On Thu, 01 Nov 2007 00:45:30 +0100, Nikolaj wrote:

> Dakle, ako si ti tomislav (jebali te nickovi), a po onome što si gore 
> napisao mislim da jesi, onda smo već vidjeli kakav si ti stručnjak za 
> sanskrt. 

Nije, to je lik po imenu Elvis Popović.

> Jednom si već išao osporavati njegov prijevod i napisao gomilu 
> gluposti.

Je, to je bilo zabavno. :)

> Moje mišljenje je da ti nikad nisi pomirisao ni bilo kojeg Ježićevog 
> asistenta, ili bilo koga drugog koji bi znao nešto malo o sanskrtu i 
> bolje ti je da ništa ne pričaš o Ježiću.

Što se Ježića tiče, ja sam s njim imao samo posredni kontakt preko
Dumančića iz izdavačke kuće Ceres. Budući da sam ja u to vrijeme stanovao
na Hvaru pa nisam mogao obavljati stvari po Zagrebu, zamolio sam Dumančića
da odnese dio rukopisa Ježiću i da ga pita bi li on sudjelovao u tome u
funkciji neke vrste recenzenta. Recimo to ovako - on je pristao, ali je
postalo sasvim očito da će to izgledati tako da će on mene omalovažavati
kao autora i da imam biti sretan što je jedan veliki Ježić uopće pristao
baviti se s tim, a on će mijenjati što god hoće i po prijevodu i po
komentaru. Ja sam na to rekao "ne hvala", zaključio da je lik umišljena
samodopadna budala, i zaključio da je bolje da prijevod sanskrita bude
manjkav ali da ima moje mantre, nego da bude savršen a da ima mantre od tog
lika. Na kraju se ispostavilo da moj prijevod uopće nije loš, tako da
potrebe za Ježićevim petljanjem nije ni bilo. Onih par grešaka u prijevodu
koje sam identificirao ispravljene su u engleskoj verziji.

Vidim da tu postoje ljudi koji smatraju da je taj Ježić neki veliki
autoritet u tom području i da bi ja sad njega trebao gledati ponizno i s
treptavim okicama. To baš ne bi tako funkcioniralo. Dok su se likovi s
akademskim titulama bavili žvakanjem papira i druženjem s drugim
akademicima, ja sam se bavio rješavanjem problema kakve jedva da je itko u
povijesti riješio. Realistična perspektiva je da ja akademike poput Ježića
u široj slici doživljavam eventualno kao jezičke konzultante, nekoga kome
platim da pročešlja jedan sloj teksta i onda vidim hoću li išta od njegovih
sugestija usvojiti ili ne, zato što ja kao yogin imam zadnju riječ po
pitanju prijevoda nekog termina ili fraze, jer znam što se s tim htjelo
reći. Na sličan način u firmi koristim java programere, koji mogu biti jako
dobri java programeri, ali ja velim kakva je arhitektura sustava, Božo im
to još preciznije definira, i oni imaju raditi unutar tih parametara, jer
će inače biti kaos i sav kod ću morati baciti i netko će ga morati pisati
ponovo. 

Ja sam dakle prepjevao Gitu i napisao komentar iz perspektive yogina koji
razumije ono što Krišna govori zato što to ima u iskustvu. To je ono što je
komplicirano za napraviti. Ježić bi mi u čitavoj priči trebao jedino za
provjeru točnosti prijevoda, ali se pokazao kao prevelika umišljena
veličina da bi u tom smislu bio od koristi, tako da na kraju nije
sudjelovao u projektu ni na koji način, a koliko mi je Klepac prenio
tračeve s indologije, oni tamo su apsolutno popizdili zbog toga što je
takvo kapitalno djelo "iz njihovog faha" nastalo potpuno paralelno njima.
Koliko sam stekao dojam, oni tamo su ekvivalent panditima u Indiji, koji na
temelju toga što znaju sanskritsku gramatiku oduvijek nešto ratuju s
yoginima jer misle da zbog gramatike imaju pravo na svete spise, dok yogini
smatraju da su pandti hrpa umišljenih svjetovnih budala koje ništa ne
razumiju od svetih spisa, i da su jedino yogijske linije tumačenja valjane
jer su se tako tekstovi uvijek prenosili, kao upute yogina yoginima, a ne
kao književna djela nad kojima će se knjiški moljci izdrkavati nad
gramatikom i pravopisom.

Kao fusnota, znaš što mi je posebno smiješno? Kad Siniša Knežević veli da
ga boli kurac i za hinduizam i za budizam i za kršćanstvo jer su to ljudske
tvorevine, a ulizički slini za akademskim titulama, koje su valjda po tome
božanske tvorevine. :) Velim, lik nije posebno pametan.

-- 
http://www.danijel.org/