Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/25/11 1:21 PM, Melissa wrote:
>>> > > Tip koji je naveden u ovom tekstu je prevarant. Ti si mislio
>>> > > insinuirati da je Zec luđak, znači postovao si krivi link.
>> >
>> > Ono što ja ovdje vidim je da jedino totalni, ali ono, totalni jebeni
>> > luđaci, pokvarenjaci i šljam zemaljski ovdje o božiću imaju dobro
>> > mišljenje i fino veselo dijele čestitke.
> Eh,,,

A jebi ga, da ti glava nije pola kilometra u guzici vidio bi o čemu se
tu radi.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/25/11 12:57 PM, borism100 wrote:
> "Tomislav Portada" <ime.prezime@irb.hr> wrote in message
> news:jd7292$n9g$1@ss408.t-com.hr...
>> "Zli_Zec" wrote:
>>
>>>> Ako ti je tako 'cute' zašto ne držiš cijelu godinu okićenu jelku u
>>>> stanu
>>>> (kući), ako bi već bilo pre skupo svaki dan kupovat poklončiće?
>>>
>>> Evo, ja imam okićen bor u svojoj sobi od Božića 1994.!
>>
>> Nakon svega što si napisao o sebi, mene ne bi ni najmanje začudilo da
>> jednog
>> dana o tebi u novinama pročitamo nešto ovakvo:
>>
>> http://www.kraljevici.net/index.php?option=com_content&view=article&id=137:godinama-ivio-preruen-u-mrtvu-majku&catid=41:zanimljivosti&Itemid=95
>>
>
> Tip koji je naveden u ovom tekstu je prevarant. Ti si mislio insinuirati da
> je Zec luđak, znači postovao si krivi link.

Ono što ja ovdje vidim je da jedino totalni, ali ono, totalni jebeni
luđaci, pokvarenjaci i šljam zemaljski ovdje o božiću imaju dobro
mišljenje i fino veselo dijele čestitke. To bi dalo naslutiti koji mrak
se tu zapravo slavi, koje je to licemjerje i gadost u svojoj stvarnoj
biti, otprilike kao kad zli zec veli da nekoga voli, i da je njegov Bog
ljubav.

Zanimljivo je to, da o ljubavi najviše govore oni koji uopće ne znaju
što je to, recimo lik koji je u tolikom strahu od svijeta da mu je
razlog za slavlje kad se odvaži iznijeti smeće, lik koji se od crnog
sotonskog sebičnog zla na koje desetljećima meditira pretvorio u
Vladimira Harkonena, te razni drugi zlotvori, bijednici i sotonini
prišupci čije glasanje izgleda kao uvid u unutrašnjost najgore razine pakla.

Ljubav nije nešto što se radi jednom godišnje i o čemu se trubi okolo,
isto kao što ni disanje nije nešto što se radi jednom godišnje uz
proslavu blagdana disanja, s tom razlikom što svi dišu pa im ne treba
blagdan za glumatanje, a ljubavi imaju toliko malo da ju čak ni za božić
nisu u stanju odglumiti kako spada jer uopće ne znaju što je to.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/25/11 11:20 AM, Siniša Knežević wrote:
> On 24.12.2011. 16:24, Danijel Turina wrote:
>> On 12/24/2011 02:48 PM, Siniša Knežević wrote:
>>>
>>> Koliko su onda povezani prvi oblici religija i kultova štovanja Sunca s
>>> tom hipotezom?
>>
>> Ne bih pripisivao tako kompliciranom i nevjerojatnom razlogu nešto što
>> je trivijalno objašnjivo očiglednim razlozima.
>
> Ne pretpostavljam niti ja da su ljudi prije 10k godina išta znali ili
> hipotetski naslućivali o vezi mase i svijesti, nego razmišljam u smjeru
> nisu li na neki način intuitivno nazirali ili čak percipirali svijest
> koja stoji iza Sunca. Taj način percepcije je našim precima bio daleko
> bliži nego današnjim ljudima.

