Sunna Z wrote:
> Ovdje sam se dosao ODRECI tebe.

I koji kurac čekaš?

--
http://www.danijel.org/

Djurdjica Crnogorac wrote:
>>> Ma da, učitelj naglo nije Učitelj, odnosno nije pravi prosvjetljeni
>>> Učitelj baš onda kad tebi to paše kao opravdanje za sva sranja koja si
>>> napravio. Zanimljivo.
>>
>> Kakvo opravdanje za kakva sranja? Ja sam tu dosao da slomim sve te
>> linkove koje mi je "ucitelj" nametnuo i sad sam u laganom odlasku. A
>> to da je "ucitelj" po meni usput prosuo sto je mogao sranja i lazi to
>> je eto nusprodukt situacije. Pa mora on vas odrzati na okupu. :)
>
> Koga to "vas", Romanu, Biljanu i Božu? :))

Ne možeš ti sektašu objasniti da ga ja neću, on voli o sebi misliti da
se svi bore za njegovu naklonost koliko je bitan. Kužiš ti to, toliko
sam ga puta odjebao da samo što ga nisam cipelom gađao, a on u svojoj
beskrajnoj narcisoidnosti misli da se grebem ne bih li održao nekakvu
vezu s njim. Kužiš ti to, lik prvo toliko ode u svom smjeru da pet
godina nisam znao da postoji, bolio ga je kurac i za mene i za yogu,
imao je svoja posla, ali je htio vjerovati da se može vratiti kad god
hoće, meni je valjda posao prihvaćati kretene. Onda mu je valjda u nekom
trenutku sve ostalo propalo pa je došao nazad, a ja sam odbio biti
nečiji fallback izbor za slučaju da mu propadne ono do čega mu je
stvarno stalo, a ne dopada mi se ni biti punjač baterija. Nakon što sam
ga dovoljno jasno otpilio da bi valjda i bukva uspjela shvatiti, evo ti
njega na newsima kako pred svima deklarira kako je on odjebao mene.
Great, fine with me, don't let the door hit your ass on the way out. I
onda frajer veli da se ja to grebem ne bih li održao nekakvu vezu s
njim. Mislim, koliko uobražen i glup moraš biti za to? Retoričko
pitanje, zaboravi.

--
http://www.danijel.org/

Sunna Z wrote:
>>> Ponudio si, ali potajno se nadao da nece prihvatiti, zapravo bio si
>>> gotovo siguran da nece, jer to je novac koji bi sluzio vezivanju, u
>>> njemu nije bilo cistih namjera, nego prljavih linkova.
>
>> Još je ljigavije i jadnije od toga.
>
> Jos ljigavije od toga, istina, naime motiv je dolazio od tebe i iz
> tebe.

Motiv da te odjebem je definitivno dolazio od mene.

>> Naime to mu je bila zadnja stvar
>> radi koje je mislio da ga trebam, barem neka uzmem novce i trebam ga
>> barem zbog toga, a kad je vidio da ga ne trebam, onda je otišao onima
>
> :)))
> Ti si jako bitan jedino samomu sebi.

Ljigavi licemjeru, ako ti nisam bitan što sliniš ovdje poput puža
balavca? Odjebi nekamo gdje se nalaze predmeti tvojeg interesa, ako to
uopće postoji. Ti bi zapravo htio malo moje pažnje, htio bi mi biti
bitan makar tako što ćeš seruckati, i još uvijek važeš opciju pokajanja,
isto kao i onaj čmar Džeko, koji ima jednu priču za trashere a drugu za
svoju curu. Marš.

--
http://www.danijel.org/

Petar Stanojevic wrote:
> In article 25c782c6bf1f@i18g2000prf.googlegroups.com>, gewlon@gmail.com says...
>> Sve stima. 5.11.2008 na internom je forumu objavio da mu je racun
>> blokiran. Ja sam mu odmah _tajno_ ponudio da mu posudim sve sto sam
>> imao na tekucem racunu. On je odgovorio da mu zasad ne treba i da ne
>> zeli biti nikome na teret.
>
> Ponudio si, ali potajno se nadao da nece prihvatiti, zapravo bio si
> gotovo siguran da nece, jer to je novac koji bi sluzio vezivanju, u
> njemu nije bilo cistih namjera, nego prljavih linkova.

