X-Ftn-To: Predrag Timotic

"Predrag Timotic" wrote:
>> >Pogre?an izraz ljudino!
>> >Samo se Bog obo?ava, a stvari se vole!
>> Lijepo kazano! :)
>> Bas tako
>
>Kako za koga. Ja u boga ne vjerujem, pa ga i ne obozavam.
>
>Svoju djevojku i volim i obozavam. :)

Pametno. Bolje da obozavas svoju djevojku koju poznajes, nego Boga o
kojem si samo nesto cuo. Jos kad bi sva sila vjernika postupala isto,
i "ljubila svoga brata kojeg vide, a ne Boga kojeg ne vide",
parafrazirano, svijet bi daleko bolje izgledao, a onda bi postojala i
veca vjerojatnost da o Bogu kroz ljubav prema bliznjima saznaju daleko
vise nego je to moguce iz nekih knjiga. A oni u kojima nema ni ljubavi
ni obozavanja neka se slobodno prepiru oko toga koga se smije voljeti
a koga obozavati.

--
Web (Kundalini-yoga): http://www.danijel.org
Don't look for the truth. It will disturb your illusions,
and they're all that you have.

X-Ftn-To: Vicko Vitasovic

"Vicko Vitasovic" wrote:
>Sad ste culi.
>
>http://www.svakistudent.com/goodlife.html

Je, tko nije do sada znao da su krscani kreteni, sad se imao prilike
uvjeriti.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Mek Gajver

Mek Gajver wrote:
>>Ne, ne znam ni sto bi to uopce bilo. :)
>
>ma nista.... jedna zanimljiva knjizica....

Zanimljiva u kojem smislu?

--
Web (Kundalini-yoga): http://www.danijel.org
Don't look for the truth. It will disturb your illusions,
and they're all that you have.

X-Ftn-To: Mek Gajver

Mek Gajver wrote:
>>da ce svi koji ga tako ne zovu zavrsiti u paklu. Hare Krishne
>>(odnosno, tocnije, "International Society for Krishna CONsciousness",
>>odnosno ISKCON, medjunarodno drustvo za svjesnost Krishne) osnovao je
>>Bhaktivedanta Svami (kasnije prozvan Prabhupada) u Americi. Temelj HK
>
>da li si citao Principa Discordia?

Ne, ne znam ni sto bi to uopce bilo. :)

--
Web (Kundalini-yoga): http://www.danijel.org
Don't look for the truth. It will disturb your illusions,
and they're all that you have.

X-Ftn-To: Sanel Fejzic

Sanel Fejzic wrote:
>>Stovanje!
>>Nadam se da ne zamjerate sto se ukljucujem u raspravu, naime pisem iz
>>Hrvatske, a nakon sto sam na mews.iskon.hr serveru pronasao BiH grupe.
>>Inace pisem na hr.fido.religija grupi.
>
>Bas mi je drago sto si se nam pridruzila.

Zasto u zenskom rodu? ;)

>Nadam se da ce biti jos poruka sa tvoje strane.

Zasto ne. :)

>>vidjeti koji je sustav u kolikoj mjeri pametan. Naime ja se dugo
>>vremena bavim onim sto bi se genericki moglo nazvati indijskim
>>filozofskim sustavima, ucitelj sam Kundalini yoge i trenutno pisem
>>prijevod i komentar Bhagavad-gite, jednog od temeljnih spisa velikog
>
>Sta je Bhagavad-gite?

Vjerojatno temeljni sveti spis onoga sto je obicno poznato kao
Hinduizam (iako taj pojam obuhvaca ogromno mnostvo razlicitih
religijskih i filozofskih pravaca, od kojih se oni slicniji medjusobno
razlikuju kao krscanstvo i islam. Jedan prijevod mozes naci na
http://www.geocities.com/dturina/hr_gita.html (ovo sam UL-ao ad-hoc,
buduci da sam to drzao na jednom drugom serveru koji danas ima
problema s egzistencijom, dakle linkovi na druge knjige nece raditi).

Najbolje da sam procitas o cemu se radi, pa da me onda pitas ako ima
nejasnoca, jer nema nekog smisla da Ti idem prepricavati tekst koji
nikad nisi vidio.

