Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zeljana Prodan wrote:
> "Ero s' Onoga Svijeta" <bmaxa.bmaxa@hotmail.com.hotmail.com.invalid> wrote
> in message news:20100420142909.62ce059d@maxa...
>> On Tue, 20 Apr 2010 14:15:09 +0200
>> "Matija Papec (ace)" <no@ace.com> wrote:
>>
>>> Ero s' Onoga Svijeta wrote:
>>>> Recimo da ste ko Danijel, egomanijakalni narcisoid.
>>>> Ljudi ce vas pustiti da zivite u iluziji.
>>>> Cak ce vam i aplaudirati i aminovati.
>>>> Pustice da pravite budalu od sebe.
>>> Ali ne i Branimir, on ce dnevno stancati hrpu poruka o tome kako je on
>>> super i skroman, i o tome da bi se svi trebali kretati u njegovim
>>> okvirima.
>>>
>> Ne, svakako da to nije slucaj. Branimir je govno koje je istuklo
>> oca, bivsi narkoman, i bitanga koji zeli da se popravi.
>
> Ti se ocito ne zelis popravit. Prije si bio narkoman a sad redis drugu vrstu
> sranja - seres _pametnijima_ od sebe sta bi trebali misliti, sta bi trebali
> radit, objasnjavas im da nisu shvatili ovo, da nisu shvatili ono... glup si,
> a postavljas se ko da nisi.

Ma daj tog luđaka metni u filter i gotovo, lik je samo šum na kanalu,
kao da netko lupa po praznim kantama i pokušava pokopati svaki razgovor.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Danijel Turina wrote:
> Ako ćemo jako pojednostavniti stvari, možemo bića odmah podijeliti po
> dimenzionalnoj dubini stvarnosti iz koje potječu, odnosno u kojoj je
> definiran njihov duhovni kontekst, i po njihovoj sofisticiranosti,
> odnosno veličini i moći.

U prethodnoj poruci sam opisao ono što je potrebno za razumijevanje
trivijalnog slučaja komunikacije s duhovnim bićima, dakle situacije u
kojoj biće postoji na svojoj prirodnoj razini i s njim se na toj razini
komunicira. Taj slučaj nazivam trivijalnim zato što ga je
najjednostavnije shvatiti - u osnovi, anđeli i Bogovi borave u svojoj
naravi i imaju svoja prirodna svojstva, a čovjek postigne dovoljni
stupanj profinjenosti da bi s takvim bićem komunicirao na njegovoj razini.

Ono što cijelu stvar jako komplicira je koncept avatara.

Naime, ljudi si kao avatare obično zamišljaju ono što je u stvarnosti
samo jedan podskup koncepta - avatar kao fizička inkarnacija Boga,
naime, samo je jedna mogućnost. Bogovi i "vađroidi" mogu osim fizičkih
kreirati i astralne avatare, i štoviše, čini se da je to bitno češća
situacija, budući da je kreiranje i diskreiranje astralnog tijela
trivijalno i trenutno, a kreiranje fizičkog tijela je sporo i podložno
groznim zakonitostima fizičkog svijeta. Dakle, astralni avatar Boga je u
odnosu na "anđela", dakle astralno biće, ono što je Krišna u odnosu na
običnog čovjeka s običnom ljudskom dušom. Zašto to komplicira stvari?
Zato što takav "anđeo Gospodnji", dakle astralni interface na Boga, nije
ništa više "astralno biće" nego je fizički avatar čovjek. Da, formalno
je čovjek, ali duša mu nije ljudska nego Božanska. Tako je i "anđeo
Gospodnji" formalno astralno biće ali u stvarnosti je Bog obučen u
astralno tijelo kako bi ostvario neku svrhu.

Iz prethodnih opisa je, naime, jasno da komunikacija s Bogom na
Božanskoj razini stvarnosti, tamo gdje se Bog prirodno nalazi po svojoj
naravi, vrlo zahtjevna. U stvari, moraš biti Bog da bi komunicirao s
Bogom na takav način, budući da je ta vrsta komunikacije zapravo
istovjetnost naravi i svojstava. Moraš imati sva svojstva Boga da bi
gledao Boga u Njegovoj izvornoj naravi i s njim takvim komunicirao. Sve
yogijske tehnike zapravo ciljaju upravo na to: da yogin transformira
svoju narav na takav način da poveća suptilnost i dubinu svoje svijesti,
kako bi ona poprimila narav spojivu s višim razinama stvarnosti, dakle
razvija viša duhovna tijela kako bi postao sposoban participirati u
obliku egzistencije kakav postoji na višim razinama stvarnosti. Bez
toga, morat će se reinkarnirati na nižim svjetovima, gdje je oblik
postojanja sukladan njegovim svojstvima.

Problem s komunikacijom te vrste je dvojak. Prvo, takva komunikacija ne
prenosi informacije koje bi bile korisne u kontekstu čovjekovog fizičkog
života, nego vječne istine - zapravo, teško da se tu može govoriti o
informacijama, radi se o postojanju određene vrste, o dubini svijesti i
doživljavanja, i tu nema ničega što bi se dalo korelirati s materijalnom
egzistencijom, osim što yogin koji boravi u takvom stanju može
prepoznati tragove koje su ostavili drugi koji su prije njega boravili u
takvom stanju. Njegov uvid je, dakle, uvid u svete mantre spisa i učenja
koja postoje na fizičkom planu. Takav je u stanju pročitati i istinski
shvatiti sveti spis, ukoliko je taj spis autentičan, ali isto tako je u
stanju raskrinkati neautentične spise, koji nemaju izvor u visokim
duhovnim razinama, nego su izmišljotine i halucinacije.