Još je ljigavije i jadnije od toga. Naime to mu je bila zadnja stvar
radi koje je mislio da ga trebam, barem neka uzmem novce i trebam ga
barem zbog toga, a kad je vidio da ga ne trebam, onda je otišao onima
koji ga trebaju. Takvome je važno jedino da bude bitan, da ga netko
treba. Nije taj nikad htio ništa pametno, to je bezveznjak koji traži
osjećaj pripadnosti, da ga netko hoće kraj svojeg ognjišta. Ništa drugo.

To je ono gdje je meni Felix napravio najveću štetu još davno. Tamo gdje
sam se ja postavio ozbiljno, on im je kreirao odstupnicu, kreirao je
mogućnost neozbiljnosti, mogućnost druženja i sektašenja, a da i dalje
imaju dojam da je to OK, jer je Felix kakti velika faca pa je to što
piju kave s njim skoro isto kao da uče yogu kod Danijela. Sad budu svi
takvi kojima je bilo do druženja pod krinkom nekakve birtaške duhovnosti
izgleda opet završili kod Felixa, koji je prirodni magnet za takve -
kombinacija birtaške duhovnosti i birtaškog načina života u kombinaciji
s osjećajem pripadnosti, samovažnosti i preseravanja, to je njima prava
stvar, tome teže, a ja nisam ništa valjao jer nisam čak ni to kužio nego
sam im podmetao kajle.

Stvarni razlog zašto sam ja morao visiti na newsima je bio taj što su
oni visili na newsima i stalno hranili svoje sumnje slušanjem raznih
Bakija. Onda sam ja morao polemizirati sa stvarima koje njih drže u tom
sjebanom stanju sumnje i na taj način gurao kamen uzbrdo, ali tome nikad
nema kraja jer se sumnje ne rješavaju slušanjem polemika po newsima nego
duhovnom praksom iz koje slijede duhovna iskustva koja onda, ukoliko
netko nije baš totalna budala pa i u to sumnja, predstavljaju vrata kroz
koja se izlazi iz sfere sumnji, neznanja i strahova. Dakle umjesto da su
yogijskom praksom ojačali dovoljno da prestanu sumnjati u svaki kurac
koji nisu u stanju odmah i neposredno provjeriti, konstantno su visjeli
tu i prepucavali se, kurca nisu napravili, na kraju su ih sumnje
uništile i sad će zapravo imati najgoru verziju svega čega su se bojali;
ostali su bez svega. Razni Bakije su samo izgovarali ono što su
"učenici" mislili na nesvjesnoj razini, a ja sam to naravno znao i
polemizirajući s takvima zapravo sam ovima objašnjavao stvari, ali nema
tu lijeka, ne možeš žabu spasiti od vode.
Sad im se Tomislav s pravom ruga, pravo im budi kad su budale.

--
http://www.danijel.org/

Marvin Barley wrote:
> "Umjesto da ulazemo napor da vratimo Krista u Bozic, vratimo Bozic
> poganima, gdje i pripada."
>
> Izracun pokazuje da je Isus rodjen u rujnu/septembru ...
>
> http://www.tomorrowsworld.org/cgi-bin/tw/tw-mag.cgi?category=Magazine33&item=1104261794

To je trivijalno. Pravo pitanje glasi je li Isus kršćanski.

--
http://www.danijel.org/

voda wrote:
> To je sve lijepo, nisi znao. Bio si jadan zaveden, ali zato sada znas i u
> tom znanju ovdje pises kao da je ranije pisao netko drugi, a ne ti, jer ti
> ne razumijes zasto te se podsjeca na prijasnja pisanja (proljetna, recimo).
> _Bas sada_ (odnosi se na neodredjeno razdoblje krace od 2 mj) si shvatio,
> ali ta radnja ti je u toj mjeri angazirala svijest da u nju (opet) ne moze
> doprijeti nista drugo. Sljepoca ranije, sljepoca sada, samo druga filmska
> vrpca...(?)

