X-Ftn-To: Boris 

"Boris"  wrote:
>"Danijel Turina"  wrote
>
>> "Boris"  wrote:
>> > O njemu nitko niąta sigurno ne zna, pa ni da postoji
>>
>> To mozda vazi za tebe, ali ja sasvim sigurno znam da Apsolut postoji.
>
>Formulacija "sasvim sigurno" u ovom kontekstu je dosta nejasna. 

Sto ima nejasno u toj formulaciji, rekao sam da sasvim sigurno znam da
Apsolut postoji. Isto moze reci svatko, tko je imao slicnih iskustava.
Ne da mi se sad pisati detalje, o tome sam pisao u knjigama, ali da
citiram nekoliko dijelova:

(Yoga sutra, iz komentara 1.17)
Samadhi ostvaren putem vitarka, vi?ara, ananda i asmita zove se
sampra?nata.
Vitarka predstavlja usmjerenje duha na slike osjetilnih predlo?aka;
primjerice, usmjerenje svijesti na sliku kipa u hramu jest vitarka.
Vi?ara je usmjerenje duha na suptilna duhovna stanja, npr. ljubav,
iskrenost, spontanost, sklad, spoznaja i sli?no; primjer je
prisje?anje do?ivljaja nesebi?ne ljubavi ili trenutka spoznaje, koji
se u meditaciji produljuje po volji.Ananda je stanje duhovnog
bla?enstva, daleko suptilnije od uobi?ajenih duhovnih stanja.Asmita je
stanje bitka, boravka u stanju stvarnosti vlastitog postojanja u
miru.Ta stanja se me?usobno prelijevaju i predstavljaju agregatna
stanja istog. Naime, na po?etku meditacije koncentriramo se na fizi?ki
predlo?ak, koji dovodi do prisje?anja duhovnog stanja, koje onda u
suptilnosti raste od blage sre?e i ganu?a do neprekidne rijeke
bla?enstva, koje u cijelosti umiruje um, koji tada boravi u stanju "Ja
Jesam". To stanje, ako se nastavi, lomi granice individualne osobnosti
i tada se spoznaje tat tvam asi, "to si Ti", i u kasnijem stupnju "tat
brahman aham", "ja sam taj brahman", odnosno so ham, "to sam ja". To
je stanje sat-?it-ananda, stvarnost-svijest-bla?enstvo, odnosno
samadhi. Sampra?nata (savikalpa) samadhi je onaj samadhi u kojem
postoje latencije unutar svijesti, odnosno onaj uz kojeg postoji
osobnost ispunjena latencijama (vasane, samskare, karma?aye i sl.), te
kao takav ne jam?i oslobo?enje. 

I/18

Asampra?nata je druga vrsta samadhija, koji nastaje stalnom vje?bom
umirenja aktivnosti duha, pri ?emu preostaju tek pritajeni dojmovi
(samskare u latentnom stanju).

Sampra?nata, odnosno savikalpa samadhi dijeli se na nekoliko
stupnjeva: savitarka, savi?ara, sananda i sasmita. U savi?ara gubi se
grubi predlo?ak, u sananda gubi se sve manje suptilno od bla?enstva, a
u sasmita bla?enstvo prelazi u spoznaju Jastva, koja ga po dubini
iskustva nadilazi, jer sadr?i vi?e aspekata sat-?it-ananda. Kad se
izgubi podjela na objekt-subjekt-relaciju, ulazi se u stanje
asampra?nata, odnosno nirvikalpa samadhija, stanje samospoznaje
vrhovne stvarnosti Apsoluta.


I/19: bhava-pratyayo videha-prakrti-layanam
U slu?aju neutjelovljenih bi?a, kao i onih koja se jo? nisu
diferencirala iz slojeva Prakrti, asampra?nata samadhi ima uzrok u
obliku egzistencije (odnosno u neznanju).

