When I started working with students, what I taught them was very conservative, in the sense that the entire lore of yoga from the most ancient times was based on the very same principle. This principle is, in essence, to list all the things I did that resulted in not dying, not going insane, and attaining great spiritual results, and have them re-trace my steps. To introduce anything that varied much from my own spiritual practice would be, in my opinion, insanely dangerous.
You see, I had very good reasons for all the things I did, and those good reasons had very much to do with not dying and not going insane. I didn’t just pull something out of my arse out of sheer boredom and said, “I should be a vegetarian, that’s something that’s currently in”. In fact, there’s an interesting story on how I became a vegetarian, very soon after I started the practice of yoga. I did know a thing or two on how to meditate, having been proficient in autogenous training, and in one of my first attempts after the darshan/initiation I had a very powerful experience of the “OM” vibration throughout my mind and body. When I say “powerful”, I mean it in a sense of feeling as if it could kill me just like that, just because the resistance of my energy system is too great due to impurities, or if anything went wrong. I was very, very glad I stopped smoking weeks earlier, and the argument against vegetarianism that was universally recommended by all the Hindu teachers, “what would I eat”, was immediately ignored in favour of sheer survival. Obviously, I had to follow the instructions of the people who did this before if I wanted to increase my chances, and introduce changes only if I know exactly what I’m doing. This stuff was very real and very powerful, and very scary.
What I didn’t know at the time was that the majority of those people (orange robes, fancy titles) actually didn’t recommend the stuff they did because the opposite is spiritually or energetically harmful, but out of purely traditional and ideological reasons. Vegetarianism is one of such things, and it’s specific to India; in Tibet, for instance, the very advanced yogis like Milarepa ate meat whenever it was available, and he noted a marked improvement in his spiritual and energetic condition after eating meat. Another thing those swamis are actively trying to prohibit is sex, with all sorts of claims about its spiritual harmfulness. While I certainly won’t tell you that watching porn and promiscuity aren’t spiritually harmful, it is my experience that the most harmful aspect of sex is doing it with the wrong people, from a wrong state of consciousness, and feeling guilty because you think it’s spiritually harmful. What I found out was actually harmful was accepting students and talking about spirituality with others. Essentially, working with students creates spiritual/energetic links directly into your mind that are very similar to the links created when you have sex with someone, only deeper and stronger, and those links are bidirectional. They allow your influence to help the students reach things that would otherwise be difficult, but they also allow all sorts of garbage and disturbances from the students to flow into your mind. This meant that controlling the students, in a sense that they should always maintain spiritual discipline, was paramount. What actually happened is that they for the most part explored all kinds of desires and paths they felt they have the power to pull off now, and the extra energy I was feeding them, that was supposed to feed spiritual ecstasy, ended up feeding hysteria, egomania and madness, in a very large number of cases. All of that was fed back to me and drove me crazy; in fact, I didn’t actually go crazy only because I underwent full vajra initiation prior to working with students, so my spiritual core was beyond such influences, but I understood why all those spiritual teachers go hedonistic and insane – it’s caused by the students who don’t obey the instructions, don’t focus on God, and as a result create a stream of madness that is fed back to the guru, destroying his astral body. In my case, destruction of the astral body is not a big deal, because if I’m left alone for a few days I can rebuild it from above, but if someone is not a vajra initiate, the damage can’t be undone. So, basically, what I found out is that eating meat is not a problem, sex (with the right person) is not a problem, but plugging your astral body into multiple undisciplined people who show signs of potential by reacting positively to spiritual energy, that’s where spiritual people go to die.
