Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Djurdjica Crnogorac wrote:
>> Kužiš ti to, lik čija je teologija magla i dim u usporedbi s mojom tu
>> hoće da se definiraju pojmovi koje sam valjda definirao 1996. a u
>> međuvremenu sam napisao hrpu knjiga i tekstova s razradama i
>> nadgradnjom.
>
> Prvo mi je bizarno što si on valjda misli da se iste argumente ne može
> primjeniti na njegovu religiju. Zatim, ono što on smatra vjerodostojnim
> su mrtve riječi na papiru, nit on zna ikog ko je doživio silazak Svetog
> Duha, niti zna tko je to zapisao i u kakvim uvjetima, a kamoli da bi sam
> imao slično iskustvo. Ali to je njemu vjerodostojno, a suvremeno
> svjedočanstvo yogina nije.

Kršćanstvo kao religija je zapravo bitno osjetljivije na kritiku te
vrste. Kao prvo, temelj teologije im je spis upitne autentičnosti -
nastao desetljećima nakon smrti prve generacije Isusovih učenika. Glavni
propovjednik religije (Pavao) im je osoba koja nikad nije upoznala
osnivača, unatoč tome što mu je suvremenik. Teologija im na ključnim
mjestima ima sve elemente solarnog kulta. Nema apsolutno nikakve šanse
da prođe na racionalnom testu. S druge strane za mene imaš desetke
svjedoka s mističnim iskustvima, ostavio sam iza sebe ogromnu količinu
pisanog materijala, i to sve skupa možeš opovrgavati jedino tezom da su
svi skupa ludi i haluciniraju, ali problem je da bi se to prije moglo
dokazati za kritičare nego za pristalice, budući da su moji
"sljedbenici" racionalni i pribrani, a kritičari su, pa, recimo samo da
su Felix i njegovi trasheri, zli zec i sl. individue sa svojim iznimnim
"postignućima" u domeni intelekta i etike glavni zagovornici te struje.
Kad god se pojavi netko tko me hoće kritizirati, nakon par rečenica koje
progovori pokaže se da je lud ko bačva kiselog zelja.

Toliko o tome. Intelektualno gledano moji kritičari su prebedasti da bi
uopće mogli sa mnom polemizirati. Što se tiče yogijske strane, postoji
takva masa ljudi koji su imali jaka iskustva povezana sa mnom da
materijalističke hipoteze padaju. Dakle ono što se tu dade racionalno
braniti je jedino teza da tu postoji transcendentalni fenomen koji
kreira jaku teologiju, i ima za rezultat visoki stupanj emotivne
uravnoteženosti sljedbenika dokazane pod dugotrajnim i iznimno gadnim
pritiskom. Ta uravnoteženost nije jedini mogući rezultat, budući da
postoje primjeri onih koji su pod raznim pritiscima pukli i odmetnuli
se, a njihova totalna psihička nestabilnost i očiti simptomi psihoze jak
su indikator mogućih ozbiljnih opasnosti te prakse, dakle to što postoji
mogućnost tako jakog negativnog rezultata dokaz je postojanja jakog
aktivnog sastojka. Jaka duhovna iskustva koja su ljudi imali povezano s
mojim učenicima dokaz su da se tu radi o fenomenu koji je bitno različit
od sekte, budući da je prijenos stvarne duhovne moći upravo onaj element
koji razlikuje kult ličnosti od autentične yogijske škole; u kultu
ličnosti postoji samo domnantni vođa i hrpa bezličnih sljedbenika, a u
mojem slučaju je duhovna moć prisutna u učenicima i sljedbenicima.

Dakle ono što je dokazano je da postoji transcendentalna komponenta, da
postoji prijenos duhovne moći na učenike, da postoji jaka teološka i
intelektualna baza, da su sljedbenici uglavnom stabilne i uravnotežene
osobe (ograda "uglavnom" je zbog "sljedbenika" koji su zapravo navijači
koji nemaju nikakvog osobnog kontakta sa mnom, i često prakticiraju
stvari koje nemaju nikakve veze sa mnom ali stvaraju dojam da su "na
mojoj strani", i dakle ne može ih se smatrati ni učenicima ni
sljedbenicima u bilo kojem smislu), i da postoji stvarna opasnost od
psihoze i duhovne propasti u slučaju da učenik povuče dramatično krive
poteze.

Iz toga što se da jednostavno dokazati slijedi, dakle, da se radi o
autentičnom duhovnom fenomenu sistematiziranom u teoriju i praksu, i da
ostaje otvoreno pitanje oblika transcendentalnog izvora, dakle
pojednostavljeno rečeno upitno je je li fenomen od Boga ili vraga. Oblik
duhovnog iskustva koji opisuju učenici je takav da je u svemu dramatično
suprotan stvarima koje se daju povezati s negativnim duhovnim izvorima,
dakle spominju se spoznaja stvarnosti, blaženstvo, jasnoća svijesti,
radost, ljubav i slični intenzivno pozitivni koncepti. Moji neprijatelji
s druge strane manifestiraju simptome jako povezive s demonskim
opsjednućem i svime sotonskim - kleveta, laž, pakost, mržnja,
licemjerje, zloba i sve vrste niskosti. Dakle ukoliko se ne izvode
bijesne gliste s inverzijama svega razumnog i smislenog, ono što zrači
svetost a na što reže horde demona mora biti od Boga. Suprotni zaključak
bi zahtijevao inverziju svih koncepata povezanih uz vrlinu i dobro.

Neminovnost tog zaključka stvarni je uzrok iracionalnosti mojih
kritičara, koji žele skrenuti pozornost auditorija sa činjenica i
razumnog razmišljanja, te neosnovanim suludim inverzijama i
halucinacijama izvrtati sve elemente koji vode do logičnog zaključka
koji njima ne odgovara.

Realistični mogući prigovori na moj sustav išli bi prije u smjeru
identificiranja uzroka teške psihoze nekoliko apostata. Naime, moglo bi
se prigovoriti da bi se oštrijim kriterijima prilikom prihvaćanja
učenika moglo unaprijed identificirati osobe koje ili nemaju dovoljne
kvalifikacije pa postoji znatna vjerojatnost da to loše završi, ili
ugraditi zaštitne mehanizme u praksu koji bi ograničili stupanj
psihičkih oštećenja učenika u slučaju zastranjenja.

Odgovor na taj prigovor je da "duhovna trijaža" nije egzaktan i
trivijalan proces. Teorijski gledano, kad bi učenički kandidat u startu
bio savršen, onda mu ne bi trebao učitelj. Dakle svi imaju velikih
nedostataka ali postavlja se pitanje subjektivne procjene učitelja jesu
li ti nedostaci takvi da ih je moguće ispraviti, ili su odraz
fundamentalne duhovne iskvarenosti koja diskvalificira kandidata za
učeništvo. Isto tako, unutar čovjekove svijesti postoji mnoštvo momenata
koji mogu prevladati u određenim okolnostima, a smjer u kojem će se
stvar odviti nije moguće sa sigurnošću odrediti prije duhovne krize u
kojoj će učenik na temelju svoje slobodne volje odabrati smjer u kojem
želi ići. Dakle proces je dinamički i nije nužno determiniran startnom
pozicijom, tako da trijažni proces ima svoje granice, i
otpadnici-psihopati su nužna popratna pojava mogućnosti izbora. Da nije
moguće na taj način propasti, onda ni prosvjetljenje ne bi imalo
vrijednosti budući da bi bilo puki deterministički proces, kao pad
kamena u gravitacijskom polju. Ukoliko je neko oružje dovoljno snažno da
se njime može ubiti neprijatelja, onda je dovoljno snažno i da njime
sebi možeš raznijeti glavu ako si budala. Dakle kombinacija učinkovite
duhovne tehnike i naglaska na osobnoj evoluciji pojedinca koji je
izložen duhovnim krizama u kojima postoji više mogućnosti izbora nužno
daje propast kao jedan mogući rezultat. Da taj rezultat nije moguć,
suprotni ne bi imao vrijednost i moglo bi se sve skupa opisati kao
umišljanje. Naime, test na kojem svi prođu je sumnjive vrijednosti. Što
se tiče ograničavanja štete koju trpe propali učenici, bojim se da ono
nije moguće. Ta šteta nije rezultat neke yogijske tehnike koja je
izvedena na krivi način, nego krivog duhovnog izbora na kritičnom
inicijacijskom testu. Potpuna duhovna propast je opcija koju nije moguće
isključiti.

I tu na kraju moji neprijatelji dođu do toga da je činjenica da ih
psujem dokaz da ne valjam, a kad se i taj argument ismije i pokaže kao
besmislen, odustanu od svakog privida racionalnosti i naprosto luduju,
kako bi stvorili privid da je ovo sve ludnica i tako odvratili auditorij
od medija.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Zli_Zec wrote:
>> "Zli_Zec" <IzbaviteljMAKNI@hotmail.com> je napisao u poruci interesnoj
>> grupi:hplma3$n93$1@news2.carnet.hr...
>>
>>> Taj najeksploatiraniji turinistički i općesektaški pojam
>>>
>>> - ŠTO JE TO ?
>>>
>>> Što ta fraza zapravo znači ?
>>>
>>> IMNSHO, jedno veliko *Ništa* ! :-)
>>
>> Sutra ću detaljno razmonitrati taj prevarantski pojam, laku noć !
>
> A kad ćeš razmontirati prevarantske pojmove "Duh Sveti" i "bezgrešno
> začeće"?

