Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/09/2011 02:42 AM, Den wrote:
> No to znači i da još imaš prostora
> za mogućnost da je to što nazivaš 'naivnim konceptom' bankarskih muljaža
> ipak koncept koji se odnosi na neku realnost, pošto taj ostatak nisi
> obradio. Npr. danas se ne poštuje pravilo da novac može biti štošta, ali ne
> smije biti jedno: roba, jer je njegova osnovna svrha postojanja da bude
> zamjena za robu. Unatoč tome novac se zakonski tretira kao roba u nekim
> segmentima (dakle političkom odlukom), čime se podupire razne malverzacije.

To se samo tako čini. Kad se čini da je novac roba, kojom se trguje, u
stvari roba nije novac, nego vrijeme, raspoloživost i slične stvari.
Dakle kad kupuješ stambeni kredit sa 6% kamata, ti nisi kupio novac kao
robu, ti si kupio raspoloživost novca za kupovanje stana 20 godina prije
vremena, a po cijenu toga da ćeš ga zarađivati 30 godina a ne 20. Onda
si pogledaš koliko bi plaćao da si podstanar, gledaš što ti se isplati i
tako opravdaš kredit.

Na sličan način se špekuliralo s naftom; nije se kupovala nafta nego
garancije isporuke za 6 mjeseci, dakle kupovao si sigurnost da ćeš za 6
mjeseci moći dobiti naftu po toj cijeni, i tu se napravila svojevrsna
histerija na tržištu jer su se tu ljudi zapravo kladili na buduću cijenu
nafte, i zapravo su svi izgubili budući da je u to vrijeme kolabirala
privreda, što je jako smanjilo potražnju za naftom (recimo, jako je pala
kineska potražnja za dizelom, što je jedna od glavnih svjetskih stavki),
pa je cijena nafte dramatično pala, i oni koji su se kockali na visoku
buduću cijenu i nisku raspoloživost, platili su višestruko više nego su
trebali. Tu je recimo INA popušila par milijardi, i to sad plaćamo kroz
visoke cijene nafte na domaćem tržištu.

> da pokušam malo izbistriti 'veliku sliku' (a s njom i tu džunglu koju si mi
> objasnio) na praktičnom primjeru Rohatinskog, bez obzira je li lik žmukler
> ili dobronamjerni genijalac koji brine za opće dobro.

Rohatinski je naprosto lik koji je dobro radio svoj posao, s tim da
treba znati koji je njegov posao. Njegov posao je odolijeti pritiscima
političara s jedne strane i bankara s druge strane, i odrediti ispravnu
razinu garancija za emisiju valute, odrediti ispravnu količinu
jamstvenih depozita za kreditne emisije, i propisati maksimalnu
dopuštenu razinu rizičnosti vrijednosnih papira u koje smiju ulagati
banke. Rohatinski je parametre postavio konzervativno, zapravo
najkonzervativnije na svijetu, zbog čega su prije krize bankari jako
pizdili na njega i htjeli ga smijeniti, zato što im nije dao ulagati u
rizične papire s kojima su se njihovi kolege vani naizgled bogatili, a
kad je taj balon pukao proglasili su ga za najboljeg šefa narodne banke
na svijetu, i jedino kod nas nije bilo kolapsa bankovnog sektora, unatoč
krizi. Da je bankovni sektor kolabirao, situacija bi bila bitno gora.
Ovako, komunisti pizde da se banke bogate kamatama, a ja velim da je to
doduše bezobzirno od strane banaka, ali s druge strane ovdje nije bilo
situacije kao u Americi da pola stanovništva ostane bez kuće i završi na
ulici. Socijalni kolaps koji bi slijedio iz kolapsa banaka bio bi grozan.

