Autor: Danijel Turina Datum: 2005-03-26 15:54:05 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Penzioneri u =?iso-8859-2?Q?mno=BEtvu?= svjetova Linija: 195 Message-ID: wfzppiql8w0n.j7qjz8lu07kh$.dlg@40tude.net |
On Sat, 26 Mar 2005 14:42:36 +0100, Tomislav Portada wrote: >> Ja bih promijenio par stvari, recimo promijenio bih zakonsku >> definiciju zlocina sa djela na stanje svijesti, a puno vise toga bih >> ostavio osobnoj procjeni suca, s tim da bih postavio uzasno visoke >> kriterije kojima bi takav sudac morao odgovarati, a i citav ustroj suda bi >> morao biti drugaciji. > > Procitao sam jos jednom tvoje argumente i razmislio o njima. Evo kako nakon > toga gledam na stvar. > > Najprije valja napraviti jasnu razliku izmedju pojmova grijeh i kazneno > djelo (sto je siri i precizniji pojam od zlocin). Ja sam se zapravo malo napravio blesav, pa sam stvar postavio tako, da bi idealan sud bio onakav, kakav je na visim planovima, poput astrala. Druga teza koju zastupam je da treba napustiti omiljenu ideju zapadne civilizacije da se pravednost sastoji u dehumanizaciji pravnog postupka, odnosno izmjestanju sto je veceg broja stvari iz vlasti covjeka u vlast zakona. To se nekome ucinilo kao dobra ideja, jer je mislio da ce se tako eliminirati zlouporabe. Zakonodavno tijelo ce odrediti kaznjiva djela i raspon kazni, to ce kodificirati u zakon, i na takav nacin maknuti veliku kolicinu vlasti iz ruku suca. E sad, ono s cim ja imam ozbiljan problem jest da nad covjekom vlada nekakav apstraktni pojam. Radije cu se pouzdati u covjeka. U njemu ima ljudskosti, suosjecanja, sposobnosti za prilagodjavanje posebnostima situacije, za razumijevanje okolnosti. Zakon je nesto posve neljudsko, on ne zna misliti i ogranicava slobodu misljenja covjeka. Zakon zvace zive ljude i njima puni zatvore, dok s druge strane zbog zakona najgori olos cesto prodje nekaznjen. Meni je jasno da je zakon odgovor na mogucnost zlouporabe, ali on NIJE rijesio pitanje zlouporabe, nego je samo dehumanizirao citav sustav. Sljedeci korak prema takvom izmjestanju pravde iz ruku covjeka bilo bi staviti kompjutore umjesto sudaca. Kompjutori bi bili programirani po zakonu, u njih bi se unosili prihvaceni dokazi, i temeljem logickih operacija bio bi iznesen sud o krivnji. Ne moram ni reci da je citava stvar grozna i apsurdna, ali ona je samo logicni nastavak sadasnje ideje. > Grijeh je slobodnom voljom izabrano svjesno i namjerno protivljenje Bozjoj > volji. Tu bi se sada dalo dosta raspravljati o tome sto znaci "slobodna > volja", "izbor", "svijest", "namjera" i "Bozja volja" i ta bi rasprava > sigurno bila vrlo zanimljiva, no ostavimo ju za neku drugu priliku. Bitno je > uvidjeti da je grijeh stanje svijesti pojedinca, koje se moze, ali i ne mora > manifestirati kroz nekakve vidljive nacine ponasanja - netko, primjerice, > moze biti jako ljubazan i dobar prema svom susjedu ili prijatelju, a u > svojim mislima mu recimo prizeljkuje nesrecu, bolest ili smrt. Takav citavo > vrijeme cini grijeh, ali takav grijeh koji drugim ljudima nije vidljiv. Idemo za pocetak ustanoviti da bi drustvo bilo bolje, kad bi zakonski sustav bio takav da se njime kaznjava grijeh. Ako idemo od toga da je grijeh apsolutno zlo, a ne relativno, slijedi da bi zakon bio tim bolji, cim bi njegova definicija kaznenog djela bila bliza definiciji grijeha. Buduci da grijeh ima stupnjeve, od misli preko rijeci do djela, dakako da bi se kaznena odgovornost takodjer stupnjevala na takav nacin. Ako pak pretpostavimo suprotno, pa velimo da drustvo moze i smije kaznjavati stvari koje nisu grijeh, onda ce ispasti da drustvo moze i smije kaznjavati recimo izrazavanje protivljenja komunistickoj partiji, ili nedovoljno glasno pljeskanje Staljinu. Te stvari nisu grijeh, i stovise znak su vrline, a neki sustavi su ih zakonski sankicionirali. Buduci da se takve stvari odmah opaza kao