Kužiš ti to, lik čija je teologija magla i dim u usporedbi s mojom tu
hoće da se definiraju pojmovi koje sam valjda definirao 1996. a u
međuvremenu sam napisao hrpu knjiga i tekstova s razradama i
nadgradnjom. Da vidimo, newsi 27.2.1997:

> Sad cu ukratko iznijeti ucenja Advaite (koja
> je, BTW, "moj" filozofski sustav, pa smatram kako sam u nju upucen barem
> deset puta bolje od bilo kojeg kriticara):
>
> Kao prvo, Advaita uci kako je sve uistinu Brahman. Vidjenje mnostva
> potjece od privida, maye. Buduci da ja maya samo modalno ocitovanje
> brahmana, ona je uistinu i sama brahman. Zato se kaze kako je maya
> nedokuciva.
> Brahman je Vrhovna Stvarnost, koja se moze opisati jedino terminom
> sat-cit-ananda, dakle jednom Stvarnoscu koja se rasclanjuje kao cista
> svijest-cista spoznaja-cisto blazenstvo. U sat-cit-ananda ne postoje
> kvantitativni odnosi, buduci da je On uistinu Sve.
> Jastvo, ili atman, osobnost, u stvari je brahman. Osobnost/svijest je
> istinska priroda svih osoba, kao sto je jedan Mjesec na nebu uzrok
> mnogim slikama mjeseca u jezerima i casama vode. Kao sto Sunce,
> izvor svjetla, omogucuje opazanje oblika, tako i Svijest omogucava
> bicima dozivljavanje vlastitih modaliteta.
> Bica su u zabludi zbog uvjetovanosti neznanjem; kao sto se u mracnoj
> sobi konopac pricinja zmijom, te fatamorgana u pustinji jezerom, isto
> tako se zabluda pricinja stvarnoscu. Spoznajom vlastite prirode bica
> spoznaju da sam Ja Jedan.
> Svi vidovi zadovoljstva, radosti, inteligencije, spoznaje, znanja,
> ljepote, kao i ruznoce, zla, lazi, bola i patnje uistinu su samo
> prosijavanje Svjetlosti Jastva kroz tri gune Prakrti Shakti, dakle
> tamas/rajas/sattva.
> Radi uspostavljanja dodira s svojim relativnim modalitetima (jivama,
> zivim bicima), Jastvo uspostavlja Sebe kao apsolutno/relativni modalitet
> koji se zove Isvara, Gospod. Vjecno slobodan, utemeljen u Vlastitoj
> vjecnoj, nepromjenjivoj i blazenoj prirodi, pomaze uvjetovanim bicima da
> postignu Njegovo stanje.
> Spoznajom da su jive i Isvara samo ocitovanja Mene Jednog, "ne to, ne
> to!" spoznajuci, okrecemo se Sebi i tako spoznajemo brahman.

"Pristup Yogina", 1999:

> Prepoznavanje stvarnosti i njene naravi, buđenje u stvarnosti, jest
> prvi korak od kojeg počinje svaka duhovnost. Duhovno je zbiljsko,
> neduhovno je nezbiljsko, i dakle duhovno počinje buđenjem u
> stvarnosti. Mnogi pristupi i njihovi pobornici griješe smatrajući
> kako je najprije potrebno početi s nekakvim tehnikama, i da će to
> dovesti do buđenja u stvarnosti. Upravo obrnuto je istina. Potrebno
> je probuditi se i osjetiti živim, osjetiti vlastiti život ? što je
> zbiljsko značenje pojma "buđenje Kundalini" iz različitih
> yogijskih škola ? a zatim taj svoj život pobožanstviti, učiniti
> božanskim, učiniti sebe organom i sredstvom kojim Bog djeluje u
> svijetu. Neprobuđena ljudska volja i svijest, koji u usnulom stanju
> doživljavaju sebe kao odvojene od svega, sada se bude i uče djelovati
> kao dio svega, sje dinjeni sa suštinom svega, i kao sve, u svemu.
> Usnuli čovjek pod sjeća na automobil bez vozača, koji po inerciji i
> nekakvim prirodnim zakonima vozi, dok ne udari u neku prepreku. Takav
> čovjek posje duje um koji ne nadilazi bitno kompjutorski, koji se
> ravna prema nagonima i strastima, prema standardnim obrascima kojima
> se podvrgava niža priroda, dok u nju nije uključena viša. Buđenje
> Kundalini jest sjedinjenje više i niže prirode; ruka je ušla u
> rukavicu i njome upravlja. Božansko je sišlo i preuzima nadzor nad
> animalnim. Red ulazi u kaos i pročišćuje ga, sređuje. Razlika između
> jedrilice i aviona: jedrilica je nošena vjetrovima i zračnim
> strujama, jednako kao i avion, ali razlika je u tome što avion
> posjeduje motor kojim može letjeti i protiv vjetrova; sile nagona i
> entropije su i dalje prisutne u nekoj mjeri, ali više ne odnose
> prevagu, viši ljudski duh više nije bespomoćna sila koja može samo
> jadikujući promatrati čovjekov život, bez moći da ga usmjeri u
> ispravnom smjeru. Buđenjem Kundalini to se mijenja; duh dobiva snagu
> kojom može djelovati u tijelu, on se može očitovati u tijelu, kao što
> i tijelo osjeća i opaža duh.
> .....
>
> Prilikom razmišljanja o pitanju duhovnosti, dakle o pitanju Boga,
> svijeta, duše, ispravnosti i ostalog, postavlja se pitanje teoretske
> podloge takvog razmišljanja i djelovanja, odnosno smisla svega toga.
> Naime, ako Bog ne postoji, nema mu se smisla moliti da nam pomogne u
> teškoćama; ako više stanje svijesti ne postoji, nema smisla pokušati
> ga dostići, i ako ne postoji duša koja nadživljava tijelo, pitanja
> moralnosti i dalekosežne etike postaju besmislenima. Jednako tako,
> ljudima je potrebna i razumska podloga vjerovanju, potreban im je
> misaoni sustav u koji će smjestiti svoje vjerovanje, jer se često
> dešava da ljudi osjećaju postojanje neke Božanske sile koja je
> prisutna u njihovim životima, ali ne znaju što ona predstavlja, tako
> da njihovo iskustvo ostaje lebdjeti u vakuumu; budući da ga ne mogu
> nigdje smjestiti, najčešće slijegaju ramenima i nastavljaju dalje sa
> svojim životom, znajući da bi s time trebali nešto napraviti, ali
> nisu u stanju smisliti što.
>
> Zbog toga je teoretska podloga iskustvu od velikog značaja, koliko
> god da je teorija bez iskustva sama po sebi bezvrijedna. Od same
> teorije bez prakse teško da će se netko prosvijetliti, ali teoretsko
> razumijevanje prosvjetljenja može dati životu sasvim nove, kvalitetne
> smjernice.
>
> Zbog toga sada slijedi razmatranje teoretskih aspekata duhovnosti.
>
>
> Bog
>
> Tko ili što je Bog? Postoji li takvo nešto uopće? Kakva su mu
> svojstva? Ako postoji, kakav je naš odnos s njim, njom ili tim? To su
> pitanja koja se svakom čovjeku prije ili kasnije postavljaju - svaka
> religija drži svojom dužnošću dati svoje odgovore na njih.
>
> Najprije se postavlja pitanje možemo li mi išta o tome znati? Naime,
> često se drži da ne možemo, i da sva naša razmišljanja o pitanju Boga
> nužno ostaju ili u sferi vjerovanja i nevjerovanja, ili u sferi
> špekula cije. Tome zasigurno nije tako. Boga je, suprotno
> općeprihvaćenom mišljenju, izuzetno lako iskusiti, jedino je potrebno
> gledati u pravom smjeru, a za takvo nešto je potrebno znati što
> tražimo, potrebno je znati što je Bog.
>
> U Indiji, unutar sustava vedante, postoje dvije osnovne teološke
> "škole", personalistička i impersonalistička. Personalistička škola
> govori da je Bog osoba, a impersonalistička da je Bog princip. Ovdje
> ću iznijeti osnove teologije jedne i druge škole.
>
> Impersonalistička škola, čiji je utemeljitelj Šankaraćarya, govori
> kako je brahman (najbliži prijevod je apsolut) vrhovna i jedina
> stvarnost. Sve relativno (maya) samo je privid koji govori da postoje
> ime i oblik. Kad se uklone ime i oblik, spoznaje se nepodijeljena
> priroda stvarnosti, koja je jedna u svim bićima; apsolut je u stvari
> jastvo bića, njegova najunutarnjija bit, te biće (jivan) uranjajući u
> sebe spoznaje nepodijeljenu prirodu svekolike stvarnosti kao sebe.
> Unutar relativnog, postoji kvantiteta; unutar apsoluta, kvantiteta
> je besmislena katego­rija, jer je apsolut u sebi nepodijeljen.
> Apsolut je sat-ćit-ananda, bitak-svijest-blaženstvo, kvaliteta koja
> je ne tri kvalitete, nego jedna koja se može opisati istodobno i kao
> bitak, i kao svijest, i kao blaženstvo, dakle apsolutno stanje je
> takva kvaliteta koja se opisuje kao sat-ćit-ananda. Unutar
> relativnog, postoje različita bića na različitim stupnjevima razvoja,
> ali jastvo u njima je jedno i apsolutno. Jednako kao što se dva lika
> od gline doimaju esencijalno različitima, a kada se stope u jedan
> gubi se razlika među njima, jednako se tako zbog upletenosti jastva u
> različita tijela stvara dojam o podijeljenosti jastva; kad bi se
> tijela više bića spojila, bića bi ustano vila da je jastvo u njima
> jedno, ali odjeveno u različita iskustva i relativna ograničenja
> (upadhi), koja tvore dojam razlike. Kao što se jedan mjesec zrcali u
> više posuda s vodom, tako se jedno jastvo zrcali u mnoštvu bića,
> održavajući istodobno svoju transcendentalnu i nepodijeljenu narav.
> Ako spojimo dvije posude s vodom u jednu, u njoj će postojati jedan
> odraz mjeseca. Ako podijelimo jednu posudu na dvije, u svakoj će
> postojati po jedan odraz mjeseca. Beskrajnim dijeljenjem svaka vodena
> površina odražava jastvo. Jednako tako, dijeljenje i spajanje bića ne
> utječe na narav jastva, koja ostaje nepo dije ljena i jedna, i uvijek
> svako biće doživljava sebe kao neokrnjenog sebe bez obzira na podjele
> i sjedinjenja, a jedine razlike su u relativnim slojevima iskustva,
> uma, tijela i sličnog. Kako god raste i pada energija bića, kako se
> mijenjaju osjećajna i misaona stanja, osjećaj "ja" nikad ne nestaje i
> ne mijenja se, uvijek je isti. Iskustva koja omataju "ja" mijenjaju
> se, od djetinjstva do starosti, ali osjećaj sebe je isti, osjećaj
> ja-prisutnosti ostaje. Apsolut je transcendentalan svojstvima
> (nirguna), jer predstavlja temelj svih svojstava i nije dat u njima.
> Apsolut se ne može spoznati, on se može jedino biti, budući da on
> nikada nije objekt nego uvijek subjekt spoznaje: uvijek je vječni
> spoznavatelj. Apsolut se nikada ne može gledati izvana i reći: "to je
> ovo, a ne drugo", jer je apsolut onaj koji gleda i ono što je
> gledano. Neposredno iskustvo apsoluta nastupa kad se promatrač,
> motrenje i motreno sjedine, kad se doživljavaju kao jedno (triputi
> bedha). To stanje se zove stanjem jedinstva, turiye. Stanje
> sjedinjenja s apsolutom (samadhi) dijeli se na dva stupnja, sa
> doživljavanjem razlike (savikalpa) i bez doživljavanja razlike
> (nirvikalpa). Savikalpa samadhi je stanje u kojem postoji osjećanje
> stanja apsoluta ali još uvijek postoji razdvojenost promatrača,
> motrenja i motrenog: u tom stanju se opažaju apsolutne kvalitete ali
> još uvijek postoji razlika između njih i sebe. U nirvikalpa samadhiju
> ta razlika se gubi, i spoznaje se da sam ja sve i da nema drugoga.
> Spoznaje se da sam ja uzrok svih uzroka i temelj svih svojstava, da
> nisam dat u njima nego da su oni dati u meni; ja ostajem vječito
> transcendentalan svijetu pojavnosti, iako ga čitavog nosim i održavam
> u svojem biću. Ja sam stvarnost i istina u svim bićima, ja sam
> suština i temelj sve spoznaje, ja sam stvarnost s one strane iluzije.
> Ja sam s one strane prostora, vremena i uzročnosti, ja sam
> neuzrokovani uzrok svih uzroka.
>
> Personalistička škola naglašava postojanje Boga (Išvara ili Bhagavan)
> kao osobe koja u cijelosti posjeduje svojstva moći, blaženstva,
> svijesti, stvarnosti i ostalih. Bog je savršen i vječito slobodan,
> riznica svih vrlina, osoba koja u cijelosti posjeduje svojstva bitka,
> svijesti i blaženstva (sat-ćit-ananda sva-rupa, osobni oblik
> bitak-svijest-blaženstva). Individualne duše (jivan) od iste su
> kvalitete kao Bog, ali od njega odvojene i različite u kvantiteti.
> Cilj postojanja duše jest obožavanje Boga, u kojem ona nalazi svoj
> smisao postojanja. Duša je u svojoj izvornoj naravi čista, ali pod
> utjecajem niže prirode (maya) poprima niža svojstva, koja je uvjetuju
> i ograničavaju. Pod utjecajem prirode duša je ograničena tijelom i
> njegovim svojstvima, a zbog posljedica djela (karman). Budući da
> svaka akcija u prirodi za sobom povlači odgovarajuću reakciju, biće
> svojim djelovanjem na sebe veže reaktivne sjemenke (karmašaya), koje
> u odgovarajućim okolnostima proklijaju, tvoreći različite okol nosti,
> kakve su sreća, nesreća, zdravlje, bolest, smrt i ponovo rođenje u
> okolnostima koje omogućuju oslobađanje svih nakupljenih reaktiv nih
> sjemenki. Duša se može osloboditi takvog procesa akcije i reakcije
> jedino ako sve svoje djelatnosti posveti Bogu, jer su djelatnosti
> posvećene Bogu transcendentalne prirodnim zakoni tos ti ma, i prema
> tome ne povlače za sobom reakciju. Kad se biće oslobodi svih
> reaktivnih sjemenki načinjenih prošlim djelima, a ne nakuplja nove,
> ostvaruje oslobođenje od okova prirode i prelazi iz materi jalnog u
> duhovni svijet, u kojem ne postoje vezujuće djelatnosti, već su sve
> djelatnosti namijenjene služenju Gospoda. U duhovnom svijetu bića
> rastu u služenju i ljubavi prema Bogu, pa se razlikuje i njihov
> položaj u duhovnoj hijerarhiji ? osobe koje su posebno privržene Bogu
> zadobivaju više mjesto, dubinom svoje predanosti, ljubavi i služenja.
>
> Očito je kako su ove dvije škole sasvim različite u razumijevanju
> svijeta, i njihovo se viđenje Boga u cijelosti razlikuje. Ipak,
> unutar obje škole postoji velik broj prosvijetljenih osoba velike
> duhovne snage i vrline, a njihovo iskustvo nije moguće svesti na
> pobjedu samo jednog pristupa. Svaka od te dvije škole ima unutar sebe
> mjesto za onu drugu školu kao inferiornu verziju same sebe;
> impersonalisti drže kako je personalističko viđenje samo faza u
> spoznaji impersonalnog apsoluta, dok personalisti pak drže kako je
> spoznaja impersonalnog apsoluta (brahman) samo niža faza spoznaje na
> putu do spoznaje Boga kao osobe (Išvara), jer je svjetlost brahmana
> (brahma-jyoti) samo zračenje tijela Išvare.
>
> Koliko god se te dvije vizije činile međusobno nepomirljivima, moje
> osobno iskustvo govori kako se radi o dvijema stranama istog novčića.
>
> Impersonalizam govori o apsolutu, i jasno je što slijedi već i iz
> same naravi apsoluta, dakle njegova transcendencija količini,
> svojstvima, odnosima, prostoru, vremenu i uzročnosti. Isto tako iz
> same definicije Boga kao apsoluta slijedi da je Bog neuzrokovani
> uzrok svih uzroka, što definira Boga kao transcendentalnog
> uzročnosti, a iz kojeg uzročnost izvire. Iz naravi apsoluta isto tako
> slijedi i sveprisutnost i sveprožimajuća narav, jer apsolut prožima i
> relativno u svim njegovim aspektima, ostajući mu ipak u svojoj
> apsolutnoj kvaliteti transcendentalan. Na taj način je objašnjivo
> kako relativno biće može spoznati sebe kao apsolut procesom
> samospoznaje, budući da je apsolut temelj sve stvarnosti, pa tako i
> stvarnosti svakog bića, koje preko svoje stvarnosti (stvarnosti
> jastva) može spoznati nepodijeljenu narav sveprožimajućeg apsoluta,
> koji prebiva u suštini svakog bića kao njegovo jastvo. Ali, koliko
> god impersonalizam imao za ponuditi o apsolutu i njegovoj naravi, on
> u cijelosti zanemaruje i obezvređuje relativno, a takvo
> zapostavljanje je u najmanju ruku loš potez, budući da relativno
> predstavlja sam život apsoluta, njegovu drugu stranu, očitovanje kao
> drugu stranu neočitovanog, dvojnost kao drugu stranu
> nepodijeljenosti. Ignorirati dvojnost, dakle podijeljenu narav rela
> tivnog očitovanja, kao iluziju koju treba nadići, znači obezvrijediti
> Boga samoga, koji je i sve to relativno.
>
> Isto tako, jednom kad se spozna da je sve apsolut, što tada biva s
> individualnim bićem (jivan)? Stapa li se ono s apsolutom i prestaje
> postojati kao relativno? Ne, naravno, jer se ništa ne može stopiti s
> apsolutom: apsolut je već u sebi nepodijeljen, i jednako kao što se
> od njega ništa ne može odvojiti, tako se ništa s njim ne može ni
> sjediniti. Može se jedino spoznati već postojeće jedinstvo, ali time
> se uopće ne govori ništa o egzistenciji bića u relativnom. Ono
> nastavlja postojati, doduše svijesti prekopčane u apsolut, za vrijeme
> čega njegovo tijelo, na onoj razini na kojoj biće posjeduje tijelo,
> biva neaktivno. Indijski spisi govore o svjetovima (siddha-loka,
> brahma-loka, tapo-loka, satya-loka, mukta-loka, hiranya-loka i sl.)
> na kojima borave bića čija je svijest prožeta spoznajom apsoluta.
> Koliko god je njihova svijest prekopčana u apsolut, njihovo relativno
> biće ne prestaje postojati, nego jedino prebiva u stagnaciji i
> neaktivnosti. Koliko god zago vor nici impersonalizma iznosili
> uzvišene istine o naravi apsoluta, njihovo zanemarivanje relativnog i
> njegove uloge dovodi do u najmanju ruku dvojbenih postignuća, u
> kojima postižu ono što je dato od samog početka, i to proglašavaju
> ciljem. Ako je naime apsolut vrhovna stvarnost, ako je u sebi
> nepodijeljen, i ako je on jastvo u svim bićima, onda je samim tim
> svim bićima apsolutna sloboda (mokša, mukti) početno i temeljno
> stanje, iz kojeg izrastaju, a ne cilj kojem teže. Kakav je to, naime,
> cilj koji je bezuvjetno dat na samom početku puta? Oslobođenje je
> unutarnja stvarnost svih bića na kojoj je sve ostalo izgrađeno; nitko
> nikada ne može propasti niti istinski biti zarobljen, jer takva je
> priroda apsoluta, najviše stvarnosti. Ona je sunce koje jednako sja i
> nad dobrima i nad zlima, ne praveći razliku.
>
> Dualistički, pak, pristupi gledaju isključivo na relativno, i u
> cijelosti zanemaruju apsolut; iako oni nešto proglašavaju apsolutom
> reda radi, očito je kako se tu radi o nečemu što je nespojivo s
> definicijom apsoluta. Budući da oni drže da je relativno manje
> vrijedno od apsolutnog, držat će velikom uvredom izjavu da je Bog
> (Išvara) relativan, jer je relativno izgleda u tim krugovima postalo
> oznakom za pljuvanje. Ali logično je da ako Bog postoji odvojeno od