>>pricama za malu djecu, barem u vecini takvih sustava. Postoje dakako
>>iznimke, kao primjerice ISKCON, odnosno Hare Krishne, koji su doista
>
>De mi napisti sta vise o toj Hare Krishne, koju sam par puta sreo
>ovdje u SLO.

Hare Krishne su zanimljiva pojava, za razumijevanje koje bi trebalo
poznavati prilike u Indiji, prvenstveno u Bengalu, jer nista ne
nastaje iz vakuuma, pa tako ni oni. Ukratko, jedan od pripadnika sekte
vaisnava (poklonika Visnua) iz Bengala, A.C Bhaktivedanta Svami,
otisao je u Ameriku propovijedati svoje uvjerenje, i tamo naisao na
plodno tlo u vidu hipija i slicnih. Njihova teologija je ekstremno
personalisticka (u smislu da vjeruju kako su cak i prirodne pojave
poput kise i grmljavine rezultat djelovanja posve antropomorfnih
bozanstava); drze kako je Bog osoba i to posve antropomorfnih
odrednica, i da ima dvije ruke, dvije noge itd, odnosno da je Krishna,
onaj iz Bhagavad-gite, u stvari Bog, pa u svojim hramovima ustolicuju
kipove Krishne koje stuju kao Boga. To je dakako totalna glupost,
nastala nizom krivih i posve bedastih tumacenja spisa, i ekvivalentno
je vjeri jehovinih svjedoka da se Bog odaziva jedino na ime Jehova, i
da ce svi koji ga tako ne zovu zavrsiti u paklu. Hare Krishne
(odnosno, tocnije, "International Society for Krishna CONsciousness",
odnosno ISKCON, medjunarodno drustvo za svjesnost Krishne) osnovao je
Bhaktivedanta Svami (kasnije prozvan Prabhupada) u Americi. Temelj HK
teologije je ponavljanje Bozjeg imena, u smislu da se Bog i njegovo
ime ne razlikuju, buduci da je Bog apsolutan, pa se ponavljanjem imena
Krishne covjek utemelji u svjesnosti Krishne i postane bhakta (onaj
koji je predan Bogu). Za detaljniju analizu ovdje nemam vremena, pa
preporucujem da si pogledas dva jako pametna clanka koja je napisao
Ratko Jakopec upravo o HK:
http://www.geocities.com/dturina/ratko
Clanci se zovu:
Novi religiozni pokreti
Vjera u HK pokretu

Ugodno citanje. :)

--
Web (Kundalini-yoga): http://www.danijel.org
Don't look for the truth. It will disturb your illusions,
and they're all that you have.

X-Ftn-To: Zoran Znidari?

"Zoran Znidari?" wrote:
>> :))) Gle kak se odmah prepoznao. Naravno da mislim na to sranje, kao i
>> na druga, slicna. Zapravo mi je prvenstveno na umu bila Vesna Krmpotic
>> i slicne stvari. Mislim da takva literatura odgovara Tvojim
>> intelektualnim dosezima, pa Ti preporucam da se njome i dalje bavis,
>> ali ja sam govorio o ljudima koji bi se bavili yogom i koji se hoce
>> prosvijetliti, a njima takve gluposti idu na zivce.
>
>Da je glupost, moglo bi se reci na prvi pogled, ali daljnjom analizom
>ustanovit ces da se "slatkocom" postize daleko vise nego dokazivnjima
>Lagranzova teorema. Jednostavno ne mozes shvatiti da su jednostavne i
>"slatkaste" poruke neusporedivo mocnija i ucinkovitija stvar !
>A jesu !

Je, ucinkovite su za poslatati astral povrsnim budalama. Za shvatiti
ono sto Maharishi pise treba imati mozak, a ako ga imas, onda BTW
mozes vidjeti da u Maharishijevom komentaru Gite ima vise predanosti
nego i u Sai Babi i Ralliju zajedno, samo sto je ona na takvom nivou
da moras nesto i valjati kako bi shvatio o cemu se radi. Ne bih ja
imao nista protiv slatkaste ljige kad bi ona vodila necem pametnom;
problem je u tome da ne vodi, nego sve ostane na tom nivou, sto je bas
kod Sai Babe evidentno, kad si bas njega potegnuo.
I ona moja temeljna meditacija je neka vrsta secerne otopine, zato sto
je namijenjena aktiviranju anahate (izmedju ostalog), ali cim malo
ozbiljnije zagrebes po tehnici, dobijes stvari od kojih dim izlazi na
usi. Kod Sai Babe nikad nema niceg pametnog, samo pet milijuna nacina
da se kaze "volite se jer smo svi jedno" i "sve je Bog". Da je to tako
jednostavno ne bi trebali genijalci kakav je Sankaracarya pisati
Vivekacudamani, bio bi dosta jebeni Sai Baba da nam svima kaze da smo
jedno i usput nekome izdrka kurac.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Zoran Znidari?

