On Sun, 24 Feb 2008 05:53:42 -0800 (PST), Marina Matesic wrote:
>>> To su... kriteriji, definitivno.
>>
>>> Kak' pa znaš da netko zadovoljava dotične?
>>
>> Takvi se bez iznimke prosvijetle.
> 
> mozes objasniti jos jednom, iako je to vec prozvakano, zasto se tvoji
> drugi ucenici ili mi ostali nismo uspjeli tako potpuno predati Bogu?
> Kakve su to tocno vezanosti koje nam to onemogucuju?

Netko mora u svojem duhovnom razvoju proći određeni proces da bi mogao čuti
ono što ja pričam, da bi mu to moglo sjesti. Taj proces se ne da puno
ubrzati, i nema smisla forsirati nekoga tko još nije u toj točki. Evolucija
te vrste je spor proces; ja sam ga malo ubrzao, ali ne toliko koliko sam
htio. Čak i oni koji se nisu uspjeli prosvijetliti, i koji su ispali s
brzih tračnica, daleko su se kvalitetnije prodrmali i napravili su daleko
više psihičkih pomaka nego što bi to bio slučaj da nikad nisu čuli za mene
i da su išli svojim putem. To ti je kao ono što Krišna veli, da čak i onaj
tko je neuspješan na putu yoge dobiva jako dobru karmu i u sljedećem životu
kreće iz bolje startne pozicije. Naravno, činjenica je da su se neki
totalno sjebali, zato što su mi išli u direktnu kontru, odlučili su se za
suprotnu stranu i totalno su se sjebali, daleko više i brže nego bi se
sjebali bez mene. Kako to izgleda ilustrira Felix, i još par njih. 

Problem s ozbiljnim kriterijima je u tome što u startu svi izgledaju
zapravo lošije nego stvarno jesu, zato što je ova civilizacija tako duhovno
trula da im sjebe onaj površinski sloj ličnosti koji bi dobra civilizacija
oplemenila. Zbog toga čak ni pravim učenicima u startu nisam mogao
postaviti tvrde kriterije, jer bi na njima pali. Dakle nije baš postojala
opcija da se postavim kao da sam na idealnom svijetu i očekujem idealne
učenike, nego sam morao napraviti izvjestan kompromis. Nažalost, s
kompromisom je problem u tome gdje povući crtu, gdje reći "za ovoga nema
nikakve šanse".

-- 
http://www.danijel.org/