Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Siniša Kneževic wrote:
> "Danijel Turina" <NAME@danijel.org> wrote:
>
>> Facebook bi htio biti
>> zamjena za internet, s tim da se gubi najbolji aspekt interneta:
>> tematska fokusiranost sajtova, dakle grupiranost oko ideje, pa ako te
>> zanima fotografija ideš na LL ili dpreview, a ako te zanima tučnjava
>> ideš na sherdog. Facebook nije grupiran oko ničega, tamo svi samo
>> postoje na razini zajedničkog nazivnika, što je meni vrhunac užasa.
>
> Ja sam primijetio da na FB-u ljudi kreiraju različite profile za različite
> aspekte svoje osobnosti te tako grupiraju prijatelje po smislu interesa. To
> mi baš i nema smisla i više mi sliči na raslojavanje ličnosti.
> Programeri FB-a bi mogli napraviti svojevrsne sessione unutar istog profila
> gdje se prijatelji na bazi, recimo srednje škole, ne bi miješali s
> prijateljima na bazi poslovnih kolega.

Ali kužiš, facebook je po definiciji svaštara, nešto kao birtija u kojoj
su "svi", i sama ta činjenica ti reducira mogućnost ulaženja u dubinu o
bilo čemu, isto kao što irc ili twitter onemogućavaju bilo kakvu dubinu
samim konceptom medija. Ukoliko želiš raslojiti vlastite interese, to je
barem danas jednostavno. Uzmeš nekakav softver za blogove, uzmeš si par
domena i na svaku instaliraš drugi blog s drugim dizajnom, pa imaš jedan
blog za viceve i pizdarije a drugi za c++ programiranje. Nemaš jedno
mjesto na kojem c++ programerima idu na živce glupi vicevi, a ovima koji
su došli po viceve smetaju geekovi. Facebook, to ti je kao da staviš na
istu hrpu inženjere, smetlare i doktore i veliš da je najbitnija stvar s
njima svima da bi se družili. To me fakat podsjeća na najgore aspekte
birtija u kojima ljudi vise po cijele dane i od kojih nema nikakve
koristi. Bitno su bolje stvari koje su već fokusirane po interesima,
recimo ako odeš na foto sajam, sva je prilika da ćeš tamo naći hrpu
fotografa s kojima možeš popričati o aparatima i mjestima za slikanje.
Ako odeš na interliber, sva je prilika da ćeš naći hrpu knjiga od kojih
će ti nekakav postotak biti zanimljiv. Ako odeš na sajam minerala i
fosila, naći ćeš ljude koji briju po geologiji i paleontologiji. Dakle,
recimo da si netko traži curu. Ima dvije opcije, ili ići na mjesto gdje
su "ljudi", očekujući da tamo ima barem 50% cura, ili će ići tamo gdje
su ljudi koji imaju slične interese, dob, razinu pameti i ostalog kao
on, i onda tamo pogleda sviđa li mu se neka cura pa počne pričati s
njom. Facebook je čista suprotnost takvoj selekciji i filtriranju, i
pokušava naprosto sve staviti na istu hrpu i izjednačiti interface, tako
da nemaš ni onu razliku kakvu imaš na običnom webu gdje već po dizajnu
vidiš ima li netko ukusa, dakle gdje stvar odražava autora. Facebook ti
meni izgleda kao medij za generičke debile, dakle totalno komatozno
sranje, kao da živiš u autobusu.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Bunić Stjepan wrote:
> On Sat, 28 Aug 2010 03:01:33 +0200, Suzana Tepsic wrote:
>
>> Newsi su gadno mjesto, pogotovo kad svi svale svoje misli i fokus
>> usmjere na jednu osobu. Tu mislim na sebe, naravno.
>> Ali dobro je kao poligon za vjebanje fokusa.
>
> Vjerojatno zbog toga ja ovdje mogu dobro funkcionirati jer imam dojam da do
> mene praktički ne može nitko i ništa, imam dojam da ne može ni Danijel kad
> je kraj mene i trudi se u tom smislu.

Da, ali ti si dosta poseban slučaj, naprosto si suprotna pojava ovim
klincima koji imaju posebno tanke štitove od telepatskih utjecaja pa ih
ogromna količina informacija preplavi. Ti imaš posebno jake barijere te
vrste, pa do tebe u pravilu ne dolazi ništa, ni loše ni dobro.