Rohatinski je dakle tvrdoglav, konzervativan bankar koji nije podložan
trendovima i balonima, što ga čini idealnim šefom centralne banke, ali
pitanje je kako bi se nosio s poslom koji zahtijeva drugačiji skup
kvaliteta. Recimo u biznisu ne bi mogao funkcionirati s takvim osobinama
osim ako si šef IBMa, dakle ogromne firme kojoj su bitni kontinuitet i
tradicija. Šef male firme mora biti potpuno drugačiji - fleksibilan,
sklon rizicima, mora pratiti trendove i brzo mijenjati stvari, itd.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/09/2011 10:33 AM, Ratko Jakopec wrote:
>
> Koji lik? Problem nisu bili krediti za ljetovanje koje su uzimali oni
> koji su imali kuce nego krediti za kuce onima koji objektivno nisu imali
> uvjete za te kredite, po logici, ako vrate, dobro, ako ne vrate, prodat
> cemo kuce, ali se jednog dana na trzistu naslo previse takvih kuca i
> sustav se srusio.

Da. U osnovi se radilo o tome da su hipotekarne kuće izmislile trik
pomoću kojeg mogu prodati loše hipoteke - pomiješaju određeni postotak
loših s dobrima, po sistemu, ako se defaultaju tri hipoteke na sto,
rizičnost cijele grupe ne raste bitno, zato što kad prodaš tri kuće na
tržištu, to nije nikakav problem, nemaš veće gubitke. Pa su se igrali sa
sve većim postocima loših hipoteka, i kad se taj veliki broj hipoteka
istovremeno defaultao, tržište je preplavljeno takvim nekretninama i
cijene su pale na nulu, pogotovo zato što su već prodali više kuća nego
je bio kapacitet tržišta, a onda su prvo propale hipotekarne kuće, pa
osiguravajuće kuće koje su takve investicije pratile, pa investicijski
fondovi, pa se onda otkrilo i da su neki investicijski fondovi bili
Ponzijeve sheme, pa je onda propalo i dosta banaka, pogotovo onih koje
su investirale u vrijednosne papire srednjeg i visokog rizika zbog slabe
regulacije, a i dosta stvari niskog rizika se pokazalo kao loše.

Dakle što je problem, problem je u tome što je bankarima interes što
više zaraditi, a ako je regulacija od strane države i centralne banke
slaba, banke će se u potrazi za zaradom upuštati u sve rizičnije
pothvate, dakle budući da zarađuju plasmanom kredita, davat će kredite
sve lošijim potrošačima uz sve lošije garancije, što se onda propagira
kroz sustav budući da se moderni valutni sustavi baziraju prije svega na
hipotekarnim garancijama, dakle uvijek moraš imati neku stvarnu
vrijednost koja ti jamči za tiskani novac jer inače imaš inflaciju. Kad
ti se puno takvih garancija pokaže kao bezvrijedno, kao u slučaju
Amerike, desi se da naglo par trilijuna dolara ostane bez pokrića, pa
onda moraš izvoditi financijske bijesne gliste poput investiranja
trilijuna dolara nazad u bankovni sustav kako bi se zatvorila ta prazna
petlja.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/09/2011 07:24 AM, Ged wrote:
>
> Na osnovu tvog odgovora i duzeg pracenja onoga sto pises, zakljucio sam da
> imam dovoljno informacija da otprilike pretpostavim koji vrstu organizacije
> drzave imas na umu. Dosledno si se drzao toga da je jedini kriterijum
> ocenjivanja coveka njegov kvalitet, i u tome si bio prilicno radikalan.
> Dodatni faktor su tvoje tvrdnje da je slozenost problema kojima su ljudi
> suoceni tako velika, da neka prosecna vecina tu jednostavno nema sta
> traziti.

To je točno. Recimo makroekonomija je toliko komplicirano područje da tu
nema mjesta za nestručnjake, a paradoks je da se upravo pitanja iz tog
područja potežu na izborima i sad bi nekakva rulja trebala tu nešto
odlučivati.

> Iz ovoga logicno proizilazi neka varjanta elitistickog sistema.

Točno.

> Elitizam razumem kao sistem u kome postoje dve ostro razdvojene grupe, u
> kome jedna od njih nema nikakva prava da ucestvuje u upravljanju. Jedina
> mogucnost coveka da se to pravo dobije jeste da, na neki nacin, postane
> clan elitne grupe.