Drugi problem s tim oblikom komunikacije je što je ponekad disruptivan.
Naime, ukoliko yogin ili avatar ima misiju koja ima takve parametre da
mora po spoznajnom kapacitetu na najbliži način emulirati čovjeka, a Bog
takvom "čovjeku" unutar konteksta te misije želi nešto poručiti, to
zahtijeva malo kompliciranije kemijanje. Bog tada kreira ili provizornu
fizičku inkarnaciju (doslovno materijalizira fizičko tijelo s kojim
iskomunicira poruku i nakon toga ga dematerijalizira), ili provizornu
astralnu inkarnaciju (kreira "anđela Gospodnjeg", provizornu astralnu
inkarnaciju s kojom iskomunicira poruku i zatim je povuče iz postojanja).

S obzirom na to da je upravo taj oblik komunikacije, pri kojem
"vađroidi" i Bogovi izlaze u susret fizički inkarniranim bićima kako bi
se "našli na pola puta", najčešći, jasno je da stvari nisu ni približno
onako jednostavne kako bi se to dalo zaključiti iz prethodnog članka.
Naime, Boga je nemoguće pomiješati s nekim nižim entitetom. Dimenzije
iskustva su upravo nevjerojatne i apsolutno nema nikakve šanse da bi tu
postojala ikakva mogućnost greške. Ali koncept astralnog avatara je
daleko problematičniji. Za početak, implicitna premisa je da čovjek s
kojim komunicira takvo biće u tom trenutku nije u stanju učinkovito
komunicirati na razini iznad astrala, pa mu Bog izlazi u susret do te
razine. Stvar je u tom smislu slična fizičkom avataru, kojeg Bog kreira
ako čovjek nije u stanju doživjeti Boga na suptilnijoj razini. Razlika
između anđela i astralnog avatara je u tome što se u duhovnom kontekstu
astralnog avatara osjećaju Božje "mantre", nešto kao nepogrešivi,
jedinstveni potpis. Dakle, u osnovi ne bi trebalo biti problema -
astralni avatar Boga ima takva svojstva da ga se nepogrešivo može
razlikovati od nižih bića, anđela. Komunikacija jest astralna, ali nosi
Božanski pečat - isto kao što su sveti spisi fizička materija, ali nose
Božanski pečat, i kao što je fizički avatar čovjek, ali je zapravo Bog.

Sve bi to bilo u redu da ne postoji vrag.

E sad, tu dolazimo do najkompliciranije stvari, do nečega što zahtijeva
potpuni stupanj poznavanja apsolutno svih aspekata funkcioniranja svih
razina stvarnosti, jer je inače to nemoguće shvatiti. Vrag, naime, u
svojem djelovanju koristi praktički sve trikove koji postoje, a vjerujem
da je većinu osobno smislio. To su kompleksne začkoljice s načinom na
koji funkcionira astral, s načinom na koji funkcionira vremenska
linearnost fizičke percepcije, s kauzalnim petljama[*] i sličnim
stvarima. Vrag je iznimno stručan - ima mentalitet analogan pokvarenom
odvjetniku koji zna sve rupe u zakonu i psihološke trikove, i sve ih
koristi kako bi napravio neko zlo, recimo oslobodio krivca ili osudio
nevinog. Osim toga, ono što je zapravo najgori problem s vragom je to
što on ima suverenu vlast nad fizičkim svijetom. To pak znači da njegovo
duhovno polje prožima fizički plan, da je ono što Da Chardin zove
"noosfera", dakle globalni astral, za sve praktične svrhe vražja aura,
njegovo duhovno polje. To inkarnirana bića stavlja u nezavidan položaj,
budući da su cijelo vrijeme uronjeni u vraga, i ukoliko ne inkarniraju
vlastitu duhovnu silu, po automatizmu inkarniraju njegovu. Dakle, vrag
je ovdje default, a bilo što drugo je iznimka oko koje se treba truditi.
Sve vražje ovdje dolazi prirodno, spontano, bez truda. To je "široki put
kojim mnogi koračaju", zov prirode, spontanosti i "normalnosti". Da bi
se čovjek probio iznad tog mulja, mora plivati protiv struje, mora
koračati manjinskom stazom, kojom masa ne ide. Mora ići u konflikt s
"prirodnim", mora kreirati vlastite duhovne strukture, ne koristiti
strukture iz globalnog astrala.

Korolar vražje sveprisutnosti na svijetu je to da je vrag svima poznat.
On nije nešto strano i nepoznato. Vrag je anahatična uspavanka koju svi
slušaju cijeli život. Ukoliko je nečiji doseg anahata, ukoliko mu je
ljubav domet u duhovnosti, ukoliko nije u stanju direktno raditi s
vađrom (ili zbog osobnih ograničenja ili zbog parametara svoje trenutne
karme), podložan je obmani.