Pizda je bio i ostao. Uvijek je bio prevelika kukavica da bi napravio
bilo kakav iskorak, previše apatičan da bi fokusirano nastojao, previše
samoljubiv da bi stvarno prihvatio autoritet učitelja i slušao, i onda
je ta pizdunska sranja potiho racionalizirao, ali je zbog svega imao
osjećaj krivnje, kojeg krivo prikazuje kao osjećaj dužnosti. Sad bi se
"oslobodio okova" koje na njega postavlja osjećaj krivnje, pa bi me
spalio kao fašnika misleći da će tako doživjeti katarzu.

Cijelo razdoblje u kojem sam ja njega pokušao učiti se svodi na "šiljke"
kad bih ga "napucao", i u tom stanju bi osjećao entuzijazam,
oduševljenje i mogao bi dotaknuti neke stvari, i velika razdoblja
bezvoljnosti, apatije, depresije i općenito šuge, što su njegova
prirodna i normalna stanja, jer je to lik koji cijeli život ne zna što
bi sa sobom počeo, vuče se okolo ko magla po šugavom brdu.

Stvarni razlog zašto se on i njegova mama nisu javljali godinama je taj
što su shvatili da ne žele učiti ono čemu ih ja podučavam. Ja sam ih
pokušao podučiti odlučnosti, fokusu, jasnoći svijesti i namjere, i prije
svega vjeri, hrabrosti i predanosti, ali to su stvorenja navika,
konformizma, udobnosti, oni ne bi živjeli na oštrici, ne bi bacili sve
što imaju zato što je to što imaju njima zapravo super, nisu u poziciji
da nešto s one strane zavjese toliko cijene da bi cijeli svijet bacili
kao mrtvi teret samo da to mogu dotaknuti. Njima je svijet super, to su
ti stvorovi koji idu na koncerte i izložbe, koji se intelektualno i
kulturno uzdižu, idu na tenis s ostalim uglednicima iz svog mjesta,
ukratko dobro stojeća ekipa, ne bi oni sjedili na kiši u blatu pred
ašramom moleći učitelja da ih primi jer osim njega nemaju ničeg drugog,
to su salonske pizde. I onda kad te i takve salonske pizde ne postignu
ništa u yogi, posežu za svjetovnim psihologizacijama, racionalizacijama,
samoopravdanjima i, prije svega, čistim lažima, lažnoj verziji prošlosti
smišljenoj u funkciji njihovog opravdanja, u kojoj su sve stvari
invertirane a oni od lijenih, nesposobnih vampira postaju plemenite,
nesebične žrtve vampira. Ono što oni ne razumiju je da ja njih već dulje
vrijeme toliko dobro poznam i toliko ih prezirem da se taj prezir nije
bitno uvećao sad kad su se otvoreno pokazali kao izdajnici. Odavno ja
znam kakvi su oni, i odavno ja ne polažem nikakve nade u njih. Ja sam s
njima ozbiljno radio negdje do 1999. kad sam vidio da od njih neće biti
ništa, i kad bih se dezinkarnirao da se nije pojavila Romana, kao pravi
učenik. Za ove sam smislio nekakav polagani režim s blažim testovima, a
i na tome su uspjeli pasti.

Ono što je s tom ekipom posebno iritantno je njihova umišljenost i
napuhanost. Oni su se cijelo vrijeme ponašali kao da su sa mnom ovce
pasli, kao da smo si tu negdje, i strašno bi se uvrijedili kad bi se ja
postavio po principu da sam ja tu učitelj i da me oni imaju slušati, a
ako neće tamo su vrata. Ja ne znm koji kurac su oni očekivali, da će
malo oni podučavati mene, malo ja njih, a onda ćemo svi igrati quake
arenu u mreži?