"Zoran Znidari?" wrote:
>> Zalosno je da
>> takvi rijetko i dodju u kontakt s istinskom yogom; buduci da se njima
>> predavanja sarlatana namijenjena licemjerima gade, a slatkastih knjiga
>> o "duhovnosti" im je dosta i od njih dobivaju secernu bolest, daleko
>> je vjerojatnije da ce se povuci u svoju rupu i pasti u depresiju, nego
>> da ce se baviti nekim oblikom duhovne prakse.
>
>Pojam "slatkaste knjige" je mislim upucen na Lukasove knjige.

:))) Gle kak se odmah prepoznao. Naravno da mislim na to sranje, kao i
na druga, slicna. Zapravo mi je prvenstveno na umu bila Vesna Krmpotic
i slicne stvari. Mislim da takva literatura odgovara Tvojim
intelektualnim dosezima, pa Ti preporucam da se njome i dalje bavis,
ali ja sam govorio o ljudima koji bi se bavili yogom i koji se hoce
prosvijetliti, a njima takve gluposti idu na zivce.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Maja Marchig

"Maja Marchig" wrote:
>tup! tup! tup! klik! (to ja udaram glavom u tipkovnicu)

Nee se zivcirati, sve je u redu, ljudska glupost je prirodna pojava...
:)))

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Vicko Vitasovic

"Vicko Vitasovic" wrote:
>A nemam ni ja u nacelu nista protiv yogijskih spisa i naucavanja jedino sam
>za to da ih se svrstava na prave police u knjizarama: odmah uz Trnoruzicu i
>Aladina.

Mislis, u istu grupu s bajkama o raspetim tesarima koji su za sebe
govorili da su Bog? ;) Slazem se s procjenom, to je sve ista stvar.
Jedino se bojim da Te je sunce prejako puklo dok ga je jos bilo, pa si
jednu od tih bajki uzeo preozbiljno, drzeci te pizdarije stvarnoscu.

--
Homepage: http://www.danijel.org

Eto, buduci da vec ima nekoliko ljudi gore, bio bi red da napisem
nekakav sadrzajni uvod, toliko da se ima o cemu pricati, a ostalima cu
to forwardati na hr.fido.religija.

Tesko je definirati sto je to yoga; kad sam pokusao napisati malo
sadrzajniji uvod u tematiku napisao sam knjigu od 250 stranica. Sad
pisem komentar Bhagavad-gite, koja je jedan od temeljnih spisa na koje
se pozivaju yogijske skole, a taj komentar ce biti tako debela
knjizurina da ne daj Boze da nekome padne na glavu s treceg kata, jer
se taj vise ne bi probudio. :) Prema tome, ovo sto cu sada napisati je
vise u smislu da ce onaj koga to stvarno zanima na temelju toga poceti
prekapati po ozbiljnijim materijalima, a onaj koga ne zanima se mozda
zainteresira.

Ujedno koristim priliku da vam predstavim Ivanu Surjan s Croadrije,
koja je cini mi se jedina osoba trenutno na listi koja nije pratila
konfu (barem mislim), tako da cu tekst prilagoditi prvenstveno njoj,
buduci da su ostali manje-vise upoznati s onim sto pricam, sto iz
zadnjih tri-cetiri godine mog pisanja po newsima, sto iz razgovora
uzivo, a sto iz citanja moje knjige. A sad dosta s tim uvodom vise. :)