A što ti ja znam, imaš biološku korelaciju između sunčeve svjetlosti i
dobrog raspoloženja te korelaciju između malo svjetlosti i depresije,
tako da se može reći da su ljudi biološki ožičeni identificirati sunce s
pozitivnim emocijama, ali to važi samo za ljude. Noćne životinje
vjerojatno imaju drugačije asocijacije, tako da ne bih išao predaleko s tim.

Ja sam svoje zaključke izvodio prije svega na temelju određenih
iskustava s ekspanzijom svijesti i ustanovljavanjem jake korelacije
između produbljivanja svijesti i kozmičkih koncentracija mase, što
nikako nisam uspio racionalno objasniti dok se nisam sjetio Feynmana i
njegove ideje o gravitaciji, koju sam spojio s načinom na koji teorija
superstruna gleda na stvarnost, što sam pak spojio s načinom na koji
yogijska teorija gleda na više razine stvarnosti, i dobio nešto vrlo
opičeno, što jako dobro objašnjava puno stvari ali na prvi pogled zvuči
skroz pomaknuto. Ali i kvantna mehanika zvuči pomaknuto pa što sad.

> I onda, budući da si viđeno nisu mogli rastumačiti nastaju kultovi i
> mistifikacije povezani, kako kažeš, s očiglednim razlozima.
>
> Naravno da je najjednnostavniji odgovor onaj koji je u većini slučajeva
> istinit, pretpostavljam samo moguću vezu između uočenog iznutra i izvana.

Vjerojatno postoji neka korelacija ali ne bih se volio zalijetati s
teorijama prerano, za sada još žvačem činjenicu da je vrlo zanimljivo da
sve religije duhovnost asociraju uz svjetlost, a glavni izvor svjetlosti
u sunčevom sustavu je istodobno i glavna koncentracija mase. Isto tako,
supermasivna crna rupa u centru galaksije je totalitet, cilj maksimalne
ekspanzije svijesti, s tim korelira najjače stanje svijesti koje sam
ikad iskusio, i što je najveća fora, ekspanzija nikad ne ide sferno,
nego po kraku galaksije prema centralnoj crnoj rupi, i nema onoga što bi
očekivao, dakle da se onda doseg širi na druge galaksije, nego je
centralna masa konačni cilj. Druge galaksije su paralelni putevi do
istog cilja, rekao bih.

Što je najveća fora, da sam do svega toga došao empirijski još 1998. a
do ove godine nisam imao nikakvu teoriju po kojoj bi to imalo smisla,
recimo u onom tekstu koji sam napisao nakon Indije sam to spomenuo ali
vjerojatno nitko nije primjetio. Tek ove godine, kad sam se igrao s
raznim "what if" idejama, kliknula mi je ta ideja o višedimenzionalnoj
geometriji i koreliranim vrijednostima po više koordinatnih osi. Tu se
ja zapravo smijem likovima koji moraju imati svu teoriju posloženu u
glavi i sve im mora imati smisla prije nego bi se usudili išta uopće
praktično početi. Da sam ja tako funkcionirao kurca u životu ne bih
napravio. Ja sam obično nešto napravio, vidio da funkcionira, i onda
desetljećima pokušavao shvatiti kako i zašto, a ako mi ne bi uspjelo,
stvar bi unatoč tome cijelo vrijeme jako dobro funkcionirala.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/25/11 10:17 AM, borism100 wrote:
> "Danijel Turina" <NAME@Use-Author-Supplied-Address.invalid> wrote in message
>>
>> Koliko naša nagađanja vrijede vidljivo je iz toga što ovi koji su radili
>> star trek nisu bili u stanju smisliti vanzemaljsku civilizaciju koja bi
>> se od nas razlikovala više nego se npr. Japanci razlikuju od
>> Amerikanaca. Lem je bio bolji u naglašavanju problema i preporučio bih
>
> Evo našao sam odgovor, barem što se tiče ST svemira:
>
> http://en.wikipedia.org/wiki/The_Chase_(Star_Trek:_The_Next_Generation)