> duše da se ovdje radi o dva principa a ne o jednom, dakle o Bogu i o
> duši. Budući da su odvojeni, moraju biti u nekakvim odnosima. Budući
> da riječ "relativno" vodi korijen od latinskog "relatio", što znači
> "odnos", biti relativan u stvari znači biti u odnosu s nečim. Ako su
> duša i Bog u odnosu, onda je to područje relativnog, a ne područje
> apsoluta. To su sasvim jasne činjenice koje proizlaze iz elementarne
> semantike i logike, i samo na drugi način izriču isto, bez da na bilo
> koji način obezvređuju. Druga je sad stvar to što bi neki htjeli da
> relativno bude apsolutno, ali to ne može biti bez da promijenimo
> definicije relativnog i apsolutnog.
>
> Relativno je sredstvo izraza i očitovanja apsoluta; relativno je
> život apsoluta. U takvom životu Išvara kao biće u cijelosti odražava
> kvalitete apsoluta u relativnom, bez ikakve trunke nesavršenosti i
> nečistoća. Išvara bićima u relativnom predstavlja cilj, jer svojom
> divotom u vanjskom svijetu predstavlja isti sjaj kakav posjeduje
> njihova vlastita duša u apsolutnom. Ako bića ne žele parkirati svoje
> tijelo na neki svijet posvećen svetoj neaktivnosti, i ako žele
> funkcionirati u relativnom, a da istodobno u svojem životu u rela
> tivnom odražavaju kvalitete apsolutnog, tada će biti predani Išvari,
> Bogu kao osobi, koji predstavlja sve što im je drago, sve što je
> najveličanstvenije, najmoćnije, najljepše i najsjajnije, sve što je
> vrijedno ljubavi i predanosti. Tako istodobno predani Bogu u
> relativnom životu, poprimajući predanošću svojstva apsoluta i posta
> jući u sve većoj mjeri nalik Bogu, a istodobno rastući iz imper
> sonalnog apsoluta kao temelja svih temelja, zatvaraju krug. Zato je
> Šankaraćaryi bilo moguće reći kako je brahman vrhovna stvarnost, a
> kako je Govinda (ime Krišne) predmet najvišeg štovanja. Te stvari
> nisu proturječne, ako se gleda cjelina svega, i relativno i
> apsolutno.
>
> Različito od velikog broja drugih yogijskih pristupa, koji stavljaju
> naglasak na spoznaju apsoluta, ja stavljam naglasak na razvoj
> Božanskih kvaliteta u životu, na aspekt evolucije, dakle na razvoj u
> relativnom. Spoznaja apsoluta vrijedna je, to je iskustvo koje u
> cijelosti mijenja čovjekov pogled na svijet i na stvarnost, ali ono
> predstavlja nikad izgubljeni temelj iz kojega rastemo. Apsolutnu
> narav vlastitog bića ne moramo zadobiti, jer je nikada nismo ni
> izgubili, ona je vječito naša, ona predstavlja našu vlastitu narav od
> koje nas ništa ne može odijeliti, a ponajmanje iskustvo u relativnom,
> kakvo god ono bilo. Ali cilj iskustva u relativnom jest da kroz
> relativno poprimimo u vlastitoj egzistenciji kvalitete apsoluta, da
> svojom sviješću ovladamo svim razinama suptilnosti emanacije apsoluta
> kroz relativno, i tako postižući sve što se ima postići zatvorimo
> krug u najvišem savršenstvu, boraveći vječno u krajnjem blaženstvu
> Božanske prirode, jednako u relativnom i u apsolutnom. Boraveći
> istodobno u apsolutnoj svijesti, i obožavajući Boga, kao najvišu
> radost, postižemo najviše i potpuno ispunjenje. Tako ćemo kao osobe
> biti zaokruženima. A čak i ako se ne potrudimo spoznati narav
> apsoluta i prekopčati svoju svijest iz relativnog, kad doseg nemo
> spoznaju Boga ona će nam istog trena postati poznatom bez ostatka,
> jer sjaj Boga kao relativnog u odnosu na nas nosi sve kvalitete Boga
> kao apsolutnog temelja svega, kao najvišeg jastva. U svakom slučaju,
> pobožanstvljenjem vlastite ličnosti postižemo sve ciljeve, dok nam
> preranim prekopčavanjem u apsolutno spoznaja Boga kao osobe ostaje
> nepoznata, mi ga ne možemo pojmiti jer kao osobe nismo dovoljno
> čisti, visoki i razvijeni. Takvim preko pča va njem mi ćemo
> nesumnjivo spoznati mnogo, bit će nam otkrivene velike tajne, ali
> nakon povratka u relativnu svijest moglo bi nam se desiti, kao što se
> desilo mnogima, da umjesto poniznosti razviju veliku oholost zbog
> vlastitog "postignuća", te da osobama predanim Bogu i na daleko višem
> stupnju duhovnog razvoja od sebe počnu propovijedati kako je njihov
> duhovni razvoj samo relativna iluzija, koju treba nadići spoznajom
> apsoluta. A upravo oni su ti koji trebaju nadići svoju iluziju i
> predati se Bogu i obožavati ga, spoznajući u njemu i u sebi jednaku
> Božansku narav, vrijednu najviše ljubavi i štovanja. Predanost Bogu
> ispunjava nas nektarom blaženstva, koji čisti i najmanje tragove
> nečistoće iz našeg bića, čineći nas podobnim da se u cijelosti i bez
> mrlje predamo Najvišem, i tako postignemo najviši cilj, stanje tolike
> ispunjenosti da se svaki trag želje, svaki trag težnje za višim
> zauvijek gubi. Kad se relativno i apsolutno spoje u našoj svijesti,
> kad se obje strane novčića stope u jednu, tada ne preostaje ništa, i
> naša svijest prestaje biti bićem, ona postaje fonta nom blaženstva
> koja spaja relativno s apsolutnim.
>
> Kako je uopće ustrojeno relativno? Čini se da su različiti filozofski
> sustavi dali nekoliko objašnjenja, koja, uzeta zajedno, tvore kvali
> tetnu predodžbu o stvarnosti.
>
> Relativno se sastoji od dva osnovna dijela, puruše i prakrti. Puruša
> je, pojednostavljeno rečeno, duhovni princip, a prakrti materijalni.
> Puruša je oživljavajući duh, a prakrti je inertna tvar, koja je po
> sebi pasivna i u kojoj vladaju zakonitosti entropije. I unutar puruše
> i unu tar prakrti postoje razine suptilnosti; zato izraz "materija"
> treba uzeti u jako širokom značenju, jer je materija u smislu fizičke
> tvari tek najniže agregatno stanje prakrti. Puruša je u sebi ispunjen
> i vječito daje, a prakrti je u sebi prazna i vječito uzima. U želji
> za očito va njem, puruša stupa u dodir s prakrti, spušta se kroz
> njene sve niže i niže slojeve ? od Šive plesača do fizičke materije.
> Dodir puruše daje prakrti život, predstavlja silu reda, silu protivnu
> entropiji, i tako po činje evolucija formi reda unutar materije. U
> biti, to je Božji prst koji donosi život mrtvoj materiji. Puruša je
> duh u tijelu. Naravno, ono što se obično drži dušom samo je duša
> odjevena u tijelo više razine suptilnosti.
>
> Unutar puruše postoji mnoštvo, postoji raznolikost. Osnovno svoj stvo
> puruše jest predanost, predano služenje, i ono odlikuje sva duhovna
> bića puruše. Ta predanost je posljedica savršene unutarnje
> potpunosti, neovisne o izvanjskom, a sva bića obožavaju Boga, kao
> najvišeg purušu (purušottama), budući da u njemu vide svoje
> savršenstvo. Stanje svijesti puruše tako je divno, da onome tko ga je
> iskusio ne postoji ništa drugo, što bi ga moglo nadomjestiti, to je
> stanje takve unutarnje ispunjenosti, takve razine samospoznaje ? kako
> iznutra, tako izvana ? da uistinu predstavlja cilj svih ciljeva i
> ispunjenje svih želja.
>
> Kako uopće dolazi do pada u prakrti, do pada u sve veća i veća
> ograničenja i podjele? Možda zbog toga što je izvorno biće, neoboga
> ćeno iskustvom uzdizanja evolucijom, inferiorno konačnom biću, koje
> završi krug spuštanja do dna prakrti, i uzdizanja do najvišeg puruše.
> Čini se da je iskustvo iskušavanja i odbacivanja svih mogu ćnosti
> osim Boga osnovni element duhovnog razvoja, a da bi se sve mogućnosti
> mogle isprobati, najprije ih je trebalo stvoriti, zatim iskusiti, i
> naposljetku odbaciti.
>
> Duša i reinkarnacija
>
> Što je duša? Koja je naša izvorna i stvarna priroda, i postoji li
> ona? Je li sve počelo našim rođenjem, i hoće li sve završiti našom
> smrću?
>
> Nekome, tko unatoč prilično uvjerljivim dokazima o postojanju duše
> koja nadživljava smrt fizičkog tijela (iskustva tik-do-smrti,
> astralne projekcije, prisjećanja na prošle živote) ne vjeruje u njeno
> postojanje, ja zasigurno neću pokušati nešto dokazati, jer ako je
> netko odlučio unaprijed odbaciti sve argumente, bez obzira kakvi oni
> bili, ja posve sigurno neću moći ponuditi nešto što on neće odbaciti.
> Onome, pak, kome se čini da bi tu nečega moglo biti, mogu ponuditi
> nekoliko mogućnosti za razmišljanje.
>
> Najčešće spominjana definicija duše, koja nije sama po sebi protu
> rječna, jest da je duša neka vrsta duhovne čestice, koja se povezuje
> s tijelom, ali ga nadživljava.
>
> Takva definicija, iako sa strogo činjenične strane dvojbena, pred
> stavlja s gledišta praktične upotrebljivosti najkorisniji radni
> model, kojeg se može na smislen način i vrlo ukratko dopuniti tako da
> odra žava činjenice u najvećoj mjeri.
>
> Kao prvo, treba imati u vidu da se duša ne inkarnira izravno u
> fizičko tijelo, nego pri silasku do fizičkog tijela oblači tijela
> sačinjena od mate rije svih energetskih slojeva koji stoje na putu od
> točke s koje se inkarnira do fizičkog tijela. Najniža bića koja se
> inkarniraju u ljudsko tijelo kao duše su definirana na astralu, dakle
> astral je najviša razina na kojoj ta bića posjeduju svjesnu
> prisutnost, kao bića, i na kojoj imaju definiciju sebe. Najviša bića
> koja nose ljudsko tijelo inkarni raju se izravno iz puruše, oblačeći
> sve slojeve prakrti na putu do fizičke razine; takva bića zovu se
> avatarima, Božanskim inkarna cijama. Većina ljudi ne spada ni u jednu
> grupu, već se nalazi negdje između; inkarniraju se ili iz mentala,
> ili iz nekog sloja kauzala; rijetke velike duše inkarniraju se iz
> atmičke ili paranirvaničke razine. U biti, pravilo je da duša, koja
> odbacuje tijelo, odbacuje sva tijela koja ne sadrže njene stvarne
> elemente ličnosti, što najčešće znači da odbacuje sva tijela osim
> svojeg najvišeg dosega, neprekidno boravi u najvišem stanju svijesti
> koje je uspjela osjetiti za vrijeme svog posljednjeg života u
> fizičkom tijelu. Odluka za iduću inkarnaciju uvijek je odluka za
> nastavak razvoja, za prekid održanja statusa quo, i tada duša počne
> "rezonirati" sa oblikom utjelovljenja koji na najbolji način može
> ostvariti njenu želju za rastom. Kako rezonira sa situacijom sve više
> i više, spušta se dublje u kreaciju, sve dok ne dostigne najvišu
> točku na kojoj je moguće ostvariti takav oblik rasta; to je najčešće
> najniža vibratorna razina uopće, dakle materija. Dakle ako je nešto
> moguće ostvariti u astralu, neće biti potrebno inkarnirati se u
> fizičkom tijelu, nego će najniže tijelo duše biti ono astralno. Ako
> se, pak, duša treba inkarnirati u fizičko tijelo, proces podudarnosti
> sličnog, rezonancije sličnosti, bira idealno fizičko tijelo za takav
> poduhvat, dakle ono koje svojim fizičkim svojstvima, kao i socijalnim
> položajem pruža idealnu priliku za razvoj. Budući da je preciznost
> takve rezonancije nepo sre dno ovisna o snazi i veličini duše koja se
> inkarnira, starije, veće duše odabrat će upravo takvo tijelo kakvo im
> najbolje odgovara, a koji puta će ga čak i izravno stvoriti nekim
> oblikom materijalizacije (bilo materijalizacijom zigote u maternicu,
> bilo materijalizacijom odraslog tijela od tvari viših energetskih
> razina). Slabije i mlađe duše imaju bitno slabiju energetsku
> prisutnost po razinama, tako da je i preciznost kojom biraju tijelo
> ograničena; spol duše, fizički izgled, ponekad čak i biološka vrsta
> tijela mogu varirati u određenom rasponu, ali je bitno znati da je
> takvim dušama bilo kakvo tijelo u tom datom rasponu dovoljno dobro
> za ostvarenje njihove namjere, i da preciznost nije toliko nužna kao
> što je to slučaj s naprednim, starim dušama koje imaju točno određene
> misije u životu, koje uključuju i druge duše. Zbog takvih okolnosti
> čest je slučaj da se inkarnira čitava grupa karmički povezanih duša
> odjednom, i ostvaruje zajedničke namjere.
>
> Istina je, dakle, da biramo vlastite roditelje, kao i situacije u
> kojima ćemo se naći, ali ne po kriteriju onoga što bi nama bilo
> ugodno; mi izražavamo našu životnu namjeru, a Bog se brine o svemu
> ostalome (ovdje je Bog mišljen u smislu dharme, dakle univerzalnog
> sveproži­majućeg zakona koji se o svemu brine i zadovoljava svačije
> istinske potrebe).
>
> Zaboravlja li duša u procesu inkarnacije svoju istinsku prirodu,
> svoju misiju, te svoju prošlost? U jednom smislu da, ali uistinu ne.
> Novo tijelo u koje se duša utjelovljuje naravno ne posjeduje sjećanja
> u fizičkom mozgu, koja bi imala veze s iskustvima prošlih utjelo vlje
> nja, ali čitava egzistencija duše proizvod je prošlih utjelovljenja.
> Jednako kao što na fizičkom planu nerođeno dijete u maternici pro
> lazi sve faze evolucijskog razvoja, tako u svom životu čovjek
> prolazi, dakako ubrzano, sve evolucijske faze svojeg prethodnog
> duhovnog razvoja, s tim da brzina tog prolaska ovisi o starosti i
> veličini duše; starije duše već će u ranoj mladosti pokazivati
> razumijevanje koje mlađe duše neće pokazati ni u dubokoj starosti
> tijela. Sjećanje na prošle živote, dakle, ne postoji u vidu sjećanja
> na događaje, nego u vidu osobnih kvaliteta koje se postupno
> kristaliziraju u životu čovjeka, a koje međusobno razlikuju ljude. Ne
> prenose se infor ma cije, prenosi se mudrost, prenosi se iskustvo,
> prenosi se znanje o onome što je vrijedno iskušavanja i onome što
> valja izbjeći. Informa cije, svi događaji i iskustva iz svih prošlih
> života, ostaju sačuvani u Božjem umu, kojem su poznati svi događaji,
> kao i u dubokom sje ćanju duše. Ponekad je te informacije moguće
> dovesti do svijesti za života, ali najčešće to nije slučaj.
>
> Toliko o gledanju na dušu kao na pojedinačni entitet, "atomsku dušu".
> Postoji i paralelno gledište, koje zajedno s ovim tvori nešto što je
> sasvim blizu stvarnosti.
>
> Zamislimo izvor svjetlosti, sunce, žarulju ili što već. Uzmimo
> nekoliko staklenih ploča premazanih bojom. Posložimo ploče jednu pred
> drugu, i sve ih zajedno stavimo pred izvor svjetla. Izvor svjetla
> predstavlja purušu, a obojene ploče prakrti. Recimo da je svjetlo u
> odnosu na boju korozivno, te je vremenom razlaže ? za to je potrebno
> dosta vremena, ali postupno boja gubi svoja svojstva i u komadićima
> otpada. Kako boja nestaje sa stakla, tako se s druge strane počinje
> nazirati svjetlost, u točkicama. Te točkice svjetla na staklu predsta
> vljaju živa bića. Postupno točkice postaju svjetlije i svjetlije,
> kako se boja gubi ? to predstavlja evoluciju bića. Kad boje posve
> nestane sa svih stakala na određenom području, to predstavlja
> prosvjetljenje bića, jer se njegova bit puruše, svjetla s one strane,
> savršeno prenosi na drugu stranu stakla, bez mrlje. Recimo da je
> svojstvo nekih ploča takvo da se bezbojne površine stakla ponovo
> oboje; to predstavlja smrt nekog od tijela bića. Ali na pločama
> bližim svjetlosti bezbojne mrlje ostanu otkrivenima, i njihova
> otkrivenost olakšava koroziju boje na udaljenoj ploči, tako da će se
> uskoro na tom mjestu boja ponovo oljuštiti; tako se biće reinkarnira,
> preuzima novo tijelo.
>
> Ali u svemu tome, privid je da je biće svijetla površina na staklu,
> bezbojna mrlja. Biće je svjetlost s one strane stakla, uvijek i u
> svemu tome, neovisno o igri svjetlosti na staklima. Svjetlost s one
> strane istinska je stvarnost u svim bićima, sunce koje sja podjednako
> dobrima i zlima.

