Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/02/2011 06:52 PM, Zli_Zec wrote:
> Izvrsna analiza, druže ateisto ! Da, tako je, PRAVI Bog JE pravi Apsolut.

Obojica ste glupi i umišljeni debili.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/02/2011 05:21 PM, Ratko Jakopec wrote:
>
> Pocetni odnosi ostaju isti, samo je naglaseno da izmedju Apsoluta i
> ljudi postoje druga mocna stvorenja.

Da se umjesto hrvatskog nepreciznog termina Bog koriste sanskritski
Išvara i brahman, ništa od toga ne bi bio problem. Žali Bože trošiti
vrijeme na stvari koje su problemi samo u jeziku koji uopće nije
dizajniran za precizne teološke rasprave.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/02/2011 03:57 PM, Zeljana Prodan wrote:
> On 2.2.2011 15:37, Danijel Turina wrote:
>
>> Najpreciznije bi bilo da veliš da nije osoba nego osobnost, princip
>> osobnosti iz kojeg emaniraju osobe, i taj princip u kontaktu s
>> relativnim svijetom kreira određene manifestacije, recimo kad se Bog
>> pojavi na materijalnom planu onda to više nije Bog nego Danijel.
>>
>>
> Je Bog, ali nije Apsolut :)

To reci Ratku i ostalima koji silom insistiraju na tome da se ništa osim
Apsoluta ne može zvati Bog, iako to postavlja ozbiljne probleme gledano
kroz Relativno.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/02/2011 02:32 PM, Zeljana Prodan wrote:
>>
>> Ako kralj nije osoba onako kako si mi zamišljamo osobu, ako je bliži
>> onomu
>> što mi nazivamo zakon, princip,
>
> Koliko ja kužim Apsolut posjeduje svojstva osobe i to potencirana do
> maksimuma, ali ne posjeduje ograničenja osobe. Tako da mi najispravnije
> izgleda reć da i je i nije osoba, ali će tada logičari vrisnut :)

Najpreciznije bi bilo da veliš da nije osoba nego osobnost, princip
osobnosti iz kojeg emaniraju osobe, i taj princip u kontaktu s
relativnim svijetom kreira određene manifestacije, recimo kad se Bog
pojavi na materijalnom planu onda to više nije Bog nego Danijel.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/02/2011 01:52 PM, Bunic Stjepan wrote:
> Ako su moćna stvorenja koja su proizašla iz prvog počela, što god to sad
> bilo Bogovi, što je onda to prvo počelo?

Okani se Aristotela, on nikome nije donio nikakvo dobro.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/02/2011 02:24 AM, Ged wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> On 01/31/2011 03:01 AM, Ged wrote:
>
>>> Koren ovog drugog
>>> je da li Aristotelove zakone misljenja moramo smatrati univerzalnim.
>>
>> Tu leži problem. Naime, sve što je Aristotel pisao kroz povijest se
>> činilo logičnim, razumnim, pa čak i jedinim mogućim, a malo po malo se
>> za svaku takvu stvar pokazalo da je tek nekakva aproksimacija ili
>> naprosto privid. Pogotovo je tome slučaj u kozmologiji, a budući da
>> Aristotelova kozmologija i teologija počivaju na istim temeljnim
>> konceptima i umovanjima (krug i sfera su savršeni lik i tijelo pa su
>> kretanja planeta i zvijezda sigurno kružna, jer kakva bi bila, ne valjda
>> nesavršena), rekao bih da i njegove "logične" koncepte o Bogu treba
>> naprosto otpisati.
>
> Da, tu se nalazi kljuc, ali je velicina tog problema tolika da trenutno
> nemam cak ni nagovestaj u kom bi se pravcu mogao traziti izlaz. Mi
> mozemo lako videti gde je sve Aristotel pogresio, u mnogim oblastima.
> Njegove ideje o Bogu su skoro sigurno jednako problematicne. Ali zakoni
> misljenja, logika i razum koji se oslanjaju na njegove zakone misljenja
> su skoro neresiv problem. Meni je lako zamisliti da je i to samo
> specijalni slucaj nekih mnogo opstijih pravila razmisljanja. Ali oni
> jesu osnova naseg razmisljanja, i ako ih prosto otpisemo, nemamo nacina
> da procenjujemo vrednosti sopstvenih zakljucaka. Gube se kriterijumi,
> metodologija spoznaje cija je pouzdanost poznata, sve postaje moguce, i
> sve jednako verovatno. Ovo je u stvari tacka razilazenja raznih pogleda
> na svet. Nisam uopste ubedjen u vrednosti licnog iskustva ako ono nije
> praceno kritickim misljenjem. A gubitkom pouzdanosti pravila misljenja,
> kroz prozor ode i kriticko misljenje. Na njegovo mesto se implicitno
> stavlja neko amorfno ubedjenje da mi jednostavno znamo sta je u nasim
> licnim iskustvima istina, a sta zabluda. Ljudi jednostavno "veruju sebi"
> ... ali na osnovu cega? Kom to delu sebe veruju? I kako se to zna da je
> bas taj deo pouzdan, kad znamo koliko su nepouzdani svi ostali delovi?
> Pri cemu smo upravo otpisali zakone misljnja koji su jedini do sada
> izdrzali probu vremena. Kako sada stvari stoje, ili nemamo razloga da ih
> odbacujemo, jer jesu univerzalni, ili je to nekorisno, jer ih nemamo
> cime zameniti (sto bi bilo bolje od njih). Kada bi razne duhovne prakse
> davale jasnije i pouzdanije rezultate na jednom vrlo bazicnom fizickom
> planu, dakle nesto sto zbog neposrednosti tih rezultata ne zahteva
> obimna tumacenja koja zavise od gomile neproverljivih teoloskih
> pretpostavki ili niz problematicnih, ne-aristotelovskih metoda
> misljanja, bilo bi lakse napraviti tako ogromne konceptualne skokove u
> pogledu na svet.