Another thing transpired in ways that are obvious in hindsight, yet defies “spiritual” expectations – money is a huge problem, and not in a sense that “money corrupts” or something similarly silly, but in a sense that not having money is not survivable in this world, and so if you have things to do here you must choose between dying and failing to achieve your goals, and trying to get money in ways that might compromise you spiritually. Lack of money caused a constant struggle and huge problems of all kinds, and the most ridiculous thing is that I heard all kinds of “spiritual people” saying all kinds of nonsense about spiritual harmfulness of having money, as if money will somehow tempt and corrupt you. No it won’t; what actually corrupts you is that you didn’t purify your spirit, you aren’t clear about your desires and goals, you suppress things instead of dealing with them in a transparent way, and when you have lots of money you basically pour lots of energy into all that suppressed and unresolved mess, and then all hell breaks loose. What I found out when I had significant amounts of money is that it doesn’t make me do anything I normally wouldn’t. Basically, it allows me to deal with problems that can be solved with money, and that’s it. If my computer breaks down, I can just replace it with one that’s current and good. If my car breaks down, I can either repair it or buy a new one. I can buy a home instead of renting it, and I don’t have to live in some shithole because it’s cheap. Yes, if you’re a “raw” person and you didn’t do any real work on understanding your desires, motives and so on, and someone just removes your limitations and allows you to do whatever you want, it’s going to end badly, probably in the same way things tended to end badly when I fed spiritual energy into my students that would otherwise be beyond their reach. Feeding energy into an unresolved mess inside someone’s astral body is most likely going to make this mess explode and set it on fire. Money is basically the same thing; however, the path of restriction, of not allowing yourself the means and the energy because you fear what you’re going to do is just wrong. What one needs to do is resolve things within himself and understand his desires, and then practice detachment and focus on transcendence. Restrictions and discipline, in my experience, are a great tool in the beginning, but there is a great danger in just leaving them “turned on”, and not resolving the underlying issues because it’s “messy”. Yes, dealing with messy things can spoil your impression of yourself as a pure and very spiritual person, because sometimes you need to deal with very nasty things, and you might not like yourself very much while you do. However, once you’ve actually dealt with them, you find out that you no longer need rules, restrictions or much of a discipline. Sure, some things in this body and in this world tend to feed themselves if left unchecked, so you occasionally have to say “no” to some fancy gadget, but as for the moral restrictions and regulations, you don’t really need those. The religious people tend to imagine all sorts of nasty things one would do if they had no commandments, laws or restrictions, but in reality, do you really need laws to prevent you from diving into a septic tank and drinking sewage? Not really, I would guess; well, that’s why I don’t need laws to prevent me from snorting cocaine from a hooker’s arse. If I’m left alone and unchecked, I meditate, read books, analyse what’s going on in the world, think, write books and articles, do photography and take walks in nature. The difference when I have endless money is that I do it on a more expensive computer, with a more expensive lens on a more expensive camera, and I go to a place where I actually want to be, instead to a place that’s affordable because it’s nearby, and I drive there using a more expensive car. I don’t just magically turn into a pig-werewolf that rapes and kills teenage girls and is stoned and drunk most of the time, just because I have money and no restrictions. The way religious people imagine these things is ridiculous, and is probably a result of awareness of what would happen if they had no restrictions put upon them. That, however, is not the path of yoga. A yogi would rather revisit his “caged pig” and gradually transform it into an angel of God, and you don’t have to keep the angel of God caged to prevent him from fucking everything that moves and ingesting all kinds of drugs. That is not to say that restrictions and discipline are not necessary; I started with them, and I’m sure my students would have found them very beneficial and it would have spared me many problems if they had, but it’s merely a phase that keeps you from going crazy and doing something you will later regret, until yoga had the time to do its thing.
