Offensive

Posted on by

There’s been all that talk about the upcoming Ukrainian offensive, and I keep waiting for people in the West to figure it out, but I’m afraid it’s not happening, so I’ll describe why such an offensive is simply impossible. I mean, it’s possible, but it’s an incredibly suicidal idea.

To put it simply, the way Ukrainians fought this war so far can be divided into two main tactical modes. The first is to dig into concrete installations surrounded by civilians, and make themselves extremely hard to dig out, and force the Russians to kill their own civilians in the process. The examples of this are Mariupol and Bakhmut. The second tactical mode is to use American satellite imagery in order to see what positions are poorly defended by Russians, and make a breakthrough there.

Both tactical modes are the result of battlefield realities: first, the Russians own the sky, they own the option of heavy bombardment, they see everything with satellites, AWACS planes and drones, and facing them in the open means facing a superior army without an element of surprise, which means annihilation. The second battlefield reality is that Ukraine consists mostly of vast empty landscapes – both forests and agricultural land and fields. Those vast swathes of land are basically indefensible, you can’t have enough military coverage to be able to protect every spot against a concentrated attack, and to add insult to injury, the Russians tend to be using extremely low numbers in this war, and I guess it’s called special military operation for a reason, because they aren’t using troop concentrations sufficient to make it a proper war, and on the other hand it’s not a police intervention either. This means that the Russians can’t defend the entire length of the front against a concentrated pin-point attack, and both sides need to give up open land immediately, because any non-fortified static troop placement will immediately find itself under enemy fire. This also explains why the Russians chose to withdraw from certain positions; open land is costly to defend, and you gain nothing except the ability to brag about controlling more land. The corollary is that the war is about controlling key fortified junctions, and after those fall, you also lose huge swathes of land that surround them. Also, the two sides see the war differently; the Ukrainians try to control as much land as possible in order to present this as a victory. The Russians, on the other hand, intend to destroy the enemy, and see control over the land as a result of that; controlling much land before the enemy has been destroyed isn’t necessarily something that incurs benefits, especially if you have a large “fifth column” to contend with on the territory you control, as they did in Kherson city, where a significant minority of the population is virulently pro-Ukrainian and created so much problems for the Russians that they decided to give the city up and destroy the concept of Ukrainian state and nationality first; policing crazy people at this point was more trouble than it was worth.

To put it in simple terms, the Ukrainians want to take the land and genocide the Russians from it. The Russians want to destroy the genocidal Ukrainian ideological leadership and pacify the country so that it is no longer a threat.

This makes any Russian withdrawal a moral issue, because the Ukrainians will kill all “collaborators” (read: normal people) on this territory. This happened in Bucha, it happened in Kherson city, and in many other places. Also, at any point where the Ukrainians get close enough, they will deliberately target Russian and pro-Russian civilians; they even targeted their own prisoners of war in order to discourage surrender. Wherever the Russians take control, they try to establish normality and civility; however, the part of the population that has been infected by the mental virus of Ukrainianism constantly create trouble there, and the Russians have no clear idea of what to do with them. They don’t want to kill them, and nothing else seems to work.

What does this mean to the possibility of offensive warfare by both sides?

As for the Russians, I’m not even sure that they themselves know what they want to do. For them, it’s more about what they don’t want: they don’t want the Americans to continue occupying and indoctrinating increasingly closer countries and installing virulently anti-Russian “democratic” zombies there, not to mention American bases and nuclear-war installations. They also don’t want to cause a nuclear war with America. In addition, they don’t want other countries to dictate what they can or cannot do in their own sphere of interest, for instance trying to restrict trade and the flow of money. Other than that, I’m not sure that they either know or care. They are in the process of figuring out what they are, and so far they can’t decide between the Imperial/Orthodox past and the Soviet past, trying to own the legacy of both, and integrate it with what they see as the good things that came from the West – capitalist economy, freedom of expression, democracy and so on. Unfortunately, this process of figuring out what they are is being interrupted by the West, which would prefer Russia not to be at all, which unfortunately makes it all-but-certain that the most radical, violent and determined fractions within Russia will prevail, because that’s what happens when the country and nation are under attack by a foreign enemy. This means that the goals and methods used by Russia in this war might suddenly change, from the current careful and indecisive approach, to a sledge hammer of genocide that will simply wipe out everything in its path, when they have had enough of this bullshit. This means that the Russians are exclusively limited by political will and ideology, and militarily they can do whatever they want, when they decide that they want it enough to pay the price required for freedom.