newsi, 21.6.2001:

> Stvarnost postoji u dva aspekta: relativnom i apsolutnom. Apsolut je
> onakav kakvim ga definira Shankaracarya - on je doslovno jedina
> stvarnost i nositelj bitka. Apsolut je primarna stvarnost, dok je
> stvarnost svega drugog sekundarna.
> Ali, relativni svijet takodjer postoji, kao oblik gledanja na brahman,
> apsolut. Unutar tog svijeta postoje razlicita agregatna stanja, koja
> se protezu od Boga, koji je sat-cit-ananda-vigraha, odnosno punina
> bitak-svijest-blazenstva, do najnizih stanja postojanja u kojima
> gotovo uopce ne postoji sat-cit-ananda. Relativno bice se ostvaruje
> predanoscu Bogu, cime mijenja fokus svoje svijesti od iluzije do
> punine stvarnosti, dovodeci sebe tako u vezu s sat-cit-ananda, koji je
> bitna narav bica, jer, buduci da je temeljna stvarnost u svemu
> brahman, predanoscu Bogu bice u vecoj mjeri ostvaruje svoju izvornu
> narav. Predanost Bogu je tako idealna metoda samospoznaje.
> Postavlja se pitanje kako cemo u svijetu, odnosno u svojoj svijesti,
> gdje se nalaze pomijesane razne sile u utjecaji, a prevladavaju
> kvalitete vezanosti i neznanja, prepoznati Boga, kako bismo mu se
> predali? To pitanje je sebi postavio jos i Vyasa, a u svojem je
> razmisljanju dosao do slijedecih svari. Kao prvo, u svijesti svakog
> bica postoji temelj stvarnosti; razlika medju bicima je prvenstveno u
> stupnju njegovog ocitovanja. Zbog te razlike, neka bica mogu izravno
> spoznati Boga bez ikakvog dodatnog napora, drugima je potrebna tehnika
> yoge koja ce im to omoguciti, a odredjeni je broj bica u takvom
> stanju, da nikakva izravnija metoda nije moguca, vec se moraju
> postupno razviti nekakvim konvencionalnim metodama evolucije,
> sadrzanim u zakonima karme i dharme, kako bi uopce dosla do stanja u
> kojem mogu slusati o brahmanu i prepoznati ga u sebi.
> Izuzimajuci prvu i zadnju grupu iz razmatranja, buduci da za njih nije
> ni trebao ni mogao napraviti nista, Vyasa se posvetio pisanju tekstova
> koji ce na takav nacin nadahnuti onu srednju grupu ljudi, da u njima
> na postupan nacin, putem slika, prica, dojmova i tako probudjenih
> stanja, probudi uspavana i prigusena sjecanja na sat-cit-ananda. Cilj
> njegovih tekstova je budjenje odredjenih asocijacija putem slika, s
> tim da je u citav tekst utkana mantricka struktura; same rijeci,
> dakle, finim preljevima znacenja govore uzasno puno, nose u sebi bitnu
> kvalitetu onoga sto se opisuje. To najvise podsjeca na Heinleinovog
> "Stranca" i marsovski jezik, koji nije napravljen za puko opisivanje
> predmeta, nego za izricanje duboke spoznaje temeljne stvarnosti
> necega, koja je toliko duboka, da misljenje o predmetu stvara predmet,
> a promjena u kontekstu misli mijenja fizicku stvarnost. Preporucujem
> citanje te knjige, buduci da ce to omoguciti uvid u stvarnu narav
> koliko sanskrita kao jezika, toliko i Vyasinog nauma utkanog u njegove
> tekstove, gdje sad govorim prvenstveno o Bhagavata-purani. Primjerice,
> Vyasin opis Vaikunthe i Krsninog tijela jedini je meni poznati opis
> unutarnjih stanja Puruse, koji je prezivio put do ljudskog jezika, i
> prema tome predstavlja najvise dostignuce ljudske vrste svih vremena.
> Prabhupadin prijevod je u cijelosti izbrisao mantricku kvalitetu
> izvornog teksta, pa sam morao prevoditi stvari izravno sa sanskrita da
> shvatim o cemu se radi, ali kad sam jednom zbrojio 2 i 2, imao sam
> kljuc razumijevanja citavog teksta. Ipak, zbog uzasne kvalitete
> Prabhupadinog teksta, nisam uopce motiviran iscitavati to, buduci da
> je skok s visine izvornika na Prabhupadin astral tako grub, da mi
> pozli.
> Vyasini tekstovi nisu prica o stvari, nego pointer na samu stvar; ne
> samo to, nego unutar ljudskog uma sam tekst Bhagavata-purane djeluje
> kao tehnika yoge koja na suptilni nacin modificira svijest i "vodi"
> covjeka po vrlo visokim razinama razumijevanja, djelic po djelic, a
> covjek koji to na pravi nacin cita ce se u procesu potpuno procistiti
> i postici ce sposobnost izravnog uvida u Boga, savrsenu predanost
> Bogu, i time potpuno ostvarenje.
> Slicno vazi i u slucaju Caitanye i njegove tehnike mantricke yoge.
> Prema onome sto sam uspio rekonstruirati, Prabhupadi usprkos, radi se
> o slijedecem.
> Caitanya je shvatio da je moguce naci temeljnu "sjemenku", koju je
> potrebno samo vrtjeti po svijesti na pravi nacin, pa da rezultat bude
> postupno profinjenje svijesti i prosvjetljenje. Teoretska podloga je
> slijedeca: ako je netko procitao novi zavjet, ako ga je citao godinama
> i o njemu promisljao, bit ce dovoljna samo rijec "Isus", ili "Krist"
> da u njemu probudi sve velicanstvene slike Isusove slave, iznesene u
> evandjeljima, i ponavljanjem sjemenske (bija) mantre "Isuse Kriste!" u
> sebi ce neprestano osvjestavati Isusovu narav, a osjecajima koji ce se
> pritom buditi jacat ce svoju vezu s Bogom, sto ce, ako se ispravno
> radi, izuzetno brzo dovesti do vizije Boga u izravnom iskustvu; kad
> sam ja osobno napravio nesto slicno po prvi put, od pocetka do vizije
> trebalo mi je nekakvih 30 sekundi, toliko je stvar efikasna.
> Caitanyina tehnika je u osnovi isto to, samo sto umjesto slika iz
> evandjelja poziva Vyasine slike iz Bhagavata-purane, mantrom koja
> invocira slike Krsne i Rame, i ako netko promislja tu mantru, a
> procitao je sanskritski izvornik Bhagavata-purane, i ako na sanskritu
> misli, Vyasinim mislima, o Krsni i Rami, postupno ce povecavati
> rezonantnu povrsinu izmedju svoje svijesti i Purusottame, cemu ce
> rezultat biti izuzetan rast osobne energije, svijesti i slicnog,
> profinjenje fizickog i ostalih tijela i na kraju potpuno
> prosvjetljenje. Dio tog tehnickog sustava su i kompleksne pranayame,
> koje se na kompliciran nacin iznose u upanisadima, dok se u
> Caitanyinoj tehnici pojednostavljuju mantrama i "kljucevima znacenja",
> primjerice soma rasa, rasa amrita, rasa amrita sindhu, rasa amrita
> sindhu krsna, hare krsna, krsna krsna hare hare. Mantra izvorno glasi
> hare rama, hare rama, rama rama hare hare, hare krsna, hare krsna,
> krsna krsna hare hare, buduci da Rama ima manju mantricku snagu od
> Krsna, tako da takvo promisljanje ima uzlaznu kvalitetu. Postoji i
> alternativni oblik, "radhe shyam" koji takodjer ima isti efekt. Sve to
> su esencijalni kljucevi tehnike, bez kojih nije moguce postici
> inicijaciju, a koji su posve nepoznati i Prabhupadi, i svim HK, a bez
> toga, ekstaza se svodi na umisljanje, a predanost na histeriju.
> Ocito, nakon nekog vremena se stvarna Caitanyina tehnika izgubila, a
> ono sto se potom dogodilo analogno je prijelazu iz ranog u kasno
> krscanstvo, kad se sustina religije izgubila, a ostala je tradicija,
> vjerovanje i simbolika kojoj se stvarno, djelatno znacenje izgubilo.
> Tako sada imamo hrpu "Vaisnavskih" sekti koje propovijedaju "predanost
> Krsni", gdje su se u cijelosti izgubili Vyasini i Caitanyini doprinosi
> po pitanju yogijskih tehnika visokog reda, a od ljudi se zahtjeva da
> budu predani Bogu bez da im se nekako pokaze sto je to Bog, cemu je
> posljedica predanost nekakvoj misaonoj konstrukciji, odnosno idolu, a
> rezultat je taj da se covjek totalno upropasti licemjerjem, koje je
> jedina kvaliteta koju takvom "tehnikom" razvija.