Problem bi nastao eventualno kad bi netko takav, s posebno jakim
barijerama, išao okolo dokazivati da ništa od toga ne postoji zato što
do njega ništa ne dolazi. Takvi mi idu na živce, otprilike kao zec kad
ide okolo i svima viče da su pederi.

S druge strane, nije istina da ti ništa ne kužiš od tih suptilnih
stvari. Recimo, bez greške identificiraš duhovno jake osobe, skužio si i
Romanu i Biljanu isti čas a da ti nitko ništa nije rekao o njima. Dakle
imaš sposobnost detekcije, ali ona drugačije radi nego recimo kod Suzi.

Ja si recimo koji puta želim da mogu nekome napraviti zlo onako kako mu
mogu napraviti dobro, jer bi vrlo rado neke ljude tako zveknuo po
astralu da se razlete, ali kad malo dulje pričekam, vidim da se oni sami
od sebe točno tako razlete kako bi ih ja razvalio, naprosto od
posljedica svojeg mrakovanja. Samo treba proći malo više vremena da se
pokažu vidljivi efekti.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Marvin Barley wrote:
> On Aug 27, 11:02 pm, Bunić Stjepan <bstje...@yahoo.com> wrote:
>> On Fri, 27 Aug 2010 12:15:41 -0700 (PDT), Marvin Barley wrote:
>>> Okultno liječenje i terapija ponovnog izlaganja šoku od strane
>>> medicinski nestručnih i neosposobljenih osoba ne spada u pružanje prve
>>> pomoći.
>> Ništa ti ne brini, u ludnici će se s tobom baviti samo medicinski stručne i
>> osposobljene osobe.
>
> Neka te blagoslovi Jahve GOSPOD Bog Svemogući i Svepravedni, Gospodin
> Isus Krist Iz Nazareta i Duh Sveti.
> Amen.

Veliš, pa neka i on završi u ludnici.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Suzana Tepsic wrote:
>>> Dijete ne hoda, ne glasa se, ne
>>> govori, ne može ništa primiti u ruke, jedva održava glavu, ne može
>>> samostalno sjediti, ne prepoznaje nikog. Biljka.
>> Yup, to se dešava kad ga pustiš da ode.
>
> Ma mislim da to dijete nije imalo nikakve šanse.
> Ustvari takva djeca nemaju nikave šanse. Alternativci tek pokušavaju
> nešto ali su daleko od sistematskog pristupa, a klasična medicina nema
> ništa.

Pitanje je koliko se tu uopće da napraviti ako se duša odbija
inkarnirati. Ne možeš ga dobiti na silu, on mora imati želju nešto
napraviti. Ako toga nema, ni najveći stručnjak neće napraviti ništa.
Eventualno možeš pomoći nekome tko se želi inkarnirati ali mu je previše
svega pa se ne zna probiti.

>> Kod mene to nešto drugačije funkcionira, ali ono što me je iznenadilo je
>> bilo kad sam ustanovio da ne samo da percipiram i da svaki kurac djeluje
>> na mene, nego ako usmjerim volju, mogu djelovati na druge. Mislim da se
>> radi o tome da ja sve to percipiram kao "sebe". Kad nekoga osjetim, ne
>> osjetim ga izvana nego ja postajem on, promijenim se.
>
> Meni je problem jer ja ne mogu sa sigurnošću reći šta je šta.

Pa, jedan dio te neizvjesnosti definitivno nije ni moguće ukloniti zbog
svojstava fizičkog tijela. Uvijek imaš neki prag nerazaznatljivosti.

> Prije nego li sam Tebe upoznala znala sam raditi nešto, hmmm recimo da
> sam postala ta osoba, ali na način da sam doslovno gledala svijet
> njegovim očima, osjećala vanjske podražaje njegovim tijelom.

Kod mene je to manje fizički, dakle ne što ta osoba osjetilno percipira
nego što je ona i kako se osjeća dok to percipira. Nikad ne vidim njenim
osjetilima, ali osjećam ono što taj osjeća kad percipira. Recimo nešto
ga prestraši, i ja vidim strah i mogu recimo razlikovati je li strah od
konkretne vanjske stvari ili od neke apstrakcije. Dakle rezolucija u tom
smislu mi nije velika. S druge strane mogu nekome direktno vidjeti
energetska tijela i tvari od kojih su napravljena, percipiram baš
izvornu tvar a ne refleksije.

