On Wed, 27 Aug 2008 16:09:07 -0700 (PDT), vib wrote:
>> Pratim tvoju liniju razmišljanja, ali ne vidim zašto rase nakon trenutka
>> grananja ne bi mogle neovisno dostići sličnu razinu, nego bi jedna morala
>> zaglaviti u točki grananja. OK, to se desilo s crncima ali ne čini mi se da
>> su azijati zaglavili, nego da su sasvim OK. Negdje su malo bolji, negdje
>> malo lošiji od bijelaca ali sve na jako visokoj razini. Pa pogledaj samo
>> tradicionalnu japansku kulturu, to je nešto nevjerojatno sofisticirano po
>> svim kriterijima. Moja reakcija na njih je "svaka čast", a recimo na
>> afričke crnce "jao majko". I Kinezi su isto jako OK - tradicionalno cijene
>> sabranu, duboku svijest i razmišljanje koje ponire u bit stvari, i ja ih
>> rangiram iznimno visoko na ljestvici ukupnih dosega čovječanstva. Ono što
>> kod Kineza percipiram kao problem je svojevrsna kulturno-civilizacijska
>> rupa od par stoljeća.
>>
> 
> tu bi se sad vjerojatno trebalo duboko zaci u temu, a to podrazumijeva
> i spremnost da se prica poslozi na razne nacine koji bi mogli nesto
> objasniti iz sasvim drugog ugla.
> tako na primjer, moglo bi se reci da se neki proces tijekom razvoja
> mora odviti na optimalan nacin da bi rezultat bio kvalitetan. kod
> razvoja embrija, recimo, ima nekih kriticnih faza, ako fali nekih
> vitamina, kosti ti se ne razdvoje kako spada, ili se pluca ne razviju
> itsl. sigurno postoji milion sindroma na tu temu.

Ne vidim vezu između tog mikro-procesa i procesa evolucije rasa i vrsta. Ti
podrazumijevaš da evolucija ima unaprijed zadani cilj, a meni se čini da to
uopće ne mora biti slučaj.

> tako isto u nekim kritičnim fazama u nekim djelovima planete su se
> neki procesi odvili na bolji nacin odn. na povoljniji obzirom na neke
> evolucijske parametre. tu jos ne govorimo o selekciji, nego opcenito
> da nuzno postoje varijacije ovisno barem o jednom glavnom parametru a
> to je insolacija, a sigurno ih ima jos. iz tih sitnih razlika na
> pocetku nastale su kasnije krupnije razlike koje i danas opazamo kao
> rase.

A iz takvih razlika u nekoj točki nastaju vrste. Naime, specijacija
funkcionira po principu izolacije grupe od glavne populacijske mase, i onda
se u manjoj grupici brže formiraju razlike koje proizvode novu vrstu u
točki u kojoj se počnu razlikovati signali za parenje. Nakon neke točke
genetske razlike postanu prevelike i reprodukcija više nije ni fizički
moguća. Na taj način se rasa fiksira u vrstu.
http://en.wikipedia.org/wiki/Speciation

> e sad, kako gledati na taj proces u pocetku, sta se zapravo desavalo u
> to davno vrijeme kad je nastajao covjek ali i ostala carstva biljno i
> zivotinjsko itd?

Ne znam o kojem početku govoriš? Taj proces nastajanja je jako postupan i
zakonitosti po kojem se odvijao su uglavnom poznate.

> tako mozemo ustanoviti da je taj osnovni tok povezan sa onim sto je
> danas covjek na zemlji, svi se slazu da je on kao nekakav konacni
> produkt na Zemlji, u bilo kojem smislu.

"Končni produkt" je vrlo bahat termin za vrstu koja je po svoj prilici samo
rana prijelazna faza do nečeg stvarno sofisticiranog. Vjerojatno bi i Homo
Erectus za sebe mislio da je konačni produkt evolucije, i mogao bi to
opravdati činjenicom da je u tom svom obliku postojao iznimno dugo, mislim
da se radilo o milijun i pol godina, što je poprilično ako imamo u vidu da
je Sapiens u opticaju deset puta kraće, i to ako njegovu pojavu
optimistično datiramo.

> na neki nacin, u njemu se mogu vidjeti tragovi i ostalih carstava,
> najvise zivotinjskih, pomalo smo i biljke (vegetativni zivcani sustav,
> pluca..) i minerali (kosti).

E stvarno svašta. Po toj logici su i avioni pomalo ptice a pomalo kukci.

> pored ovog treba dodati i vec spomenuti faktor dekadencije koja
> postepeno prelazi u involuciju. to je jasno vidljivo u plemenskim
> kulturama gdje se jos mogu nazrijeti 'fosili' negdasnje civilizacije,
> ali gubitkom svijesnog znanja, ostaje nesvjesno nasljeđe koje
> postepeno prelazi u instinkt ili potpuni automatizam bez
> razumijevanja.

Da, to je sasvim realistična mogućnost.

>> Ja osobno mislim da su termini poput hiperboreje, lemurije i atlantide
>> svojevrsne metafore za neke stvari; recimo ja sam "atlantidu" iz teozofskih
>> tekstova shvatio kao stanje svijesti u kojem ljudi borave više u astralu
>> nego u materiji, da ne razumiju fizičku stvarnost kao odvojenu od snova i
>> mašte. Recimo sjevernoamerički indijanci i aboridžini su "u fazi
>> atlantide", isto kao i neolitske kulture i dosta starih civilizacija.
> 
> ako se vratimo na onu koncepciju osnovnog toka, onda mozemo ustanoviti
> da je kod ljudi taj tok isao od vise 'dreamlike' prema vise budnoj
> svijesti kakva je danas. 

Da, to je osnovni trend, iako bih rekao da je čovjekova današnja svijest
još uvijek previše uspavana i očekivao bih da nakon milijun godina
evolucije počne ličiti na nešto smisleno. 

> desila se polarizacija stanja svijesti. kad je taj proces uznapredovao
> nastala je ogromna barijera prema bilo cemu sto se ne uklapa u
> prizemno materijalisticko odnosno objasnjivo obicnom budnom svijescu.
> tek kad je budnost dosegla kriticni stupanj, pocelo se na vizionarsku
> svijet gledati sa prezirom a to ti vodi i na sve danasnje oblike
> ateizma i nihilizma ili ultra racionalizma tipa Dawkins ili Vlahovic.

Ja ne bih takve pojave gledao kao suprotnost usnule svijesti, nego recimo
kao djetinjasto ponašanje kakvo manifestiraju klinci kad nauče neku sitnicu
pa su naglo puni sebe i nepodnošljivi u svojoj uobraženosti. Odrastanjem se
većina nauči nekom stupnju mudrosti.

-- 
http://www.danijel.org/