unaprijed zadanim
datostima.

Indijci tu imaju zanimljivu metaforu. Prvi aspekt relativnog svijeta je
Narayana, Bog koji se "probudi" svjestan vlastitog postojanja. Sam taj
čin osvještavanja, na taj način, je stvaranje relativnog svijeta u
njegovoj najapstraktnijoj formi. Bog tada poželi stvarati, i sam taj
psihički moment kretanja prema stvaranju rađa Brahmu, "Boga
stvoritelja", koji pak iz svojeg duha "rađa" duhovna bića. Njegovi
pokušaji stvaranja nisu uvijek uspješni. Ponekad stvori neko biće s
namjerom da ono nastavi stvarati druga bića, ali to biće zaključi da mu
se to ne da, budući da ima slobodnu volju, i ode meditirati na
bezoblični Apsolut. Onda Brahma osjeti gnjev zbog frustracije, i taj
gnjev postane duhovno biće koje također zaključi da je relativni svijet
sranje, osjeća prema njemu averziju i također ode meditirati na Apsolut
i oslobođenje od relativne egzistencije. Dakle Brahma je u velikoj mjeri
frustriran zato što većina njegovih kreacija ima uzlazni moment, prema
brahmanu, a ne prema nastavljanju stvaranja sve konkretnijih relativnih
formi, kako je on to zamislio.

To je bitno drugačiji koncept stvaranja od semitskog, po kojemu Bog
stvara hrpu automata i zombija koji svi provode njegovu volju sa
monotonim "yes Master", a ako netko primjeni slobodnu volju, Bog popizdi
i baci ga u pakao. Takav koncept stvaranja se možda slaže sa čobanskim
konceptima velikog vladara koji ne trpi neposluh, ali jako slabo opisuje
složenosti i raznolikosti pojavne stvarnosti. Stvarnost doista izgleda
kao da različiti njeni aspekti misle svojom glavom i ostvaruju različite
ciljeve, pa se ti dijelovi sudaraju te u konfliktu prevladavaju,
evoluiraju ili nestaju.

Pluralizam duhovnog svijeta preslikan na fizičku stvarnost znači da su
pojave na fizičkom planu odraz tih konflikata u konceptima ciljeva i
načina njihovog ostvarivanja. Svijet, dakle, nije stvorio Bog, nego ga
stvaraju Bogovi. Proces stvaranja je u tijeku, i mi smo u njemu. Isto
tako, taj proces ne funkcionira kao odraz jedne volje, jedne namjere i
jednog cilja. To nije fašistička diktatura. Različita duhovna bića,
ovisno o načinu na koji sagledavaju brahman, kreiraju različite duhovne
koncepte koji bi imali odražavati te njihove ideje. Ovisno o naravi tih
koncepata i ideja, postojat će veći ili manji interes za fizičkim
planom, dakle ovisno o tome koliko se njegova temeljna svojstva
preklapaju s njima. Osim toga, tu postoje specifična pravila, dakle
ukoliko se jedno duhovno biće založi za ostvarenje nečega, ukoliko
investira svoju duhovnu energiju, koja je u njemu kao odraz inicijalnog
kreativnog impulsa Brahme koji je stvorio to duhovno biće, ono se
istovremeno vezuje za ono u što se investira, i "savija" stvarnost
fizičkih stvari tako da one postanu njegov duhovni odraz. Različiti
dijelovi i aspekti fizičkog svemira zanimljivi su različitim duhovnim
bićima iz različitih razloga. Ukoliko duhovno biće nasloni svoje
postojanje, volju i namjeru na neki aspekt fizičkog plana, dešava se
dvostruka promjena: s jedne strane ograničenja fizičkog plana
modificiraju to biće, a s druge se strane na tom aspektu fizičkog plana
dešavaju promjene: materija se počne polako slagati u smjeru odražavanja
ideja bića koje vrši tu vrstu pritiska.

Takva investicija vlastitog duha kreira prvi koncept vlasništva: biće
koje je toliko sebe uložilo u stvaranje nečega zapravo po zakonitostima
stvari preuzima vlast nad tim aspektom svijeta. Taj dio svijeta je
njegov, zato što je on investirao sebe u njega. Sukladno tome, ukoliko
se druga duhovna bića požele igrati na njegovom "igralištu", moraju
igrati po njegovim pravilima i uvažavajući njegov suverenitet. Njegova
prava definiraju granice njihove volje i moći na tom "terenu".

