Članak
ČLANCI

Čovjek nije mjera svih stvari

indeks


Često sam imao prilike čuti argument po kojem sve religije koje "vjeruju u jednog Boga" nužno vjeruju u istog Boga, jer ako je jedan, onda je nužno isti. Možda ga doživljavaju na različiti način, ali je isti Bog.

Aha. Dakle ako ja sad izmislim religiju koja vjeruje u jednog Boga, koji se zove Lucifer, koji kaže da je stvorio nebo i zemlju, i da se od njegove nebesko-zemaljske vlasti odmetnuo grešni anđeo po imenu Jahve, koji zavodi narode svijeta svojim lažnim učenjem, to je dakle po toj definiciji isti Bog u kakvog vjeruju Židovi, kršćani i muslimani, zato što je jedan?

Isto tako, ako izmislim religiju koja vjeruje u jednog Boga, stvoritelja neba i zemlje, po imenu Krmislav, koji obožava pečenu svinjetinu i kobasice a sakrament su mu čvarci, ravnodušan je prema svim oblicima seksa i nasilja ali mu strašno smeta ovčetina i njeno konzumiranje naređuje kazniti izopćenjem i smrću, to je isti Bog, zato što je jedan?

Očito je, dakle, da monoteizam nije dovoljan kriterij da bi se na temelju toga mogao donijeti konačan sud o karakteru neke religije. U konačnici, pastafarijanstvo1 (sprdnja koju su izmislili ateisti kako bi se rugali vjernicima) je monoteistička religija.

Čini se da je za veliki broj zapadnjačkih religijskih preferencija kriva povijesna preferencija prema starogrčkim filozofiranjima, od kojih su kršćani prepisali većinu svog svjetonazora, a ostali su kasnije naprosto nastavili raditi s tim idejama bez razmišljanja i revizije koncepata. Naime, Grci su bili skloni sve što im se čini logički smislenim proglasiti nužno postojećim, po principu "a kako bi drugačije bilo?". Odatle dolaze koncepti poput demiurga2, prve kreacije savršenog transcendentalnog Stvoritelja, koja je dovoljno savršena da je samodostatna, ali dovoljno nesavršena da bi se upustila u stvaranje nesavršenih stvari poput materijalnog svijeta. Savršeni transcendentalni Stvoritelj je, naime, presavršen da bi mu se moglo pripisati stvaranje nečeg tako očigledno nesavršenog kao što je materija. A koji je dokaz da je išta od toga stvarno? "A nego kako bi drugačije bilo?"

Ukratko, to je umovanje iz iste škole iz koje potječu priče o različitim egzotičnim a nepostojećim mjestima i narodima poput Atlantide, Amazonki i Hiperborejaca, za koje čije prihvaćanje očito nisu bili potrebni dokazi. Dovoljno je bilo demonstrirati logičku smislenost neke tvrdnje pa da bude prihvaćena, po principu da je Svemir logičan i smislen, utemeljen na principima matematike, i ukoliko je nešto smisleno i logično mora imati temelja u stvarnosti.

To je, naravno, potpuno pogrešno. Teorija geocentričnog sustava po kojoj se Sunce okreće oko Zemlje a nebeski svod se sastoji od sfera logična je i smislena, i čak sposobna za dosta točna predviđanja pomrčina i sličnih događaja, a svejedno nema nikakvog temelja u stvarnosti, predstavlja potpunu izmišljotinu. Teorija po kojoj pomrčina Sunca i Mjeseca nastaje tako što ih privremeno proguta kozmički zmaj po imenu Rahu3 također je razumna, smislena i ima sposobnost predviđanja, a svejedno je potpuna izmišljotina bez stvarnih temelja. Ukratko, stvarnost može proizvoditi nelogične i apsurdne ali istinite tvrdnje, poput one da foton može interferirati sam sa sobom ili da istovremeno može biti val i čestica, te da grupe čestica imaju isto kvantno stanje i ostaju povezane na udaljenosti, dok istodobno potpune izmišljotine mogu zvučati racionalno i smisleno. To ne znači da je stvarnost doista besmislenija od ljudskih izmišljotina, nego prije to da su ljudske izmišljotine bolji odraz toga kako ljudski "zdravi razum" doživljava stvarnost, nego kvantne jednadžbe. Kvantne jednadžbe su svojevrsni "jezik" kojim se određene ideje mogu formulirati na smislen i jednoznačan način, ali kad te ideje pokušamo pretočiti u ljudski jezik koji služi "običnoj" komunikaciji, rezultat su kontradikcije i besmislice. Zbog toga među matematičarima prevladava "shut up and calculate" shvaćanje, po kojem verbalne interpretacije jednadžbi nisu od nikakve praktične koristi. Korolar toga je da ljudski um u svojem prirodnom stanju uopće nije prilagođen ispravnom shvaćanju stvarnosti, i mora biti na adekvatan način modificiran kako bi razmišljao u jednadžbama, koje su ne-kontradiktoran jezik za formuliranje istinitih iskaza o naravi tog aspekta stvarnosti. Općenito, "običan" jezik i "logika" zapadaju u nevolje već i kod koncepta kompleksnih brojeva i korijena od -1, što su problemi s kojima matematička simbolika bez problema izlazi na kraj, tako da su granice "običnog" ljudskog razmišljanja i uobičajene racionalnosti odavno poznati, i većina matematike je izmišljena upravo kako bi se riješio problem jezičkih granica i proturječnosti. Ideja po kojoj je Svemir dizajniran po parametrima koje bi mogao shvatiti ljudski um svojom uobičajenom linearnom logikom i uz korištenje slikovitih predodžbi na temu životinja s ljudskim glavama i ljudi s životinjskim glavama definitivno pripada kulturi brončanog doba, ali bojim se da su se ideje stvorene u to doba zadržale u opticaju do danas, i time bitno nadživjele svoju korisnost.

Dodatni korolar činjenice da uobičajeni ljudski jezik i razmišljanje nisu primjereni razumijevanju i formuliranju iskaza o naravi stvarnosti jest to da se moramo konačno pozdraviti s humanizmom, jer je posve očigledno da čovjek nije mjera svih stvari, odnosno stvarnost nije skrojena po mjeri ljudskog uma, i ne funkcionira na način koji je ljudima prirodno razumljiv.


1  http://en.wikipedia.org/wiki/Flying_Spaghetti_Monster
2  http://en.wikipedia.org/wiki/Demiurge
3  http://en.wikipedia.org/wiki/Rahu


Danijel Turina


toggle