> Ti radiš nešto što daleko premašuje ono što ja mogu.

Da, s jedne strane nisam vidio nikoga tko bi mogao replicirati neke od
jačih stvari koje mogu, ali neke stvari većina vidovnjaka vidi bolje od
mene. Recimo ovi koji gledaju aure vide boje i sve to, ja ne; ali ja
"vidim", ili je bolje reći "osjećam postojanje", duhovne tvari koje
sačinjavaju nečiju dušu i mogu gledati kako se to prelama kroz fizičko
tijelo, i kroz fizičke energije mogu "uhvatiti" nekoga i dotaknuti mu
duhovnu tvar. Mogu mu pojačati kontakt duše i tijela, ili otkloniti
nekakvu energetsku barijeru koja blokira protok svijesti. Ako se sjećaš
onog religija meetinga kad sam ti maknuo glavobolju; to sam napravio
tako što sam te dotaknuo kroz tijelo, osjetio što je, i napravio kriyu.
Dakle napravim na "sebi", onome što percipiram kao sebe, i tebi se
promijeni energetika.

Ono što je najveći paradoks u svemu je da newserski zombiji vele da ja
projiciram svoje pizdarije po drugima, a zapravo ja ne postojim. Ja sam
savršena praznina, totalno nepostojanje na kojem se kao na savršeno
neutralnoj pozadini reflektira priroda svijeta i bića. Oni su ti koji
ostave trag na mojoj svijesti, pa ih ja opišem onakvima kakvi jesu.

> Moje je više energetski horizontalno, barem ga ja tako doživljavam.

Da. Ti zapravo radiš s astralnom tvari, a ja radim s "duhovnom tvari",
odnosno s nakupinom duhovnih supstancija različite suptilnosti koja se
obično zove duša. To je ponekad astralno, a ponekad su u pitanju strašno
visoke supstancije. Zato sam se toliko šokirao kad sam vidio svoje cure.
Toliko dugo sam gledao razne pašave koji nemaju ništa iznad astrala da
sam prestao vjerovati da postoji bilo tko osim mene tko funkcionira na
tako visokoj razini, ali očito postoji, i to ne jedan nego dva.

>> U takvom stanju,
>> dakle dok reflektiram drugu osobu, ako promijenim "svoje" stanje
>> svijesti, njemu se mijenja stanje svijesti.
>
> Ne. To nisam nikad niti pokušala napraviti.

I nemoj, to ti je kao ova tvoja nedavna petljanija ali na kvadrat. Ako
ti duša nije od vađre, time se ireverzibilno sjebeš, a čak i ako jesi od
vađre, oko unutarnje jezgre od vađre ti se kreira vanjski sloj astrala
čvrsto povezan astralnom tvari s ovima s kojima si se identificirala; ne
može te strgati, ali može te vezati za nepoželjni oblik postojanja sve
dok se ne potroše uvjeti mogućnosti linka.

> Imam ogromnu blokadu kad samo pomislim na tako nešto.

Korisno.

>> Isto tako, problem je i
>> to što svi ovi mrakovi s newsa cijelo vrijeme drže fokus na meni i kunu
>> me, pa se i nešto od toga može osjetiti oko mene.
>
> Newsi su gadno mjesto, pogotovo kad svi svale svoje misli i fokus
> usmjere na jednu osobu. Tu mislim na sebe, naravno.

Ti ljudi ne razumiju kolike fatalne posljedice ima zlo koje ovdje
proizvode i odašilju. Pretvorili su se u direktnu inkarnaciju pakla na
zemlji.

>> To što šalju ide
>> direktno do Boga; sve što su o meni mislili, o Bogu su mislili, i sve
>> što su meni rekli, Bogu su rekli. Ništa se ne zadržava na meni, ali može
>> se osjetiti vrtlog zla koje šalju na moje fizičko tijelo, i koji kroz
>> njega prolazi do Boga.