Koliko sam shvatio princip, vrag te navede da izvedeš "logični
zaključak" - ne veli ništa eksplicitno, nego te nizom informacija navede
da sam zaključiš nešto, što on nikad nije rekao, a što je kompletna
iluzija. Naime, kad bi vrag eksplicitno lagao ili napravio grijeh, na
njega bi pala sjekira, zatvorila bi se kauzalna petlja dokaza grijeha i
on bi izgubio dio svoje moći i utjecaja. Zbog toga vrag nastoji, ili je
barem nastojao, raditi stvari indirektno, da ga ovi gore ne mogu
uhvatiti s krvavim rukama, nego da se uvijek može vaditi da je on
zapravo rekao sve istinito, a netko je eto izvukao krivi zaključak, za
što on jadni nije ništa kriv: bića bi trebala više paziti. Vrag će
izgledati po svemu kao Bog, osim što nema "onog nečeg" čemu se klanjaju
sveti i mudri. Sve idejne koncepte, forme, astralne strukture povezane s
Bogom i duhovnošću vrag može preuzeti, ali neće biti "onog nečeg".
Astralni avatari su vragu savršeno sredstvo obmanjivanja (o da, i on ih
može kreirati s lakoćom). Naime, implicitna premisa astralnog avatara je
da čovjek koji ima takvu viziju nije u stanju protegnuti svoj doseg
skroz do kraja. Sve dakle ovisi o tome hoće li biti u stanju razlikovati
autentičnu duhovnu silu od nečega što ima sve forme i simbole prave
stvari i što te na sve načine navodi na zaključak da je prava stvar, što
ima svjetlo koje ti blješti u oči, ali nema svjetlo koje ti se upali u
duši i osvijetli te iznutra. Vrag je svjetlo koje gledaš, ali nije
svjetlo koje se upalilo u tebi, da ti bolje vidiš i budeš Bog koji je
obasjan svjetlom uvida, s kojeg je skinut veo maye. To je osnovna
karakteristika daršana Boga, i ona je prisutna u "anđelu Gospodnjem", u
astralnom avataru kojeg koristi Bog. To obasjavanje iznutra postoji, ali
postoji i astralni, anahatični aspekt anđeoskog avatara kojeg je vrag u
stanju emulirati, i s tim je u stanju iskušavati i velike svece,
pokušavajući im podvaliti neko kukavičje jaje. Kao što rekoh, vrag je
stručnjak, on je u stanju aktivirati svecu sjećanje na stvarnu viziju
Boga, ispreskakati ga s par slika koje invociraju njegove vlastite
aspekte preko sjećanja, parcijalnim podudaranjima mu urezonirati s
aspektom "poznatog" i "sveprisutnog" (a vrag je, kao što je već rečeno,
na ovom svijetu sveprisutno duhovno polje), preko nekih ugrađenih
fizičkih instinkata i arhetipa ("ja sam se od tvojeg rođenja brinuo za
tebe kao brižna majka, ja sam poslao tvoje roditelje da paze na tebe, ja
sam uvijek bio s tobom") vrag zapravo kandže ropstva i okove kojima je
od rođenja pokušao slomiti i porobiti dušu prezentira kao nešto dobro,
kao znakove njegove brižnosti na kojima bi mu duša trebala biti
zahvalna, zna aktivirati kompleksne objekte koji sadrže pomiješane
svjetovne i Božanske aspekte, utjecanjem na svjetovne preko krivih
asocijacija invocira Božanske, i tako je u stanju vršiti kompleksne
obmane, koje savršeno funkcioniraju dok čovjek nije iniciran u vađru.
Zato sam ja svoje učenike maltene primio za vrat i vukao da se odmah, po
mogućnosti jučer iniciraju u vađru jer je prije te točke sve neizvjesno,
nema nikakve garancije da neće popušiti, i jedina nada im je da
divljački zapnu na ho-ruk i izvuku se prije nego vrag stigne zatvoriti
zamku. Nisam intelektualno znao za vraga, ali znao sam što je anahata,
znao sam za arhetipe biološke vrste, hrpu bioloških, instinktivnih i
emotivnih mehanizama koji djeluju vezujuće i uspavljujuće i koji će
apsolutno sigurno poklopiti nekoga tko se ne inicira u razinu iznad i
tako zadobije referentni okvir koji će mu davati mogućnost razlikovanja
nižeg od višeg, stvarnosti od iluzije.

Naime, Bog je ljudima koji nisu nadinicirali astral u stanju nešto
pokazati, ali oni to nisu u stanju razlikovati od onoga što im vrag može
pokazati. I jedno i drugo im ima jednakog smisla. Sveci im mogu reći
nešto uzdižuće i dobro, ali demoni u njima mogu izazvati sumnju u to
dobro i prezentirati različitu perspektivu, lažnu i zlu, ali oni to neće
biti u stanju ustanoviti sa sigurnošću jer nisu inicirani u ništa izvan
anahate - a anahata ne govori o istinitosti, ona govori samo o ugodnom,
to su samo osjećaji neusidreni u istinitost. Anahata osjeća ljubav ili
osjeća tjeskobu i povrijeđenost. Ona ne razlikuje uzroke i izvore, nema
sidro u stvarnosti. Zbog toga su anahatičari povodljivi i nesigurni -
malo im se čini jedno, malo drugo, i ukoliko nemaju čvrste vjere koja ne
mari za argumente i dokaze, i ukoliko se na temelju te čvrste, slijepe,
fanatične vjere koja je spremna ići protivno osjetilima, razumu,
iskustvu i "činjenicama" ne predaju Bogu i iniciraju u višu razinu
stvarnosti, osuđeni su na oscilacije između aspekata više stvarnosti i
vražjih laži, koje nisu u stanju razlikovati, i takvi izgubljeni lutaju
dok ne odaberu svoju stranu i uz nju prionu slijepom vjerom i odanošću
do smrti. Naravno, vrag i njegovi znaju da je upravo vjera najveća
opasnost, i zbog toga upravo vjeru ocrnjuju i prikazuju kao znak duhovne
propasti, kao gubitak individualnosti, samostalnosti i razuma. Ali
upravo razum je sotonina najveća uzdanica. Razum, naime, u ovom svijetu
nema dovoljno temelja u iskustvu i informacijama da bi, bez vjere i
predanosti, mogao čovjeka izbaviti od iluzije. Razum je podložan
iluzijama i trikovima, promjenama perspektive, kauzalnim petljama i
sličnim mehanizmima za koje je sotona vrhunski stručnjak. U svijetu
kojeg primarno definira neznanje, dakle koji je napravljen od tvrde i
debele iluzije koja prikriva stvarnost, oslanjanje na razum bez vjere je
potpuno ludo. Zato se vrag i demoni prije svega rugaju vjeri.