Uglavnom, nije da ja nisam pisao o njemu i sličnima, samo što je ovo sad
jedinstvena prilika da se vidi na koga sam točno mislio, da se tu ne
radi o apstrakciji. Evo, da ovdje citiram dio članka koji sam o svojem
iskustvu s njima napisao prije dosta godina:

====
...Prije svojih desetak godina, živio sam u vrlo zanimljivoj zabludi,
koja bi se dala opisati kao vjerovanje da svi ljudi, ili barem većina,
zapravo žele isto što i ja, i da se međusobno razlikuju jedino po
sposobnostima, znanju i sličnim sporednim stvarima na koje je moguće
pozitivno utjecati yogom. Iz yoge će proizaći iskustvo, znanje i
sposobnosti -- u to sam se osobno uvjerio praksom. Ako svima koji mi
priđu makar s malo želje za ikakvim napretkom prenesem svoje tehničko
znanje yoge, oni će praksom u vrlo kratkom vremenu, ne duljem od godinu
dana, moći reproducirati moja postignuća. Teorija, dakle, glasi da svi
na ovaj ili onaj način žele brahman, te teže ka sat-ćit-ananda, ali
nesavršeno i u neznanju, zbog čega upadaju u nevolje i pate. Ako im
dadem znanje i sredstva, savršeno će se usmjeriti ka savršenom cilju i
postići savršenstvo. Blažene li i ugodne zablude. U retrospektivi, ne
mogu se načuditi naivnosti tog svojeg razmišljanja. Zbog tog
razmišljanja i te naivnosti, napisao sam sedam knjiga, radio sa velikim
brojem ljudi pokušavajući prenijeti svoje znanje, trpio svakakve
teškoće, poniženja i slična zla, a s bijednim rezultatima. Nemojte
misliti da svo to vrijeme nisam preispitivao svoje osnovne postavke --
jesam. U teoriji, meni je uvijek bilo jasno da je yoga napredna
disciplina koju je na ispravan način u stanju primjeniti samo osoba
iznimne duhovne zrelosti. Problem je bio u obojenosti mojeg gledanja.
Znate one fore iz New Age kavanske psihologije -- svetac svuda vidi
svece, grešnik svuda vidi grešnike? E, pa nekako sam smatrao da sam ipak
pametniji od toga i da sam u stanju nadići takve koloracije perspektive,
ali bojim se da nisam bio. Nije da nisam pokušao -- imam metode kojima
filtriram neke krive sojeve ljudi.

Problem je u tome što sam ja uvijek naivno pretpostavljao da svatko, tko
mi priđe s entuzijazmom i željom za napretkom, predstavlja potencijalnog
yogina. Dakako, meni je uvijek bilo jasno da su takvima pobude miješane
i da tu ima svega i svačega, ali pretpostavljao sam da postoji
dominantna linija želje za oslobođenjem koja je kolorirana (odnosno,
zaprljana) nižim željama, te da će se početkom yogijske prakse stvari
razbistriti, niže koloracije će biti uklonjene, a preostat će linija
transcendencije, pojačana yogijskom praksom.