So, the conclusion would be that some things that are commonly seen as dangerous can in fact be harmless or beneficial, while some things that can be seen as beneficial, such as compassion, can be deadly. This means there really is no substitute for having your brain switched on, and observing what’s going on inside you and around you. You can’t just accept some set of religious restrictions and think you’ll be fine; it doesn’t really work all that well for religious people, if you read up about all the scandals. Also, most of the stuff that the religions try to restrict is just misguided; for instance, trying to regulate people’s sex life and food. Instead, if you learn how to disconnect thoughts and emotions from energy, in a practice of vipassana or yoga, to power anything up or down, to see how things actually function under the curtain, where the cogs and wheels of things are turning, you can make very swift progress and actually control things by removing the energy, instead of applying the brakes. Control is absolutely necessary, because in this world we are immersed in satanic energy that forms the background of our every thought, and if you don’t pay attention, the tide is going to wash you away and you’ll drown. You just need to be relaxed and smart about it, that’s all. Relaxed attention, and the ability to disconnect power from any emotion or thought at will – and you find out that control is not hard, if done properly.
https://www.youtube.com/watch?v=hNkF2LCVg10
U 7:40 počinje zanimljiv dio ali mislim da ipak nije ciljano i jasno poimanje Sanat Kumarinog djelovanja u pozadini.
Mislim da sva ta izlaganja nažalost ne postižu željeni krajnji rezultat kod mase koja to sluša. Izlaganja su brojna i teško je zamisliti kako se može iz toga napredovati, osim da bi pojedinac na osnovu simpatije i inspiracije trebao položiti korak povjerenja i pristupiti nekakvom programu u pozadini svega, što mislim da i postoji.
Onda dolaze dva glavna problema. Prvi, ukoliko ne postoji poprilična spoznaja postojanja Vragovog pozadinskog polja i vlasti nad svijetom, sve se onda odvija u bezizlaznom, pogubnom labirintu iluzija, iscrpljivanja i zamki. I drugi, kako očekivati primirje od izloženosti materijalnoj dimenziji koja inherentno funkcionira u suprotnome smjeru od duhovne dimenzije i formirana je da bude zamka. Materijalni vehikl je štetan, nasilan faktor i u funkciji zla. OK, osviješteni i transformirani pojedinac bi vjerojatno i mogao vlastiti materijalni vehikl trpiti ali kad se u obzir uključi okolna zaluđena masa bića onda je jasno koja je ideja u pozadini materijalnog svijeta.
Dakle postavlja se pitanje perspektive ishoda navigacije u okolini u kojoj se jasno ne postavi pitanje Sanat Kumarinog polja. Kako je taj problem moguće preskočiti u kontekstu ovoga svijeta?
Jasno mi je da generalno ljude treba pozitivno usmjeravati i podržavati razvoj događaja u tom smjeru ali i to da takva stvar predstavlja ozbiljnu liniju iscrpljivanja bez perspektive. Osim, osim, ako postoji mogućnost uključivanja nekog generatora energije izvan sustava da drži svu tu strukturu kontra Sanat Kumarinog polja. Ali što ako se nešto takvo ne smije pokrenuti prema inicijalnom ugovoru?
Recimo da nešto takvo uspije na kraju, kakav bi bio zaključak, što se zbivalo u pozadini ovog svijeta? Zaključak bi bio da je sve kontroliralo, svjesno deformiralo i usmjeravalo Sanat Kumarino polje.
https://www.youtube.com/watch?v=P8doVAR_Y-4
https://www.youtube.com/watch?v=E9UT50y_mEs
https://www.youtube.com/watch?v=u0-TVy2aKGE
Da se krivo ne razumije, ovaj osvrt nije nikakvo ismijavanje.
“Osim, osim, ako postoji mogućnost uključivanja nekog generatora energije izvan sustava da drži svu tu strukturu kontra Sanat Kumarinog polja. Ali što ako se nešto takvo ne smije pokrenuti prema inicijalnom ugovoru?”
Zapravo se moram ispraviti, stvari u tom smjeru je moguće uspostaviti.
Ako se nekom prostoru pristupa sa kontinuiranim usmjerenim fokusom i ako je riječ o profinjenom i posvećenom prilazu mjesto će postati nabijeno tom notom energije i imat će jasan potencijal. Takvo mjesto postaje posebno energetski strukturirano.
I to je vjerojatno nešto što Vrag nema ovlasti zabraniti. Može godinama ometati nekoga da postane sposoban i kompetentan jednoga dana formirati takvu strukturu ali izgleda da ne može stvar zabraniti.