=======
[*]
Kauzalna petlja je moj improvizirani naziv za apstraktniji slučaj
Schroedingerove mačke - naime, u slučaju Schroedingerovog kognitivnog
paradoksa, zbog neznanja o sadržaju posude s mačkom nije moguće
ustanoviti je li mačka živa ili mrtva dok ne otvorimo posudu i tako
raspršimo neznanje, pri čemu naše znanje kolabira u 1 ili 0, a prethodno
je bilo definirano kroz vjerojatnost, pa smo mačku morali doživljavati
kao 50%-vjerojatno-živu. Kauzalna petlja je situacija specifična
fizičkom planu, gdje jedino vrijeme može pokazati istinitost nečega.
Recimo, ukoliko netko veli da su 2+2=5, moguće je odmah dokazati da to
nije istina. Ukoliko netko veli da će sutra 2+2 biti 5, također se može
odmah dokazati da to nije istina. Ali ako netko veli da će sutra biti
smak svijeta, to spada u domenu procjene vjerojatnosti događaja sve dok
ne prođe vrijeme za koje je smak svijeta predviđen, i tek tada je moguće
tvrdnju prokazati kao lažnu. Ukoliko ostvarenje nekog događaja spada u
domenu na koju je moguće utjecati slobodnom voljom, tada imamo ono što
bih mogao nazvati Jobovim paradoksom, gdje vrag veli Bogu da će, ukoliko
pravednika iskuša, dokazati da taj nije stvarni pravednik, nego da je
njegova pravednost prividna. To je kauzalna petlja. Naime, ako vrag
dovoljno muči pravednika i pravednik na mukama pukne i počini grijeh,
vrag veli da je on predvidio taj ishod i ne samo da nije kriv za mučenje
pravednika, nego je zaslužan za raskrinkavanje grešnika. Ali ako
pravednik na mukama bude vjeran i umre u nepokolebanoj predanosti Bogu,
vrag je tada, kad više ne postoji mogućnost da se pravednik predomisli i
počini grijeh, u situaciji da se zatvorila otvorena kauzalna petlja i da
je on prokazan kao prevarant i zločinac, i to ne samo u tom slučaju,
nego se u retrospektivi tako sagledavaju i svi ostali slučajevi kad je
pravednike slomio mukama - pokazuje se njegova istinska zla namjera, i
on bude uništen. Stvar je u tome da se vrag kladi na to da je njegova
sposobnost obmanjivanja i mučenja veća od sposobnosti najvećeg sveca da
te muke podnosi u predanosti Bogu. Kauzalna petlja je, dakle, primarni
instrument nekažnjenog mučenja duša kojim se vrag koristi, ali je isto
tako smrtonosno oružje protiv vraga. U glavnom mehanizmu kojim čini zlo
sadržana je, dakle, najveća prijetnja po njega.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Ratko Jakopec wrote:
> On Mon, 19 Apr 2010 23:02:38 +0200, "Zeljana Prodan"
> <zeljanaprodan@hotmail.com> wrote:
>
>> pisat 'Vau', 'Super' i sl. - pa bi iz onog sto se ovdje vidi ispalo
> da
>> postoje kriticari, a ne postoje 'podrzavatelji' teksta - sto
> naravno nije
>> istina...
>
> Je, dobro zapazanje.

Ono što je zanimljivo i što kužim cijeli dan je da su apsolutno svi ti
mrakovi shvatili koliko je tekst dobar i autentičan i cijeli jebeni dan
su me proklinjali zbog toga, i mene i moje cure. Strašno nešto. Točno su
išli po svim mantrama koje tekst otvara prema svim svetim stvarima i
svaku su prokleli valjda sto puta, svaki od njih, sve što je Bog u svemu
stvorenom, u svim svjetovima i u cijelom njegovom veličanstvu. Nije da
oni ništa ne kuže, sve oni kuže, i upravo zato me tako luđački,
divljački mrze i žele zgaziti, zato što znaju da sam Bog, zato što mrze
Boga cijelom svojom dušom, svakim djelićem svojeg bića, mrze ga u svim
aspektima njegove slave, mrze svaki aspekt njegove ljepote i mrze istinu
o njemu. A to, ta mržnja, to je svjedočanstvo o njihovom duhovnom
izboru. Oni su, kao duše, Božji smrtni neprijatelji. Sve što je Bog i
sve gdje je Bog, oni bi pljunuli i ubili. Sad znaš zašto su onako
divljački orgijali po Isusu, zašto su se divljački cerekali dok su ga
pljuvali i zabijali na križ. Ne zato što nisu znali da je Bog, nego
upravo zato što su znali. Samo, jedino i isključivo zato što su znali.
Svi oni znaju jako dobro gdje je Bog. Samo pogledaj po čemu pljuju i što
mrze i naći ćeš ga bez greške.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zeljana Prodan wrote:
> "Petar Stanojevic" <petar@post.htnet.hr> wrote in message
> news:MPG.26369e50c7a76aea98987d@news.solani.org...
>
> Bas lijepa analizica. Jos bi Ti covjek i povjerovao, da nisi napisao ono
> o duhovnom "prijemu" tv-a, dok letis na krilu aviona bez antene. :)
>
> Ovako se ta klasifikacija astralita, vađroida, i "bogova", moze shvatiti
> kao posljedica imaginacije, uslijed jako velikog suma u signalu na krilu
> aviona.
>
> Against stupidity
> the gods themselves
> contend in vain.
>
> Friedrich Schiller

Cijela ta ekipa ima negativni IQ, u smislu da je IQ sposobnost da od
problema dođeš do rješenja, a oni su u stanju od rješenja napraviti problem.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Siniša Kneževic wrote:
> "Biljana Fabijanic" <biljana.fabijanic@gmail.com> wrote:
>
>>> Kako si ga uočila, odnosno razlikovala od nečeg što si ti sama?
>> A čuj, kako razlikuješ dal se ševiš s nekim ili drkaš?
>
> Mene zanima ono što proizlazi iz iskustva kontakta s 'nekim', ono po čemu
> razlikuješ Mirka od Slavka, osobu A od osobe B. U ovoj analogiji koju si
> spomenula kako razlikovati orgazam kod drkanja od orgazma kod prcanja...