Svaki covjek ima neku vrstu svjetonazora, mape svijeta koju stvara na
osnovu vlastitih iskustava i promisljanja, koju superponira na stvarni
svijet, kako bi se u njemu mogao snaci i djelovati. Prije ili kasnije,
taj svjetonazor se razvije do tocke u kojoj covjek pocinje postavljati
pitanja o tome moze li se o temelju i smislu svih stvari nesto
konkretno i znati, ili to pak spada u sferu umovanja i vjere. Oni koji
su zakljucili da se o stvarnosti nesto moze i znati pocinju se
upustati u nekakvu vrstu prakticnog rada na njenom spoznavanju, bilo
kroz znanstveni rad ili kroz neki oblik duhovne prakse namijenjene
spoznaji stvarnosti. Drugi, koji drze da sve to nadilazi covjekove
spoznajne sposobnosti, dijele se na filozofe koji se gube u beskrajnim
i ispraznim razglabanjima tek naizgled bitnih stvari, i vjernike
raznih religija, koji utjehu traze u prihvacanju izjava o stvarnosti
koje sami na mogu provjeriti, a koje im zvuce u dovoljnoj mjeri
uvjerljivo da im poklone povjerenje.

Zbog identifikacije religijske misli s ovom drugom, pasivnom grupom,
prevladalo je uvjerenje da pitanje Boga, odnosno temeljne stvarnosti,
lezi u domeni nespoznatljivog, odnosno u domeni vjere i neznanja.
Vecina ljudi niti ne zna za grupu "duhovnih znanstvenika", yogija,
koji primjenjuju na sferu duha i stvarnosti principe spoznaje posve
slicne onima, koje primjenjuje moderna znanost. Njihovo proucavanje
je, naime, utemljeno na nacelima eksperimentalne provjerljivosti i
ponovljivosti iskustva, te vrlo slicne mjesavine induktivnih i
deduktivnih misaonih mehanizama kakve rabi znanost. Znanost, naime,
prije svega odredjuje raspon u kojem ce vrsiti opazanje. Potom
definira i iznalazi primjenjive spoznajne metode. Nakon toga, vrsi
preliminarno opazanje u definiranom rasponu, iz kojeg izvodi radnu
hipotezu. Na temelju radne hipoteze vrsi predvidjanje, koje potom
provjerava pokusom. Na taj nacin opazanje stvarnosti funkcionira kao
povratna sprega kojom se korigiraju hipoteze i teorije, te tako u
sferi znanosti nista ne moze ostati stajati, ako opazanje stvarnosti
govori protiv toga.
Kao primjer cu navesti dva znanstvena podrucja: povijest i fiziku. I
jedno i drugo su znanosti, iako se po podrucju proucavanja i
metodologiji posve razlikuju. Povijest se bavi proucavanjem mehanizama
funkcioniranja ljudskih zajednica u proslosti. Podaci o tim
zajednicama dobivaju se analizom zapisa, rusevina, iskopina i slicnog;
na temelju tih sirovih podataka formiraju se radne hipoteze o proslim
dogadjajima i osobama, a te hipoteze moraju podjednako obuhvacati sve
do sada poznate stvari, kao i sve otkrivene u buducnosti; svako novo
otkrice ili nadopunjuje ili mijenja vec postojecu mapu stvarnosti koju
povijesna znanost stvara.
Fizika se, pak, bavi svijetom kao takvim, te zakonitostima koje njime
upravljaju. Zbog toga je fizika daleko egzaktnija znanost od
povijesti; u njoj je daleko lakse vrsiti opazanja i pokuse, koji nisu
ovisni o slucajnostima i nalazima; zbog toga je fizika u novije doba
postala maltene sinonim za znanost, a fizicar neka vrsta arhetipa
znanstvenika. Zbog takvog razmisljanja, cesto se vjeruje da
znanstvenost i dokazivost u bilo kojoj znanstvenoj disciplini moraju
slijediti odrednice koje postoje u fizici. Dakako, to je posve
pogresan i neupotrebljiv pristup. Dokaz u povijesti, kao i primjerice
u biologiji ili sociologiji, razlikuje se od fizikalnog dokaza u toj
mjeri, da se po fizikalnim kriterijima nista u tim znanostima ne bi
drzalo dokazom. Dokaz o postojanju i djelovanju neke povijesne osobe,
o kojoj postoje tek pisani zapisi, po kriterijima fizike tesko da bi
se mogao drzati dokazom. Dokaz o postojanju Aleksandra Velikog ili
Cezara iz te je perspektive upitan i dvojben. Jednako tako, ako se
kriteriji fizike pokusaju primjeniti na ljudsku misao, dobit cemo
besmislena pojednostavljenja poput primjerice behaviorizma, u kojem se
posve ignoriraju covjekova unutarnja prozivljavanja, a sama se znanost
bavi tek ponasanjem, vanjskom manifestacijom, prema kojoj se pokusava
procijeniti covjekovo prozivljavanje. Dakako da je to posve besmislen
pristup: covjek koji cita knjigu ne mora pokazivati nikakve znakove
unutarnjeg prozivljavanja, a da ipak intenzivno prozivljava razlicite
stvari. Iako je takva metoda dokazivo besmislena, ona je logican
proizvod pokusaja redukcije znanstvene metode na principe koji vladaju
u metodologiji matematike i fizike.