The Ukrainians are a different matter. Ideologically, they have no problem with any kind of murder, torture, genocide or plunder required to attain their goals, which are to kill all Russians and create a Ukrainian fake nation with a fake history in their place. Their problem is that they have no military or industrial capacity for any such thing, which necessarily makes them an instrument of the West. They also sustained heavy losses and simply don’t have the manpower left for offensive warfare. They supposedly have 12 brigades trained by the West, in reserve for the “spring offensive”, but if you have in mind that they lost 35 brigades in Bakhmut, and they presently don’t count brigades at more than 50% of conventional numbers, it becomes obvious that they can’t perform serious offensive actions against any position the Russians are willing to defend, and the Russian goal won’t even be to defend a position, as much to kill those 12 “brigades” of virulent Nazis, and once this is done, simply march to Kiev and take over. The Russians won’t fight the Ukrainians over some field, they intend to destroy the hostile Ukrainians, and the easiest way to weed those out is to wait for them to come to you with guns and try to kill you. Then you turn them into graves and repeat the process until they stop coming. At this point you march to Polish border and establish the Democratic Republic of Ukraine as a member of the Russian federation, the way it historically always was.

So, why exactly is it technically impossible for the Ukrainians to perform an offensive? First of all, they don’t have the high ground, which at this day and age means supremacy in space and air. In space, the Americans provide the Ukrainians with all the data, but the Russians see everything as well, so things are equal in that regard. However, the Russians control the air, and for all intents and purposes, the entire Ukraine is a Russian-managed no-fly zone. Whatever flies there is either Russian, or a target. To prepare for an offensive means to stage fuel, weapons, ammunition, food and men close to the point where you want to make a breakthrough. As you do the staging, the enemy does the watching, and when your warehouses and barracks are full, they blow them up. This is what’s been happening in the recent weeks, to great effect, and to a point where the Ukrainians no longer have anything to do the offensive with. Also, when you assemble all those troops, tanks and stuff, it’s very visible from orbit, and a very nice and fat target for the Russian cruise missiles and airforce. On the other hand, the Russians can assemble whatever forces they want in the background, and the Ukrainians can’t do anything about it. This means that the Ukrainians can’t technically perform significant offensive operations, and the Russians can, but whether they actually do it depends on their strategical assessment of the wider war with the West, and their intents on the international scene.

30 thoughts on “Offensive”

      • what does that mean?

        Hard to say. The explanation might be obvious – the ukrops are desperate for any kind of a breakthrough so that they can call it an offensive which they can show to their owners in Ramstein. The Russians are preparing for this by adding troops to the front in order to stop them. However, I think there’s an alternative interpretation which might just be the correct one: the main defensive line of Soledar-Bakhmut has been broken, and now the Russians can make a major breakthrough and take everything up to the Dniepr river if they want. Also, the ground will be perfect for movement of tanks very soon, if not already. If I were the Russians, I would continue with destruction of the staging areas, and then pre-empt any Ukrainian offensive by launching their own, to take the initiative and force the enemy to do your will, because it’s wasteful to allow the Ukrops to dictate the terms of the engagement and play with black figures.