Točno, osim onog dijela s "oštrim razdvajanjem", i tvoje pretpostavke o
centralizaciji, koja je neosnovana. Naime, meritokracija nije ni
jednostavan ni blesav princip. Meritokracija znači da je seljak koji
cijeli život kopa njivu ima određenu razinu stručnosti i praktičnog
znanja iz područja zemljoradnje, i mora ga se konzultirati oko tih
pitanja kad se gleda, recimo, koje kulture je moguće uzgajati na nekom
području. Također, automehaničar koji popravlja ovjes na autima dvadeset
godina ima visoki stupanj stručnosti i praktičnog znanja o stvarima koje
otkazuju na određenim konfiguracijama ovjesa i može biti angažiran kao
konzultant pri dizajnu i konstrukciji novog tipa ovjesa. Meritokracija
je dakle nužno decentraliziran, fragmentaran sustav upravljanja, gdje
imaš hrpu specijalista za različita područja, i kad hoćeš ustanoviti što
je dobro u nekom području, to trebaju odlučivati specijalisti, a ne hrpa
političara koji se u pravilu ni u što ne razumiju. Meritokracija je
dakle suprotna birokraciji, koja se svodi na to da o nečemu odlučuju oni
koji o tome imaju najmanje pojma i nisu im poznate realnosti na terenu.
Stvar je u tome da meritokracija ne funkcionira onako kako si ti to
postavio, dakle da imaš dvije oštro podijeljene grupe, od kojih je jedna
birokracija a druga plebs. Meritokracija funkcionira tako da
najsposobniji radnik u tvornici bude promaknut u predradnika i nudi mu
se dodatno obrazovanje i mogućnost da postane šef pogona. Meritokracija
funkcionira tako da seljaka koji je imao najveće prinose promaknu na
poziciju šefa lokalne poljoprivredne zadruge. Dakle to je sustav koji
prepoznaje sposobnost i migrira sposobne prema gore, i takva migracija
mora prožimati cijeli sustav, dakle nema tvrde linije separacije na
dvije diskretne grupe.

Također, to je sustav koji će poticaje davati onima koji su pokazali
rezultate, a ne onima koji najviše cendraju da su u kurcu i da su
gladni. Dakle meritokracija je inherentno antikršćanski sustav. Kršćani
bi pomagali najgorima a najbolje bi omalovažavali i za njih smišljali
pogrdna imena. Meritokracija, kako je ja zamišljam, predstavlja
socijalnu ekstenziju evolucijskih principa koji afirmiraju sposobnost i
uspješnost a demotiviraju suprotna svojstva.

Meritokracija upravlja državom kao složenim znanstveno-tehnološkim
sustavom, a ne kao političkim entitetom. Dakle meritokracija traži
optimalne načine da se poboljša kvaliteta života stanovništva, da se
poveća broj bogatih i smanji broj siromašnih, da se poveća razina
obrazovanja i tehnološke sposobnosti, te da se poboljša relativna
pozicija države u odnosu na ostale države, a ni za što od toga nisu
korisni nikakvi izbori. Naime ako je neka uprava nesposobna, odnosno ako
postiže loše rezultate, mora postojati mehanizam unutar struke koji će
tu upravu smijeniti i umjesto nje dovesti nove ljude. Ali ono što danas
imaš je da stranka na vlasti postavi svoje "političke komesare" po
državnim firmama kao generalne direktore, i tako dovodi firme "na
partijsku liniju", što je nevjerojatan izvor korupcije i nesposobnosti.