Metodologija yoge dijametralna je suprotnost takvoj metodologiji; ona
se bavi prvenstveno unutarnjim mehanizmima psihe covjeka, te njegovim
unutarnjim prozivljavanjem, dok se manifestacija unutarnjih
prozivljavanja drzi tek sekundarnom; ona moze odrazavati unutarnje
stanje, ali procjena po manifestiranom je posve nesigurna i
proizvoljna. Zbog toga primjerice Arjuna u jednom stihu Bhagavad-gite
pita Krishnu kako izgledaju i kako se ponasaju prosvijetljeni, a
Krishna mu odgovara da je njihova svijest uvijek cvrsto utemeljena u
Bogu; bitno je, dakle, kako su utemeljeni, a kad su ispravno
utemeljeni, njihovo djelovanje bit ce ovisno o okolnostima i raznim
stvarima, ali ce u svakom slucaju biti ispravno. Ako ne uvazimo
mudrost te izjave, prijeti nam ozbiljna opasnost od lazne duhovnosti,
koja je vidljiva na primjeru ljudi koji su negdje procitali kako bi se
"duhovni ljudi" trebali ponasati, pa sad pokusavaju imitirati takvo
ponasanje u nadi da ce jednom postati duhovnima. Jednako tako, oni
svoje pogresno shvacanje projiciraju na svoju okolinu, te tako od
drugih ocekuju da se ponasaju prema tim kriterijima, pa ce one koji im
se cine duhovnima hvaliti, dok ce "neduhovne" kritizirati. Takvo
ponasanje neizbjezno dovodi do farizejstine, mentaliteta formalne i
izvanjske duhovnosti koja je smisljena kako bi se covjekov pogled
odvratio od zbiljskih, unutarnjih problema, jer ako postoji ista sto
je ljudima neugodno gledati, onda su to njihovi stvarni problemi. Nije
za vjerovati cemu ce se sve ljudi domisliti, i kakve ce sve pizdarije
biti spremni raditi samo zato da bi sebi kupili status duhovnog: takvi
ce se cesto uclaniti u nekakvu bedastu sektu tipa Hare Krishni ili
Jehovaca, u kojoj vlada prilicno rigidna disciplina i strogost, a samo
zato da bi mogli s visine prodavati pamet "naspasenima", onima koji
nisu platili ulaznicu u njihovu povlastenu grupu.

Takvo razmisljanje je, dakako, posve promaseno. Kakav god flaster
covjek pokusao nalijepiti na svoje rupe, one ostaju rupama, a sto
prije covjek uvidi kako je to slucaj, tim prije moze poceti poduzimati
korake u smjeru zbiljskog rjesavanja problema.
Po tom pitanju se ljudi dijele na dvije osnovne grupe: na one koji su
svjesni da imaju problem kojeg treba rjesavati, i na one koji toga
nisu svjesni. Oni, pak, koji znaju da imaju problem dijele se po
stupnju spremnosti na ozbiljne korake glede njegovog rjesavanja. Tako
ce neki o njih biti spremni posvetiti citav zivot nemilosrdnom
suocavanju s vlastitim rupama i slabostima, te njihovom
beskompromisnom rjesavanju, dok ce se drugi zadovoljiti pohadjanjem
nekakvih tecajeva meditacije za tristo maraka. Dakako, tesko da ce
takve metode uroditi plodom, buduci da u duhovnosti, kao i u bilo cemu
ozbiljnom, vazi kriterij "ostavi sve i podji za mnom"; tek oni koji su
posve beskompromisni i odlucni mogu doista nesto promijeniti i
napraviti stvarni iskorak.