  3. Negdje sam naletio na zanimljivu ideju. Stvar ide otprilike ovako: Ljudi nabave geigerov brojač i kad jedanput ovaj počne pokazivati neobične vrijednosti ljudi se odluče za stav da sa uređajem nešto ne štima i da je u kvaru. Onda je uslijedio savjet da treba nabaviti komad posuđa ili neki drugi predmet koji su izvor ionizirajućeg zračenja i imati ga kao tester kojim se tu i tamo može dokazati/testirati da geigerov brojač radi kad i kako treba.

    Ja sam na TOMTOP-u našao povoljne Pudibei NR-750 i NR-850 monitore radijacije i kupio jedan a kasnije još par komada za rodbinu (i dostavljeni su za dva tjedna otprilike). Ono, imam manji stres ako stvari završe tamo kud uporno idu.

    Danas sam na Dravi imao oba uređaja upaljena i nije bilo nikakve anomalije.
    Sad pak doma na stolu se upalio alarm na PUDIBEI NR-850 na 5 sekundi. Prag za alarm je podešen na 0,5 microSv/h. Otprilike nije otišao dalje od tih 0,5 microSv/h. Radiascan je bio tiho i nije registrirao moment.

    Pošto su čudna vremena, da se netko uz jedan aparat i ovakav moment ne uznemiri.

    Očito je nešto okinulo preko PUDIBEI-a u trajanju 5 sekundi. I dok sam ovo pisao dogodilo se još jedanput. Oba uređaja na posuđe koje emitira reagiraju promptno i uglavnom slično pokazuju dose-rate.
    Neobično je da je u dva navrata kroz PUDIBEI proletjelo nešto, ali ok. Navodim ovo kao zanimljivost.

    • Ja sam razmišljao o stvarima na temu “kako znati da je geigerov brojač točan”, i zaključio da je najpametnije rješenje kupiti neki koji je poznat kao skup, dobar i pouzdan, a ne nekakvo jeftino sranje s Alibabe, i nakon toga mu naprosto vjerovati. Sve ostalo samo povećava količinu zajebancije, i to rekurzivno – kako znaš da ovo, kako znaš da ono. Nemam vremena ni volje za ta sranja, tako da sam kupio stvar koja je univerzalno priznata kao vrhunski ali malo skup model, i problem riješen. Dozimetar je nešto kao napajanje u kompjutoru – ozbiljan komad hardvera na koji se oslanjaš da uvijek savršeno radi svoj posao, a bilo kakve greške su jako skupe.

      • Po prvi puta se sretati sa problematikom radijacije i još k tome s onom u obliku neposredne ratne opasnosti je neugodno jer podrazumijeva povlačenje poteza u smislenom roku.
        Pošto si ti detektirao i prosijao problem i ponudio rješenje u obliku Radiascan detektora stvar je bila samo načina i mogućnosti kako do njega doći.
        Ova kriza pred nama se razvukla taman toliko da su svi zainteresirani imali vremena kopati po netu za relacijama unutar teme.

        Pročitao sam članke koje si pisao. Potrudio se doći do Radiascana i kupio ga.
        Onda kreće drugi dio problema, što sa ljudima za koje me je briga a ne možeš im prezentirati ozbiljnost situacije do te mjere da kupe mjerač. Dobiješ radiascan i što onda? Sad to treba znati koristiti. Alfa, Beta, Gama, Detection, Search… I onda to kupi nekome koga stvar baš i nije uzbunila i nađi još i hrpu novca za par komada. Nema šanse.

        Naletio sam na youtube video gdje neka cura uspoređuje par različitih kineskih uređaja i jedan njemački Gamma Scout i konstatira da jeftiniji Pudibei mjeri skoro isto kao i znatno skuplji Gamma Scout i daje zanimljivu ideju da joj Pudibei posluži kao nešto što smije oštetiti pri upotrebi a ostane joj dostupan skuplji Gamma Scout.
        https://www.youtube.com/watch?v=wxuKvUHRmsY

        Logika je slijedeća, stvar grune, sranje te zahvati a nemaš tjelesno urođeni instrument za registriranje ioniziranog zračenja ali… imaš kupljeni instrument.
        Plin unutar cijevi detektora se počinje ionizirati i provoditi struju, elektronski sklop preuzima električne signale i broji ih i prikazuje na ekranu.
        Posljedica, kupiš krpe i ne šetaš više bezbrižno po otvorenom dok te instrument upozorava. Ne zanima te Alfa, Beta, Gama nego pokrenuti alarm i da li znamenka na ekranu raste.