Da se razumijemo, većina funkcionalnih demokratskih država zapravo
pokušava raditi točno tako, a ulogu svjetine reducirati na izbor između
dvije tehnokratske grupe, ali imam dojam da je zbog participacije
svjetine cijela stvar počela uključivati jako veliki broj elemenata
čistog cirkusa, u kojem je bitnije s kojim bi predsjedničkim kandidatom
pekao svinju na roštilju nego koji ima bolje shvaćanje vanjske politike
i makroekonomije. Mislim, što ti uopće možeš svjetini objasniti o svojem
znanju makroekonomije? Dakle svjetina bira na temelju emocija i dojmova,
a tu onda imaš stručnjake za reklamu i manipulaciju koji se bave
demagogijom, iluzijama i lažima kako bi na temelju toga svjetina stekla
dojam kakav njima paše.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/08/2011 11:04 PM, Den wrote:
> To je OK, slažem se, ali od prije nekog vremena postao sam krajnje podozriv
> prema bankarima, a pošto se ne razumijem dobro u današnje bankarsko
> poslovanje i bankarski upliv na sveukupni sistem, volio bih čuti ima li Vib
> možda neko malo stručnije objašnjenje za svoje tvrdnje. Možda nešto korisno
> naučim.

Bankari (retail banking) su potpuno predvidljivi. Njima je u interesu
plasirati što više kredita sa što većim kamatama. Iz te pozicije, njima
je u interesu da svi u državi napreduju, dakle da industrija napreduje
jer onda uzima i otplaćuje kredite, da građanstvo napreduje jer onda
uzima i otplaćuje kredite, ukratko, retail bankari su najveći prijatelj
svima. Koncept po kojem bankari sve eksploatiraju i bogate se je naivan.
Naime nitko te ne prisiljava da uzmeš kredit. Uzimaš ga zato što je to
obično jedini način da stan imaš sada a ne za dvadeset godina kad
uštediš lovu na baušteli. Uzimaš auto na kredit ili leasing zato što je
to način da voziš bolji auto nego si možeš priuštiti. Kad ljudi budu
prezaduženi i nađu se u govnima, onda su im krive banke, zato što banka
od njih traži novce nazad, ali činjenica je da je bankarski kredit
naprosto proizvod koji možeš a ne moraš kupiti. Kupiš ga kamatama, i
kupiš ga ako smatraš da ti je to korisno.

Centralna banka je nešto drugačija. Ona se bavi tiskanjem novaca po
zahtjevu komercijalnih banaka za kreditnom emisijom, bavi se
propisivanjem potrebnih osiguranja za kredite, bavi se konvertibilnošću
valute, te stabilnošću iste putem raznih pokrića, od zlatnih poluga
preko deviznih rezervi do državnih obveznica drugih država. Centralna
banka se zapravo bavi time da sustav ostane na nuli, u stanju totalnog
ekvilibrija, koji je iz njene pozicije savršeni ideal. Pokriće mora biti
savršeno uravnoteženo s emisijom. Inflacija i deflacija moraju težiti
nuli. Za tiskanje novca mora postojati pokriće u vrijednosnicama neke
vrste, od hipotekarnih garancija na dalje. Iz pozicije ekonomskog rasta,
poželjna je lagana inflacija, od par posto godišnje, ali nikako više od
toga.

Investicijske banke (investment banking) su ono što je problem. To su
komercijalne banke koje se bave različitim fondovima - novčanim,
obvezničkim, dioničkim, te raznim kombinacijama svega i svačega. One
građanstvu prodaju moguću dobit uz neki stupanj rizika. Dakle njima daš
novce na godinu dana i očekuješ neki povrat, koji je tim veći čim je
veći rizik. Dionički fondovi ti mogu dati do 25%, ali isto tako možeš
vrlo lako ostati bez ičega ako dođe do kolapsa burze kao nekad.
Obveznički i novčani fondovi su daleko stabilniji, ali imaju manje
prinose; na takav način u osnovi funkcioniraju mirovinski fondovi, koji
po definiciji moraju biti najsigurniji mogući, ali i tu se dešava da se
netko zaigra pa kupi rizične obveznice pa ljudi izgube sve novce, kako
se to sad desilo u par fondova po Americi, pa su svi popizdili.