Problem je ljudima to sto imaju jako puno izbora. Sve dok osjecaju da
imaju alternativu najvisoj stvarnosti, oni ce jamacno istrazivati
takvu alternativu, a proizvod toga ce biti razliciti vidovi zablude i
patnje. Nakon iskusavanja velikog broja pogresnih pristupa, covjeku
ostaje izbor da se ili pocne beskompromisno baviti necim pametnim, ili
da se ode na tavan objesiti. Tek oni, koji su dosli do te faze u
zivotu, predstavljaju zbiljske kandidate za ucenike yoge; svi ostali
su manje-vise neozbiljni, ali cak i takvi neozbiljni od yogijske
prakse mogu imati puno koristi, te postupnim uvidjanjem principa po
kojima stvari funkcioniraju shvatiti da Bogu doista nema alternative,
a tada ce se i u njima razviti odlucna zelja za prosvjetljenjem, koja
je znak skorog oslobodjenja od svih slabosti i vezanosti.
Ovdje, dakako, govorim o yogi kao o metodologiji spoznaje stvarnosti,
te ostvarenja dodira sa zbiljom; posve zanemarujem razlicite stvari
koje su navodno yoga, a u stvari predstavljaju samo neku vrstu
brijacine, neceg na sto se moderno isfuravati. Postoji odredjena
"kasta" koju deskriptivno zovem "profesionalnim tragaocima za
istinom", koji pohadjaju sva predavanja o "duhovnosti", citaju knjige
na temu duhovnosti, te o takvim temama razgovaraju uz caj u otmjenom
drustvu, stvarajuci o sebi odredjenu sofisticiranu sliku koja je u
osnovi prazna, nista temeljeno na nistavilu, kubik magle. Takvima,
kojima je yoga samo materijal na temelju kojeg ce pametovati, nitko
pametan se nece ni obracati, njih treba na neki nacin isfiltrirati
kako bi se paznja mogla posvetiti onoj neizmjernoj manjini ljudi
kojima je pun kurac svega i koji bi za promjenu okusili nesto od
stvarnosti, jer su toliko duboko ranjeni razlicitim vidovima zablude i
laznosti, da to vise ne mogu ni smisliti ni gledati. Zalosno je da
takvi rijetko i dodju u kontakt s istinskom yogom; buduci da se njima
predavanja sarlatana namijenjena licemjerima gade, a slatkastih knjiga
o "duhovnosti" im je dosta i od njih dobivaju secernu bolest, daleko
je vjerojatnije da ce se povuci u svoju rupu i pasti u depresiju, nego
da ce se baviti nekim oblikom duhovne prakse. Zbog svega toga se bojim
svake vrste javnog djelovanja, jer sam na temelju iskustva stekao
dojam da se oko takvih stvari okupljaju budale kao muhe oko dreka, pa
ce na predavanje o Yogi koje primjerice odrzi Mahesvarananda u
Lisinskom ili kinu SC doci svi ludjaci koji su dobili dopust iz
ludnice, svi psihicki sjebani tipovi iz Zagreba i sire okolice,
pripadnici sekti tipa Hare Krishna ili Komaja, kojima je profesija
motati se po takvim mjestima kako bi pokazali svoje "duhovne
interese", a pametni ljudi ce vidjeti sto se tamo nakupilo pa ce takva
mjesta zgadjeni izbjegavati. Zbog toga sam ja razvio jedan oblik
filtera: tako sam jebeno neugodan, da netko mora imati stvarno dobru
sposobnost diskriminacije i zelju za oslobodjenjem da uopce izdrzi
moju kritiku, pa tako vec u startu filtriram one koji su dosli da im
se malo poslata "duhovni ego". Takvi ce me mrziti i izbjegavati, sto
je i izvorna poanta citave stvari. Ako takvu bagru dovoljno efikasno
rastjeram, postojat ce mogucnost da me nadje netko pametan i iskren,
kome se isplati nesto objasniti i tko stvarno zeli uciti. Postoji,
dakako, i rizik da ce moje flejmanje sablazniti i nekog pametnog, ali
do sada mi se to nije desilo; pametni ljudi se mozda zbune, ali
nastave promatrati stvar i brzo uvide obrazac po kojem stvari
funkcioniraju, a povrsni bedaci se nafure i odu.
Takvo razmisljanje odaje prisutnost sposobnosti diskriminacije,
razlikovanje izmedju zbiljskog i nezbiljskog, odnosno prekid
identifikacije ugodnog s korisnim i neugodnog sa stetnim. Prisutnost
diskriminacije te vrste odaje covjeka dovoljno razvijene svijesti da
se s njim uopce moze nesto raditi; ostali ce se morati jako puno puta
opeci, u puno zivota, prije nego pocnu uvidjati princip vjesticine
kuce od bombona i cokolade, te gorkih lijekova. Da opet malo citiram
Bhagavad-gitu, yoga na pocetku ima okus kao otrov, ali onome tko taj
okus izdrzi otkriva se kao nektar iscjeljenja. Onaj, pak, tko tezi
samo ugodnom, naci ce se u situaciji da popusi svaku povrsnost, a to
zna biti jako opasno, buduci da postoji citava jedna kasta ljudi koji
se bave upravo iskoristavanjem bedaka koji su skloni laskanju i
povrsnim ugodnostima; takve fino izmanipuliraju i obrade, totalno ih
iskoriste i ispljunu kad im vise nisu korisni, a ovi se na kraju samo
cude kako im se to desilo, a sve je bilo tako divno i krasno. Divan
primjer takvog sranja je pjesma "Liar" od Henry Rollinsa (preporucujem
skidanje s napstera). Mehanizam teznje ugodnom pomijesan s nedostatkom
sposobnosti diskriminacije tako je poznat problem, da su jako davno i
Indijci i Tibetanci napravili citavu filozofiju od toga; Tibetanci
govore o "osam svjetovnih reakcija", koje su u osnovi cetiri primjera
parova privlacnost-odbojnost, primjerice sklonost laskanju i
izbjegavanje kritike, sklonost ugodnom i izbjegavanje neugodnog,
teznja slavi i strah od sramote, teznja bogatstvu i izbjegavanje
siromastva i slicne stvari.

