On Mon, 16 Oct 2006 08:22:17 -0700, Adam wrote:

>> Ne, mislim bas na krscanstvo u jako sirokom smislu, a slicna ocjena ide i
>> na adresu ostalih religija. Mislim da su to zapravo suplji sustavi i
>> zastranjenja, odvracanje pogleda s osjecaja za Bozansko iznutra i
>> prebacivanje odgovornosti sa sebe u sadasnjem trenutku na nekog drugog,
>> posve nalik na nacin na koji se djeca oslanjaju na roditelje.
>> Dugo sam proucavao krscanstvo i jos nekoliko religija i razmisljao o
> raznim
>> aspektima njihove korisnosti i stetnosti, a isto tako sam promatrao i
>> stanje u svijetu kroz povijest, od geopolitike preko ekonomije do
>> civilizacijskih struktura, tako da ovo nije olako izrecen sud. Religije
>> nisu put prema Bogu, one su nadomjestak za put prema Bogu, te nadomjestak
>> za zivot.
> 
> Mozda ipak nisi proucavao krscanstvo u svojoj biti, osnovi, sa malo sirim
> pogledima na pojedine - nedorecene - djelove, nego si samo proucavao
> religijske sekte koje su - u svojoj neukosti - iz njega izasle.

A mozda su u sumi. 
Problem s krscanstvom je to sto je Isus napricao svasta, i vecina toga u
praksi ne funkcionira. To sto je netko svetac ili avatar ne znaci da je sve
sto je rekao pametno, a tu veliku istinu religije kompletno ignoriraju,
smatrajuci sve sto je takav rekao ili napravio neupitnom Bozjom objavom.
Kad tako zamrznu svjetonazor u krutu i nesavitljivu strukturu, gubi se
mogucnost da kroz njih kao osobe potece stvarna kreativna duhovna snaga.
Religija covjeku unutar uma stvara previse staticnih elemenata, koje nije
moguce pomaknuti zato sto je to "bogohulno", i na kraju vise ne mozes nista
osim pasti travu.
Kad bi se Isusov nauk i zivot gledalo fleksibilnije, dakle u smislu da
predstavlja njegovu verziju i vidjenje, "and your mileage may vary", stvar
bi bila jako korisna, buduci da je njegovo vidjenje stvarno zanimljivo i u
dosta tocaka korisno, jer covjeku prenese dosta toga o nacinu na koji njemu
funkcionira um; Isus sam po sebi nije bio ni priblizno toliko krut i
nefleksibilan koliko oni koji su samo pasivno apsorbirali njegove rijeci i
pretvorili ih u krutu strukturu. Isto vazi za Bhagavad-gitu; njena
vrijednost nije toliko u nauku, koliko u prilici da vidis kako Krsni i
Arjuni radi um, da se ukopcas u tu "struju" i ona te ponese na njihovu
razinu. U usporedbi s tim, sam tekst i njegove upute su tek marginalno
korisna ambalaza. Svrha svetih tekstova je da ti se njihovim citanjem
svijest transformira na taj nacin da unutar nje otkrijes Bozju nazocnost, i
s njom uspostavis neposredni dodir. Kad su tu svrhu ispunili, treba ih
odmah napustiti, jer u protivnom funkcioniraju destruktivno kao oranje
njive prije zetve umjesto prije sjetve. Jednom kad je covjek unutar sebe
otkrio Bozansku nazocnost, samo nje se mora drzati i nju pretvarati u svoj
zivot i djela, i apsolutno nikakav vanjski autoritet tu nema mjesta - a
sveti spisi i religije su najgora vrsta vanjskog autoriteta, buduci da
pokusavaju biti zamjena upravo za ono nezamjenjivo iznutra. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/