newsi 4.5.2002:

> Bog je temeljna stvarnost, u
> kojoj su definirane sve podredjene stvarnosti, ne kao razlicite od
> Nje, nego kao razliciti nacini gledanja na Nju. Citava relativna
> kreacija nema opstojnosti drugacije osim kao nacin na koji je moguce
> gledati na Boga - slicno kao sto je skup softwarea u racunalu samo
> nacin na koji je moguce ocitovati mogucnosti racunala. Dakako da je
> moguce, iz te pozicije, pogotovo ako uzmemo u obzir evoluciju, kojom
> se Bozansko kroz sve slozenija bica ocituje u sve vecoj mjeri, da ce
> se prije ili kasnije desiti situacija da se na nekom mjestu Bozansko
> ocituje u cijelosti, odnosno, da neko bice osvijesti ne samo svoje
> tijelo, energiju, osjecaje, um i slicno, nego i vise aspekte
> Bozanskog, vise razine stvarnosti, o kojima nema smisla previse
> pricati buduci da ih prakticki nitko nema u iskustvu. U svakom slucaju
> to je moguce, a yogom se moze ubrzati proces razvoja energetskih
> tijela sacinjenih od takvih tvari, odnosno suptilnijeg reda velicine,
> cime se u osobi u vecoj mjeri ocituje Bog.
> . . .
> Bog postoji istodobno i kao "neosobni" princip stvarnosti, odnosno kao
> osobnost sama, ono sto osobu cini osobom (a sto se moze nazvati
> neosobnim, ako je kome to volja, ali takav je neosobni Bog osobniji od
> bilo kakve osobe), a tako Ga se opaza u stanju triputibedha, odnosno
> sjedinjenosti promatraca, motrenja i motrenog, odnosno subjekta,
> relacije i objekta. Kad se opazam Ja, koji sam temeljna stvarnost,
> Jedan bez drugoga, tada doista nema niceg drugog. Kad se na Mene gleda
> kao na podijeljenog, tada postoje razliciti stupnjevi ocitovanja Moje
> unutarnje naravi, koji se po suptilnosti krecu u rasponu od najmanjeg
> moguceg do najveceg moguceg ocitovanja. Najmanje moguce ocitovanje bi
> bilo vidljivo na primjeru mrtve tvari, obicnog komada kamena koji osim
> svojstva postojanja ocituje malo sto, sto bismo mogli nazvati
> Bozanskim. S druge strane, imamo Isvaru, Boga kao osobu, koji je u
> stvari ono sto je moguce vidjeti od Apsoluta u relativnom svijetu a da
> se zadrzi koncept odvojenosti, s tim da se u vidjenju Isvare gubi
> triputibedha i osoba koja tako gleda krajnju stvarnost trenutno ulazi
> u stanje Jedinstva i shvaca da sam to Ja, "tat brahmam aham!", "so
> ham". U spoznaji da je Moja narav istinski Bozanska, gubi se
> perspektiva odvojenosti bica i Boga, kojoj je uzrok obmanutost,
> odnosno maya. Dakako, tu govorimo o spoznaji, dok je ocitovanje
> Bozanske naravi teze postici, za to je potreban rad na profinjenju
> organa djelovanja, kako bi djelovanje bilo Bozansko. Covjek koji je
> postigao prosvjetljenje nece djelovati kao natcovjek u smislu da ce
> hodati kroz zidove i letjeti zrakom; on ce i dalje djelovati kao
> covjek, ali covjek cije je djelovanje cisto i Bozansko, koje nije
> uvjetovano niskostima i gresnoscu, jer je njegova gresna narav
> ustupila mjesto Bozanskoj cistoci. Takav covjek ce oplemenjivati
> svijet svojom nazocnoscu - u sve sto on cini utkana je aroma Bozanske
> nazocnosti, bez obzira na to kuha li rucak ili s nekim prica. U
> Njegovom se pogledu uvijek moze osjetiti nesto od Onoga, u sto je
> gledao, sto je istinska narav Njegove duse, i u cemu uvijek boravi, u
> svim svojim djelatnostima. Ovo tijelo kroz koje djelujem postiglo je
> takav stupanj prociscenja.