Dakako, tesko bi sad bilo ocekivati da netko s neba pa u rebra shvati
sve te stvari, nakon sto je inicijalno bio sav sjeban. Takvo nesto je
gotovo nemoguce; svaki sustav, koji pokusava ljude necemu nauciti,
umjesto da ih iz osnove promijeni, zasniva se na umisljanju
raspolozenja i predstavlja samo oblik dekoracije karoserije, kao kad
imas trideset godina staru strgu od auta koja trosi vise ulja nego
benzina, pa ju izvana prefarbas i mislis da si nesto napravio. Bez
nekakve tehnike koja mijenja svijest, sve je to samo umisljanje i
zabluda. Posve je bezvrijedno u sto covjek vjeruje; bitno je ono sto
on zna, ono sto mu je stvarno sjelo i sto kuzi, sto je "groknuo", kak
veli Heinlein. Zbog toga su sve religije isti kurac; nema u njima
niceg pametnog. Jedino pametno u svemu tome nastaje kad covjek stvarno
sam dodje do necega i to razumije, a ono u sto vjeruje nije dovoljno
dobro ni za baciti u smece, jer bi i tamo proizvelo ekolosko
zagadjenje. Nista ne moze covjeka spasiti od krvavo neugodne
introspekcije, ali postoje stvari koje mu mogu puno pomoci u tome, a
neke takve stvari sam ja sistematizirao i izlozio ih kao tehnike yoge.
Ako covjek pokusava nesto spoznati i dosegnuti stvarnost, onda ce ga
te tehnike ubrzati za faktor mega; ako, pak, u sebi ne radi nista ili
pak radi pizdarije, nece mu pomoci ni tehnike ni dragi Bog.
Nagrada za odbacivanje laznosti, za iskrenost i predanost, tako je
velika, da je se nikako ne moze dovoljno nahvaliti, i rijeci ne mogu
doseci ni izloziti njenu slavu. Covjeka koji tezi savrsenstvu i
vrhovnoj stvarnosti obasut ce takvi darovi, da o tome uopce nema
smisla govoriti jer mi nitko, tko to sam nije iskusio, nece vjerovati.
Velik broj ljudi koji ovo citaju prakticira yogu po mojem sustavu i
jako dobro uvidja o cemu se radi, i njima ne treba previse
objasnjavati cinjenicu da yogi nema prave alternative. Zbog toga njih
mogu jedino potjerati da se sto vise bave yogom, a ostalima
savjetovati da im se pridruze. Eto toliko. :)

--
Homepage: http://www.danijel.org