Malo sutra. Istina, nadišao sam onaj oblik površnosti zbog kojeg bih sve
gledao kao svece, ali bilo bi dovoljno da mi bilo kakva idiotska svinja
priđe s bilo kakvom mjerom pozitivnog stava, pa da povjerujem da je tome
uzrok njegova skrivena želja za Bogom i savršenstvom, koju samo treba
malo ispolirati i pojačati, i eto od njega sveca za par mjeseci. Koja
sam ja budala, to je nešto neviđeno. Naprosto, ja želim vjerovati da sam
okružen potencijalnim svecima, i po potrebi sebe obmanjujem kako bih
unatoč iskustvu i uvidu ostao u tom uvjerenju. To ponekad poprima epske
dimenzije -- primjerice, neki takvi "kandidati za svece" su me znali
užasno povrijediti, izdati, ponižavati i raditi mi svakakve probleme, a
ja bih sve to pripisao zaprljanjima njihovog sustava koja ometaju želju
njihove duše za Bogom, i koja treba ukloniti yogom, pa će sve biti
dobro. Bilo bi mi pametnije da sam poslušao onu englesku izreku koja
veli da nije pametno svinju učiti pjevati -- samo gubiš vrijeme i
živciraš svinju. Točno je to bio slučaj; pokušavao sam hrpu bezveznjaka
naučiti užasno suptilnim stvarima, što je za rezultat imalo jedino
različita iskrenja u njihovom astralu, u smislu kompleksa i frustracija,
ali nikakve zbiljske reakcije tu nije bilo, u smislu buđenja nekakve
više svijesti duše koja bi onda nadvladala niskosti. Realno govoreći, ti
ljudi su meni prišli zato što im je bilo fino -- dopalo im se moje
energetsko polje, isto kao što se mački dopadne blizina peći. Ali, ja
sam takvu reakciju krivo protumačio kao želju duše za savršenstvom, dok
se u stvari radilo o želji mladunca neke vrste sisavca da mu mama da
sisu. Sisa je dobra, iz nje ide toplo mlijeko, oko nje je toplo krzno,
sigurnost, dobro, zadovoljan. Mama voli i da sisu, sve u redu sa
svijetom. To je otprilike emotivni doseg čitave te hrpe "učenika", koje
sam ja pokušao naučiti visokim istinama, i prenijeti im iskustvo
stvarnosti višeg reda. To je naprosto neizvedivo. Oni su se naprosto
htjeli motati u mojem energetskom polju jer im je tamo dobro, a kad bih
im ja pokušao prenijeti nešto od znanja potrebnog za razvijanje vlastite
snage i veličine, reakcija bi najčešće bila na razini djeteta čija mama
nije zadovoljna njime. Naravno, tu postoje iznimke, ljudi koji su
stvarno nekog vraga naučili, ali njih bi Štef iz pilane mogao nabrojati
na prste jedne ruke. U međuvremenu, sva ta gamad me je ozbiljno
nagrizla. Daleko sam ja danas od onoga što sam bio prije sedam godina.
Doslovno su me zatukli, pojeli su mi energetske resurse, proživio sam
golemu količinu karmičkih transfera, uzrokovanih lakomislenošću,
bahatošću i samodopadnošću "učenika", koji su od mene dobivali energiju
i uvid, i dopuštali si raditi zla djela i ponašati se grešno, misleći
kako su iznad koncepta grijeha i karme. Dakako, većina svega toga je
dolazila meni na naplatu, barem do točke kad sam takvoga "učenika"
zgađen otjerao od sebe, i prepustio ga sudbini koja će pravedno
slijediti iz njegovih misli i postupaka. Naivnost te vrste nije jedina
pogreška koju sam napravio -- ima toga, na žalost, još. Možda najveća
pogreška s najtežim posljedicama je slijedila iz moje želje da ljudima
približim ono što bi im inače bilo nedostižno i nedohvatljivo. Zbog toga
sam se učinio dostupnim, pristupačnim. Igrao sam njihovu igru, po
njihovim pravilima, na njihovom igralištu, pokazujući povremeno nešto
više, što bi ih eventualno potaklo da se dignu. Na žalost, rezultat je
bio suprotan željenom -- naime, iz prisnosti se rađa prezir. Rezultat
moje dostupnosti nije bila zahvalnost, koja bi ih uzdigla, nego suprotni