Bi?a vi?ih razina postojanja po svojoj se prirodi nalaze u visokom
stanju suptilnosti do?ivljavanja, koje ne moraju postizati vje?bom,
nego im je priro?eno. To je stanje svojstveno bi?ima mentalne i vi?ih
razina prakrti. Bez obzira na to, unutar njihovog duha borave
latencije koje sazrijevaju, a njihovom aktualizacijom dolazi do
o?itovanja karme i ponovnog ro?enja. Bi?e koje nije rije?ilo ni?e,
mo?e privremeno boraviti u vi?em, ali se prije ili kasnije mora
vratiti rje?avanju ni?eg, kao ?to ?ovjek koji vesla u ?amcu privezanom
za kopno mo?e odmaknuti najvi?e do duljine konopa, a daljnji napredak
mo?e posti?i tek povratkom do kopna kako bi odvezao konop.U slu?aju
neformiranosti ega, nirvikalpa samadhi nije posljedica visoke
razvijenosti bi?a, nego apsolutnog neznanja, odnosno nepostojanja bi?a
kao individue.


I/20: ?radha-virya-smrti-samadhi-pra?na-purvaka itare?am
Drugi pak posti?u asampra?nata samadhi putem vjere, energi?nosti,
sje?anja, usmjerenja duha i uvida.

Utjelovljeni mogu posti?i samadhi vi?im kvalitetama svijesti, kakve su
predanost Bogu i vjera, te prisje?anje na visoke i plemenite
do?ivljaje. Tako?er ga mogu posti?i voljnim usmjerenjem svijesti u
meditaciji, kao i diskriminacijom zbiljskog i nezbiljskog, te velikim
?ivotnim iskustvom koje ih usmjerava ka sve suptilnijim sferama
postojanja. Životno iskustvo nema veze sa staro??u fizi?kog tijela,
nego sa staro??u du?e, koja velikim brojem utjelovljenja stje?e znanje
o svim vezanostima i njihovim posljedicama, te o bla?enstvu brahmana i
vrijednosti njegovog postignu?a.Vjera predstavlja stanje duha slobodno
od zapreka koje postavlja um, zamu?enja duha stresnim stanjima, te
gomile samskara koje remete do?ivljavanje. U takvom stanju energija
stvarnosti i bla?enstva slobodno te?e svije??u yogina, a on je pije
?itavom du?om. Na takav se na?in osloba?a od niskosti i vezanosti, i
posti?e suptilnost dostatnu za transcendenciju slojeva Prakrti, te
uvid u unutarnju narav Puru?e. Bez vjere nije mogu?e nikakvo stvarno
iskustvo, budu?i da vjera stvara preduvjete iskustvu.Viriya zna?i
odlu?nost, ?vrsto?u i energi?no nastojanje. To je svojstvo svjesnih i
vrlih ljudi koji nepokolebljivo te?e vrlini i savr?enstvu, a rastu?i u
vrlini postupno posti?u savr?enstvo i postaju ?ivim mjestima
hodo?a??a.Sje?anje na stanje svijesti visoke kvalitete dovodi ?ovjeka
u to stanje, a ostankom u njemu bez misli i uznemirenja to stanje se
produbljuje do samadhija. Sje?anje na sliku voljene osobe vodi do
osje?aja ljubavi, osje?aj ljubavi vodi do mira i bla?enstva, a
bla?enstvo i mir vode do sat-?it-ananda, koji je brahman.Usmjerenje
duha jest stanje napu?tanja uznemirenja. Duh koji slijedi uznemirenja
i dopu?ta im da njime ovladaju nije usmjeren. Usmjereni duh pu?ta
uznemirenja da odu, ne poklanjaju?i im pa?nju. Postupno se smiruju?i,
utone u bla?enstvo, iz bla?enstva u Samospoznaju, te tada iz stanja
Samospoznaje djeluje na pro?i??enju svih aspekata svoje osobnosti sve
dok ne postigne stanje Puru?e. Tada boravi u potpunom ispunjenju.Uvid
(pra?na) nastaje spoznajom da je brahman jedina stvarnost, dok je sve
ostalo eksternalizacija. Obustavljanjem eksternalizacije i
pronala?enjem izvora vje?itog bla?enstva u jezgri osobne stvarnosti,
mudrac posti?e slobodu.