        Koliko je kompliciran PUDIBEI za korištenje ?
        1) On/Off
        2) Postoji jedino „Search mode“
        3) Setting Alarm
        4) Ima i zapis doze dok se ne resetira da krene ispočetka
        i to je više-manje sve. Idealno za nekoga tko se traba maknuti kad alarm počne signalizirati prekoračenje odabranog praga.

        Vidio sam i druge vide-e (ne leži mi ono: druga videa) gdje tipovi upozoravaju da se mjerač-uređaj može kompromitirati ako ga kontaminiraš – prčkaš preblizu sa izvorom zračenja i uđe ti nešto radioaktivne tvari u uređaj ili na sondu i onda stalno to detektira po defaultu. Rješenje za Betu i Gamu (možda i Alfu ako imaš provjereni izvor da ispitaš) je da ga staviš u prozirnu vrečicu za zamrzivač i onda je uređaj zaštićen od prašine.
        No postaje jako interesantno imati i drugi jeftiniji uređaj ako je u usporedbi sa skupljim radno upotrebljiv. Ako imaš doma neki izvor ionizirajućeg zračenja a ja imam, može se uspoređivati kako uređaji rade i detektiraju. Meni je sinulo da rasklopim jeftiniji i eliminiram plastiku kućišta kao prepreku između izvora i cijevi detektora, mislio sam da time dobivam da uređaj postane sposoban mjeriti i Alfa raspad jer Alfu zaustavlja i tanki papir ispred izvora a kamoli plastika kućišta. Osjetljivost otvorenog Pudibeia je znatno porasla i blago prestigla Radiascan. E sad, nije Radiascan izgubio, nego mu je sonda malo udubljena u kučištu i to je fizički udaljuje od izvora Alfe a kod Alfe milimetri igraju ulogu kakav će biti rezultat mjerenja (kučište Radiascana ima proreze da plastika ne blokira Alfu). Važno je znati da Radiascan ima vrhunsku sondu koja po specifikaciji ima sposobnost mjerenja Alfe. Pudibei ima drugačiju sondu – staklenu cijev i ta prema podacima sa neta mjeri Betu i Gamu.
        Inače dodatna informacija je da nijedan uređaj ne poznaje razliku između Alfe, Bete i Game. U svim uređajima sve sonde se nađu u situaciji da ionizirajuće zračenje prodre u zatvorenu „radnu“ cijev u kojoj su elektrode i određeni plin u kojemu pokrenu lavinu izbijanja elektrona i protok struje između elektroda. Izazvani impulsi struje idu na elektroniku koja ih smisleno broji i prikazuje dalje na ekranu.
        Da li sama staklena stjenka cijevi Pudibeia predstavlja prepreku za ulazak Alfe ne znam. Tu se javlja i faktor nečega što se zove soft-Beta i sa svim tim promišljanjima što se mjeri čovjek se može zabavljati u kombinacijama.
        Radiascan pokazuje drugačiji rezultat ako se koristi papir ispred sonde u odnosu na originalni plastični poklopac u eliminiranju/odvajanju pozadinskog zračenja i određivanju čiste Alfe.
        Poanta je da je u ovo „opasno“ vrijeme važno imati detektor koji radi i dostupan je. Pudibei na izvor zračenja reagira u trenu i to je važno. Jeftin je i dostupan. Radiascan sam se namučio nabaviti a i košta. Ako Radiascan kao jedini uređaj uništiš kojim slučajem onda počinje nervoza. Ako vas ima više u familiji i svatko ima Pudibei kao backup onda ste svi mirniji ako vatromet krene.
        Sad, ne znam koliko je ljudi ovdje uspjelo nabaviti Radiascan, ali Pudibei je ok za posjedovati za male novce , dostupan je i nadomjesti instrument koji tijelo nema samo po sebi da bi opažalo radijaciju.