Ja mislim da rijetkost informacija o Vragu i naravi ovog mjesta govori dovoljno da se iz toga može kvalitetno nagađati što je njemu zapravo bio problem. Naime, ja sam siguran da postoji veliki broj izlaza odavdje, ali ih manje-više nitko ne koristi zato što zaglave bitno prije, a zaglave zato što ne razumiju osnovne stvari.
Stvar je vrlo nezgodno, ispravno je reći, perfidno uparena. S jedne strane postoji fizički vehikl koji nameće niz inverznih standarda živom entitetu (duši – za razliku od komada materije u vidu dijelova tijela, ili cijelog tijela ako nekome treba više iste tvari) a s druge su pridodani atraktori koji taj neprirodni trend enormno pojačavaju do histerije. I sve to skupa treba plasirati duši koja onda juri za tim. Do kud točno?
Recept za repeticiju do samouništenja po Sanat Kumarinim uputama?
Pa konačno, taj yogi, Sadhguru, isto tvrdi da se je tri puta inkarnirao jer nije uspio ostvariti zadatak. Očito je da se bori protiv nečega i da usmjerava stvar u pravcu koji mora biti drugačiji od općeg stanja svijeta.
Ne znam da li Maya i Sanat Kumara mogu biti ekvivalent.
Kad bi te netko ubacio u fizičko tijelo bio bi izvrgnut Mayi, ali kad neki entitet svjesno generira atraktore, dijeli nagrade, uzdiže na položaje i pribija na križ, e to je ipak malo više od pasivnog okvira, to je aktivno stratište u kojem netko otima energiju do smrti. Ono, zabije te do daske, do senilnosti kao kad vidim na tv-u neki dan dva ostarjela voditelja i dvoje staraca s nekadašnje estrade u pokušajima prisjećanja mladosti i dohvaćanja nekadašnjih „užitaka“ vezanih uz iluziju i mlado tijelo.
To da komentiramo ovaj pakao od svijeta to govori koja je pozicija suprotstavljenih strana i koji je tu jedini mogući ishod.
Maya je termin koji Vedanta koristi za opisivanje virtualnog svijeta. Tehnički, Maya je ili Dragulj koji renda svijet, ili svijet koji je rezultat njegove aktivnosti. Sanat Kumar je onaj tko je definirao parametre i pravila, unutar ograničenja koja su mu nametnuta izvornim ugovorom, i to objašnjava zašto nije svemoćan, i zašto Bog ovdje može napraviti toliki broj potencijalno spasonosnih stvari.
Ali isto tako interakcija svega navedenog objašnjava zašto su spasonosne stvari toliko rijetko birane i iskorištene.
Eh.. Tamo 2021. sam na YT-u pogledao Maha Shivaratri. U tom trenutku to je bilo ono što mi je odgovaralo (neki dijelovi) – ponajviše zato da umirim unutarnje turbulencije i posložim se. Sam Sadguru mi se činio više kao političar i “guru za mase” (odnosno trgovac koji prodaje ono što prolazi). Ne znam koliko je onog što priča skopirao a koliko je tog njegovo. S obzirom da ionako glede ljudi imam niske kriterije – a često se ispostavi da sam preoptimističan pa su i ti kriteriji za koje sam mislio da su niski zapravo visoki – nisam htio biti previše kritičan. Ako je nekom korisno što on priča, super. I ja znam skupljati svakakve mrvice, a ponekad i uzeti neki predložak te namjerno ignorirati “što je pisac htio reči”, te interpretirati stvar onako kako meni više odgovara.