Ovo je zapravo netočno, jer sadrži previše pjesnikovanja. Kad bih htio
biti stvarno točan, rekao bih da je moje fizičko tijelo nirmanakaya,
čisti, savršeni i neodvojivi aspekt trikaya egzistencije. Sve misli i
djela usmjereni prema nirmanakaya usmjereni su i prema sambhogakaya i
dharmakaya, jer nema razlike. Kad velim "predanost Bogu", to je
pjesnikovanje koje nema puno veze s istinom. Točnije bi bilo da velim
"opažanje jedinstva i simultanosti trikaya", ali to nitko neće shvatiti
pa onda koristim drugačiju terminologiju, koju opet nitko ne shvati,
nego si misle da tamo negdje postoji nekakav bogek kojemu se ja predano
molim ili koje već besmislice takvi mogu smisliti, mozga zatrovanog
semitskim religijama.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Suzana Tepsic wrote:
> On Fri, 27 Aug 2010 16:51:58 +0200, Danijel Turina <NAME@danijel.org>
> wrote:
>
>> Neće biti nikakve reakcije
>> odmah, ni nakon par sati ni nakon par dana. Ali svaki takav tretman mu
>> ureže stazu, i par komada ga promijeni dovoljno da počne polako pratiti
>> i slušati, počne komunicirati. Kod svake takve stvari ga gledaš u oči,
>> doživiš, prepoznaš, potvrdiš mu da je dobro i nastaviš dalje. Nema brzih
>> rezultata; netko tko nije telepat i tko ne radi sustavno zaključit će da
>> nema učinka. Ali za godinu dana ćeš od potpuno autističnog klinca
>> napraviti klinca koji recimo čudnije govori.
>
> Hmmm. Gledala sam kad je jedna, a ne znam kako da je nazovem, recimo
> bioenergetičarka radila sa tim klincem. Iste sekunde je klinac
> "otišao", nestao je za sve nas. Poslije je ona pričala da su pričali
> telepatski, da su oboje bili kod Boga, da je mali super i taj stil.

Very bad idea. Poticati ga u toj vrsti dezinkarnacije i urezivati takve
staze...

> Kad je bio sa mamom, recimo dok je mama nešto radila a da joj je
> klinac bio u vidnom polju, klinac ju je uvijek pratio pogledom, jer
> čim bi mama primjetila da je klinac ne prati, ona bi napravila nešto
> da mu vrati fokus.
>
> Taj klinac sada oko 16 godina, tu negdje. U domu je za djecu sa
> posebnim potrebama. Zadnji put kad sam ga vidjela prije par godina
> nisam mogla nikakav suvisli kontakt uspostaviti sa njim, tek nešto što
> niti ne mogu pretočiti u riječi. Dijete ne hoda, ne glasa se, ne
> govori, ne može ništa primiti u ruke, jedva održava glavu, ne može
> samostalno sjediti, ne prepoznaje nikog. Biljka.

Yup, to se dešava kad ga pustiš da ode.

>> Nakon nekog vremena izvježbaš filtriranje, naučiš razlikovati svoje od
>> tuđeg, naučiš filtrirati buku i koncentrirati se na signal, na bitne i
>> kvalitetne stvari, ali prije toga, kad god je neka utakmica pretvoriš se
>> u nogometnog navijača, kad god je svadba u susjedstvu osjećaš se pijano
>> i ludo, kad god se voziš autobusom puna ti je glava pizdarija, a nakon
>> cjelodnevnog shoppinga u gradu si zreo za ludnicu.
>
> Da da da, točno to. S tim da bi još dodala da je prolazak kraj nekog
> mjesta gdje se dan ranije desilo nešto dovoljan da se pokupi sve,
> cijeli kontekst, sve sudionike, apsolutno sve. To je noćna mora.
> Ili gdje će se desiti nešto.
> Recimo znalo mi se prije desiti da šetam po noći po cesti, i sa
> slijedećim korakom uletim u nešto i instiktivno se bacim na stranu jer
> dobijem informaciju da je neki auto izgubio kontrolu. Naravno da nema
> nikog i da sam sama, ali informacija je toliko jaka i čista, da
> reagiram po animalnom instiktu preživljavanja.
> Slupala sam auto jer sam pokušala izbjegnuti jednu takvu situaciju.