nepravdu, mislim da stoji moja teza da je zakon tim pravedniji, sto je definicija kaznenog djela bliza definiciji grijeha, i ako je kazna proporcionalna intenzitetu grijeha. Onaj tko siluje i okrutno ubije dijete ocito je pocinio tezak grijeh koji treba kazniti ili smrcu, ili dugotrajnom i mucnom zatvorskom kaznom, a onaj tko je parkirao auto na krivom mjestu pocinio je laki grijeh nemara prema tudjem vremenu i interesima i treba ga kazniti umjerenom novcanom kaznom. > Kazneno je pak djelo svako ono djelo cije pocinjenje je zabranjeno zakonom i > za koje postoji zakonom propisana kazna. Primjerice, ako bi Drzava donijela > zakon kojim se zabranjuje jesti kruske i za to propisala novcanu, zatvorsku > ili kakvu drugu kaznu (npr. bicevanje), onda bi jesti kruske bilo kazneno > djelo. Da, ali tu dolazimo do pojma nepravednog zakona, koji se intuitivno definira kao kaznjavanje necega sto nije grijeh. > Prema tome, grijeh i kazneno djelo su dva razlicita pojma. Pa, to je istina, ali s druge strane sam gore pokazao da bi bilo dobro kad bi se te dvije stvari sto manje razlikovale. > Ono sto ti pokusavas reci je da bi zakon trebao propisati da je grijeh > kazneno djelo. To je jako dobar prijedlog, ali nazalost neostvariv, naprosto > zato sto smo mi, ljudska bica zarobljena ogranicenjima materijalnog svijeta, > previse ograniceni da bismo mogli u nekakvom istraznom postupku utvrditi > stanje svijesti pojedinca. Pokusati tako nesto znacilo bi ponoviti "istocni > grijeh" stavljanja sebe u ulogu Boga. Koji bi uopce covjek mogao potpuno > objektivno dokazati iz kakvog je stanja svijesti netko nesto ucinio? Sto je > s onim grijesima koji se odvijaju samo u glavi pojedinca (mrznja, > ljubomora...)? Bi li i njih trebalo kaznjavati zakonom? Gdje povuci granicu? Recimo da se drzava bavi odrzavanjem reda na svojem teritoriju. To znaci da je teoretski ne bi trebalo previse zanimati ono, sto se svodi samo na sadrzaj necije glave, ali se jos nije pretocilo u djelatnost. Dakle ako je netko pedofil, ali svoju pedofiliju ogranicava samo na fantaziranje o klincima, to se drzave previse ne tice. Ako pak tu svoju pedofiliju ostvari tako sto ce pojebati klinca, to drzavu interesira i treba ga kazniti. Dakle recimo da drzavu zanimaju samo one vrste grijeha koje su poprimile oblik djela, a ne one koje su u fazi promisljanja. Ako su pak u fazi ozbiljnog planiranja, cak i to bi drzavu zanimalo, jednako kao sto je i sada moguce zavrsiti u zatvoru ako se ustanovi da si planirao kazneno djelo. > U nemogucnosti da ustanovimo stanje svijesti pojedinca, Ja razumijem da je u sadasnjem sustavu takvo nesto nemoguce, ali nemoguce je izmedju ostalog zato sto je pravednost izmjestena iz ruku covjeka. Kad bi suci morali vise gledati na stanje svijesti pojedinca, a manje na zakone, vjerujem da bi se vjestina ustanovljavanja necijeg stanja svijesti usavrsila. U krajnjoj liniji, za to ti ne treba neka posebna parapsihologija, u vecini slucajeva. Ako hoces pogledati koje su bile pobude nekog generala u ratu, dovoljno je saslusati ljude koji su se kretali u njegovoj blizini i ustanoviti kako je u to vrijeme razmisljao i koje su mu bile pobude. Mozda se o tome ne moze nista saznati, ali onda uvijek imas default na procjenu samog djela. Ali, uglavnom ces moci iz iskaza svjedoka i sagledavanja situacije zakljuciti je li covjeku bila namjera pociniti zlocin, ili ne. To je uglavnom prilicno lako ustanoviti. > Ti ispravno primjecujes da postojeci zakoni nisu sasvim pravedni, izmedju > ostaloga i zato sto ne uzimaju u dovoljnoj mjeri u obzir cimbenik stanja > svijesti (pobude) pojedinca (ili motive, da se posluzim pravnim terminom). > Stovise, inzistiranje na pravnom formalizmu ponekad ide do apsurda - neki > dan sam citao u novinama da americki vojnici optuzeni za zlostavljanje > zarobljenika svoju obranu temelje na krsenju svojih "autorskih prava" na > snimke tih zlostavljanja. Takve price pobudjuju opravdani bijes u svakom > normalnom covjeku, pa cak i pomisljanja da bi u takvim slucajevima trebalo > raditi iznimke od uobicajene pravosudne procedure. Je, to je problem sa zakonskim formalizmom: pretjerano insistiranje na formalnostima, prihvatljivoscu dokaza i sl, zbog cega se svakakav olos izvlaci na tehnikalije. Ovo sto si naveo je tipican primjer onoga sto ja hocu reci: iz dokaza je ocito da su se ovi sadisticki izivljavali na zatvorenicima, da su namjeravali pociniti grijeh, pocinili su ga, ustrajali su u njemu i nisu pokazali znakove kajanja, pa ih ocito treba kazniti bez milosti i najostrije moguce. S druge strane, nekoga tko je ubio ranjenog neprijateljskog vojnika, nakon sto je bio pod stresom okrutne visednevne bitke, treba osloboditi kaznene odgovornosti uz recimo ostar ukor u kojem bi stajalo da je to djelo bilo pogresno i nije ga se smjelo pociniti, ali je razumljivo zasto je ovaj ubio vojnika koji je pucao po njemu zadnja tri dana i ubio mu nekoliko suboraca, pa makar je sad bio ranjen i nemocan. > Ti predlazes kao alternativu "puno vise toga bih ostavio osobnoj procjeni > suca, s tim da bih postavio uzasno visoke kriterije kojima bi takav sudac > morao odgovarati". Tocno tako. > Da, razumijem ja sto ti hoces reci i shvacam da to > govoris u najboljoj mogucoj namjeri, ali to ti jednostavno u praksi ne bi > funkcioniralo, odnosno mozda negdje neko kratko vrijeme i bi, ali takav > sustav, koji se u konacnici temelji na osobnoj procjeni nekoliko kljucnih > ljudi prakticki mami na najgore zamislive oblike zlouporabe. Ja ne znam zasto ljudi imaju toliko malo povjerenja u ljude, da smatraju da ce isti cas kad covjeku das odgovornost i vlast uslijediti zlouporabe? Pa izbor vlasti je u demokraciji prepusten rulji s ulice, koja bira predsjednika i parlament, zar nije ociglednije da ce iz toga proizaci grozne zlouporabe? > Jednostavno, > sakupi se neka kriticna masa zlih ljudi na kljucnim mjestima i sve ode k > vragu. Ako se to desi, sve ce otici k vragu bez obzira. Jedino, sad imas laznu utjehu da te zakon stiti od zlouporabe, a s druge strane imas hrpu pokvarenjaka koje je izabrala rulja s ceste, i oni formiraju zakone. > "Visoki kriteriji" su jako rastezljiv pojam, u sto smo se dosta puta > uvjerili kroz povijest. Dosta sam razmisljao o tome i mislim da su nacizam i > staljinizam mila majka prema onome u sto bi se izrodio pravosudni sustav > kakav predlazes. Kao prvo, staljinizam i nacizam su imali zakone koji su kao zlocin kaznjavali stvari koje nisu grijeh, a grijehe su s druge strane propisivali kao ispravno i obavezno ponasanje. Ne vidim u cemu bi to imalo slicnosti s onim sto ja predlazem. > Uostalom, takav je stav izrazio i Isus Krist, koji nije pozivao na nekakve > radikalne promjene onovremenoga pravosudnog sustava, nego je reakao "Caru > podajte carevo, a Bogu Bozje!" (Mk 12,17). To je izjava iz koje slijedi bezboznost svijeta. Naime, ako ces odvajati carevo od Bozjeg, imat ces bezboznog cara i bezboznu drzavu. Takva izjava ima nekog ogranicenog smisla, ali taj smisao postoji samo ako ides iz pozicije da je svijet ionako sranje, i da nije bitno sto se na njemu desava, nego da se sa njega treba sto prije maknuti i ne vracati se. Ne kazem da to nije dobra ideja i priznajem da mi se to cesto mota po glavi, ali opet ima nekakvog smisla probati taj usrani svijet malo kultivirati i napraviti da barem malo podsjeca na nesto s visih planova, gdje nemas zakona, samo suca u kojem je utjelovljen Bog, a buduci da je Bog najveca vrlina i najveca pravednost, najbolja je stvar ako takvom sucu dopadnes u ruke. Ne treba te zakon stititi ako si neduzan, stitit ce te tvoja neduznost, a ako si kriv, bit ces pravedno kaznjen taman toliko koliko si kriv, i nista vise. -- Homepage: http://www.danijel.org/ Business: http://www.ouroboros.hr/ |