newsi 17.12.2007:

> Moje mišljenje glasi da je djelomično prosvjetljenje stanje koje treba
> održavati prisutnim u svijesti kako bi se postiglo potpuno prosvjetljenje.
> Jedina vrsta "puta" koja vodi cilju je ona koja je po svojoj definiciji već
> djelomično postignuće cilja. Ako elementi cilja nisu prisutni u procesu,
> nema nikakvog načina da proces za rezultat ima boravak na cilju. Duhovni
> put nije ono što si Felix zamišlja, nešto na temu ceste Zagreb-Split, gdje
> kad krećeš iz Zagreba ne vidiš Split, nego samo vjeruješ putokazima, i sve
> dok si na putu nisi na cilju, nego se samo krećeš u pravom smjeru, i onda
> se samo u jednom trenutku nađeš na cilju. To tako ne funkcionira. Duhovni
> "put" je više nalik na slagalicu načinjenu od dijelova holograma, gdje sa
> slaganjem elemenata slagalice hologram postaje sve potpuniji i jasniji. Tu
> većina "duhovnjaka" griješi; oni smatraju da se duhovnom praksom dolazi do
> duhovnog iskustva, i zbog toga nikada ne postižu ništa. U stvarnosti, prvo
> mora doći inicijacija, duhovni element od kojeg se formira duhovna praksa,
> jer je potrebno djelomično iskustvo kako bi se spoznalo ono čemu treba
> težiti, i ta težnja, stalna i netremična, je duhovna tehnika i proces koji
> vodi potpunoj spoznaji i ostvarenju. Zbog toga vedanta toliko govori o
> prepoznavanju i razumijevanju, jer se pokušava navesti čovjeka da među svim
> stvarima u svom iskustvu prepozna one izbavljujuće i uz njih prione.
> Upanišadi uspoređuju svijet s mlijekom, u kojemu se nalazi raspršeni maslac
> (brahman), kojega treba izdvojiti procesom diskriminacije, a onaj tko
> uspije u tome zove se paramahamsa, majstor diskriminacije. Duhovni put je
> dakle identifikacija onoga što je element cilja procesom diskriminacije, te
> usmjerenje volje i pažnje na taj element sve dok se kroz njega ne postigne
> punina spoznaje i ostvarenje cilja.


--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zli_Zec wrote:
> Taj najeksploatiraniji turinistički i općesektaški pojam
>
> - ŠTO JE TO ?
>
> Što ta fraza zapravo znači ?
>
> IMNSHO, jedno veliko *Ništa* ! :-)

Znam da tebi duhovnost ne znači ništa. Tebi je jedino do kurca u dupe.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zli_Zec wrote:
> "Maleficium" <malevolent.sorcery@mail.invalid> je napisao u poruci interesnoj grupi:hpljte$cg2$1@solani.org...
>> "Zli_Zec" <IzbaviteljMAKNI@hotmail.com> wrote in message
>> news:hplfo5$u34$1@news2.carnet.hr...
>>
>>>>> Džizs, ne mogu vjerovat. Kakva logika? pa jesam napisao da me ne zanima
>>>>> što vidi neki tamo tip u Indiji, nego ti, znači nisam zainteresiran da
>>>>> iz tvojih hintova po ranije stečenim znanjima stvaram logičke zaključke
>>>>> o tome što ti vidiš, već te molim da mi pričaš??? Ako odeš u Ameriku, pa
>>>>> se vratiš, pa te pitam što si vidjela tamo, hoćeš li mi reći da mogu
>>>>> logički zaključiti što si vidjela????? Mislim ono, možeš, ali kvragu i
>>>>> takvo natezanje i maltretiranje... ja sam mislio da se ovdje otvoreno
>>>>> razgovara
>>>> Da li bi pristao opisati vlastita "duhovna iskustva", onako kako bi ista
>>>> zelio cuti od drugih? U situaciji u kojoj je izvjesno da neces dobiti
>>>> odgovor prema parametrima koje trazis, mozda nije lose krenuti od sebe te
>>>> tako postaviti ljestvicu na visinu na kojoj smatras da ona treba stajati.
>>> Da li bi *ITKO* ovdje pristao u prvom redu definirati što to za vas,
>>> parahinduističke sektaše, JEST "duhovno iskustvo" ?
>> Iz napisanog proizlazi da su svi sudionici grupe parahinduisticki sektasi,
>> sto nije tocno. Iako nisam iz branse, znaci ne pripadam onima koji bi
>> pricali o "duhovnosti", mogu probati dati neku laicku definiciju. Duhovno
>> iskustvo bi bilo svjedocanstvo duhovne komponente covjeka o vrsti i
>> intenzitetu percepcije duhovnog podrucja.
>
> Krasno. A što je "duhovno područje" ??
>
>> Banalizirano na fizicke relacije,
>> to bi znacilo da ta duhovna komponenta aktivno boravi
>> na sebi ekvivalentnoj razini te na njoj djeluje.
>
> Nisi odgovorio baš ništa !
>
> Što znači ta riječ "duhovno" za vas ?

Ja sam mislio da pretjerujem.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Maleficium wrote:
> "Zli_Zec" <IzbaviteljMAKNI@hotmail.com> wrote in message
> news:hplfo5$u34$1@news2.carnet.hr...
>
>>>> Džizs, ne mogu vjerovat. Kakva logika? pa jesam napisao da me ne zanima
>>>> što vidi neki tamo tip u Indiji, nego ti, znači nisam zainteresiran da
>>>> iz tvojih hintova po ranije stečenim znanjima stvaram logičke zaključke
>>>> o tome što ti vidiš, već te molim da mi pričaš??? Ako odeš u Ameriku, pa
>>>> se vratiš, pa te pitam što si vidjela tamo, hoćeš li mi reći da mogu
>>>> logički zaključiti što si vidjela????? Mislim ono, možeš, ali kvragu i
>>>> takvo natezanje i maltretiranje... ja sam mislio da se ovdje otvoreno
>>>> razgovara
>>> Da li bi pristao opisati vlastita "duhovna iskustva", onako kako bi ista
>>> zelio cuti od drugih? U situaciji u kojoj je izvjesno da neces dobiti
>>> odgovor prema parametrima koje trazis, mozda nije lose krenuti od sebe te
>>> tako postaviti ljestvicu na visinu na kojoj smatras da ona treba stajati.
>> Da li bi *ITKO* ovdje pristao u prvom redu definirati što to za vas,
>> parahinduističke sektaše, JEST "duhovno iskustvo" ?
>
> Iz napisanog proizlazi da su svi sudionici grupe parahinduisticki sektasi,
> sto nije tocno. Iako nisam iz branse, znaci ne pripadam onima koji bi
> pricali o "duhovnosti", mogu probati dati neku laicku definiciju. Duhovno
> iskustvo bi bilo svjedocanstvo duhovne komponente covjeka o vrsti i
> intenzitetu percepcije duhovnog podrucja. Banalizirano na fizicke relacije,
> to bi znacilo da ta duhovna komponenta aktivno boravi na sebi ekvivalentnoj
> razini te na njoj djeluje.

Je, ali što je dohovnost? Što je duhovno? Što je duhovna komponenta
čovjeka? Što je čovjek? Što je komponenta? Što je svjedočanstvo? Što je
percepcija, a što njen intenzitet? Što je razina?
:)