Kod mene to nešto drugačije funkcionira, ali ono što me je iznenadilo je
bilo kad sam ustanovio da ne samo da percipiram i da svaki kurac djeluje
na mene, nego ako usmjerim volju, mogu djelovati na druge. Mislim da se
radi o tome da ja sve to percipiram kao "sebe". Kad nekoga osjetim, ne
osjetim ga izvana nego ja postajem on, promijenim se. U takvom stanju,
dakle dok reflektiram drugu osobu, ako promijenim "svoje" stanje
svijesti, njemu se mijenja stanje svijesti. Uglavnom ne mogu napraviti
ništa što taj ne bi od svoje volje htio napraviti, i napraviti bilo što
u takvom stanju je teško kao da vučem plug jer savladavam otpor inertne
svijesti te osobe, ali ako ja uđem u meditativno stanje, uveo sam njega
u meditativno stanje. Ako se uspijem otvoriti prema Bogu, probudio sam
mu Kundalini. Tako sam radio inicijacije. Recimo samo da sam, nakon
shvaćanja principa, počeo paziti da ne gledam ljude u oči dok imam
unutarnji horizont zapaljen, ali svejedno je oko mene takav "vertikalni
propuh" da tu i tamo netko pohvata neke stvari. Isto tako, problem je i
to što svi ovi mrakovi s newsa cijelo vrijeme drže fokus na meni i kunu
me, pa se i nešto od toga može osjetiti oko mene. To što šalju ide
direktno do Boga; sve što su o meni mislili, o Bogu su mislili, i sve
što su meni rekli, Bogu su rekli. Ništa se ne zadržava na meni, ali može
se osjetiti vrtlog zla koje šalju na moje fizičko tijelo, i koji kroz
njega prolazi do Boga.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Petar Stanojevic wrote:
> In article <i58jpm$ams$1@tornado.tornevall.net>, NAME@danijel.org
> says...
>> Rješenje je pojednostavljenje slike,
>> jasni podražaji i jaka destimulacija "spavanja", odnosno gubitka fokusa.
>> Dakle tjeraš ga da te gleda u oči, kad odvrati pogled "blam", bol. Kad
>> te pogleda u oči pohvala, "bravo, sad je dobro". Gubi fokus, "blam". I
>> tako satima, satima, danima, dok ga ne dobiješ da te prati, da reagira,
>> da mu bol preplavi svijest i ima samo jedan izlaz
>
> Da nisu i Vas tako budili, pa ste kazali da vas muče?

Jel ti to misliš da će ti netko povjerovati da samo *glumiš* da si
kreten? Da bi si kreirao takvu personu za newse moraš biti sto puta veći
kreten, svinja i ljudsko govno od onoga što glumiš. Ništa što ti glumiš
nije takvo govno kakvo si ti sam.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Bunić Stjepan wrote:
> On Fri, 27 Aug 2010 12:08:09 +0200, Danijel Turina wrote:
>
>>> http://www.roditeljski.info/magazin/2010/08/drzava-mora-zastititi-djecu-od-indigo-terapije/
>
> Zapravo ispada da bi čovjek 2010. godine mogao imati problema zbog -
> krivovjerja.

The more things change, the more they stay the same.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Suzana Tepsic wrote:
> Jedan od alternativaca im je rekao da dijete moraju "probuditi", i
> rekao je da je oštećenje mozga već tako jako da nikad neće to dijete
> biti "normalno" ali da će moći ostvariti samostalni život. Rekao im je
> da ga bodu iglom, lagano lupe, bilo šta što nanosi bol koja nije jaka
> ali dovoljna da ga se trgne. Na to su oni reagirali u smislu jao, on
> bi da mi djete mučimo, on je psihopata, mi to dijete volimo, dijetetu
> treba ljubav i svjetlost, ... sve na tu temu blablabla (ono što su im
> drugi liječnici i alternativci govorili).