Tu pak dolazimo do kuća koje se bave procjenom rizika, a čije usluge
koriste investicijski bankari koji upravljaju fondovima. U idealnom
slučaju, takvi bi dali nekakvu pametnu procjenu rizičnosti ulaganja u
neke vrijednosnice, i ukoliko je rizik u rasponu propisanom u ugovornim
parametrima investicijskog fonda, fond bi smio ulagati u te
vrijednosnice. Problem je kad se netko polakomi za novcima pa počnu vrlo
čudne fore na temu "koliko loših hipoteka je prihvatljivo na 1000", pa
se onda netko zaigra s procjenom rizika takvog kockanja, svi počnu
ulagati u takve vrijednosnice zato što su jako isplative, i onda
kolabiraju prvo hipotekarne kuće, pa investicijski fondovi, a onda sve
dalje po hranidbenom lancu.

To ti je jako kratak i štur opis toga. Uglavnom, odnos investicijskog
kapitala, industrije, država i građanstva je kompliciran za popizdit, i
fore na temu "banke pljačkaju narod" smišljaju ljudi koji totalno nemaju
pojma o svemu tome i teže jednostavnim odgovorima kako bi imali dojam
kontrole i razumijevanja svijeta. U stvarnosti, privrednici znaju imati
dionice banaka, banke pak daju kredite privrednicima, države se
oslanjaju na komercijalne banke, a investicijski bankari drže mirovinske
fondove, zdravstveno osiguranje, i daju wrapper kojeg koriste ljudi koji
žele zaštititi ili oploditi kapital.

Recimo, ako imaš milijun dolara koje hoćeš sačuvati za penziju, to je
popriličan problem i ako ne znaš što radiš, lako je popušiti tu lovu
samo tako. Nije ju pametno držati u banci jer je inflacija obično veća
od kamata; nije ju pametno držati u dionicama jer su rizične, obveznice
dugoročno ne stoje ništa bolje, i na kraju ljudi pribjegavaju vrlo
kompliciranim rješenjima tipa stavi trećinu u dionice i s tim pokušavaj
nešto zaraditi, drugu trećinu stavi u obveznice a treću hedgiraj u
minerale, npr. zlato, srebro, bakar, platinu i sl. Tu dolazimo do toga
da nešto što izgleda jednostavno, dakle stavi lovu u čarapu i sjedi na
njoj do penzije, zapravo postaje vrlo komplicirano i rađa potrebu za
svim tim financijskim kemijanjima.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/08/2011 09:41 PM, Den wrote:
> vib wrote:
> > No još je zanimljivije promatrati kako to
> + funkcionira na primjeru Rohatinskog, u
> + čovjeku koji je vjerojatno učinio najviše
> + na uništavanju ostataka ekonomije
> + prepoznaje se spasitelj. Krajnja ironija za
> + jedan neuki i izmanipulirani narod. No, ne
> + padaju na takve naočite i 'samozatajne'
> + spasitelje samo kumice s placa, nego i
> + rasprostranjeni sloj svojevrsnih
> + intelektualnih snobova i hohštaplera.
> > Ovim potonjim furka na Rohatinskog dođe kao nekakv statusni simbol.
>
> Možeš li objasniti kako je to Rohatinski učinio?

To su sve bulažnjenja na temu da je jaka kuna kriva za sva zla u
ekonomiji. Nije, što se vidjelo kad je kuna malo oslabila u odnosu na
euro i švicarski franak pa su se svi građani s kreditima s deviznom
klauzulom našli pred bankrotom. Jaka kuna štiti obične građane, a
industrija ima većih problema.

Problem je u EU, koja aktivno demotivira hrvatsku proizvodnju i motivira
sve uvozno-trgovinske projekte, i tako sustavno devastira našu
industriju već desetljećima, uz pomoć lokalnih lopova s kojima surađuje
i koje podmićuje.