(iz "Nauka yoge", 5.6)
Bog je sveukupnost stvarnosti - svi ni?i oblici stvarnosti, pa tako i
fizi?ki svemir, odnose se prema Bogu kao programi prema ra?unalu koje
ih izvr?ava. Programi postoje, ali tek kao oblik postojanja ra?unala.
Analogija je valjana, ali nije savr?ena, budu?i da je Bog jedina,
apsolutna, sveobuhvatna stvarnost, izvan koje ni?ta ne mo?e postojati,
pa tako ni druga ra?unala. Ne samo, dakle, da je Bog velik, ne samo da
je najve?i, nego jedino On postoji. 

5.7 Kako to da, ukoliko je Bog doista sve, opa?amo postojanje svega,
osim Boga?

Ukoliko ?ovjek na planetu Zemlji opa?a svijet oko sebe, opa?at ?e sve,
osim planeta Zemlje. Tako on ne?e imati razloga vjerovati u njegovo
postojanje - postoje samo drve?e, planine, oblaci, rijeke, mora -
kakav sad planet?
Jednako je i s Bogom. Ako je ne?to posvuda, tada puko opa?anje ne?e
pomo?i, nego treba upotrijebiti i logiku, a to ljudima naj?e??e ne ide
pretjerano dobro. 

6.1 Ukoliko je Bog doista sve, zna?i li to da je i zlo tako?er Bog? Da
su svi zlikovci, ubojice, razbojnici i ostali Bog?

Ako ka?emo da je Bog sveobuhvatna i jedina stvarnost, to je izjava
koja toliko nadilazi polje djelovanja ljudskog uma, da su zablude
prakti?ki neizbje?ne. Naime, jednako kao ?to mogu re?i da je sve ?to
nas okru?uje Bog, budu?i da ni?ta drugo ne postoji, tako?er mogu re?i
i da ni?ta od onoga, ?to nas u ovom svijetu okru?uje, nije Bog, budu?i
da niti jedna stvar koja nas okru?uje nije temelj stvarnosti, nego
nekakav njen odraz. Jednako kao ?to mogu pokazati na ra?unalo na kojem
se odvija neka igra, i re?i: "ovo je sve ra?unalo", tako mogu pokazati
na cjelokupnu stvarnost i re?i: "ovo je sve Bog". Ako nekome moja prva
izjava bude neprihvatljiva, budu?i da se na ekranu kre?e mno?tvo
likova, od kojih su ve?ina zli, ?to mu ja tada mogu re?i? 
Dodatni problem je tako?er i uskost opa?anja stvarnosti, budu?i da
ve?ina ljudi opa?a samo najgrublje aspekte stvarnosti. To je kao da na
ra?unalu opa?amo samo najgrublju, najkrvolo?niju igru. Zaklju?ak koji
?emo izvu?i ne?e biti ispravan, jednako kao ?to ni na? zaklju?ak o
prirodi temeljne stvarnosti ne?e biti ispravan ukoliko se bavimo
opa?anjem samo fizi?kog svijeta, koji je daleko bli?e paklu nego raju
- promotrimo samo koliki je broj bi?a na ovom svijetu, kojima je Bo?je
postojanje o?ito? Ne velik. Dakle, ovaj svijet je napu?en upravo onom
vrstom bi?a, ?ija je suptilnost primjerena upravo ovom svijetu, jer ?e
bolji odabrati ?ivjeti na nekom drugom, boljem mjestu. Oni, kojima je
ovaj svijet tijesan, nadrastaju ga. Ja, primjerice, pi?em ovo
prvenstveno zato, da biste vi, koji to ?itate, nadrasli ovaj svijet, a
ne zato da biste se u njemu bolje ugnijezdili.
Dakako, opa?anje suptilnih razina stvarnosti mogu?e je i ovdje, budu?i
da su sve razine stvarnosti svagdje prisutne, ali ne mo?e se re?i da
ovaj svijet takvo opa?anje olak?ava.

