On Sat, 29 Dec 2007 13:12:13 +0100, Ratko Jakopec wrote:

> Ti bi opet nesto mudrovao po sistemu mudrujem o detaljima i promakne mi
> bitno, okupljanje vukova u copore mozes ti nazvati kako te veselil,
> bioloskim, instinktivnim ili nekako drugacije ali to definitivno nije
> manifestacija inteligencije, ili ako te bas bas veseli to nazivati
> manifestacijom inteligencije onda je to manifestacija nizih oblika
> inteligencije svojstveno zivotinjama, a prisustvo tragova istog oblika
> "inteligencije" kod ljudi bi se onda trebalo smatrati problematicnim jer bi
> ljudima trebali biti svojstveni nesto profinjeniji oblici manifestacije
> inteligencije. Imam dojam da je o tome Danijel govorio, a ti si zapeo
> mudrovati o terminima, je li to biolosko, instinktivno ili oblik
> inteligencije svojstven zivotinjama.

Mislim da bi tu vrijedilo napomenuti da sam ja po svoj prilici pročitao
više tekstova o animalnoj psihologiji nego neki iz auditorija, tako da mi u
opće znanje spadaju stvari koje su njima, čini se, nepoznate.

Recimo, svi znaju da pas maše repom kad je sretan, a podvije rep kad je
prestrašen. Rijetki znaju da maše repom zato što u području šupka ima
žlijezde koje izlučuju određenu vrstu smrada kojom psi obilježavaju
teritorij, pa kad pas smatra da je na određenom teritoriju siguran i
dominantan, on između ostalog podigne rep i maše njime kako bi raširio svoj
miris, a kad se osjeća ugroženo, sakrije šupak da svojim mirisom ne bi
izazvao bijes dominantnog primjerka na tom teritoriju. Isto važi i za
obilježavanje teritorija pišanjem i sranjem. Kad se nalazi na teritoriju
dominantnog primjerka, pas neće ni pišati ni srati jer se to tumači kao
izraz dominacije nad teritorijem i kao takvo je izazov dominantnom
primjerku, što vodi do trenutnog nasilja. Submisivni primjerak će radije
krepati nego tako izazvati dominantnog, zato cucki neće pišati i srati
gazdi po kući, nego tek kad ih se vodi u šetnju. 

Majmuni imaju slične socijalne mehanizme - doduše, različite vrste znaju
imati različite socijalne tehnike. Čimpanze, recimo, češće pribjegavaju
fizičkom nasilju, dok podvrsta čimpanze poznata pod imenom Bonobo majmun
koristi seks kao metodu uspostavljanja socijalne hijerarhije i tako
izbjegava agresiju. Svi spomenuti mehanizmi mogu se u određenoj mjeri
identificirati u različitim ljudskim zajednicama, budući da se radi o
socijalno-biološkim mehanizmima koji su manje-više univerzalni kod
sisavaca. Postoje određeni mehanizmi koji pozitivno utječu na vjerojatnost
razmnožavanja, i uglavnom se svode na demonstraciju dominantnosti, a je li
dominantnost demonstrirana ubijanjem protivnika, dobavljanjem više hrane,
sposobnošću za administriranje unix servera, pribavljanjem višeg akademskog
stupnja ili nečim drugim, to je posve sporedno. U svakom slučaju, cucki
uspostavljaju hijerarhiju na temelju čvrsto ožičenih kriterija, a ljudi na
temelju onoga što je u određenoj zajednici proglašeno vrijednim, a to može
biti uspjeh u ratu i lovu, bolji urod na polju, veća zarada novaca, veći
stupanj obrazovanja, više prodanih primjeraka kule stražare, veći stupanj
inicijacije u nekakvoj magijskoj sekti, itd. Uglavnom, ono što je u slučaju
vukova i čimpanzi jasno vidljivo, u ljudskim zajednicama je malo bolje
zakamuflirano. 

