On Wed, 20 Feb 2008 14:48:29 -0800 (PST), Mario Pavelic wrote:
>> Ma ja sam primjetio da su se sad svi zapuhali oko ovoga o čemu pišem, po
>> sistemu, "jel da sam i ja dobar i na toj razini, jel'da?" Ja zadnjih deset
>> godina sustavno filtriram ljude koji su u stanju funkcionirati na toj
>> razini i sve je poznato o tome koliko mi je "dobro" išlo, a sad su svi
>> naglo neakvi vađroidi i odbacili bi oni sva niža sranja. Moš si mislit,
>> isto kao Felix. Omirisao je vađru jako izbliza i nakon toga pobjegao punom
>> brzinom u suprotnom smjeru, jer bi vađra značila da mora baciti sve na čemu
>> si je izgradio život.
> 
> Pa meni je anahata cisto ok i bas mi je ok tu gdje je :) Vise od toga
> sam na trenutke namirisao i moram priznati da nije ugodno. Ali
> svejedno se osjeti olaksanje kad prestanes gurati stvarnost u anahatu
> i kad s tebe padne osjecaj krivnje "jer nisi dobar" ili "zato sto ne
> pomazes bratu Covjeku" sto bi rekao Zec... 

Mislim da tu treba razlikovati nekoliko "agregatnih stanja" anahate. 
Postoji čisto stanje, odnosno element zraka, i to je ono što se obično 
opisuje sa "ljubav je Bog", "bezuvjetna ljubav" i slično, a što je po 
razini suptilnosti u nekakvom apsolutnom smislu vrh niža četiri elementa, 
dakle najviši sloj prljave astralne baruštine iz koje se treba maknuti što 
je moguće brže. 
Drugo stanje je prljava, trula anahata, što je u osnovi stanje raspadanja 
energetskog sustava u osjećajima nevoljenosti, neadekvatnosti i sličnih 
gadarija zbog toga što se svijet usudio iznevjeriti očekivanja - ti si htio 
lizalicu, nisi ju dobio, i sad si jadan. Lizalica može biti i emotivna, 
dakle kad ispuniš nečija očekivanja onda imaš pravo smatrati da si dobar i 
možeš biti sretan, najčešće to počinje s očekivanjima roditelja, a kasnije 
se obično projicira na Boga i crkvu. U slučaju kršćanstva, tu postoji tona 
idiotizma i ljige, beskonačna količina materijala za truljenje, jer je 
čitava ta religija napravljena da bi ljudima bila zamjena za roditelje i u 
osnovi sadrži par zahtjeva koji su tako složeni da ih nitko normalan ne 
može ispunjavati i imaš sasvim dovoljno materijala da sljedbu držiš u 
stanju trule anahate u kojem se raspadaju, na crkvu/Boga se oslanjaju u 
nadi da bude im ipak jednom rekla da su dobri, ali to se nikad ne desi pa 
svi umru u ropstvu i ponovo se rode u ropstvu. Crkva je, dakle, sotonin 
instrument vezivanja, služi tome da se ljudi ne maknu iz nižih emotivnih 
obrazaca i nastave svojom egzistencijom hraniti košnicu. A zapravo, 
mehanizam micanja iz tog nižeg stanja je razmjerno jednostavan, iako je 
zahtjevan. Treba se dići na čistu anahatu, u stanje prihvaćanja, ljubavi i 
prozračnosti. Treba imati dovoljno hrabrosti da se suočiš s istinom o 
svijetu, roditeljima, crkvi, astralnim konceptima Boga, i to sve baciš u 
smeće, nakon čega ti se sistem otvori za još jedan sloj. Nakon toga se 
počne sublimirati u grlo, i tu se većina usere od straha jer se počne 
dešavati sve suprotno anahati i mehanizmima koji su im poznati. Tu više 
nema ljubavi, nema drugih, nema zajednice, nema bliskosti, nema topline, 