Kad sam gledao MahaShivRatri 2022, skroz sam se sablaznio. Citiram dio Sadguruovog govora: “People think ‘something high’.. it means it’s Heaven. This is what we want to change. The source of your life is not in Heaven. The source of your life is beneath your own feet. The soil. (..) People came only from the soil and went back to the soil. This whole idea that everything that’s valuable came from ‘up there’ is a wrong idea. It’s a criminal idea if you ask me. Because this whole idea that there is a better place to live than this.. is a sure way of denying your life here. (..) Shiva walked this land. Every incident of his life was here. So please don’t send him to Heaven.“
Video je dugačak ali sam preskočio na dva-tri bitna djela. Vidio sam i pogledao i dio koji si naveo.
U 6:34:00 krene raditi meditaciju sa prisutnom masom ljudi. Ja osobno meditaciju tako ne radim ali mogu ispratiti što je i kako izveo, gdje to ide, kako vodi. Poslije same meditacije daje uputu da ljudi ostanu na mjestu mirno sjediti. E, sad, stvar je izveo čisto i korektno i povukao je i ljude u tu sferu i postigao u njima iskustvo. Kad prošeta među ljudima koji sjede sklopljenih očiju u stanju meditacije kamera snima ta brojna lica. Ljudi su povukli energetsku vertikalu, svijest to upamti kao iskustvo. Rezultat je kakav se poželjeti može. Ljudima je umirio um, duh, stabilizirao ih i dao im sigurnost i iskustvo svetosti. To je korak do trenutka kad će pojedinci pronaći put i probiti plafon jer sad znaju putanju.
Zato me ne brine dio koji si spomenuo jer će stvar kod kvalificiranih sama pronaći izlaz iz grube materijalne dimenzije.
Još jedna stvar, kao test, ne mogu zamisliti da bi mi osobno Sadhguru radio probleme ili da bi dozvolio da me netko gnjavi.
Dio kasnije predstave sa pjevačima je valjda dio neke dobre atmosfere i nije za zamjeriti taj svjetovni dio. Poanta je u djelu sa meditacijom i vertikalom, i kad pogledaš da je taj dio izveo u stvarno malom djeliću programa a ljudima ugradio iskustvo, stvar je uspješna.
A onaj dio da je Shiva hodao zemljom i da ga ne šalju u nebo…pa kako da se većina ljudi usudi okrenuti Shivi, kako da im padne na pamet prići mu bez da im ugradi neku poveznicu?
Mislim, koliko ljudi meditira na Shivu? Otkud im ideja što je to, gdje je, kako da lociraju, vide koordinatu u koju ih treba sabiti i ekspandirati?
Još nešto, jesi ikad bio uz sljedbenike Hare Krishna pokreta, ali da ih pojedine viđaš niz godina? Jel bi mogao razumjeti u tome slučaju zašto bi Sadhguru nekoga micao od umišljanja nebeskih bića i pozivanja na ovoga i onoga za razliku od prakse stabiliziranja energetike yogom i dodavanja finijih energija kasnije u tako izgrađeni sustav?
https://www.youtube.com/watch?v=IXpYaulpxFk
Izgleda mi inteligentno, bistro i sposobno.
Ako mene pitaš što me brine, jedino da nikad ne spominje Kumaru.
Hare Krishne su možda najgori primjer za bilo što – imaju histeriju umjesto yogijske energetike, brijačinu umjesto transcendencije, sustav naprosto ne radi i predstavlja stranputicu i gubitak vremena. Ako su oni nešto što moraš uzeti kao argument u obranu sustava koji nudi bazičnu energetiku bez transcendencije, ja se slažem da je to bolje od Hare Krishni, ali s druge strane ne znam što nije bolje od njih – to je kao da veliš da je nešto bolje od pakla.
Mislim da pravo pitanje nije postoje li sustavi koji proizvode povoljne učinke neke vrste. Siguran sam da postoje, i prakticirao sam nekolicinu. Stvar je u tome da energetika jako dobro radi kad počneš od transcendencije, dakle od daršana. Bez transcendencije, bez daršana, energetika samo vrti pranu po nižim dijelovima energetskog sustava i tu u najboljem slučaju imaš samozavaravanje da nešto radiš, a zapravo ne radiš ništa korisno, a u najgorem slučaju ćeš nešto strgat.