Ma znam, gledao sam sve to, ali ono što hoću reći je da likovi koji su
smišljali nekakve kakti vanzemaljce nisu u stanju smisliti ni Q bez
tipičnog ljudskog emotivnog sklopa i to još sjebanog, da se ljudi
slučajno ne bi osjećali inferiorno.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/24/2011 07:34 PM, Danijel Turina wrote:
> http://cravagolina.files.wordpress.com/2010/12/christmas-demotivational-posters-72.jpg
> http://www.inquisitr.com/wp-content/maury-christmas.jpg
> http://media.fakeposters.com/results/2010/12/23/pnvmz6xkjn.jpg
> http://lh3.ggpht.com/_dlkAw43cLC0/Shc2UXu-3OI/AAAAAAAAEvg/grYz904O93g/25-motivational-posters-part-II-christmas.jpg
> http://emailfwds.com/wp-content/uploads/2009/07/christmasbunny.png
>
> :)

Možda najbolje od svega:
http://www.vecernji.hr/vijesti/rasprodaja-tenisica-sad-u-izazvala-nerede-clanak-359757

Božićni duh at its finest.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/25/2011 02:47 AM, pimp wrote:
> ....i ja lupam beveze....jasno je kaj sam od sutra!
> Od sutra sam Austrijanac, a glavni grad mi je Beč!
> Ne želim više imati ništa sa komunističkim balkanskim hrvatskim kmetovima!
> Od sutra sam AUSTRIJANAC, kao što sam se oduvijek i osjećao!

Jesi li ti onaj isti lik koji je nedavno svima objašnjavao da je njemu
ovdje super jer je za njega Hrvatska fini kvart i fini auto?

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/25/2011 01:04 AM, Melissa wrote:
> Mogao bi vidjenje bozica i okrenuti na lepo. To je najlepsi praznik
> u godini ;)

Možda, ako voliš histeriju, ludilo, gužvu, licemjerje i konzumerizam.
Onda je definitivno "najljepši". Inače preferiram manje-više bilo koje
drugo doba godine.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/25/11 12:16 AM, Zeljana Prodan wrote:
> On 25.12.2011 0:01, Danijel Turina wrote:
>
>> Jebeš božić, u pičku materinu i on i svi koji ga slave.
>>
>
> Maksimović je još istaknuo da se obraća onima koji slave Božić, a još
> iritantnije od toga je da ljudi idu automatski čestitat nekom ne
> uzimajući u obzir ni *mogućnost* da onaj kome čestitaju ne drži do
> božića...

Ja sam obično bio suzdržan oko takvih stvari ali zadnjih par godina su
mi se toliko popeli na kurac s tom materijalističkom histerijom u
kombinaciji s nekakvim glumatanjem "mira i ljubavi", obiteljskih
okupljanja i općenito stvari na temu "idemo se na dva dana pretvarati da
nismo govna", da sam počeo otvoreno prosvjedovati protiv toga jer se ta
vrsta idiotizma i licemjerja naprosto ne da trpjeti.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 12/24/11 11:55 PM, Melissa wrote:
> Svima koji slave ovaj prelepi praznik zelim
> da ga provedu u veselju i slavlju!

A jebo te, gdje ti vidiš prelijepi praznik? Hrpa zdrkanih likova baulja
već dva tjedna po gradu obilazeći dućane i histerično pokušavajući
kupiti sve što nije zašarafljeno, misle da moraju glumatati da su si
dobri s članovima obitelji koji im zapravo idu na živce, i svake jebene
godine je ista stvar i nakon nove godine svi padnu u duboku depresiju
koja ih drži nekih mjesec dana, a onda opet upadnu u nekakvu rutinu i
bauljaju okolo kao zombiji.

Ti praznici meni izgledaju kao da svi od sotone hoće nekakvu potvrdu da
je sve u redu, da su dobri i da mogu dalje nastaviti raditi sva sranja
koja sačinjavaju njihove pogane, isprazne živote, ali s osjećajem da su
pravedni, dobri i Bog ih voli, a tko ima nešto protiv taj će u pakao,
taj je sotona.