Budući da sam se u prethodnom odgovoru bavio onim što sam vidio da je
auditoriju bitniji problem, dakle kako razlikovati iskustvo od
umišljanja, da se osvrnem i na pitanje kvantitativnog i kvalitativnog
razlikovanja iskustva, dakle kako razlikovati viša od nižih bića, te
bića međusobno.

To je možda najkompliciranije pitanje i zbog toga je praktički beznadno
pokušati ga napasti analizom. Naime, čovjek je u odnosu na bogove u
takvoj poziciji, da ukoliko mu oni nešto žele iskomunicirati i oko toga
se dobro potrude, dakle ispravljaju ga ako je nešto krivo shvatio i sl.,
on to može shvatiti u nekoj mjeri. Ali provjeravati identitet i
autentičnost duhovnih izvora koji imaju izvor u stvarnosti veće
dimenzionalne dubine od one u kojoj po defaultu funkcioniraš, to graniči
s nemogućim, i tu je uzrok svih mogućih duhovnih zabluda, pa čak i
prijevara.

Ako ćemo jako pojednostavniti stvari, možemo bića odmah podijeliti po
dimenzionalnoj dubini stvarnosti iz koje potječu, odnosno u kojoj je
definiran njihov duhovni kontekst, i po njihovoj sofisticiranosti,
odnosno veličini i moći.

Dakle, odmah je moguće razlikovati sitne astralne zloduhe koji opsjedaju
mjesta s prljavom pranom, i koji se kreću u kontekstu grubih formi i
emocija iz najnižeg astralnog raspona, od sofisticiranijih, svjesnih
bića, odnosno duša. Astralne entitete te vrste se može nepogrešivo
razlikovati od viših bića po tome što podsjećaju na agresivne kukce -
ose, pauke i slična fizička bića, i po karakteru i po sofisticiranosti.
To je "sofisticirano" kao kad bijesni pas laje na tebe.

Iduća stvar bi bili inkarnirani ljudi. Njihova sofisticiranost je
iznimno niska: prosječni čovjek je vrlo ograničeno duhovno biće iznimno
ograničenog duhovnog raspona, i upravo po linearnosti, ograničenosti i
mutnoj i nejasnoj svijesti, dakle nesposobnosti za formuliranje duhovnih
objekata, moguće je razlikovati utjecaj inkarniranih ljudi od utjecaja
neinkarniranih duhovnih bića. Naravno, tu postoje iznimke, ali govorim o
pravilu.

Neinkarnirane ljude je na početku njihovog neinkarniranog stanja (par
dana ili tjedana nakon smrti) lako razlikovati od bića kojima je
astralni plan prirodno boravište, dakle koji su tamo dulje vrijeme.
Naime, iz njihovog konteksta se vidi da se ne snalaze baš najbolje u
svemu tome i da im je kontekst uglavnom vrlo statičan i konstantan, nisu
sposobni za onu vrstu duhovne fleksibilnosti za koju su sposobni
"anđeli", a ta razlika je obično slična razlici između majmuna koji je
naučio sporazumijevati se rukama, i čovjeka. To nije razlika kao između
čovjeka koji govori engleski kao materinji jezik i čovjeka koji ga loše
govori kao strani jezik, nego baš kao da je netko krapinjonca doveo u
neki hosting centar. Dakle po tome možeš razlikovati neinkarnirane ljude
od anđela, naravno ako si vidio i jedne i druge.

Anđeli su bića koja se snalaze u višem astralnom rasponu onako kako se
ribe snalaze u vodi. Cijela kompleksnost astralnog plana se vidi u
njihovom duhovnom kontekstu: brzi su, fleksibilni, neukočeni,
transparentni, jasni. Toliko su srasli s tom razinom stvarnosti da se
cijela njena kompleksnost vidi kroz njih. Tu mislim i na čiste, jasne
note viših emocija - čista nota ljubavi, razumijevanja, suosjećanja;
uglavnom, ljudi u usporedbi s njima izgledaju kao kramp u usporedbi s
kompjutorom. Kombinacija inteligencije, brzine i duhovne jasnoće i
čistoće je dakle ono što definira anđele, ali oni su u osnovi krajnji
stupanj sofisticiranosti obične ljudske duše; finalni proizvod evolucije
u tom smjeru - ono što je moderni auto u usporedbi s autom iz drugog
svjetskog rata. Oni su realizacija ljudskog ideala.