Ljubav je tu beskorisna; ljubav uspavljuje i smiruje, a takvim klincima
treba buđenje, fokus, bistrina, dakle stvari koje su suprotne ljubavi.
Ljubav u kombinaciji s autizmom kao rezultat daje dublji autizam; od
ljubavi se duboko i mirno spava. Rješenje je pojednostavljenje slike,
jasni podražaji i jaka destimulacija "spavanja", odnosno gubitka fokusa.
Dakle tjeraš ga da te gleda u oči, kad odvrati pogled "blam", bol. Kad
te pogleda u oči pohvala, "bravo, sad je dobro". Gubi fokus, "blam". I
tako satima, satima, danima, dok ga ne dobiješ da te prati, da reagira,
da mu bol preplavi svijest i ima samo jedan izlaz, kroz fokus, kroz to
da te prati i reagira na tebe, da radi koordinirane stvari. To je jedna
od onih stvari koje ne izgledaju lijepo, ali su efikasne. Jedino što
moraš znati što radiš; nisam siguran da bi netko tko nije telepat mogao
izvaditi autističnog klinca na takav način. Naime, na početku ne vidiš
njegove reakcije na fizičkom tijelu, vidiš samo telepatski, pokušava ti
odgovarati mislima, zapravo radi sve da bi izbjegao fizičko tijelo i
frustracije koje mu donose neuspjesi kad pokušava nešto kroz njega. Osim
toga klinci su tvrdoglavi, moraš biti užasno uporan i potpuno
nemilosrdan da bi ga sustavno držao u fokusu. Neće biti nikakve reakcije
odmah, ni nakon par sati ni nakon par dana. Ali svaki takav tretman mu
ureže stazu, i par komada ga promijeni dovoljno da počne polako pratiti
i slušati, počne komunicirati. Kod svake takve stvari ga gledaš u oči,
doživiš, prepoznaš, potvrdiš mu da je dobro i nastaviš dalje. Nema brzih
rezultata; netko tko nije telepat i tko ne radi sustavno zaključit će da
nema učinka. Ali za godinu dana ćeš od potpuno autističnog klinca
napraviti klinca koji recimo čudnije govori.

> Kad mi je to ona ispričala ja sam je pitala kakva je razlika izmedju
> toga i onog što ona ionako radi, naime ona je uvijek kad bi primjetila
> da dijete "odluta" ili puhnula njemu u lice, ili ga uštipnula, ili
> pljesnula rukama, lupila loncem, napravila buku, napravila nešto da
> dijete obrati pažnju na nju i fokusira je. Radila je to totalno
> intuitivno doslovno par godina prije nego li se susrela sa likom koji
> je kao dio terapije preporučio bol.

Ljudi bi trebali vjerovati svojim instinktima. Kad ti je instinkt lupiti
klinca, taj instinkt je tu s razlogom. Nasilje je tu s razlogom, ono
nije nikakav evolucijski atavizam nego apsolutna nužnost. To je
destimulacija pogrešnog, nužni element u formiranju neuronskih mreža.
Demoniziranje nasilja u psihologiji je proizvelo ogromnu štetu, a oni
koji su takve stvari radili uopće nisu svjesni zla koje su napravili.

>> Kad se govori o telepatiji, ljudi si zamišljaju "čitanje misli". Ne, to
>> nije to. Telepatija je uglavnom kaos, jer to je ono što ljudi imaju u
>> glavi, a ne misli. Većini ljudi kroz glavu prolaze kaotična, nesređena
>> sranja, koja se povremeno iskristaliziraju kad hoće nešto reći, ili
>> staviš pred njih konkretni problem, ali većinu vremena im kroz glavu
>> prolaze svakakva sranja. Telepatija u praksi znači da ti svijest
>> preplavi emotivni i mentalni kaos kakav ljudi imaju u glavi. Ne riječi
>> ili sređene misli, kako si to ljudi naivno zamišljaju, nego kaos,
>> otprilike ovakvog tipa: "jučer je šef srao i opet će danas...
>
> Ovo je tako dobar opis da je to strašno.
> Cijeli tekst je super.