Jebeš božić, u pičku materinu i on i svi koji ga slave.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Protivno onome što uglavnom možete čuti, duhovnost nije privatna stvar
između vas i Boga. Jedan od razloga je taj što Bog - u nekom
monoteističkom značenju u kojem zapadnjaci tu riječ, nekako, uvijek
tumače - zapravo ne postoji. Postoji brahman, Apsolut. Postoje
relativna, duhovna bića koja utjelovljuju svojstva brahmana u većoj ili
manjoj mjeri. Ali ne postoji veliki nebeski tata koji sve to skupa drži
pod čizmom.

Zapadnjaci odgojeni na aristotelijanskim principima smatraju da je
logično da postoji nekakva nebeska hijerarhija - na vrhu Bog, ispod
njega arhanđeli, pa anđeli, pa sveci i na kraju obični ljudi, a s druge
strane nebeskog tora vrag, demoni i grešni ljudi. Ne kažem da je takvo
umovanje u cijelosti neosnovano, ali ono nije dobar opis stvarnosti.
Doista, postoje različita duhovna bića, dobra i zla. Postoji
stratifikacija, odnosno raslojavanje bića sukladno njihovoj duhovnoj
veličini, tako da se ne nalaze svi na istom "mjestu", nego viša bića
imaju viši položaj, određen, za sve praktične svrhe, njihovom duhovnom
"frekvencijom", onako kako je određen položaj crvene boje u
elektromagnetskom spektru. Onako kako 650 nm određuje poziciju crvene,
tako duhovne tvari koje sačinjavaju njegovo energetsko tijelo određuju
"poziciju" nekog bića. Na fizičkom planu važe drugačija pravila - ovdje
su svi pomiješani bez uvažavanja duhovne pozicije, naprosto činjenicom
inkarnacije u fizičko tijelo određene biološke vrste - ali napuštanjem
fizičkog tijela bića se raslojavaju, odnosno svako odlazi na "poziciju"
određenu njegovim duhovnim svojstvima. Sad ćete reći "da, ali nije li
logično da najvišu poziciju zauzima Bog?". Jest, logično je, ali u
stvarnosti stvari ne stoje baš tako. Za početak, istu poziciju može
zauzimati više bića. Nadalje, uzvišenu poziciju koju bi monoteisti
namijenili Bogu ne zauzima jedno biće nego više njih. I na kraju, istu
poziciju mogu zauzimati bića koja su različita, dakle nisu svi Bogovi
fotokopije načinjene po istom prauzoru koji definira poziciju, nego
različita bića koja su nastala različitim načinom doživljavanja duhovnih
stanja iste suptilnosti. O tome na neki način govori hinduizam kad na
istu razinu smješta božanske parove - Radhu i Krišnu, recimo, te Šivu i
Šakti. Njihov koncept glasi da je na istoj božanskoj razini moguća
koegzistencija bića koja se međusobno razlikuju kao muškarac i žena, kao
obožavatelj i obožavani, sluga i gospodar, i da je sve to oblik
egzistencije koji je svojstven toj razini, koju je dakle moguće živjeti
na različite načine, ovisno o karakteru i sklonostima određene duše.
Vaišnave, dapače, govore da na uzvišenom svijetu Vaikunthe postoje ne
samo Radha i Krišna, nego i mnoštvo Krišninih bhakta, u različitim
svojstvima, od čuvara na vratima do pčela i cvijeća. Ako to sve skupa
shvatimo kao metaforu, ostaje spoznaja raznolikosti duhovnih svjetova,
koji su jako, jako daleko od stereotipnosti i uniformnosti kakvu ljudi
očekuju. Ljudi su skloni mapirati svoje ideje o ljudskim čoporima na
nebo, a u ljudskim čoporima se zna tko je glavni a tko ima slušati.
Dakako da je glavni samo jedan, a sljedbenika je mnogo, i iz takvog
shvaćanja slijedi monoteistički raj, u kojem postoji pluralizam na
razini sljedbenika, ali ne i na razini vođe i vladara. U ljudskim
čoporima na antičkom bliskom istoku stvari su doista tako funkcionirale,
ali duhovni svjetovi su malo kompliciranija i kvalitetnija stvarnost. Za
početak, imate više bića koja različitim oblikom osobnosti i osobne
uloge žive isto duhovno stanje. Jedno biće na toj razini postoji
manifestacijom svojstava te razine, a drugo obožavanjem svojstava koje
taj manifestira. Treći postoje na toj razini obranom te razine od svega
nižeg. Četvrti postoje na toj razini kao aspekti obilja te razine,
utjelovljujući neki njen aspekt koji najviše osjećaju kao sebe, recimo
istinu, stvarnost, mudrost, pravednost, služenje, usklađivanje više
drugih aspekata, itd. Onda pak imate paralelne svjetove jednake
suptilnosti ali ponešto drugačije konstitucije, odnosno omjera
različitih "okusa vrline", što je način na koji se razlikuju primjerice
Šivino i Višnuovo boravište. Šiva i njegovi imaju različiti "ukus" od
Višnua i njegovih. To su stvari koje su jednako dobre, ali različite,
otprilike onako kao što su BMW i Mercedes jednako dobri, ali različiti
automobili. Nekome se sviđa jedan, nekome drugi, ovisno o tome preferira
li udobnost ili sportski karakter, ali tu se ne može govoriti o boljem i
lošijem, odnosno višem i nižem, nego o ravnopravnom a različitom.