(iz 6.11)
Du?a, koja je dio Boga, u stvari je Apsolut, kojeg mo?emo gledati i
kao Jastvo osobnog bi?a. Takvo Jastvo ne samo da je neuni?tivo, nego
je i nedjeljivo, i ne o?ituje se samo kroz jedno bi?e, nego kroz sva
bi?a uop?e, od atoma do Svevi?njeg. 

(iz 17.1)
Ukoliko usmjerimo svoje divljenje i obo?avanje na ne?to ?to dr?imo
vrijednim divljenja i obo?avanja, znaju?i kako sva vrlina u tome
potje?e od Boga, u?init ?emo korak u pravom smjeru: tada ?e nam se
otvoriti vrata spoznaje Bo?anskog, i Bog za nas vi?e ne?e biti stvar
teorije i suprotstavljenih mi?ljenja, nego predivna stvarnost koju ni
na koji na?in nije mogu?e obuhvatiti umnim teorijama, a koja beskrajno
nadilazi svaki oblik intelektualne suho?e koja je uzalud poku?ava
ograni?iti na sebi poznate sfere. Što god pomislimo ili ka?emo, Bog
nije ni?ta od toga. Bog je uvijek daleko vi?e. Bog nije (samo)
personalan, niti je (samo) impersonalan. Bog nije (samo) Apsolutni
Subjekt i najvi?e Jastvo. Bog nije (samo) Svevi?nji Gospod. Bog je
istodobno sve to, ali je u stvari ne?to toliko zbiljsko, toliko ?ivo,
toliko stvarno i toliko vi?e od svega ?to smo u stanju pojmiti, da sve
na?e umovanje ne mo?e sadr?avati gotovo ni?ta od Njegove stvarne
naravi. Zbog toga ne treba previ?e polemizirati oko takvih umnih
koncepata, ukoliko oni ne stoje na putu dodira s Bo?anskom stvarno??u.
Ukoliko stoje, tada se mo?e pokazati nu?nom zamjena jednog oblika
uvjerenja drugim, korisnijim.

(iz komentara Bhagavad-gite, 2.17)
Ta stvarnost je mirno platno ?iste svijesti, na kojem se sve stvari
odra?avaju, ali na kojem nema ni?eg od njih. Ta stvarnost je ono ?to
ne mo?emo iskusiti, jer predstavlja iskusitelja u pozadini svih
iskustava. To ne mo?emo odbaciti, jer predstavlja onog koji odbacuje.
Ne mo?emo ga vidjeti ni ?uti, jer je on taj koji predstavlja temelj
vida i sluha. Oko ne vidi samo sebe. Jednako tako, jastvo, najdublja
stvarnost bi?a, uvijek je iskusitelj a nikad iskustvo. Stanje, u kojem
iskusitelj isku?ava sebe, u kojem jastvo postaje svjesnim sebe, naziva
se u yogi stanjem sjedinjenja, stanjem samadhija. U tom stanju
prestaje podvojenost izme?u onog koji opa?a, procesa opa?anja te onog
?to se opa?a, jer Ja Jesam. U tom stanju, iskusitelj je predmetom
iskustva, te se razlika izme?u njih gubi; svijest se sa?ima u sebi,
umjesto u svijetu privida, te iz svijeta mno?tva prelazi u svijet
jedinstva, iz relativnog, u kojem postoji mno?tvo stvari, prelazi u
svijest Apsoluta, koji je Jedan i nepodijeljen, jedan u svim stvarima,
temelj svih stvari, koji je jastvo svih bi?a, jezgra i temelj svih
bi?a, i stvarnost kao temelj svih stvari. Jednako kao ?to materija
predstavlja temelj svim materijalnim stvarima, tako Apsolut
predstavlja temelj svemu bez razlike. U svem mno?tvu, On je jedini
koji jest, jedina stvarnost. To je istinska poruka ovog stiha: ono ?to
nije Apsolut uop?e ne postoji, nikada ne postoji. Ono ?to jest, ono
?to jedino jest, Apsolut, koji Ja Jesam, Jastvo svih bi?a, temelj
svekolike stvarnosti, On, koji jedini Jest, nikada ne prestaje
postojati, jer nikad nije ni nastao. On je temelj svega, a utemeljen
je jedino sam u sebi. 