Ne znam kako bih nazvao iduću klasu bića - "vađroidi" ili "arhanđeli",
recimo. To su bića koja su nešto između anđela i Bogova. To su bića koja
su definirana kroz Božanske "odore", odnosno "atribute", a ne kroz
aspekte. Za razliku od anđela, o kojima je moguće napisati puno, zato
što se radi o bićima koja su ljudima u osnovi posve razumljiva zato što
su od istog kvalitativnog reda veličine kao oni, samo različitog stupnja
čistoće i profinjenosti, vađroidi su u osnovi nadljudska duhovna bića.
Samo neznatan broj ljudi ima duše vađroidnog a ne astralnog tipa. Ako
bih razliku trebao opisati kroz glazbu kao analogiju, "anđeoski" tip
glazbe kreiraju Enya, Vangelis, Yanni i Kitaro, a "vađroidni" tip glazbe
kreira jedino Oldfield. Razlika između strukture duhovnog tijela anđela
i vađroida je kao razlika između prekrasne forme od prozračnog bijelog
svjetla koja zrači ljubav i razumijevanje, dakle svega što ljudi
prepoznaju kao duhovno, i hladne, mirne, tvrde supstancije koja je tako
duboka, tako utemeljena u transcendentalnom i ne-pojavnom, ima tako
prodorno razumijevanje fundamentalnih koncepata, da u usporedbi s tim
anđeli izgledaju kao djeca koja u osnovnoj školi rade eksperimente iz
fizike, u usporedbi s Einsteinom ili Bohrom. Dakle tamo gdje anđeo ima
percepciju fizike kao baba s placa, vađroid ima percepciju fizike kao
Niels Bohr. To je takva razlika u duhovnoj kvaliteti. Vađroidi su toliko
na fundamentalnoj razini, ispod pojavnosti i forme, da je koncentrat
njihovog duha takav da najmanji djelić tvari od koje su oni napravljeni
ima veću koncentraciju duhovne energije od svih astralnih i materijalnih
svjetova uzetih skupa. To je kao usporedba energije dobivene
spaljivanjem starih novina i energije oslobođene atomskom eksplozijom.
Vađroidi su, dakle, neviđeni red veličine, iz ljudske pozicije. Budući
da samo neznatan broj ljudi ima vađre u svojem duhovnom ustroju, i da
još neznatniji broj ljudi s tim svjesno radi, vjerojatnost da će iz ovog
opisa a bez duhovnog iskustva nešto prepoznati je doslovno nula. Ali,
neke analogije se mogu povući. Recimo, inkarnirani vađroidi su
karakteristični po tome što imaju drugačiji mentalni sklop od
inkarniranih astralnih bića. Njihove emocije su drugačije, želje i misli
su im drugačije - u njima se može osjetiti ledeni zov transcendencije,
ledenog hladnog svjetla s one strane imena i oblika. Njih
karakteriziraju čežnje, slutnje, ekstaze i depresije koje su potpuno
nerazumljive inkarniranim astralima. Vađroidi su usamljeni, percipiraju
ih kao emocionalno hladne, distancirane, kao perfekcioniste, ali sa
svojevrsnim "autističnim" karakteristikama. Vađroidi imaju problema s
običnim ljudima zato što obični ljudi nisu u stanju pohvatati njihove
emocije i urezonirati s njima, a s druge strane njima obični ljudi
izgledaju plitko, djetinjasto i histerično. Karakteristika vađroida
dakle nije ta da je on savršeni Superman, nego to da je on strgani
genij, fundamentalno "oštećena roba", zato što njemu sama činjenica
inkarnacije u ovoj rupi predstavlja groznu traumu, i ništa od onoga što
tu vidi nije u stanju povezati sa svojim duhovnim konceptima, a među
ljudima je potpuni stranac, vanzemaljac. Vađroidi se dijele na četiri
grupe: one koji polude i totalno puknu, na one koji se pokušaju uklopiti
i tako žrtvuju ono što im je jedino bitno kako bi se reducirali na
razinu inkarniranih astrala i tako bili "sretni" a zapravo ostatak
života provedu u stanju duboke tuge u kojoj se više nisu u stanju ni
sjetiti što su izgubili (npr. Oldfield), na one koji se zadube u neku
specijaliziranu nišu i kroz to nesvjesno meditiraju, a za svijet su
opičeni čudaci (npr. Tesla), te one koji svjesno otkriju principe yoge i
koji su svjesni svojeg položaja i situacije. Ovi zadnji su najrjeđi.
Dakle, tko bi pokušao razumjeti kako izgleda biće čiste vađre, a da
nikad nije vidio vađru i nema je u svojem duhovnom ustroju, morao bi
pokušati zamisliti čistu koncentriranu supstanciju od koje je napravljen
um Tesle ili Oldfielda. Koncentriraš TB2 ili TSODE u esenciju, i ta
esencija te prasne u jednom trenutku. Inkarniranim astralima je to
nemoguće i zamisliti i nema smisla ni da pokušavaju, a onima koji su
namirisali vađru nešto će "zazvoniti". Uglavnom, tamo gdje su anđeli
usporedivi s vodenom parom, vađroidi su usporedivi s tvrdim, plavim ledom.

Prava duhovnost počinje s vađrama. Sve ispod toga je kao san, svijet
ludosti i iluzija. Tek vađra otkriva istinu i stvarnost: dakle stvarnost
je u smjeru onoga od čega je napravljena duša jednog Tesle, a ne u
smjeru onoga od čega je napravljena duša prosječnog čovjeka. Prosječni
čovjek je tek larva, uglavnom samo manifestacija globalnog astrala,
nedefinirano i rasplinuto biće koje bi jednom moglo postati anđeosko
definirano biće, koje bi eventualno jednom moglo ostvariti stvarnu
spoznaju i postati vađroidno, arhanđeosko biće, ali inicijacija u više
nikad ne ide putem adicije, kroz više istog, nego kroz spoznaju i
odbacivanje, kroz sannyasu, nakon što si došao do ključne točke.