Korolar toga da na istoj razini može postojati više oblika i stanja je i
to da više razina može postojati kroz sličan oblik i slično stanje.
Dakle možete imati gospodara i slugu na različitim razinama stvarnosti,
od najviše Božanske do najniže demonske, možete imati muža i ženu na
najvišoj božanskoj i najnižoj demonskoj razini, možete imati ideal i
sljedbenike na najvišoj i najnižoj razini stvarnosti, a slično važi i za
ono što bi se obično smatralo primarnim emocijama. Mržnja može postojati
na najnižoj demonskoj i najvišoj božanskoj razini. Strah može postojati
na najnižoj demonskoj i najvišoj božanskoj razini, a slično važi i za
druge emocije.

Sve to dakako ima smisla do neke razine i ja dakako pretjerujem kad
govorim o "najvišoj božanskoj razini" - iz onoga što sam prije pisao
jasno je da na razini vađre više nema ničega takvog, ali recimo da
postoji veliki broj duhovnih svjetova na kojima doista postoji mnoštvo
gradacija nečega što bi se naizgled moglo protumačiti kao ista emocija.
Primjerice, strah od povlačenja poteza kojim će se izdati vlastite
ideale ili napraviti nešto u bitnom smislu pogrešno, ili pak nešto što
će dovesti do gubitka veze sa stanjem ili osobama koje su vam bitne i
vrijedne, izazvat će strah i tjeskobu, ali od iznimno suptilne,
profinjene duhovne kvalitete. Taj strah u osnovi nema previše zajedničko
sa strahom lopova od kazne, ili sa strahom svjetovne osobe od neke
svjetovne opasnosti. To je definitivno strah, ali "strah" je samo
vehikl, nositelj duhovnog stanja, koje može postojati u mnoštvu
gradacija suptilnosti, od posve bijednog do neizmjerno uzvišenog. Dakle
koncept po kojem će "duhovno razvijene osobe" nadići strah ili bijes ili
mržnju spada u dječji vrtić duhovnosti. Neće ih nadići, ali će se bojati
drugačijih stvari, ljutit će se iz različitih razloga i mrziti različite
stvari. Vaišnave su takve stvari razumjeli, i odatle priče o
transcendentalnom bijesu, mržnji, strahu ili tjeskobi avatara i svetaca.
Vehikl emocije je isti, ali njen sadržaj je dramatično različit, što
možete lako ustanoviti ako samo stanete i razmislite, odbacujući glupe
predrasude. Primjerice, svetac će se bez razmišljanja baciti lavovima
ako to zahtijeva dosljednost u vjeri, ali trest će se od straha ukoliko
postoji mogućnost da izgubi svoj odnos s bogom. Za to se veli da je
transcendentalni strah - strah od toga da vam se Bog neće ukazati, strah
Rame oko toga što će biti sa Sitom, strah gopija i gopala kad se Krišna
bori s demonima, to je sveti strah, strah koji je znak posjedovanja
transcendentalnih duhovnih kvaliteta, strah koji je znak posjedovanja
više kvalitete svijesti, koji je znak pripadnosti višem duhovnom
svijetu, odnosno višoj duhovnoj strati.