        Radiascan je prvi odabir ali ne baš za svaku osobu. I ne valja paničariti, to si par puta ponovio.

      • Jučer sam taman pogledao na Radiascan upaljen u Search modu kad je pokazao 0,46 micro Sv/h na trenutak.

        To je normalno; naime prosjek koji inače pokazuje uključuje razdoblja s bitno više i bitno manje radijacije od prosjeka. Ono što te obično zanima je baseline, odnosno pozadinska prosječna razina, a ako se desi nešto ozbiljno, uređaj će dići alarm.

  4. From what I can see reported, the Ukrainian “counteroffensive” seems to be fought mostly on the Internet – a great number of insignificant incursions, drone attacks, terrorist diversions etc. accompanied by huge media production and fake news around it is intended to create an impression that something is going on and, presumably, create panic in Russia, and, the craziest of all, they seem to actually believe that the Russians will start an insurrection against Putin, which makes it obvious that the Americans are behind it all, because they are te only ones stupid enough to believe that Putin is some kind of a dictator and the people of Russia are really against him. This is sheer idiocy. In fact, the people of Russia seem to be kind of irritated with Putin because he’s not aggressive enough and is projecting an impression that the Russians can be fucked with.

  5. “Ukrajinci su druga stvar. Ideološki, oni nemaju problema s bilo kojom vrstom ubojstva…” Sijećam se informacije o namjernom paljenju jednog objekta u kojemu se nalazilo nekoliko desetina ruskih civila. Strašno. Još strašnije mi je ćutanje Evrope o tome. Ni Evropa nema moralnih problema kad je u pitanju njihovo mezimče – Ukrajina. Sa druge strane sijećam se i nekih njemačkih izjava da oni ubrzo nakon završetka rata očekuju uspostavu normalizacije ekonomskih odnosa sa Rusijom. Milo se sijećaju jeftinog plina i ostalog iz Rusije.

    • To su ovi majmuni koji su rušili Janukoviča na Majdanu došli u Odesu gdje su protiv tih istih ukronacikuraca demonstrirali Rusi koji su tamo većinsko stanovništvo i onda dio tih Rusa natjerali u Dom trgovačkog sindikata i zapalili ga pa je dio ljudi tamo smrtno stradio od požara, a dio je skočio u sigurnu smrt s visine.
      U Njemačkoj ništa neće biti od normalizacije odnosa s Rusijom dok su Švabe pod američkom šapom i na vlast ne dođe netko tipa Gerharda Schrödera ili AfD kojima je to u interesu, a ne onaj kancelar Herr Šlic i Fräulein Analna Brabonjak koji su tešli rusomrzitelji.

        • To je rekao bih došlo i prošlo; jučer i prekjučer sam na dozimetru detektirao prolazno 10% povećanje radijacije, što je još uvijek jako niska razina i nema razloga za brigu, čak ako podrazumijevamo da je izvor jako nisko gama-radioaktivan tako da su koncentracije u atmosferi veće nego zračenje daje naslutiti. Ono što je tu korisno je informacija o tome koliko vremena treba da radioaktivni oblak iz Ukrajine dođe do nas; odgovor je oko tjedan dana (zapravo deset ali uzmimo marginu sigurnosti). To znači da ako atomska bomba rokne u Ukrajini, imamo tjedan dana za pripreme s nikakvom razinom zračenja u okolini. Naravno, sve ovisi o smjeru i snazi vjetra.

          • “Naravno, sve ovisi o smjeru i snazi vjetra.”
            Tvrdnja je ispravna i jako bitna za „refresh“ blizine trenutka opasnosti.

