On Fri, 24 Mar 2006 21:52:45 +0100, Rade Zerjavic wrote:

>>> Ne znam da li je to sluzbeni stav Crkve, ali ga prepoznajem u pisanju
> autora
>>> iz okrilja Crkve koji pisu o hinduizmu. Inteligentniji medju njima
> demonskim
>>> tako drze ako nista drugo, onda poduzetnost covjeka u odnosu na
> spasenje,
>>> umjesto da usrdno moli Boga.
>>
>> Takvima bi trebalo objasniti da "usrdno moliti Boga" znaci poduzetnost
>> covjeka u odnosu na spasenje.
> 
> Cini mi se da se u krscanstvu spasenje nalazi kroz savrsenstvo ljudske
> dimenzije koja je temelj savrsenosti citavog bica. U hinduizmu se, cini mi
> se, vise cijeni poduzetnost na visim razinama. 

Ne znam koliko takva generalizacija ima smisla - mozda ako uzmes samo jedan 
zateceni oblik krscanstva i jedan zateceni oblik hinduizma. Zapravo, kroz 
povijest su postojali oblici krscanstva koji su sve polagali upravo na 
duhovnu dimenziju (rano krscanstvo pa sve do renesanse), i oblici hinduizma 
koji su vrlo djelatni (pred-upanisadska faza i neki moderni pokreti). 
Hinduizam je jako hendikepiran pogresnom interpretacijom nekih tekstova iz 
upanisadske faze, koji premjestaju naglasak s djelatnosti na znanje. Zbog 
toga se ranije tekstove zna referirati kao "karma kanda" a kasnije kao 
"jnana kanda". 

> I jedan i drugi akcent ima
> svoje prednosti. Iako sam skloniji rafiniranijoj filozofiji hinduizma,
> struktura licnosti zapadnjaka je snazno formirana krscanskim paradigmama, pa
> zapadnjak koji se bavi yogom prije ce biti onaj koji bi htio izbjeci
> samoostvarenje nizih razina, nego onaj koji je to nadvladao. 

Ne znam, moje je iskustvo da se "ezotericnom duhovnoscu", u sto se na 
zapadu ubrajaju i razni derivati hinduizma (ali i "karizmatskog krscanstva" 
tipa medjugorja i raznih uvoznih "karizmatika"), bavi zapravo ponajvise ona 
grupa ljudi koju je moguce opisati kao psihicki razjebane. Uzasno se 
rijetko vidi stvarna duhovna motivacija; uglavnom se radi o kombinaciji 
eskapizma, sektastva i kompenzacije neke nezadovoljene psiholoske potrebe 
nizeg tipa. 
Medju katolicima pak prevladava jako analna potreba za osjecajem sigurnosti 
koji se dobiva od pripadnosti najmasovnijem krdu s najduljom tradicijom - 
to su oni koji bi u Isusovo doba bili pravovjerni sljedbenici Abrahamovi i 
Mojsijevi, a koji bi u doba Mojsija bili zagovornici tradicionalnih 
vrijednosti poput stovanja zlatnog teleta i izrade cigli za Egipcane. S 
takvim analno-religijskim sentimentom se redovito mijesa 
analno-nacionalisticki, pa se dobije iznimno bijedna supacka mjesavina po 
imenu "tradicionalno krscanstvo", sto je posebna smijurija, imajuci u vidu 
da je Isus bio ekstremni radikal.

> Suprotno tome,
> tesko mi je zamisliti zapadnjaka koji ce postici prosvjetljenje, a da se
> nije u potpunosti ostvario kroz ljudsku dimenziju. 

Ovdje zamijeni "zapadnjaka" sa "covjeka", pa potpisujem.

> Tako gledano, razumio bih
> stav Crkve o hinduistickoj praksi koja je za zapadnjake cesce zlo, nego
> nesto dobro.

Problem je u tome sto je hinduisticka praksa tradicionalno namijenjena 
najsofisticiranijem sloju (kraljevi su tu bili entry-level), a na zapadu se 
njome pokusava baviti najnizi sloj (klatez i fukara, te razni buntovnici 
zeljni "drugacijeg"). Zbog toga su rezultati bijedni. Neka logika govori da 
nije zvaka za seljaka.

> Osobito mi je zanimljiva i popularnost budizma na zapadu. 

To je zato sto se budizam na zapadu shvaca kao ateizam s 
orijentalno-misticnom aurom, sto je popularno u krugovima dokonog 
gradjanstva, odnosno salonskih intelektualaca.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/