Isto važi za mržnju, koja je neopravdano ocrnjena emocija. Ako
razmislite - što jedan svetac mora osjećati prema nečemu što je po
svojstvima suprotno Bogu kojeg obožava? To će biti neka kombinacija
mržnje, gađenja, prezira i sablažnjenosti činjenicom postojanja takvog
zla, i zazivanja svetog i savršenog Boga da to uništi i tako uspostavi
red i dobro. To je transcendentalna mržnja - a zašto, zato što se u njoj
osjeća i zaziva Boga, isto kao što je transcendentalni strah onaj u
kojem se osjeća Boga, dakle temeljna nota emocije je veza s Bogom, a
odrednice poput ljubavi, mržnje, straha, ekstaze i sl. samo su
modulacija vanjskog sloja, de facto ambalaže. Zbog toga se možete
slobodno opustiti i ne "sjeckati" svoje emocije onako kako to čine
religijski licemjeri, koji smatraju da je jedna emocija uvijek loša a
druga uvijek dobra. Nema ničega što je uvijek loše ili uvijek dobro,
nego je nešto dobro ili loše ovisno o odnosu toga prema
transcendentalnom, dakle ako nešto uspostavlja vezu s transcendentalnim
to je dobro, a ako tu vezu kompromitira onda je loše.

Isto kao što jedna emocija može biti i dobra i loša, ovisno o dubljem
sadržajnom sloju, tako bilo koja forma može biti ispunjena bilo kakvim
sadržajem. Bog može poprimiti lik crvenog bradatog stvora s rogovima i
repom, a vrag može poprimiti lik Isusa u bijeloj haljini, iz kojeg zrači
bijela svjetlost. Purane su pune opisa Šive u kojima on izgleda kao
poglavica vragova, a u stvarnosti je čista vrlina i transcendencija.
Dakle ne treba se obmanuti formom, treba gledati dublje od površinskih
privida, u stvarni duhovni sadržaj koji transcendira formu.

Odličan primjer toga sam sreo čitajući knjigu "Pisma s pustinjačkog
otoka" od Čedomila Veljačića. Naime, on spominje situaciju da budistički
redovnici, početnici u meditaciji, često znaju imati vizije Božice,
ženskog božanstva kakvo se masovno štuje na jugu Indije (a kakvo je
primjerice štovao i Ramakrišna), i uslijed takvog iskustva prekinu s
budističkom praksom i preobrate se na hinduistički obred puđe u kojem
obožavaju Božicu kao svog išta devata.

Kad sam to pročitao, prva reakcija mi je bilo pitanje "što je loše u
tome?". Naime, po nekoj teoriji, kad se netko počne baviti duhovnošću,
za očekivati je da ga netko iz viših sfera u tome ohrabri i izađe mu u
susret, i tako pojača vrijednost njegove duhovne prakse. Ipak, onda sam
se sjetio nečeg drugog: kad veliki broj ljudi meditira na određenu
duhovnu formu, ta forma postaje konkretnija, čvršća, ima veću "tvarnost"
i stvarnost. Na Tibetu su takvi entiteti poznati pod imenom "tulpa", što
se odnosi na astralnu strukturu kreiranu mentalnim fokusom maga ili
yogina koji ju je stvorio. Takve strukture je opisivala Alexandre
David-Neel; štoviše, jednu je i sama kreirala, u obliku simpatičnog
redovnika, koji je odvajanjem od njenog neposrednog fokusa počeo
poprimati sve gora svojstva, dok ga nije bila prisiljena diskreirati, uz
utrošak velikog truda i energije. Također, u određenim tantričkim
školama je uobičajeno da učitelj iskušava učenike tako što im kao vježbu
propiše vizualiziranje određenog božanstva, dok njihova vizualizacija ne
poprimi dovoljnu autonomiju da se u odnosu na njih počne ponašati kao
odvojeni, samostalni entitet. Tada im učitelj veli da su "diplomirali",
da ih on više nema čemu podučiti i da imaju transcendentalnog,
bestjelesnog učitelja koji će ih daleko bolje i izravnije podučavati.
Neki učenici su dovoljno bijedni da se do kraja života igraju s tom
svojom astralnom tvorevinom, ali većina u nekoj točki shvati o čemu se
radi i vrati se stvarnom učitelju, koji ih tada može poučiti o tulpama i
moći uma nad astralnom supstancijom. Sposobnost kreiranja i diskreiranja
astralnih entiteta spada, naime, u jednu od klasičnih yogijskih
disciplina kojima vrijedi ovladati, ako ništa drugo onda zato da biste
iz prve ruke upoznali detalje mehanizama po kojima se astralna tvar ponaša.