(iz 2.19)
U relativnom polju, bi?a bez spoznaje Apsolutnog Subjekta, koji je
temelj svekolike stvarnosti, opa?aju smrt bi?a, te iz toga izvla?e
zaklju?ke o prolaznosti egzistencije. Bez uvida u stvarnost, oni su u
zabludi. Jastvo je, naime, nedirnuto doga?ajima u svijetu; ono ?ivi u
svim tijelima, svima daje stvarnost i postojanje, jednako kao ?to
platno u projekcijskoj dvorani daje potporu svim filmovima koji se na
njega projiciraju. Ali, jednako kao ?to doga?aji na filmu ne mogu
nauditi platnu, tako ni zbivanja u svijetu, u kojima igraju uloge
tijela u kojima ?ivi Jastvo, ne mogu nauditi Jastvu. 

(iz 2.27)
Ono ?to mi opa?amo kao svoju du?u u osnovi predstavlja dvije stvari.
Iz perspektive Apsoluta, na?a du?a je u stvari beskrajni Apsolut, a mi
opa?amo sebe kao ograni?enu du?u pod utjecajem obmanjuju?e kvalitete
Kreacije, koja stvara privid postojanja mno?tva. Taj privid je, pak, u
funkciji o?itovanja neo?itovanog, i ne predstavlja patolo?ku
strukturu, kako su to neki skloni vjerovati, ako kojim slu?ajem
prihvate uvjerenje da je jedino Apsolut od zna?aja, gdje im je jedino
obja?njenje stvarnosti relativne kreacije smije?na tvrdnja o Bo?joj
podijeljenoj li?nosti. Takvo vi?enje samo je rezultat njihove
zbunjenosti, te nedovoljne razvijenosti njihove relativne osobnosti.
Oni, koji istinski vide, razumiju da relativno nije nikakav poreme?aj,
niti da bi se trebalo sjediniti s Apsolutom, jer to je jama?no
nemogu?e: Apsolut je Jedan bez drugoga. On je u sebi sjedinjen i u
njemu nema podjela. Kako se ne?to mo?e s Njim sjediniti? Nikako, to je
posve nemogu?e. Mogu?e je prepoznati da sam Ja Jedan. Ali spoznaju?i
da je tako, spoznaje se tako?er i da ?itavo relativno polje
predstavlja pogled na Mene, da Meni ni?ta ne dodaje niti od Mene ni?ta
ne oduzima, i da mno?tvo u relativnom ne stvara podjelu u Jednom. To
je misterij koji je mogu?e shvatiti jedino izravnim uvidom i nikako
druga?ije, jer je ljudski um posve jadno sredstvo razumijevanja takvih
stvari. U perspektivi relativnog, ?to je dakle na?a du?a? Mi svakako
posjedujemo individualnost, ali ta individualnost proizvod je na?eg
poimanja sebe kao tijela, odnosno kao niza ograni?enja i lokalizacija,
zbog kojih neke stvari opa?amo kao sebe, a neke kao ne-sebe. Jedan od
takvih sustava je i ahamkara, odnosno ego. Zbog utjecaja ega, du?a za
odre?ene nakupine supstancije u Prakrti ka?e "to sam ja", te iz tog
uvjerenja djeluje. 