osjećaji -- bahatost, jer su oni, "očito", toliko veliki i važni da se ja
trgam oko njih, ne bih li im nešto objasnio, i prezir, jer da išta
vrijedim, ne bih se motao tu među njima, nego radio nešto stvarno bitno,
negdje drugdje. Pokušao sam to neutralizirati, ali bez uspjeha, jer su
te ideje ukorijenjene preduboko, imaju temelj u osjećaju nevrijednosti
koji je tim ljudima temeljna egzistencijalna stvarnost. Ne možeš ti
nekome dati osjećaj vrijednosti, on ga mora sam izgraditi. Misliti da
taj osjećaj mogu ljudima ucijepiti tako što ću se prema njima ponašati
kao da su ga dostojni naivna je budalaština. Doista, ne znam odakle mi
te glupe ideje; vjerojatno se radi o zabludama kakve neizrečene kruže
okolo i svi ih podrazumijevaju, ne dovodeći ih u pitanje, jer je tako
naprosto ugodnije. Ugodnije je smatrati da većina ljudi samo čeka na
priliku da se uzdigne iznad niskosti; daleko ugodnije nego iz
promatranja svijeta izvući zaključke o tome što ljudi žele i što im je
zapravo bitno. Čista logika govori da promatranje ekonomije može dati
precizne podatke o vrijednosnim odnosima na svijetu -- prateći tokove
novca možemo vidjeti što je ljudima bitno. Najbogatije kompanije zapravo
daju logističku i infrastrukturnu podršku -- nafta, računala, potrošni
materijal i pokvarljivi strojevi, energetika, hrana, zabava (filmovi,
sport), razni poroci (kocka, droga, alkohol, cigarete, prostitucija). Od
svih bogatih kompanija, najbliže nekom obliku duhovne aktivnosti dolaze
one koje se bave informatikom, elektronikom i općenito visokom
tehnologijom, jer se tu ipak radi o nekakvoj pobjedi duha nad materijom,
i o nekom obliku profinjavanja materijalne egzistencije. Sve ostalo se
svodi na ugađanje slabostima, rastrošnost i poroke. Žalosna je to slika
svijeta, ali bojim se da je daleko realnija od bilo kakve idealističke,
koja bi umjesto stvarnosti odražavala nečije želje. Ljudi su tolike
budale, da su si dopustili sasvim devastirati svijet zagađenjem, posve
zanemarujući upozorenja, bez ikakve brige za budućnost udaljenu više od
pet godina. Razlog tome je što svi idu linijom manjeg otpora -- ugodnije
im je praviti se kako problem ne postoji, nego se suočiti s neugodnom
stvarnošću i mijenjati stvari. Svi će radije pričekati katastrofu, nego
poduzeti preventivne mjere. Dugoročno planiranje, očito, nije vrlina ove
civilizacije, a možda ni ljudske vrste kao takve. Uostalom, što možemo i
očekivati od vrste kojoj se omiljena zabava svodi na gledanje nekog
glupog sporta poput nogometa, i ispijanje pive? Dugoročno planiranje?
Razmišljanje? Ha ha. U svemu tome, ja se obično pitam što ja tu mogu
napraviti, koje mi opcije stoje na raspolaganju. To je sad dosta dobro
pitanje -- postavljam ga godinama, a projekcije mogućih akcija s vremenom
su se kretale u popriličnom rasponu. Jedna od stvari od kojih sam trajno
odustao je žrtvovanje vlastitih interesa radi drugih. To me je do sada
previše stajalo, cijena koju sam platio poprilično je neugodna, a ukupni
rezultati svega toga zanemarivi su u usporedbi. Druga stvar koju sam
odlučio promijeniti jest dostupnost, pristupačnost. Treća je plaćanje
tuđih računa -- iluzorno je očekivati da će netko naučiti trčati tako što
će mu netko drugi gurati invalidska kolica. Ako želite postati moćni,
učite se podnositi i nadvladavati teške nedaće. Ako su vam preteške,
očito niste neki materijal. Hoćete učiti? Nema frke, evo tu možete
kupiti knjige. Hoćete nešto više? Naučite yogu i vježbajte. Hoćete
nekoga da vas drži za rukicu i tješi vas? Odite si mami doma.
====