To je, dakle, ono što mi je palo na pamet kao opasnost puđe kao tehnike.
Naime, za početnika bez znanja, bez učitelja, bez poznavanja teorije,
bez vladanja temeljnim astralnim tehnikama i zakonitostima, puđa je
doslovno zazivanje nevolje. Nije čak ni potrebno da sami kreirate tulpe
koje će vam se predstavljati kao predmeti štovanja - mnoštvo takvih
struktura već postoji u globalnom astralu, te u lokalnom astralu
civilizacije kojoj pripadate. Za stanovnika južne Indije to će biti lik
Kali, za pripadnike europske civilizacije to će biti lik Isusa ili
Marije, ali u svakom slučaju znajte da je ono što će vam se pokazati u
viziji struktura stvorena vizualizacijom milijuna pobožnih vjernika, i
nema transcendentalni izvor. Opasnost takvih masivnih struktura,
ojačanih molitvom i meditacijom milijuna, prije svega je u tome što
sadrže i linkove prema vrlo jakim silama, prije svega iz područja
anahata čakre, dakle ljubavi, prihvaćanja, razumijevanja, odnosa
roditelj-dijete itd., dakle takav entitet nema samo formu, nego i dio
sadržaja koji bi sljedbenik očekivao od božanstva, ali ono što takve
stvari razlikuje od stvarnih duhovnih bića je stereotipnost,
shematiziranost, jednodimenzionalnost, ne-individualnost i, za sve
praktične svrhe, dosadnost. Prava stvar je strašna u svojoj
dinamičnosti, lucidnosti, u sposobnosti pogađanja u bit stvari, u
nevjerojatnoj osobnosti iskomuniciranog, u činjenici da vas daršan
takvog bića čini stvarnijim, da poznaje i priziva bolju, savršeniju,
višedimenzionalniju verziju vas od onoga što je čak i vama bilo poznato.
Od pravog daršana vi ste veća, bolja, stvarnija verzija sebe, a od
iskustva s tulpom ste eventualno zaslijepljeni sljedbenik, ali niste
ništa pametniji, veći i stvarniji nego prije. Dakle nije poanta u tome
kako izgleda ono što ste vidjeli, nego kako izgledate vi kad vam se to
nešto ukaže. Ljubav, prihvaćanje i slične emocije nisu ništa - to su
ljudska stanja, to je u tulpu mogao udahnuti netko sličan vama, tko je
vizualizirao neke idealizirane, najčešće roditeljske aspekte u
obožavanoj formi. Ono stvarno bitno je viša stvarnost. To ćete znati
prepoznati tek kad iskusite. Ako ne znate što pod time mislim, ako vam
nije savršeno kristalno jasno, onda je sve što ste vidjeli zapravo
sranje. Ono što je meni osobno siguran znak da sam vidio nekog od Bogova
je način na koji poznaju moje misli, osjećaje i želje daleko bolje nego
ja sam. Ono što mi "poruče" je kratko, jezgrovito, i šokantno u smislu u
kojem je šokantno kad vas netko pozna bolje nego vi sami sebe, kad zna
što želite i što biste napravili u nekoj situaciji i to s potpunom
sigurnošću, a vama samima je to dosta u magli. Ta vrsta inteligencije i
uvida vas naprosto "kristalizira", odnosno razbistri, pretvori vas u
jasniju, lucidniju, kvalitetniju verziju vas samih. Doslovno, u uvidu
takvog bića postojite na jasniji način nego u svom životu - način na
koji vas taj vidi je viša, stvarnija verzija vas. To su stvari po kojima
možete prepoznati bogove, a ne po izgledu i površnom dojmu. Imao sam
iskustva kod kojih nisam mogao biti siguran radi li se o nižem biću koje
me je htjelo obmanuti ili višem biću koje se spustilo do konkretnije,
formalnije razine i komuniciralo linearnije od onoga na što sam od
bogova navikao, ali isto tako sam imao iskustva kod kojih je odmah
apsolutno sigurno božansko porijeklo, ali upravo takva su najteže
shvatljiva, zato što se takav nije potrudio linearizirati poruku do
razine misli i riječi, nego mi je pokazao neko duhovno stanje, pa što
sam iz njega izvukao, izvukao sam.