            Ne vezano na ispravnost gornje konstatacije našao sam se pred ovim:
            Pogledao sam http://www.windy.com i onda skužio da zapravo animacija smjera i jačine vjetra nije pouzdana za odluku o tome da li nakon potencijalne detonacije na nekoj lokaciji prijeti veća ili manja opasnost.
            Naime, na koje se vjetrove animacija odnosi? Skoro sigurno na one na površini zemlje. A ako kontaminacija bude nošena zračnim strujama koje nisu obuhvaćene pri tlu mjerenim meteorološkim podacima onda se čovjek ne može pouzdati u taj tip podatka.
            Znači potreban je mjerač radioaktivnog zračenja ako se stvar krene razvijati ovakvim polutempom. Da se netko ne pouzda na animacije vjetra koje su u pravilu prikaz događaja tlu.

            • Naime, na koje se vjetrove animacija odnosi? Skoro sigurno na one na površini zemlje.

              Prednost sadašnje situacije je u tome da je manje-više cijelo vrijeme puhao vjetar s istoka prema zapadu i to dosta jak, tako da to možda nije worst-case scenario, ali je jako blizu, tako da s marginom od tri dana imamo upotrebljive podatke.

              • OK, stvar rokne negdje i digne se. Krene putovat, pretpostavimo da ne znamo smjer.
                Ako je dopuhala iznad nas na visinu od 100 metara a još se nije spustila na vjetrove pri tlu, ok, ako postoji gama, treba biti na detektoru vidljiva, gama je prodorna i “ide” na veće udaljenosti. Beta puno, puno manje, Alfa na centimetar udaljenosti.
                Detektor je poželjan instrument u ovo vrijeme.

                • Ako je dopuhala iznad nas na visinu od 100 metara a još se nije spustila na vjetrove pri tlu, ok, ako postoji gama, treba biti na detektoru vidljiva, gama je prodorna i “ide” na veće udaljenosti. Beta puno, puno manje, Alfa na centimetar udaljenosti.
                  Detektor je poželjan instrument u ovo vrijeme.

                  Yup.

                  Gama zračenje je znak da treba zatvoriti vrata, prozore i ostalu ventilaciju i ne ići van. U slučaju da je stvarno jako, povući se u podrum, ako je moguće, ali najbitnija stvar je ne ići van na otvoreno i izbjegavati prašinu, padaline i sl.
                  Podrazumijeva se da s gama zračenjem idu i gore stvari, npr. neeksplodirani plutonij koji ne zrači doslovno ništa u gama spektru, ali ako ti uđe u tijelo najebo si jer je jaki alfa izvor. To znači da hranu i vodu treba testirati na alfa zračenje, i to je druga bitna svrha detektora.

                  • Alfa je opasna jer je doslovno komad nečeg nevidljivo oku sitnog na hrani ako padne na nju. Ako to sa hranom pojedeš onda je u tebi i tamo ostaje kao dio tebe a predstavlja trajni izvor ionizirajućeg zračenja i time kao kuglama na kuglani izbija kegle iz okolnog tkiva. Bad, bad, bad.

                    Beta i gama opiće na primjer salatu ili sardinu na tanjuru izbiju joj kakav elektron i nikome ništa, jestiva je i bez par elektrona.

                    E sad, tko se bude igrao igre sa, ako je gama/beta prisutna da li nema alfa čestica blizu?
                    Nema na dnevniku ništa oko alfe (bete ni game) a bogme niti oko očišćenih bunkera na Dravi nakon 70godina, stabla markirana za rušenje, jako prošireni putovi kroz šumu. Kud gledaju bunkeri, pa na stranu kad su građeni.

                    • Zapravo ako dobiješ salatu ili hranu koja nije bila zatvorena u konzervi na stol a detektor koji je sposoban mjeriti i Alfu je tiho onda je ok.