Iznad vađroida su bića koja ne nose Božanske atribute kao vađroidi, nego
Božanske aspekte. To su bića koja ja zovem Bogovima. Ako sam imao
problema s definiranjem vađri, ovdje su problemi sasvim drugačije vrste.
Bogovi nisu kvantitativno iznad vađroida; vađre postoje u kvantitativno
različitim supstancijama, gdje je "najniža" plava, a najviša je
Šivaratri, Šivina noć, crna vađra. Astralno biće koje bi dotaklo
Šivaratri moglo bi se pozdraviti sa svojim postojanjem onako kako se
moljac može pozdraviti sa životom kad uleti u vatru. Šivaratri je jedno
od, hajdemo reći "svojstava" Šive, njegov atribut. Dakle Šiva je biće
kojemu je Šivaratri ono što je, što ti ja znam, ptici letenje. Isto tako
postoje i drugi takvi atributi, koje Indijci simbolički prikazuju, kao
različita oružja, ukrase i odore na slikama i kipovima, a zapravo se
radi o specifičnim duhovnim atributima od supstancija koje bi vađroidna
bića mogla dobro naslutiti, onako kako ljudi mogu naslutiti svojstva
anđela i razumjeti ih kao usavršenu i idealnu verziju sebe. Daršan
astralnog anđela ima za subjektivnu posljedicu ljubav i utjehu, te nešto
razumijevanja načina na koji funkcionira astral. Daršan arhanđela ima
subjektivni rezultat oceansku jasnoću, tvrdoću, ledenu duhovnu vatru,
mir, transcendentalnu ljepotu onoga što nadilazi sve površne i plitke
forme koje čine astral: mudrost s one strane znanja. Ali daršan Boga, on
otkriva konačnu, krajnju istinu samospoznaje Apsoluta. Daršan Šive je
konačna i krajnja istina, padanje maske iluzije, nestanak Maye kao
koncepta koji mene prikazuje kao mnoštvo. Onako kako daršan anđela ima
za rezultat ljubav, kako daršan arhanđela ima za rezultat
transcendentalnu dubinu, tako daršan Boga ima za rezultat samadhi,
otkrivanja konačne istine o stvarnosti.

Stvar je u tome da su takva iskustva toliko rijetka i dragocjena, toliko
su zapravo različita od svega što su ljudi u stanju shvatiti i s tim
raditi, da stvari na temu "kako razlikovati dva različita duhovna bića"
zapravo samo izgledaju kao dobra pitanja. U stvarnosti, to je zadnja
stvar koja ti je bitna kad ti netko dođe nešto pokazati i zato ti nitko
ništa o tome nije odgovarao. Naime, prva stvar koja ljudima padne na
pamet je kako će razlikovati vraga od Boga. Ako vidiš nešto što izgleda
kao Bog, ali nema neviđenu transcendentalnu dubinu koja te spali, onda
je u pitanju ili vrag ili iluzija. Bog je ono što te na mjestu ubije, i
tek tada počneš istinski živjeti.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Sinisa Knezevic wrote:
> "Ero s' Onoga Svijeta" <bmaxa.bmaxa@hotmail.com.hotmail.com.invalid> wrote:
>
>
>>> To iskustvo mi slici na lika koji bi smrznut i promrzao negdje u
>>> nekom polju cekao da mu pride topla pec i da ga ogrije. Ako mu je do
>>> grijanja i topline pa valjda on treba prici k izvoru topline i
>>> ogrijati se....
>>>
>
>> Nikad ne bih povervovao sopstvenim iskustvima
>> da u tome nije bilo potvrde u realnosti,
>> od drugih ljudi. Dakle ono sto cujes, vidis,
>> i saznas *od drugih ljudi* (i ono sto
>> saznas o njima i o sebi) uporedis sa onim
>> sto si saznao od *onostranog*. Ako se
>> poklapa, onda *nije samo u glavi*.
>
> Kako se moze onostrano podudarati s izvanjskim? Kako ti mislis potvrdu
> svojeg unutarnjeg iskustva gledati u drugima?
> Oni nisu ti, niti si ti oni.

Hoće reći da je tako suvisao, lucidan i duhovno profinjen da je iz toga
posve očigledno da su njegova duhovna iskustva autentična a ne, recimo,
shizofreni raspad ličnosti.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Siniša Kneževic wrote:
>> Biljana Fabijanic wrote:
>>> On 18.4.2010 16:33, Siniša Kneževic wrote:
>>>
>>>> Kako si ga uočila, odnosno razlikovala od nečeg što si ti sama?
>>> A čuj, kako razlikuješ dal se ševiš s nekim ili drkaš?
>> Karikirano, on smatra da ako se orgazam dešava njemu u glavi, da je
>> seksualni partner halucinacija.
>
> Zanimljiva opaska, možda mi je i odgovor u njemu. :)

Daj mi reci, koja je razlika između toga da sjediš u fotelji i zamišljaš
si da je tvoja cura ušla u sobu, i toga da tvoja cura stvarno uđe u
sobu? Naime, i jedno i drugo ti doživljavaš. Po tovjoj teoriji, sve je
tebi u glavi pa nema razlike. E, razlika između umišljanja i duhovnog
iskustva je razlika između toga da si zamišljaš da je u sobi netko s kim
se rukuješ, i toga da je u sobi stvarno netko s kim se rukuješ.

> Znači li to onda da se stanje svijesti mijenja uslijed susreta s nekim?

Naravno. U svijesti imaš prisutnost koje prije nije bilo, i koju ne
možeš umišljanjem ponovo stvoriti nakon što ode. Možeš ti sunce nacrtati
na kompjutorskom monitoru ali to je sasvim druga stvar nego kad stojiš
na suncu. Kad sunce zađe, možeš si rekonstruirati nešto u sjećanju, ali
u usporedbi s pravom stvari to je prazno i šuplje.

> Ukoliko u unutarnjem usredotočenju i smirenju dođe do promjene stanja, novog
> uvida, je li to susret s 'nekim' ?

Ne.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Siniša Kneževic wrote:
> "Biljana Fabijanic" <biljana.fabijanic@gmail.com> wrote:
>
>>> Kako si ga uočila, odnosno razlikovala od nečeg što si ti sama?
>> A čuj, kako razlikuješ dal se ševiš s nekim ili drkaš?
>
> Mene zanima ono što proizlazi iz iskustva kontakta s 'nekim', ono po čemu
> razlikuješ Mirka od Slavka, osobu A od osobe B. U ovoj analogiji koju si
> spomenula kako razlikovati orgazam kod drkanja od orgazma kod prcanja...