Te stvari su, dakle, složene, a sve što sam napisao odražava moje
shvaćanje dimenzija problema. Daleko od toga da su u duhovnom svijetu
sve stvari fino i elegantno posložene, a da samo u njihovom
preslikavanju na fizički plan nastaju problemi. Upravo suprotno:
konflikti fizičkog plana u velikoj su mjeri odraz pluralnosti duhovnog
svijeta, u kojem različite duhovne sile imaju različito shvaćanje o tome
što bi na fizičkom planu bilo odraz nekog duhovnog aspekta. Je li ljubav
bolji odraz aspekta ananda, ili možda samotna meditacija? Je li duboko
doživljavanje, osjećanje i stvaranje u samoći bolji odraz blaženstva
koje je u Bogu, ili je u tom smislu bolji zajednički orgazam ljubavnika?
Je li celibat bolji izraz Božje naravi, ili je bolji produhovljeni seks?
Je li veliki svetac pravi odraz Boga, ili je bolji odraz neka vrsta
Interneta, entiteta koji je istovremeno singularan i pluralan? Je li
bolji odraz Boga znanost, kao odraz želje za spoznavanjem i
razumijevanjem, za uvođenjem reda u kaos opažanja i misli, ili je bolji
odraz Boga goli, bosi i gladni Milarepa, koji je sedam godina meditirao
u pećini i postigao spoznaju brahmana?

Što se dešava kad vaše ideje o tome što je cilj duhovnog razvoja
odudaraju od ideja duhovnog bića koje zbog investicije svoje duhovne
sile ima vlast nad onim aspektom svijeta u kojem vi stvarate vlastitu
fizičku egzistenciju? Treba li se u tim okolnostima ponašati onako kako
bi se ponašali dobri sljedbenici monoteizma, dakle pogledati što to
duhovno biće radi i to proglasiti vrhovnim dobrom, aksiomatski, i
investirati svoju egzistenciju u smjeru ostvarenja tih koncepata, koliko
god nam bili tuđi, i koliko god oni bili lokalni a ne generalni? Što ako
lokalni "Bog" provodi koncepte koji su daleko od opće prihvaćenog među
ostalim Bogovima? Što ako se radi o eksperimentu, zastranjenju, grani
evolucije koja ide u istom smjeru kao dinosauri? Treba li se
strmoglaviti s litice skupa s ostalim lemmingsima samo zato što većina
ne može biti u krivu, ili zato što "Bog" ne može biti u krivu? Kako
znate da razlika između Boga koji provodi te svoje planove, i vas, nije
u duhovnoj veličini i stupnju odraza kvaliteta Brahmana, nego naprosto u
tome što se vi inkarnirate na njegovom "teritoriju" pa on slijedom toga
ovdje može glumiti Boga a vi ne? Kako znate da vi, zapravo, niste veći
od njega? Treba li se uvlačiti u šupak nekome samo zato što u određenim
okolnostima i na određenom teritoriju on ima vlast, ili treba zadržati
vlastito dostojanstvo, vjernost vlastitim duhovnim idejama i konceptima,
i živjeti brahman na svoj način, neovisno o tome što neko drugo biće -
prividno moćnije i veće - ima drugačije sagledavanje brahmana?

Ako se nađete u društvu u kojem je uobičajeno raditi stvari koje vi
smatrate vrhuncem sablazni, a zabranjeno raditi stvari koje su odraz
vaših duhovnih težnji, hoćete li se pokoriti vlasti? Ako se nađete u
situaciji da je "normalno" obrezivanje žena, i da se od vas očekuje da
to ne samo prihvatite kao normalno nego da "obrežete" vlastitu kćer,
hoćete li se konformirati tom sustavu običaja i prihvatiti autoritet tih
običaja nad sobom, ili ćete ih sve poslati k vragu i radije dati da vas
izopće, progone ili ubiju nego da okaljate svoju dušu njihovim
grijesima? Ako se nađete u nacističkoj državi, hoćete li biti dobar i
lojalan građanin, "zato što je svaka vlast od Boga"?

Ta pitanja su više nego relevantna na ovom svijetu, budući da ovaj
svijet ima Kralja. Kralj ima više imena. On je biće Vječne Vatre,
Nositelj Svjetla. Zovu ga Zvijezdom Danicom, koja prethodi Suncu i
navješta njegovo svjetlo. On je Lučonoša, netko tko uzima svjetlo od
Boga i prenosi ga svijetu. On je Prometej, koji je ljudima donio vatru.
On je Vječiti Mladić, Vječna Mladost. Kralj ovoga svijeta je Sanat
Kumara, u Bibliji poznat kao Satan, Lucifer.

Znate li koja je bila moja reakcija kad sam to pokopčao? Prvo sam se
sledio. Onda sam tako ostao neko vrijeme. A onda sam pomislio: "ajme,
kako ću ja ovdje najebat..."

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

nisam felix wrote:
> On 2010-05-18, Danijel Turina <NAME@danijel.org> wrote:
>> felix je mrtav wrote:
>>> Gdje si procitao da je u panteizmu sve bog?
>>>
>>> Po panteizmu cijeli SVEMIR je Bog..
>> Ovdje.
>
> Onaj dio o *sveprisutnosti* si obrisao?

Začepi, nakazo. Ti si svoje rekao.

--
http://www.danijel.org/