Što sad tu ima smisla raditi? Jedna mogućnost je pokušati negirati taj
animalni dio egzistencije i cijeli život provesti u borbi s njim. To su
pokušali kršćani i različiti asketski pravci drugih sustava, sa slabim
rezultatima. Naprosto, kad si u tijelu životinjske vrste koja funkcionira
na određeni način, neekonomično je potrošiti 50% energije kontrirajući
drugih 50% i tako završiti i stanju vječitog grča samokontrole. Daleko
mudrije je prepoznati valjanost životinjskih obrazaca u njihovoj sferi
djelovanja, jer da ti mehanizmi nisu bili evolucijski korisni, ne bi se
paralelno razvili kod tolikog broja različitih životinjskih vrsta. Problem
je kad se po kriteriju antropomorfizma ("da su ljudi volovi, bogovi bi im
imali rogove") višim duhovnim razinama pripisuju animalnosti svojstvene
ljudskoj životinji, a sve to se invertira u stav da su zapravo ljudi
napravljeni na Božju sliku, dakle da se animalnosti na neki način
kanoniziraju i proglase odrazom višeg božanskog poretka stvari. Nakon što
sam napisao onu poruku o tome da bi bilo najbolje te homo sapiens živine
zamijeniti nekom vrstom inteligentnih samosvjesnih kompjutora koji bi imali
čistu i jasnu svijest nepomućenu hormonima životinje koja je nedavno
glodala polusirovo meso s mamutovih kostiju i osjećala instinktivnu sreću
kad su se mladunci mirno igrali uz pucketanje vatre, zaključio sam da se u
trenutku nad-iniciranja nižeg, animalnog čovjeka u stanju vađre ionako
kompletno nadilaze i biološka baza i astralne strukture koje proizlaze iz
te biološke baze, što obuhvaća sve antropomorfističke religije koje
proizlaze najviše iz ljudskog animalnog uma, a najmanje iz viših duhovnih
stanja. Kad se upali tako visoko stanje, postane potpuno nebitno je li ti
na fizičkoj razini majmunoid ili kompjutor, jer s višim razinama preuzimaš
direktnu kontrolu. Dakle, ono što ima smisla je polagano profinjenje
ljudske egzistencije do njenog sazrijevanja, nakon čega nastupa radikalna
metamorfoza, pretvaranje crva u leptira. Ljudska stanja kulminiraju u
stanju čiste anahate, koja se da opisati kao stanje oslobađajuće,
nevezujuće ljubavi i pročišćujuće ekstaze, nakon čega slijedi brušenje
najfinijih nesavršenosti na nižim "elementima", i njihovo gašenje kad se
zapali grlena čakra. Nakon te točke, zaboravi sve ljudsko, nastupaju
potpuno druga pravila, sve čemu su te učili se pokazuje kao tričarija. Svi
oblici religije, koncepti Boga, raja, ljubavi, sve ide u smeće, jer je
stvarnost nešto toliko drugačije od svih tih tričarija da hladna, ledena
mirnoća tog stanja u svojoj bezosjećajnosti nadilazi najviše zamislive
ekstaze ljudske egzistencije. 

Dakle samo se treba držati najviših elemenata i profinjavati percepciju,
puštati da stvari dođu na svoje. Tu plod mora sam od sebe dozrijeti,
nikakvo forsiranje i askeza neće dati dobre rezultate. Praktično gledajući,
to znači da treba vlastite animalnosti osvijestiti, ne praviti se da nisu
animalnosti, ali kroz te animalnosti treba živjeti što suptilnija i viša
stanja. Recimo, seks će većini biti najzanimljiviji primjer, zato što u
njemu postoji najveći raspon mogućnosti, od najsirovijeg jebanja do
međusobnog fizičkog obožavanja sa suptilnom emotivnom energetikom. Smjer u
kojem se treba kretati je, dakle, prema većem i intimnijem kontaktu sa
osobom, prema suptilnijem i dubljem doživljavanju stvarnosti druge osobe, i
doživljavanju najviših mogućih stanja kroz seks. Slično važi i za sve druge
ljudske aktivnosti - kad kažem da ih nema smisla potiskivati, kršćani i
njima slični će to shvatiti kao poziv na razuzdanost, ali zapravo je ta
razuzdanost vrlo suptilni oblik upravljanja instinktivnog prema suptilnom,
tako da se sve niže stvari stave u službu najvišeg emotivnog spektra, nakon
čega se svi intrinzički momenti sila niže vrste utroše i sustav se
sublimira na višu razinu. 
Slično važi za hijerarhijske sustave. Nema ništa loše u hijerarhijskim
sustavima, sve dok je kriterij uspostavljanja hijerarhije suptilan. Na
najgrubljoj razini najjača životinja s najvećim zubima može zaklati manju
životinju, pa manja životinja u smrtnom strahu podvije rep i prihvati
podređeni položaj, objavljujući predaju tako što otkrije trbuh dominantnoj
životinji sa značenjem "slobodno me ubij ako hoćeš", što u dominantnoj
životinji aktivira refleks trenutnog gašenja agresije. 
Na sofisticiranijoj razini koriste se psihološki mehanizmi umjesto grubog
nasilja, a na najsofisticiranijoj razini selekcija se vrši po kriteriju
vrlina koje su vrednije divljenja, a ne po kriteriju zastrašivanja snagom.
Hijerarhija je nužna, jer nisu sva bića u ljudskom tijelu ni jednako
vrijedna, ni jednako dobra, pa se mora na neki način uspostaviti
hijerarhija vrednovanja; problem je u tome što ti kriteriji nisu homogeni,
pa se u nekim zajednicama ljudi vrednuju po tome tko je zaradio više
novaca, negdje po tome tko je pobijedio u više tučnjava, negdje po tome tko
je ostvario veći akademski stupanj, a negdje po tome tko je postigao veću
spoznaju viših stvarnosti. Zbog te heterogenosti su, rekao bih, Indijci
došli na ideju o kastama, jer ne možeš imati iste kriterije vrednovanja za
svećenike, za vojnike, za trgovce i za šljakere. Šljakeri se međusobno
cijene po tome tko je jača mrcina i u stanju je preorati veće polje i
popiti više pive a da ne padne. Trgovci se međusobno cijene po tome tko je
zaradio više love, ratnici po tome tko je osvojio više zemalja i bogatstva
i dobio više bitaka, a svećenici po tome tko je postigao višu spoznaju i
napisao bolji upanišad. Ako pokušaš uspostaviti jedinstveni kriterij
vrednovanja, zanemaruješ činjenicu da u ljudskim tijelima postoje bića
različitog stupnja razvijenosti i napravit ćeš sranje. Ovako, treba
prihvatiti da se ljudi ovisno o svojem stupnju shvaćanja međusobno
prepoznaju po "kastama", i po tim kriterijima se druže i nalaze si
seksualne partnere. Recimo, žena iz kaste šudra si bira muža po kriteriju
da je fizički jak, ima čvrste mišiće i dobar je radnik, žena iz kaste
vaiśya po kriteriju da je snalažljiv i uspješan poslovni čovjek, žena iz
kaste kšatriya po tome da je pravedan i hrabar, a žena iz kaste brahmana po
tome da je mudar, znalac svetih spisa i predan Bogu, a žena koja je avatar
će si tražiti muža koji je također avatar, kao što je to opisano u
bhagavatapurani, da kad se Śakti rodi u fizičkom tijelu, odmah se počne
baviti isposništvom i meditira na to da dobije Śivu za muža. Tako to
funkcionira od najgrublje do najsuptilnije razine inkarnirane svijesti, a
fizička razina to prati čak do razine feromona, koji različito mirišu
ovisno o suptilnosti svijesti koja djeluje u tijelu, pa se primitivne
beštije međusobno privlače smradom određene vrste, a suptilni yogini
mirisom koji je negdje između sandalovine, mošusa i nečeg cvjetnog.