Kao što rekoh, to me sve jako podsjeća na onu raspravu o IP adresama,
gdje se napravio cijeli thread o tcp/ip protokolu, ISPovima i NATu, a
sve zato da se zamagli očigledna činjenica da je Felix razotkriven kao
patološki lažljivac i sitni lopov.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Romana Turina wrote:
> Den wrote:
>> pa jesam napisao da me ne zanima što
>> vidi neki tamo tip u Indiji, nego ti,
>
> Da ja to tebi probam objasniti na jednostavni nacin.
> Recimo da imas dvije osobe koje imaju istu iskustvenu bazu. Ukoliko
> jedna osoba hoce drugoj osobi reci da je vidjela jabuku na drvetu, cak
> ukoliko govore na razlicitim jezicima razmjerno lako ce se sporazumjeti
> ako usklade rjecnik. Potrebno je samo napraviti mapu ekvivalentnih
> pojmova i komunikacija postaje mogucom.
> Problem je kad dvije osobe imaju razlicitu iskustvenu bazu. Tada mogu
> uskladjivati pojmove koliko hoce, ali nikakva komunikacija nije moguca
> osim kroz analogiju, dakle indirektno. Ukoliko nekome tko nikad nije
> vidio avion hoces objasniti sto je to, morat ces povuci analogiju sa
> stvarima koje su toj drugoj osobi poznate, npr. sa pticom, pa velis da
> je avion nesto kao velika metalna ptica. Ukoliko je ono sto pokusavas
> opisati takvo da nije moguce napraviti ni analogiju, onda imas problem.
> Recimo, ako osobi koja ne zna sto je orgazam pokusas objasniti sto je
> orgazam, moras se pozvati na koncept zadovoljstva i ugode. Problem
> nastaje ako to pokusavas objasniti vanzemaljcu koji ima posve drugacije
> osjete. Eto, taj podulji uvod sluzi tome da ti objasnim zasto mi ne pada
> na pamet pokusavati ti objasniti kako izgleda duhovno iskustvo. To nije
> moguce zbog toga sto se radi o iskustvu koje ogromna vecina ljudi
> ukljucujuci tebe nema u iskustvenoj bazi. Nekome tko ima duhovno
> iskustvo mozes objasniti svoje iskustvo povlaceci paralele s njegovim
> iskustvom, pa se moze govoriti o tome da je neko iskustvo "vise" ili
> "jace", ali ako netko uopce nema takvo iskustvo, ja ga ne mogu opisati
> kroz analogiju s uobicajenim ljudskim iskustvima poput intelektualnog
> razumijevanja, emocije ili fizickog osjeta. Radi se o kvalitativno
> drugacijem iskustvu koje nije priopcivo ni putem analogije, jer se svaki
> opis mora koristiti ili rijecima koje su namijenjene za opisivanje
> emocija i osjeta, dakle neprikladne su, ili se mora koristiti
> specijaliziranim sanskritskim rijecima koje su smisljene iskljucivo za
> opisivanje duhovnih iskustava i stanja, a koje nesto znace samo ljudima
> koji vec imaju duhovno iskustvo pa te rijeci za njega koriste, i nisu
> prevedive na rijeci koje se koriste za opisivanje drugih oblika
> iskustva. Isto kao sto rijec "orgazam" sluzi za opisivanje odredjenog
> iskustva i razumljiva je samo ljudima koji to iskustvo imaju, a ostali
> mogu jedino s manje ili vise uspjeha pokusati stvoriti sliku o tome,
> tako i rijeci darsana ili samadhi imaju znacenje samo ljudima koji imaju
> iskustvo gledanja Boga i prepoznavanja vlastite istinske prirode kao
> Boga. Ostalima to moze zvucati kao pjesnikovanje, emocija ili metafora,
> ali yoginima je to doslovna stvarnost zato sto imaju iskustvo posve
> drugacijeg reda velicine od onog kakvo imaju obicni ljudi. U teoriji, ja
> tebi mogu objasniti da apsorpcija Kundalini u atmanu ima fizicku
> refleksiju u kratkospajanju odredjenih nadija refleksnim kriyama, i da
> apsorpcija atmana u brahmanu ima fizicku refleksiju u zaustavljanju
> disanja koje slijedi neposredno nakon faze "pijenja nektara", ali to
> tebi nece nista znaciti zato sto nisi yogin i nisi poducen u yogijskoj
> tradiciji pa ti nista od takvih stvari nije poznato, dakle ucio si od
> nekakvog Steinera koji o duhovnosti ne zna nista i bavi se tlapnjama,
> umjesto od yogina koji ima stvarno iskustvo i znanje, pa ti stvarne
> stvari zvuce kao apstrakcije i tlapnje dok s druge strane s tlapnjama i
> besmislicama poput krvi koja tjera srce radis kao da su cinjenice. Eto.
> Ne mogu ti nista objasniti zato sto nemas nikakvog predznanja i
> indoktriniran si budalastinama bez ikakve veze sa stvarnoscu. Prije bih
> ti nesto uspjela objasniti da nisi nista citao, nego ovako kad imas punu
> glavu besmislica.

Ne možeš ti njemu ništa objasniti zato što on želi *ne* shvatiti. On
hoće nasjeckati veliku istinu na puno malih komada dok svaki komad
velike istine ne podsjeća na neku malu laž koju je negdje čuo, i tako
veliku istinu reducirati na hrpu malih laži. Osim toga pretpostavka o
potrebi za objašnjavanjem podrazumijeva da netko nije shvatio, a ovaj je
tu popizdio upravo zato što je jako dobro shvatio sve što može shvatiti.
Shvatio je da se tu radi o autentičnom iskustvu velikog reda veličine i
to mu jako smeta, pa sad to pokušava nekako nasjeckati i
izracionalizirati. To su sve skupa laži od one vrste kao kad se Felix
praktički upišao od straha kad je vidio Božu uživo, a na newsima gdje
više nema svjedoka njegovoj sramoti priča bajke o smotanom Boži. To sve
služi tome da bi se bića koja žive u laži hrabrila. Ne treba ljudima
objašnjavanje, duhovno iskustvo i poduka. To sam probao i vidiš na što
je izašlo. Njima treba krvnik s velikim mačem, da im zauvijek začepi
lažljiva usta.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Suzana Tepsic wrote:
> On Thu, 8 Apr 2010 19:20:52 +0200, "Den" <address@is.invalid> wrote:
>
>> Suzana Tepsic wrote:
>> "Den" <address@is.invalid> wrote:
>> Ne varaš se. No on i ti i Suzana niste skužili o čemu vas ja uopće
>> pitam. Ona bi htjela da joj opišem kako doživljavam orgazam a ne bi
>> htjela uzeti u obzir ostatak poruke u kojoj joj objašnjavam da
>> orgazam nije problem, nego objektivna okolina onoga tko ga
>> doživljava,
>>> Dobro koji je tebi klinac.
>>> Šta je tebi bitnije gdje se sexaš nego s kim se sexaš?
>>> Jebeš okolinu, sa pravim partnerom orgazam je isti bez obzira da li se
>>> sexaš u krevetu, autu ili na lusteru.
>>> Ja te pitam da opišeš orgazam, a ne kakvu boju zidova imaš u sobi, a
>>> ti meni uporno pokušavaš objasniti da je boja zidova itekako bitna.
>>> Malo sutra je bitna, boja na zidu će biti ista prije i poslije
>>> orgazma.
>> Pa dobro jesi ti i partner ili je on ipak dio tvoje okoline, za razliku od
>> tebe?
>
> Ok, nema partnera uopće. Ajde sad.

Zašto li me ovo tako podsjeća na velebitske ljiljane i IP adrese...

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Romana Turina wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Romana Turina wrote:
>>> stvarno i ozbiljno rade. Recimo, Yoganandina skola ne bi imala nikakvih
>>> problema s razumijevanjem onoga sto sam napisala, buduci da su unutar
>>> njihove tradicije takve stvari poznate, kao i svima koji su u duhovnosti
>>> nesto postigli
>> Definitivno bi prepoznali:
>> http://crystalclarity.com/yogananda/chap14.html
>
> Da je taj Yogananda citao Steinera ne bi imao takvih iskustava, mozda bi
> se vise bavio vrtnim patuljcima.

:)))

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Romana Turina wrote:
> stvarno i ozbiljno rade. Recimo, Yoganandina skola ne bi imala nikakvih
> problema s razumijevanjem onoga sto sam napisala, buduci da su unutar
> njihove tradicije takve stvari poznate, kao i svima koji su u duhovnosti
> nesto postigli

Definitivno bi prepoznali:
http://crystalclarity.com/yogananda/chap14.html

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Ermin Hasicevic wrote:
>>> Den wrote:
>>>> Ja pitam Romanu o iskustvu, a ona mi
>>>> odgovara do ivljajem,
>>> Tebi je mozak ono sto je ostalima slijepo crijevo.
>> Ono to sam ja uspio deducirati na temelju njihovih reakcija je da oni
>> ne samo da nisu nikad imali nikakvo duhovno iskustvo, nego uop e ne
>> znaju u kojem smjeru bi to i lo, pa se mogu eventualno sjetiti emocija,
>> i to je sve. Toliko o koristima od Steinera.
>>
>
> Meni se to čini kao cirkularni problem. Nemaju percepciju duhovnog
> iskustva
> (bilo svojeg, bilo tuđeg), zato što ga nikad prije nisu imali i tako
> beskonačno
> u rekurziju. Otkud čovjeku početni kredit? Neko više biće, anđeo ili
> netko bolji,
> se pomoli da se čovjeku prosvijetli pamet pa možda upali?!

Rekao bih da to nije toliko stvar sposobnosti koliko volje da se
prepozna i obrati pažnja na stvari koje većini ljudi tu i tamo ulete u
percepciju. Vidiš "nešto", ali onda moraš odabrati kako ćeš to "nešto"
protumačiti, hoćeš li ga izracionalizirati u poznate okvire ili ćeš
prilagoditi svoj model svijeta toj novoj, drugačijoj stvari. Dakle pas
koji prvi puta vidi auto može odabrati hoće li auto interpretirati kao
pokretnu kuću, samo malo manju i bez vrta, ili će prihvatiti da to nije
kuća, nego neka nova, do tada neviđena kategorija: auto.

U slučaju ove dvojice, ja zapravo ne vjerujem da je istina ono što oni
pišu, nego imam drugačije tumačenje njihovog ponašanja. Naime, ja mislim
da su oni tu popizdili upravo zato što su jako dobro shvatili, barem na
podsvijesnoj razini, da se tu radi o i te kako stvarnim duhovnim
iskustvima i to takvog reda veličine da njihov Steiner i sve s njim
povezano izgleda kao cirkus. U toj točki su oni imali dvije opcije:
priznati to i suočiti se s činjenicom da u tom kontekstu više ne mogu
sebe doživljavati kao nekakve duhovne tragaoce ili filozofe nego
naprosto kao ljude koji su jako puno vremena izgubili na nešto što je u
osnovi besmislica, i da trebaju početi od nule sa sasvim drugačijim
premisama, ili odglumiti da to njima nema smisla i da je Steiner zapravo
super. Odabrali su ovo drugo, i po načinu reakcije me jako podsjećaju na
Felixa - on kad vidi nešto impresivno, ide u inverziju i veli da je to
najveća pizdarija koju je ikad vidio. Kamo je njega ta vrsta izbora
odvela, to je poznato.

Dakle stvar je u tome da svi imaju izbor - blue pill and red pill.

--
http://www.danijel.org/