Ja bih rekao da ti imaš neki čudni filozofski koncept da je sve osim
tebe umišljanje i iluzija, valjda po nekom bedastom intelektualnom
shvaćanju vedante a bez samadhija.

Singularnost Apsoluta ne negira pluralnost. Ako bića koja percipiraš
fizičkim osjetilima nisu iluzija ni halucinacija, zašto bi bića koja
percipiraš duhovno bila iluzija ili halucinacija? To ti funkcionira tako
da si *možeš* pokušavati isfantazirati što hoćeš, i to će doista sve
biti u tvojoj glavi i nema vrijednosti, dakle možeš si zamišljati da
imaš učitelja na Tibetu i s njim se razgovaraš, ali kad se unutar tvojeg
duhovnog konteksta pojavi neko više biće, to je nešto potpuno drugačije,
a drugačije je upravo zbog toga što nije tvoj artefakt. Razlika je
potpuno ista kao ona kad si klinac u snu zamišlja profesora, i kad
razgovara sa stvarnim profesorom. Zamišljeni profesor te ne može ničemu
naučiti, to je samo odjek tvojih znanja i koncepata, a stvarni učitelj
može. Razlika između mentalnog artefakta i duhovnog bića jasna je
svakome tko je imao kontakt s duhovnim bićem; to je nešto nejasno i
upitno samo onima koji u iskustvu imaju samo svoje artefakte.

U osnovi, analogija sa seksom i drkanjem je dobra. I u jednom i u drugom
slučaju tvoj doživljaj dolazi "iznutra", percipiraš stvari zato što ti
osjetilni živci šalju informaciju u mozak i onda se to procesira na
istom mjestu. I u duhovnoj komunikaciji uvijek ti percipiraš i
doživljavaš, ali se tvoja stvarnost proširi za stvarnost nove stvari
koju percipiraš, ne ostaje ista kao u slučaju umišljanja ili, još gore,
bude umanjena u slučaju shizofrenih halucinacija. Zato Biljana veli da u
pitanju nije toliko informacija koliko transformacija: u komunikaciji s
duhovnim bićima osnovni uvijet mogućnosti komunikacije je naučiti
postojati na način na koji postoje duhovna bića, neograničen linearnošću
fizičkog mozga. Kad napraviš taj spoznajni iskorak, ti nisi ista osoba s
novom informacijom, ti si drugačija osoba, netko tko ima šire
razmišljanje i doživljavanje, širi duhovni horizont. Da bi istinski
komunicirao s višim bićem, ne možeš ostati niže biće, nego moraš i sam
postati više biće. Ne može mrav istinski komunicirati s čovjekom a
ostati mrav. Da bi bio sposoban za punu komunikaciju, mora razviti isti
duhovni raspon kao druga strana. O tome se radi u daršanu Bogova. Zato
sam ja svoju metodu nazvao daršana-yoga, zato što je primarni princip
duhovna transformacija koja se dešava kad gledaš Boga, kad si u stanju
daršana. Gledanje Boga te otvara prema stvarnostima koje te nadilaze, i
kako pokušavaš bolje vidjeti, shvatiti, komunicirati, tako moraš nadići
svoje granice, moraš maknuti predefinirane obrasce iz svoje svijesti i
postati sposoban za onaj oblik doživljavanja i postojanja u kakvom je
Bog. E to nadilaženje ljudskosti i postajanje sličnim Bogu po načinu
doživljavanja i postojanja, to je yoga. Yoga je transformacijski proces
od čovjeka u Boga, to nije proces informiranja, to nije salonsko
izdrkavanje za Štajnerovce.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Ratko Jakopec wrote:
> On Sun, 18 Apr 2010 23:19:46 +0200, Danijel Turina <NAME@danijel.org>
> wrote:
>
>> Tomek bi glumio nepristranog promatrača.
>
> Znaci mali tomek ima novi nick.
>
> :)

Tomek uvijek ima neki nick. On uvijek misli da ako nekoga obmane da bude
iz toga izašlo neko dobro po njega.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Maleficium wrote:
> "Den" <address@is.invalid> wrote in message news:hqf1c8$u8r$1@solani.org...
>
>> I sad, ono što je mene ubilo u pojam je to da sam savršeno siguran u to
>> što pričam, bez obzira koliko to nekome izgledalo na prvi pogled ludo ili
>> nemoguće, ali to nije dovoljno! To što ja znam je dovoljno dobro za mene,
>> ali da bih Danijelu i ekipi to objasnio, morao bih biti iznimno
>> konzistentan na iznimno širokom području ljudske spoznaje i iskustva
>
> Ti se to salis ili stvarno ne vidis nikakvu gresku u primjenjenoj logici?
>
> Pazi, na jednoj strani imas nekog tko cvrsto vjeruje da je Bog u ljudskom
> tijelu odnosno nekog tko je medju svojim sljedbenicima izgradio i utemeljio
> poziciju bespogovornog autoriteta. Srz ucenja te sljedbe ekstrakt je maste
> njenog vodje, utemeljen na proizvoljnom derivatu razlicitih hinduistickih
> ucenja, zacinjen po potrebi popularnom fizikom, budizmom, cime god treba,
> ali ponajvise emotivno nabijenim pricama, kojima je zadatak cijelo to
> vjerovanje, lijepo zapakirano, zadrzati na okupu. Nadam se da ne moram
> objasnjavati kako funkcionira to drzanje stvari na okupu, jer to bi trebalo
> biti jasno svakom tko prati grupu dulje od nekoliko tjedana.

Tomek bi glumio nepristranog promatrača.

--
http://www.danijel.org/