Moj pokušaji rješavanja tog problema se sastoje u istovremenom
uvažavanju temeljnih principa na kojima je Aristotel bazirao svoju
logiku, ali kroz primjenu tih principa na različiti način. Ono što ja
radim pokušavajući napasti kompleksni problem je najbliže opisivo kroz
analogiju s "many worlds" interpretacijom kvantne teorije, dakle
istovremeno radim s više mogućih rješenja nekog problema i sve ih
tretiram kao istinite na svoj način sve dok prateći liniju razmišljanja
koja slijedi iz jednog paralelnog rješenja ne dođem do kraja, odnosno
dok se linija ne pokaže kao netočna. Na takav način postupno "kolabiram"
moguća rješenja dok u idealnom slučaju ne ostanem s jednim. Zbog
složenosti tog procesa ljudi skloni pretjeranoj linearizaciji i
redukcionizmu nisu u stanju shvatiti moje razmišljanje dok ono ne
poprimi manje-više finalnu formu, dakle dok ne dođem do rješenja. Onda
im rješenje izgleda logično i racionalno, ali proces bi im izgledao kao
totalni kaos pun paralelno funkcionirajućih kontradiktornih
interpretacija. Ja ne bježim od kontradikcija sve dok se ne pokaže
konačna istina. Kontradikcija i paradoks su očekivani u procesu
spoznavanja, i potreba za čistim situacijama prije nego dozrije stvarno
rješenje zapravo proizvodi panični bijeg u mentalnu sigurnost, a ne
pravo rješenje. Isto tako, parsimonija me uopće ne obavezuje, tako da u
procesu modeliranja mogućih rješenja uopće nisam opterećen Occamovom
oštricom; bitno mi je da pronađem rješenje koje za početak uopće ima
smisla, odnosno više takvih, a onda testiranjem hipoteza u praksi
eliminiram opcije koje imaju manje smisla, i "potkresujem" suvišnosti i
manje elegantne aspekte neke teorije, čime se ona približava
matematičkoj jednostavnosti. Dakle za početak nemam ništa protiv toga da
teorija izgleda kao božićno drvce, sve dok na njemu lampice svijetle.
Ako mi za funkcionalnu teoriju treba leteći svizac koji zamata Milku, ja
ću ga bez problema koristiti u razmišljanju, ali ako ga u nekoj točki
mogu zamijeniti nečim elegantnijim, to ću napravit.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/02/2011 08:59 AM, Drazen Simunic wrote:
> "Danijel Turina" <NAME@danijel.org> wrote in message
> news:ii93d9$36k$1@four.albasani.net...
>
>>> >> Da li je moguce da postoji jos koja opcija osim obmane od strane Vraga?
>>> >> Prisila ili recimo obveza inkarniranja duse?
>> >
>> > Tek nakon što popušiš.
> Ok, kuzim.
> Nije mi samo jasno kako sam popusio? Ocito da se onda radi o samoobmani
> jer mogucnost obmane od drugoga mi ne izgleda moguca.

:)
Ma gdje bi.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/01/2011 11:58 PM, Zeljana Prodan wrote:
>
> Ja tu ne vidim neku kontradikciju (između onog gore i ovog ispod), ako
> pokušamo shvatit bit (a ne držimo se ko pijan plota rijči)...

Naravno, potpuno je istoznačno.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/01/2011 11:50 PM, Tomislav Portada wrote:
> "Danijel Turina" <NAME@danijel.org> wrote:
>
>>>>> Može se definirat kao vrhovno biće za neku domenu...
>>> Ja bih rekao da to onda više nije Bog, nego Božji ministar za dotičnu
>>> domenu :-)
>>
>> A što ako kao bića postoje samo "ministri", a nema "kralja"? Ako su
>> "ministri" napravljeni od "tvari kralja", ali kralj nije osoba?
>
> A čuj, ne znam. Svojedobno si pisao:

Jesam, i što to vrijedi kad kurca nisi razumio ni onda ni sada, budući
da tu piše ista stvar koju sam sad napisao samo drugim riječima.

> "Zapravo, tvrdnja o tome da Bog nije osoba u stvari reducira Boga na neku
> proširenu verziju prirodnog zakona. Takvo viđenje je pogrešno. Boga je
> moguće gledati kao princip, a ne kao osobu. Moguće je reći da Bog
> predstavlja princip osobnosti, svijesti, radosti, vrline, dobrote i općenito
> svega pozitivnog, čemu smo se u stanju domisliti, ali takav princip je u
> svojoj neosobnosti daleko osobniji od nas, budući da je sve što držimo
> vlastitom osobnošću i sviješću tek daleki odraz nižih energija koje svoj
> sjaj primaju od Boga." Nauk yoge 9.2.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 02/01/2011 11:20 PM, Tomislav Portada wrote:
>> > Može se definirat kao vrhovno biće za neku domenu...
> Ja bih rekao da to onda više nije Bog, nego Božji ministar za dotičnu domenu
> :-)

A što ako kao bića postoje samo "ministri", a nema "kralja"? Ako su
"ministri" napravljeni od "tvari kralja", ali kralj nije osoba?

--
http://www.danijel.org/