Hare Krišne imaju dobru teoriju, u osnovi da duhovni život počne kad vidiš Boga, onda se stvari počnu dešavati, i energetika ima smisla samo u tom kontekstu. Problem s njima je što oni nemaju nikakve veze s tim, praksa im je kriva, proglasili su razna umišljanja za Boga i to ne vodi nikamo.
Tog lika povremeno vidim na netu zato što iskače iz svake paštete, ali ništa na njemu mi nije bilo dovoljno interesantno da pogledam više od par sekundi.
1) dio.
Ja dugo nisam ništa pogledao od tih videa jer su bili o svemu i svačemu a to samo po sebi nema smisla, dapače ima efekt pretvaranja uma u kašu. Onda sam neki dan kliknuo na onaj video gdje spomene da ako neki mistik počne govoriti, da će vrlo brzo morati izvoditi svakakve manevre ako ne želi da ga nabiju na križ.
Uz još dva tri videa pomislio sam da možda ipak radi nekakav planirani, javni manevar jer percipira problem svijeta a moguće i Vraga. Ako Vrag može igrati igru da ne prizna krivicu onda bi vjerojatno i netko vješt mogao pokušati sličan manevar prema Vragu da ga ovaj ne percipira.
Uglavnom video materijali su bili dovoljno natrpani da se Vrag ne bi trebao opterećivati već zbog samog volumena tema.
No sad sam kliknuo na video koji je prešao smisao pitanja nekakvog manevriranja radi eventualnog drugačijeg plana u pozadini. Od toga nitko nema dobrobiti, samo kaša.
2) dio.
Neobičnom igrom slučaja nedavno sam bio pozvan na 3 zasebna, privatna, salonska, klavirska koncerta. Nisam nikad u životu prije prisustvovao nečemu takvome. Sva tri je organizirala jedna od najboljih pijanistica na svijetu. Jedan je bio tipa masterclass nastup njezinih učenika iz cijeloga svijeta kojih je nastupilo 7. Na internetu su dostupne prekobrojne snimke različitih pijanista još od doba filmskih kamera, no nešto takvoga nisam vidio na cijelom internetu. Između ostalog, svi sviraju bez nota jer su zasebna kategorija pijanista.
Ono što želim prenesti je vezano uz jedan od tih nastupa. Pošto ne poznajem tematiku detaljno ne znam o kojoj se kompoziciji radilo ali je bio Mozart u pitanju. Uglavnom kompozicija je bila „uredna“ sve dok se nije pokazalo da je taj dio zapravo neuredan i manevar za ono što je kompozitor pripremao, Mozart je u momentu, zato jer to može, (shvatio sam to nakon izvedbe kompozicije sav u šoku), izveo totalnu promjenu i prešaltao iz glazbe u dio kompozicije koji nema veze sa glazbom već te doslovno uhvati u zahvat i otpelja u svijet koji on gleda duhom, i onda je ponovno izašao iz toga.
Da ne bude zabune sve su kompozicije svih kompozitora bile na zavidnom nivou. No ono što je Mozart napravio pokazuje čime ta osoba vlada po volji, taj zahvat je bio ispostavljanje nečemu bez mogućnosti pregovaranja.
Moram priznati da me to iskustvo jako iznenadilo.
Treba imati slušalice.
https://www.youtube.com/watch?v=HZ-TKo2oxHE
https://www.youtube.com/watch?v=yR6whgR1Q08
I sad se moram opet ispraviti. Ta ista Mozartova kompozicija, kod drugog pijanista zvuči odlično ali je razlika velika u suptilnosti na strani prvog pijanista. I gdje je ispravak? Mozart je kompozitor ali pijanist daje suptilnost u interpretaciji iz dubine koju jedino on može doseći.
Ono što sam slušao u živo je bilo još suptilnije i priznanje ide pijanistici.