Ne, to nije kontradikcija i nije mi slučajno promaklo da takve stvari
odražavaju razvijenost duše unatoč tome što sam rekao da stvarna duhovnost
nema veze s ljudskim mehanizmima, nisam baš tako bedast da mi takve stvari
mogu promaći, ali bojim se da je objašnjenje te "kontradikcije" nemoguće
prenijeti nekome tko te stvari nema u izravnom iskustvu i to ne jednom,
nego na svakodnevnoj bazi, toliko je teško to razumski pohvatati. Naime,
čak i avatari u određenim uvjetima moraju poštovati "pravila igre" ljudske
egzistencije, a u tom slučaju koriste mehanizme ljudskog tijela koji samo
suptilnije funkcioniraju u njihovom slučaju, ali ne toliko da bi se
izlazilo iz osnovnih ljudskih parametara; i avatari poput Krišne su bili
prihvaćeni kao ljudi i među prijateljima i među neprijateljima, dakle nisu
se koristili Odorama i Oružjima, nego ljudskim sredstvima, osim iznimno,
iznimno rijetko, Krišna ukupno tri puta (pred Yaśodom, Duryodanom i
Arjunom). Ono što ja pokušavam objasniti je razlika između čak i najniže
Odore, plave Vađre, i svega ljudskog. Formalno gledano, inicijat Vađre bi
ljudima izgledao beskrajno impresivnije od avatara Śive koji koristi
ultra-profinjeno ljudsko tijelo. Inicijat Vađre bi izgledao kao svjetlo
električnog luka ali duhovno, a ne fizičko, takvo koje prenosi spoznaju, i
bio bi toliko korozivan za ljudsku dušu da bi ju mogao spržiti u djeliću
sekunde pukim dodirom. Avatar Śive bi, pak, bio "samo" ljudsko biće "od
krvi i mesa". U stvarnosti, Śiva je onaj kome je taj inicijat Vađre nešto
poput dragulja, oružja ili ukrasa na njegovom duhovnom biću, jedan od
aspekata Njegove svemoći. I tu onda imamo paradoksalnu situaciju da se
anđeo Vađre, koji se doima kao svemoćno duhovno biće, klanja nečemu što
izgleda kao ljudsko biće, a zapravo je Bog kojemu je Vađra odora.
Komplicirane su to stvari, a nije žvaka za seljaka; većini ovdje je problem
shvatiti i daleko jednostavnije stvari, a ovo spada u sam vrh onoga što je
dohvatljivo ljudskoj vrsti, makar kroz alegoriju.

-- 
http://www.danijel.org/