                      Hrana unutar konzerve je sigurno ok jer dok je unutra alfa ne može pasti na nju kao fizički komad opasnosti koji bi netko progutao. Analogno tome se tuširaju u kabanice ABK odjeveni vojnici, da otplave alfa čestice sa kabanice. Ispod kabanice nema alfe.

                    • E sad, tko se bude igrao igre sa, ako je gama/beta prisutna da li nema alfa čestica blizu?

                      Ja bih tome svemu pristupio razumno; naime, u “operation crossroads” su vojnici bili izloženi ogromnim količinama neeksplodiranog plutonija nakon detonacije baker, čovjek bi očekivao da svi pocrkaju od raka, a stvarni rezultat je da im se život statistički skratio za nekakvo zanemarivo vrijeme u odnosu na kontrolnu grupu, dakle doživjeli su duboku starost. Moja logika je izbjegavati neposredno izlaganje jako “hot” sranjima neposredno nakon eksplozije, i nakon toga se manje-više ponašati normalno. Umrijeti se mora a ne možeš sve kontrolirat.

              • Na http://www.windy.com je moguće pratiti smjer i jačinu vjetra. Moguće je odabirati i visinu (na površini, na 100 metara visine, pa u nekim koracima do 13.5 kilometara) na kojoj puše vjetar kao odabrani parametar prognoze. Stvar se komplicira sa dodavanjem veličina koje se žele ispratiti. Smjer i jačina vjetra na 100, 600, 750, 900, 1500, 2000 metara i sad još to po danima u tjednu. Ali nije da se ne vidi tijek i trend.

                Treba na bočnom taskbaru kliknuti na oznaku „više slojeva“ , označiti da sučelje doda vjetar u taskbar. I kad se odabere Vjetar, automatski ispod taskbara ponudi klizač za odabir visine na kojoj se želi pratiti parametre vjetra (smjer i brzinu).

                Na visini od 10 km pokazuje brzinu vjetra i do 80km/h, na manjim visinama puše brzinom oko 20km/h.

                Udaljenosti zračne linije:
                Kijev – Zagreb 1200km
                Žitomir – Zagreb 1100km
                Lavov – Zagreb 750km

                Informacija o neobičnom događaju sa neta plus ovo gore (Windy) plus geiger counter je razumna kombinacija u odnosu na varijantu „nisam odavde“.

                Nisam odavde vrijedi za Fosters na nekoj terasi u Sidneyu.

        • https://en.wikipedia.org/wiki/Depleted_uranium

          „U vojnim sukobima koji uključuju streljivo s osiromašenim uranijumom, glavni problem je udisanje čestica osiromašenog uranijuma u aerosolima koje proizlaze iz udara projektila obogaćenih osiromašenim uranijumom u njihove mete. [87] Kada streljivo s osiromašenim uranom probije oklop ili izgori, stvara okside s osiromašenim uranom u obliku prašine koja se može udahnuti ili zagaditi rane. Institut za nuklearnu tehnologiju-zaštitu od zračenja Attiki , Grčka , primijetio je da “aerosol proizveden tijekom udara i izgaranja streljiva s osiromašenim uranom može potencijalno kontaminirati široka područja oko mjesta udara ili ga mogu udahnuti civili i vojno osoblje”. [10]Upotreba osiromašenog uranijuma u zapaljivom streljivu kontroverzna je zbog mogućih štetnih učinaka na zdravlje i njegovog ispuštanja u okoliš.“

          Ukrajinci i zapadni saveznici su htjeli ispaljivati municiju sa osiromašenim uranom prema jednoj strani a sad im vjetar nosi rezultat prvotne namjere natrag.
          Nije da ljudski faktor nije koristio inteligentni korak ali ima tu vjerojatno i nekih drugih propusnica u igri.

          Sad možda nikne potreba da genijalna ekipa angažira Soroševe bivše stipendiste da nanovo sastave regulativu o dopuštenim količinama zagađenja slično kao nakon Fukušime.

Leave a Reply