Nažalost pričam iz iskustva. Telepatski osjet je nešto što bi voljeli
imati oni koji nikad nisu probali kako to izgleda, isto kao što bi ljudi
voljeli nemati osjet bola, dok ne vide kako izgledaju djeca koja se rode
bez osjeta bola. To su klinci koji si odgrizu jezik, iskopaju si oči,
skuhaju si ruku u vrućem mlijeku, popiju kipući čaj i obično umru u
ranom djetinjstvu. Koncept zvuči super dok ne vidiš koliko je bol
esencijalni mehanizam i koliko zapravo definira vezu između psihe i
tjelesnosti. Telepatija u ranom djetinjstvu je slična tragedija: osjećaš
svačije misli još prije nego si ustanovio što si ti i što su tvoje
misli. Nemaš izgrađenu granicu između svoje psihe i vanjskih psihičkih
utjecaja. Meni je trebalo valjda dvadeset godina da polovim sve to,
naime telepatija se ne gasi, ona je kao sluh s tim da ne možeš začepiti
uši. Kad od djetinjstva imaš telepatski osjet, naprosto ti nije poznat
svijet bez telepatije, jer uvijek postoje tuđe misli, tuđa buka, to ti
je stalno u svijesti, a zapravo ne znaš o čemu se radi. Problem je što
je taj telepatski osjet povezan s nekim pozitivnim stvarima, npr.
osjetom za dublja transcendentalna stanja. Možeš si zatupiti telepatiju
alkoholom - čaša pive je dosta - ali onda si zatupiš i te druge stvari.
Nakon nekog vremena izvježbaš filtriranje, naučiš razlikovati svoje od
tuđeg, naučiš filtrirati buku i koncentrirati se na signal, na bitne i
kvalitetne stvari, ali prije toga, kad god je neka utakmica pretvoriš se
u nogometnog navijača, kad god je svadba u susjedstvu osjećaš se pijano
i ludo, kad god se voziš autobusom puna ti je glava pizdarija, a nakon
cjelodnevnog shoppinga u gradu si zreo za ludnicu. Stvar nikad ne
nestane u potpunosti, ali znaš da nije tvoje. Ali kad si klinac, užasno
je teško uspjeti se probiti kroz to a da ne pustiš sve u kurac i zavučeš
se u ormar u položaju fetusa i tako ostaneš do kraja života, što je ono
što se desi autističnim klincima. Naprosto se zatvore od svega toga jer
je previše i nepodnošljivo.

>> Dakle djeca s telepatijom, za razliku od dojma
>> koji se stječe iz new age krugova, nisu posebno privilegirana; to su
>> djeca koja nemaju psihičku zaštitu koju ostala djeca imaju.
>
> Mišljenja sam da se i jedan oblik mucanja pojavljuje upravo kod takve
> djece koja, recimo to tako, nemaju dovoljno dobru zaštitu, gdje
> telepatija nije jako izražena ali je dovoljna da ih ometa u izlaganju
> misli.

Moguće. S druge strane, imam dojam da klinci mucaju kad pokušavaju reći
previše toga odjednom pa sve zapne. Pojednostavljivanje i lineariziranje
toka misli jako pomaže.

>> Takvo
>> mentalno osjetilo je super kad njime raspolaže odrasla, formirana osoba
>> s iskustvom i znanjem potrebnim za filtriranje inputa.
>
> Ma teško je i odrasloj osobi, dvije minute toga u glavi i većina ljudi
> pukne ko kokica na vatri.

Yup. Telepatija funkcionira super kad si u astralu, ali u fizičkom
tijelu je noćna mora. Naime, fizički um je naprosto prespor, premutan,
nejasan. Nema sposobnost procesiranja toliko simultanih inputa i
rezultat je kaos. Astralno tijelo je dizajnirano za telepatiju, sve se
procesira trenutno sa savršenom jasnoćom, i porijeklo svakog inputa je
trenutno jasno iz njega samog. Nema kaosa. Ali sporo i nejasno fizičko
tijelo, sa svojim linearnim procesiranjem potpuno neprimjerenim
simultanosti telepatske percepcije, sa ogromnim perceptivnim
ograničenjima, ono predstavlja najgoru moguću stvar za tako opsežno i
masivno osjetilo kakvo je telepatija. U usporedbi s vidom, zamisli si da
nemaš input s jednog para očiju, nego s deset tisuća pari očiju koje
gledaju različite stvari iz različitih točaka, i to kroz isti spori
mozak koji i s jednim parom očiju ima optičke varke. Rezultat je totalni
kaos, pred tim se možeš jedino zatvoriti u užasu i pokušati ne postojati.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Marvin Barley wrote:
> Dok je "Kozmička svijest" nastala kultom self-growtha, self-
> improvementa

Je, to su stvarno kozmička zla koja sigurno dolaze od sotone osobno. Ne
dao ti bog da slučajno rasteš i napreduješ, bude se jahve napizdio.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zec_Zli wrote:
> Dao bih crno ispod nokta da mogu da čujem
> tvoj cvileći glasić dok to izgovaraš šamarajući se pred ogledalom :-)

Jebo ti bog mater, koji si ti retard.

--
http://www.danijel.org/