To sad zvuči radikalno, ali ta EU upravo postavlja uvjet da moramo
uništiti brodogradilišta ("ukinite subvencije") kao preduvjet
priključenja, a istovremeno sebi subvencira što god treba, isto kao i
Amerika, Kina i svi ostali proizvođači. Dakle problem Hrvatske je što ne
gleda svoje interese nego se uvlači u šupak stranim silama koje su po
definiciji neprijateljske. Koncept prijateljskih stranaca je ludnica.
Nitko ne gleda naše interese nego samo svoje.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/08/2011 05:44 AM, Ged wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> A tvoje fore o tome da bi masu trebalo uzdići do razine intelektualne
>> aristokracije, to ti nije nova ideja, toga su se prvog sjetili u Grčkoj,
>> gdje su pravo glasa imali zapravo samo slobodni muški punoljetni
>> građani, dakle aktivni sudionici u političkim pitanjima. Zanimljivo je
>> da riječ "demagogija" potječe upravo iz tog doba. Dakle taj pristup nije
>> riješio ništa. Pa glupih prepucavanja imaš i po sveučilištima, što znači
>> da obrazovanje nije nikakva garancija protiv budalaštinaa, spletkarenja
>> i pakosti. Mi ovdje u Hrvatskoj imamo dva vrhunska znanstvenika, Đikića
>> i Radmana, koji se mrze i prepucavaju se po medijima i rade si sitne
>> pakosti. Toliko o obrazovanju kao rješenju.
>
> Svi do sada poznati sistemi imaju svoje mane, i to ogromne mane. Nije ih
> uopste tesko naci. Ali jedan od njih se mora izabrati, pa mozemo jedino da
> poredimo ono sto se nudi, tj sta je bolje, a ne kako se to u apsolutnom
> smislu odnosi prema nekom licnom idealu za koji prvo treba pokazati da je
> uopste moguc.
>
> Sistem koji zastupas se oslanja na niz pretpostavki koje su jos manje
> verovatne od toga da bi u buducnosti masa mogla biti nesto obrazovanija,

Nisam siguran da si ti shvatio što ja zastupam. Daj reci što si shvatio
da ja zastupam, pa ako se ja složim da to doista zastupam, možemo dalje
raspravljati; trenutno mi se čini da ti misliš da ja zagovaram nekakvu
centraliziranu staljinističku diktaturu, a ja zapravo zagovaram
meritokraciju umjesto demokracije. Dakle smatram da umjesto mišljenja
svjetine treba uvažavati mišljenje struke. Ako je ministar financija
nesposoban, to će prije zaključiti ekonomisti nego rulja. Onda ga se
smijeni i stavi se alternativnog ekonomskog stručnjaka na tu poziciju.
Nikakvi izbori. Rulju se ne smije ništa pitati jer je rulja velika glupa
zvijer od koje dolaze sablazni. Oni s vrlinama se izdvoje iz rulje
znanjem, trudom i sposobnošću i takve treba podići prema gore u
vladajuću kastu, a nesposobne vratiti u rulju, neka kopaju njivu.

> Itd, itd, ovo je previse komplikovan i obiman problem. Imam utisak da se u
> pravcu koji sam spomenuo otvaraju neke mogucnosti. Istovremeno,
> centralizovano upravljanje vrhovnog vodje je probano isuvise mnogo puta.

Meritokratski sustav uopće ne mora biti centraliziran. Naprotiv, ja kao
primjer meritokratskog sustava obično navodim vojnu organizaciju
Aleksandra Makedonskog, koji je distribuiranjem odgovornosti na svoje
generale totalno zgazio centraliziranu perzijsku vojsku. Dakle to da je
centralizacija loša, to nitko ne osporava. Ono što ja osporavam je
demokracija. Smatram da je rulja netko koga ne treba ništa pitati i
treba je držati što dalje od vlasti, onako kao spartanci Helote. Rulja
treba kopati njivu, mijenjati ulje u traktoru i slično, a ako se netko
hoće izdvojiti iz rulje, treba se dokazati, a za to treba postojati
mnoštvo načina, jer je ključno za meritokraciju da mora postojati sustav
natjecanja među ljudima iz kojeg će isplivati najsposobniji i najbolji,
a ne najveća govna kao u demokraciji. Ako ti je kriterij napredovanja
sposobnost laskanja rulji i laganja, onda na vrh izlaze luđaci poput
Miloševića i Sanadera, koji vode narod u propast, a sve s nevjerojatnom
samouvjerenošću i macho dominantnim stavom. Pogledaj samo kako izgleda
Hu Jintao, a kako zapadnjački demokratski cirkusanti. Taj lik je
inteligentan, pribran i discipliniran, do razine da bi ga se svi
neprijatelji trebali jako bojati; ali ja si naprosto ne mogu zamisliti
da takav lik u jednoj Americi dobije izbore. Naprosto nema teorije. Tamo
moraš biti cirkusant.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/08/2011 08:15 AM, Mario Blataric wrote:
> Tako da mi je jasno zašto su se otvarali masovni trgovački centri, no s
> obzirom da takav način "poslovanja" ima svoj kraj, koji izgleda bliže
> nego dalje, nije mi baš jasno zašto se *još uvijek* to isplati.