--
http://www.danijel.org/

Bozo Juretic wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Bozo Juretic wrote:
>>> Damir Dzeko wrote:
>>>> mrakovima projiciranim na van. Moram reci i to da sam ne bih do
>>>> toga dosao da mi nisu drugi otvorili oci.
>>> Pa tome i služi grupna terapija. Uhvatite se za ruke i svatko kaže što
>>> ga boli.
>>
>> Ja mislim da njih boli to što ja nisam poginuo na Hvaru kad sam izletio
>> s autom. Onda bi Felix bio učitelj u sjeni, sakriveni autoritet, a sekta
>> Danijelovaca bez Danijela i Romane koji bi to mogli pokvariti bi imala
>> misiju, imala bi smisao, imala bi brijačinu, oni bi to sve super
>> organizirali. Baš šteta da sam živio predugo i stigao sve pokvariti.
>
> Onda bi bez problema bio Bog, ovako si lažnjak.

Naravno; ova civilizacija štuje samo mrtve svece i avatare, od kojih ne
prijeti opasnost da bi ugrozili nečiji ego.

--
http://www.danijel.org/

Bozo Juretic wrote:
> Damir Dzeko wrote:
>> mrakovima projiciranim na van. Moram reci i to da sam ne bih do
>> toga dosao da mi nisu drugi otvorili oci.
>
> Pa tome i služi grupna terapija. Uhvatite se za ruke i svatko kaže što
> ga boli.

Ja mislim da njih boli to što ja nisam poginuo na Hvaru kad sam izletio
s autom. Onda bi Felix bio učitelj u sjeni, sakriveni autoritet, a sekta
Danijelovaca bez Danijela i Romane koji bi to mogli pokvariti bi imala
misiju, imala bi smisao, imala bi brijačinu, oni bi to sve super
organizirali. Baš šteta da sam živio predugo i stigao sve pokvariti.

--
http://www.danijel.org/

Ermin Hasičević wrote:
>> Problem sa vama sektasima je u tome da vama istina nije ni malo bitna.
>> Vi umjesto da na osnovu cinjenica zakljucujete o stvarnom stanju
>> stvari, unaprijed "znate" kako stvari stoje pa onda cinjenice a prije
>> svega klevete i lazi koristite da potvrdjujete i opravdavate tu laznu
>> stvarnost.
>
> Ma da? Htio si se uvjeriti možda da li je Felix stvarno riknuo ili nije
> ili šta? To što je Felix živ (undead više sudeći prema fotki),ti je
> očito bila ključna stvar za sadašnje prosere?

To je stvor koji očigledno već mjesecima sjedi na dvije stolice. Znaš da
mi je nedavno ponudio posuditi neke novce kad sam bio u frci?
Daj zamisli da sam stvarno onakav bedasti, za novcima pohlepni glupan
kakvog oni portretiraju, pa da sam to uzeo? Lik se za to vrijeme bez
ikakve sumnje dopisivao s ovim ostalima, prali su si međusobno mozak,
uvjeravali su se da su oni zapravo u pravu i na pravoj strani, ali
istovremeno je pokušavao ustanoviti ima li ikakve šanse uvući se k meni
nazad na mala vrata. Kad sam rekao "ne hvala", onda sam totalno duhovno
propao. Da se uspio uvući, onda bih mu bio super. I tako su ti oni mene
godinama pokušavali vezati, a ako ne mogu sa mnom brijati brijicu, otići
će drugdje, gdje ih netko treba, makar među najgore gadove. Tko zna
koliko takvih čuči na mojem forumu, a istovremeno se dopisuje s najgorim
gadovima i važe razloge za i protiv izdaje.

Patetični, dvolični šljam.

--
http://www.danijel.org/

Bozo Juretic wrote:
>>>>> Meni je to self-evident.
>>>> Ali mi smo preduboko ogrezli u laži da bismo mogli prihvatiti
>>>> istinu. :)
>>> Felixove namjere su plemenite, a Saša nema takvih namjera jer je sami
>>> Bog.
>>
>> Ne, on je Praznina, u kojoj i sam Bog ima temelj. Felix je Bodhisattva,
>> Zo je Buddhala, Džeko osjeća Šivinu snagu, a Krivokuća je, khm,... I'll
>> need a minute with this one. :)
>
> Ne razumijem, jel Felix očitovanje Saše ili obrnuto?

To su pitanja oko kojih se još nisu dogovorili, mislim da
će se iznaći neko rješenje koje je dovoljno široko da u njega stane ego
i od jednog i od drugog.

--
http://www.danijel.org/