samo hladna svjetlost-svijest-moć i osobna stvarnost, na početku kao lagana 
svjetlost, a kasnije ti skroz transformira tijelo, um i energetski sustav. 
Onda se to nastavlja kroz indigo i ljubičastu vađru, dakle iniciraš se u 
sve tri Božanske odore, nakon čega se otkrivaju Božanski aspekti koje je 
Sanat Kumara projektirao prema ljudskoj vrsti (Šiva za muški i Šakti za 
ženski spol, svaki spol ima svoje Božansko savršenstvo, i ne, nisu ljudi 
kreirani prema tom arhetipu, nego je Sanat kumara kreirao te stvari da bi 
ljudima kao vrsti olakšao inicijaciju; da umjesto ljudi imaš gmazove ti 
aspekti bi drugačije izgledali). Kad se iniciraš u "svoj" spolni arhetip, 
iniciraš se i u onaj drugi, a nakon toga u njihovo sjedinjeno stanje, Šivu 
Plesača, istovremeno savršeno statično i savršeno dinamično Božansko stanje 
Puruše koji se sjedinio s Prakrti. Nadilaženjem Zlatne Vatre dolaziš do 
svojevrsnog prijelaza, i nakon dodatnog sazrijevanja u Božanskim 
kvalitetama izlaziš iz Prakrti kroz Sanat Kumaru, i postižeš status 
samostalnog, neovisnog Puruše. Ono u čemu monoteističke religije griješe je 
vjerovanje da postoji samo jedan Bog. Zapravo ih postoji bezbroj, i to ne s 
malim početnim slovom, nego baš Bogova, od kojih svaki nadilazi sve što si 
oni mogu zamisliti, budući da oni mogu po pitanju teologije pričati što god 
hoće, ali zapravo za Boga smatraju Sanat Kumaru, Purušu koji je kreirao 
Isusa kao svog avatara, i čiji su nauk izopačili do neprepoznatljivosti. 
Ali osim tog njihovog Boga postoji bezbroj nas drugih, drugih Puruša od 
kojih su neki veći od Sanat Kumare, i neki takvi su na ovom svijetu 
kreirali avatare neovisno o Sanat Kumarinoj liniji. Dakle brahman je doduše 
jedan (odnosno, brahman je stanje jedinstva, kako hoćeš), ali Bogova ima 
mnoštvo, i cilj evolucije je postizanje tog statusa. Problem je u tome što 
ljudi ne žele evoluirati u tom smjeru, nego su radije pokušali isprejebati 
Sanat Kumaru, vezati ga za njihova sranja tako da njegova snaga radi u 
korist njihovih vezanosti. To je komplicirano i zapetljano klupko, koje se 
temelji na osnovnom konceptu koji glasi da Sanat Kumara treba nešto od njih 
ako se oko njih trudi, pa su oni dakle bitni i njihova egzistencija je 
zajamčena; osim toga, Sanat Kumara je pokušavao poticati više slojeve 
anahate kroz priče o Božanskoj ljubavi, što je sve loše završilo i 
poslužilo je kao dodatno gorivo koje je kolektivnom astralu na dulji rok 
povećalo snagu. E sad, taj globalni astral je precijenio svoju bitnost i 
krivo je procijenio karakter Sanat Kumare. Oni su zaključili da je on 
nekakav pičkasti lik koji samo voli i oprašta, ali zapravo se radi o jako 
briljantnoj, mudroj i svetoj osobi čiji je gnjev jednako čist, blistav i 
svet kao njegova ljubav, i sad će se desiti to da će ljudi kao vrsta 
vidjeti kako izgleda isusek u gnjevu, isusek koji ubija njihovu dječicu i 
baca ih psima da ih jedu.

> Nadilazenje anahate u
> smislu djelovanja iz stanja vajre, to ne znam niti otprilike sto bi
> bilo...

Ti barem priznaš. :)

-- 
http://www.danijel.org/