To ti je zato što su banke, odnosno kako se to veli "investitori", glupe
ko kurac i odluke donose na temelju prošlosti, odnosno na temelju
analiza tržišta na temelju pokazatelja prodaje n godina unazad. Dakle
ako je funkcioniralo prije, ajmo u to ko budale. Ali stvar je u tome da
se svako tržište zasiti, dakle prvi koji u to uđe se obogati, drugi
životari a treći propadne. To se desilo s tržištem nekretnina: prvi koji
su s tim počeli su se obogatili, onda su svi krenuli u to i nasukali se,
a zašto, zato što je nakon zadovoljenja inicijalne potražnje tržište
nekretnina zasićeno i sad imaš ogroman broj neprodanih stanova. Budući
da su građevinari uzeli skupe kredite od banaka, ne mogu puno spuštati
cijene, a kupci nisu blesavi da na tržištu u kojem je ponuda veća od
potražnje plaćaju nekakve suludo visoke cijene kvadrata, pa čekaju. I
sad kupci čekaju da građevinari kolabiraju pod pritiskom banaka,
građevinari se znoje, i čeka se što će napraviti banke, koje
kontroliraju cijelo tržište putem kredita i građevinarima i kupcima.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/08/2011 12:02 AM, erohero wrote:
> Sve ovo što si naveo vrijedi i za Hrvatsku vladu i njeno postupanje
> prema Europskoj uniji. To sluganstvo i dodvoravanje je degutantno.

Točno.

> A s druge strane ima prijezir prema drugim državama s Balkana i
> ponaša se bahato prema njima.

Nisam to primjetio, štoviše rekao bih da se prekomjerno ulizuju Srbima,
do točke da je u hrvatskoj "fora" trabunjati na srpskom i slušati
narodnjake, to je "kul". Brine me ta konvergencija prema svemu srpskom,
a u situaciji gdje su Srbi isti četnici kakvi su bili za Miloševića,
nema tamo ni kajanja za zlo koje su počinili ni prepoznavanja da je s
njima nešto krivo, štoviše ta bahata bagra bi druge pozivala na red zbog
izmišljenih "zločina" protiv njih. Fenomen prezira prema "balkanu" sam
više primjetio kod Slovenaca; Hrvati imaju više predrasuda prema
Bosancima i Hercegovcima; Hercegovce smatraju sirovim materijalistima
koji su navrli u Hrvatsku i za vrijeme rata sve opljačkali, odnosno
"privatizirali", a Bosance smatraju prljavim šljakerima s bauštele.
Srbima se pak iz nekog nepoznatog razloga uvlače u guzicu.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/08/2011 10:37 AM, Marvin Barley wrote:
> Istrebljenje slabih gena i bolesnih, te manje uspješnih, te glupih,
> inteligentnih. Preživljavanje najsposobnijih.
>
> Ovo zlo smo već vidjeli.

Nije to zlo, to je dobro. Zlo je kad se najsposobnije kažnjava zbog
uspjeha a pomaže se luzerima.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

On 04/07/2011 10:40 PM, Marvin Barley wrote:
> To je raasistički vic. Ako ti voliš metode osiguranja pri slanju ... O
> tempora, o mores ...

Ma ja bi tebe poslao, a znaš da i hoću. O Mirsade u Isusu, u ime Baala,
Marduka i Ištar, šaljem te u materinu pizdu, da se tamo napiješ vode
života, dok te Šamaš nabija na vruć kurac. STFU više s tim sranjima.

--
http://www.danijel.org/