Dakle pijanist je važan, nije tajna samo u Mozartu, tako da ako je nešto toliko dobro da ne pregovara sa svojom okolinom nego samo zrači, onda su to pijanist i kompozicija.
Razmišljam nešto. Seks ume da izazove zaljubljenost i vezanost za drugu osobu i onda se one fokusiraju jedna na drugu, a Bog i praksa (ako su je imale) postanu nebitni? Onda bi prava osoba bila ona kojoj je fokus Bog, a ne ljubav i međusobna vezanost?
Ukratko, da. Naime ako osoba s kojom si u vezi nema duhovnih interesa i vuče te u materijalno, to definitivno ne pomaže u duhovnoj praksi, blago rečeno.
Primjetio sam da je praktički sve složeno kao zamka, odnosno gdje god da primjetim probijanje transcedentalnog, redovito je oko toga složena “autocesta” koja to usmjerava na materijalno i to na način da je daleko lakše ili okrenuti pažnju na materijalno ili zaključiti “to je fuj, vuče na materijalno” i oba slučaja odbacujemo transcedentalno.
Stvar traži mentalni manevar između te dvije opcije.
To mi se nekako “razjasnilo” dok smo gledali jednu scenu na Mljetu iz koje je “sjajila” ljepota i gotovo trenutno fokus s ljepote skreće na fizičku razinu i ljepotu pripisuje istoj (kao da izvire iz fizičke razine), dok je skroz drugi efekat ako fokus ostane na samom sjaju ljepote i teži izvoru iste koji svakako nije na fizičkom planu.
I sad, u prvom trenu mi nije bilo jasno “kamo gledati” s obzirom da ljepotu, kao, vidim očima i onda sam instantno dobio odgovor stotinu očiju koje gledaju istu scenu, jedne vide drva koja se mogu pokrast, druge vide neugodnu ideju probijanja kroz takav teren, treće vide nešto zeleno, četvrte vide požar, pete vide pauke i bube, neke ne vide ništa, itd i postalo je kristalno jasno da nisu oči koje vide ljepotu i tu negdje se fokus automatski “poravna”.
Isti princip funkcionira na svemu što sam u stanju percipirat kao transcedentalno, odnosno, to nešto što se probija *kroz* fizički svijet, a nema izvor u njemu.
Sam princip je progresivan, postaje sve lakše to primjetit i dublje zadržat fokus i mislim da sam počeo dobivat ideju što bi mogla biti meditacija 🙂
A ovo “otpajanje energije” koje spominješ, to mi je ključ za povećanje količine vremena u kojem mi fokus dovoljno dobro radi da primjetim nešto transcedentalno i sam princip mi se razjasnio valjda dva dana prije ovog članka.
Nešto sam si zabrijao pa sam postajao ljut i nervozan, ali sam istovremeno primjetio da postajem ljut i nervozan i svjesnom odlukom “otkopčao kabel” – stvar se po inerciji vrtjela još neko vrijeme poput motora koji je ostao bez struje, ali nema više moment, niti troši energiju i u dosta kratkom vremenu (pola sata možda u tom konkretnom slučaju), kompletno stane i nestane.
Inače, ovih par zadnjih članaka mi izgledaju kao tvoje otpusno pismo …
Tako nešto, da.
U čijoj će se vlasti naći svet ako tebe ne bude ovde?
Nisam siguran da je to ispravna linija razmišljanja. Pravo pitanje je što se to sprema.
Ja sam prije par dana imao dojam da sam napravio sve što sam mislio/mogao/smatrao da moram i da sam zadovoljan. Nije da je sve bilo super i da nisam razbio par jaja više u procesu nego bi netko mudriji, i nije da mi sada svijetli iz dupeta, ali kad se sve zbroji i oduzme čini mi se da je cijeli ciklus “rada” završen i sad to sve više gledam kao video igricu, gdje svašta radim ali imam dojam da mogu “izaći iz igre” kad bude trenutak za to. Naprosto se više ne osjećam osobno upleten u to sve skupa.