Ipak, treba biti oprezan. To što ste "vidjeli Isusa" ne znači da ste
vidjeli Isusa. Zapravo, po svoj prilici ste vidjeli strukturu koju su
pobožni kršćani stvorili molitvama, i do koje se vrlo lako probiti jer
je sveprisutna u astralu Zemlje, a prije svega u astralu zapadne
civilizacije. Iz istog izvora ljudi popiju općenite stavove o različitim
pitanjima - naprosto im je intuitivno jasno, popiju odgovore "iz
ethera", "glas srca im otkrije istinu", ali daleko je takva "istina" od
istine, i sve to skupa od transcendentalne stvarnosti. Početnike, dakle,
vrebaju svakakve zamke, od kojih neke ne izgledaju kao zamke nego kao
duhovna iskustva ili potvrde.

Naravno, o tome kakva ste vrsta duše jako puno ovisi što ćete doživjeti
i u kojem smjeru će se kretati vaša iskustva. Ako ste avatar, odnosno
trikaya, dakako da ćete doživljavati iskustva manje-više najvišeg reda
veličine i o vašoj duhovnosti će se jako brinuti bogovi osobno. S druge
strane, ako ste obična osoba čija je duša načinjena od astralne tvari
niske čistoće i koherencije, doživjet ćete po svoj prilici ništa, ili
pak astralnu viziju nižeg reda. Doživljaj, dakle, ovisi o sili i dubini
kojom je vaša duša u stanju načiniti zarez na tkivu svemira, i to nije
baš metafora. Doslovno se radi o tome da su se neki u stanju probiti
dublje od drugih u narav stvarnosti, i dakako da će iskustva do kojih su
u stanju doći biti onolike dubine koliko dubok ste napravili zarez,
odnosno proboj. Zbog toga je razvoj dobrih osobnih kvaliteta imperativ
bez kojeg je opasno i štetno pokušati prakticirati yogijske tehnike
vizualizacije i proboja. Postoji jak razlog zašto Patanđali na prvo
mjesto stavlja yamu i niyamu, odnosno propise i zabrane kojih se
praktikant ima držati ukoliko aspirira na ovladavanje yogom. Tek onaj
tko je ovladao takvim vrlinama može početi raditi s energetikom,
naprosto zato što će u protivnom njegov um velikom snagom nabijati razne
grešne, vezujuće i iluzorne strukture, i time ga velikom snagom
uvjetovati, vezati za niskosti, u njegovu stvarnost prizvati svakakva
zla i opasnosti, i općenito ga upropastiti. Zamislite si da imate duha u
boci koji izvršava sve vaše želje. Dakako da je u toj situaciji pametno
kontrolirati svoje želje, da ne bi bilo kao u onom vicu, kad je Mujo
uhvatio zlatnu ribicu, rekao "e jebo mi pas mater ako je ovo zlatna
ribica koja ispunjava želje", došao doma a uplakana majka mu veli "Mujo,
nećeš vjerovati što mi se upravo desilo".

Dakle to što vi mislite da ste napravili i da se dešava, i to što ste
stvarno napravili i što se stvarno dešava, to su u slučaju početnika
jako rijetko iste stvari.

--
http://www.danijel.org/