(iz 2.28)
Na po?etku bija?e jedino Apsolut. Bez da Apsolutu i?ta doda ili od
njega i?ta oduzme, relativno je nastalo ne uzro?no-posljedi?nom vezom,
tako ?to bi Apsolut stvorio relativno ili se u njega pretvorio, budu?i
da je svojstvo Apsoluta to da je on jedina stvarnost, nego na?inom
koji predstavlja misterij. Ni?ta osim Njega uistinu ne postoji. Kako
je mogu?e postojanje ne?ega, ?to naizgled nije Apsolut, tajna je.
Postojanje mno?tva, naime, rezultat je privida koji prekriva
stvarnost. Taj privid je tako?er stvaran, budu?i da postoji, jer da ne
postoji, ne bi mogao prekriti stvarnost niti stvarati razli?ite
dojmove. Ali to je privid, i to ne postoji, budu?i da je Apsolut i
dalje jedina, nepodijeljena stvarnost u svemu. Kako je to mogu?e,
predstavlja tajnu koju nije mogu?e spoznati umom, budu?i da
objedinjuje suprotnosti koje se logi?ki ne mogu objediniti. Jednako
kao ?to dijeljenje s nulom predstavlja paradoks u matematici, budu?i
da daje neodre?eni rezultat, tako i poku?aj razumijevanja kako je
mogu?e da istodobno postoji jedino Apsolut, a da je i egzistencija
relativnog mogu?a, dovodi do paradoksa.

(iz 2.29)
Oni koji izravnim uvidom motre Apsolut i relativno, vide postojanje
relativnog kao ?udo. Oni znaju da je tome tako, ali budu?i da to
nadilazi mogu?nost mi?ljenja i govora, mogu jedino re?i kako se radi o
?udu. Neki, pak, ?uju o tome, ali ne razumiju kako je to mogu?e. U
svakom slu?aju, to nadilazi mogu?nost spoznaje ljudskog uma, budu?i da
ljudski um ne mo?e pojmiti da ne?to istodobno jest i nije; on je
nau?en na me?usobno isklju?ive suprotnosti, pa mu se ?ini da pomirenja
suprotnosti ne mo?e biti. Ipak, istodobno postoje i Apsolut i
relativno, iako jedno naizgled isklju?uje drugo. Jedan bez drugoga
temelj je mno?tva i dvojnosti; a ipak, jedino on jest, a drugoga nema.

(iz 2.39)
Vezanosti su svojstva ni?e prirode pod utjecajem neznanja. Kako udio
spoznaje Apsoluta u ?ovjekovom funkcioniranju raste, tako u njegovom
djelovanju ima sve manje osobnih pobuda, kakve su primjerice ?elje i
strahovi. Želje dolaze od osje?aja oskudice, te prirodne potrebe da se
ta oskudica okon?a. Onaj, tko nije utemeljen u beskrajnom oceanu
Apsoluta, prirodno ?e biti ispunjen ?eljama, krivo dr?e?i kako ?e
ispunjenjem ?elja posti?i ispunjenje svoje unutarnje praznine. Jednako
tako, strahovi dolaze kao prirodna posljedica opa?anja sebe kao
prolaznog i smrtnog bi?a, koje prirodne sile mogu ubiti ili
povrijediti. Spoznajom istinske naravi Jastva bi?a kao samog Apsoluta,
u beskrajnom obilju bitka-svijesti-bla?enstva koje je Apsolut okon?ava
se svaka ?udnja, ispunjenjem onkraj svake nade. Tako?er, spoznajom
vlastite svepro?imaju?e i neuni?tive, besmrtne naravi, prestaje svaki
strah. Djelovanjem, dakle, iz pozicije neuvjetovane ?eljama i
strahovima, okon?avaju se sve vezanosti. Tako je mogu?e djelovati u
svijetu na savr?en na?in, koji jednostavno odra?ava u sebi savr?enu
narav Apsoluta, a bez ni?ih kvaliteta koje ina?e boje djelatnost,
?ine?i je nesavr?enom i vezuju?om.

(iz "Pristupa Yogina")
Impersonalisti?ka ?kola, ?iji je utemeljitelj Šankara?arya, govori
kako je brahman (najbli?i prijevod je apsolut) vrhovna i jedina
stvarnost. Sve relativno (maya) samo je privid koji govori da postoje
ime i oblik. Kad se uklone ime i oblik, spoznaje se nepodijeljena
priroda stvarnosti, koja je jedna u svim bi?ima; apsolut je u stvari
jastvo bi?a, njegova najunutarnjija bit, te bi?e (jivan) uranjaju?i u
sebe spoznaje nepodijeljenu prirodu svekolike stvarnosti kao sebe.
Unutar relativnog, postoji kvantiteta; unutar apsoluta, kvantiteta je
besmislena kategorija, jer je apsolut u sebi nepodijeljen. Apsolut je
sat-?it-ananda, bitak-svijest-bla?enstvo, kvaliteta koja je ne tri
kvalitete, nego jedna koja se mo?e opisati istodobno i kao bitak, i
kao svijest, i kao bla?enstvo, dakle apsolutno stanje je takva
kvaliteta koja se opisuje kao sat-?it-ananda. Unutar relativnog,
postoje razli?ita bi?a na razli?itim stupnjevima razvoja, ali jastvo u
njima je jedno i apsolutno. Jednako kao ?to se dva lika od gline
doimaju esencijalno razli?itima, a kada se stope u jedan gubi se
razlika me?u njima, jednako se tako zbog upletenosti jastva u
razli?ita tijela stvara dojam o podijeljenosti jastva; kad bi se
tijela vi?e bi?a spojila, bi?a bi ustanovila da je jastvo u njima
jedno, ali odjeveno u razli?ita iskustva i relativna ograni?enja
(upadhi), koja tvore dojam razlike. Kao ?to se jedan mjesec zrcali u
vi?e posuda s vodom, tako se jedno jastvo zrcali u mno?tvu bi?a,
odr?avaju?i istodobno svoju transcendentalnu i nepodijeljenu narav.
Ako spojimo dvije posude s vodom u jednu, u njoj ?e postojati jedan
odraz mjeseca. Ako podijelimo jednu posudu na dvije, u svakoj ?e
postojati po jedan odraz mjeseca. Beskrajnim dijeljenjem svaka vodena
povr?ina odra?ava jastvo. Jednako tako, dijeljenje i spajanje bi?a ne
utje?e na narav jastva, koja ostaje nepodijeljena i jedna, i uvijek
svako bi?e do?ivljava sebe kao neokrnjenog sebe bez obzira na podjele
i sjedinjenja, a jedine razlike su u relativnim slojevima iskustva,
uma, tijela i sli?nog. Kako god raste i pada energija bi?a, kako se
mijenjaju osje?ajna i misaona stanja, osje?aj "ja" nikad ne nestaje i
ne mijenja se, uvijek je isti. Iskustva koja omataju "ja" mijenjaju
se, od djetinjstva do starosti, ali osje?aj sebe je isti, osje?aj
ja-prisutnosti ostaje. Apsolut je transcendentalan svojstvima
(nirguna), jer predstavlja temelj svih svojstava i nije dat u njima.
Apsolut se ne mo?e spoznati, on se mo?e jedino biti, budu?i da on
nikada nije objekt nego uvijek subjekt spoznaje: uvijek je vje?ni
spoznavatelj. Apsolut se nikada ne mo?e gledati izvana i re?i: "to je
ovo, a ne drugo", jer je apsolut onaj koji gleda i ono ?to je gledano.
Neposredno iskustvo apsoluta nastupa kad se promatra?, motrenje i
motreno sjedine, kad se do?ivljavaju kao jedno (triputibedha). To
stanje se zove stanjem jedinstva, turiye. Stanje sjedinjenja s
apsolutom (samadhi) dijeli se na dva stupnja, sa do?ivljavanjem
razlike (savikalpa) i bez do?ivljavanja razlike (nirvikalpa).
Savikalpa samadhi je stanje u kojem postoji osje?anje stanja apsoluta
ali jo? uvijek postoji razdvojenost promatra?a, motrenja i motrenog: u
tom stanju se opa?aju apsolutne kvalitete ali jo? uvijek postoji
razlika izme?u njih i sebe. U nirvikalpa samadhiju ta razlika se gubi,
i spoznaje se da sam ja sve i da nema drugoga. Spoznaje se da sam ja
uzrok svih uzroka i temelj svih svojstava, da nisam dat u njima nego
da su oni dati u meni; ja ostajem vje?ito transcendentalan svijetu
pojavnosti, iako ga ?itavog nosim i odr?avam u svojem bi?u. Ja sam
stvarnost i istina u svim bi?ima, ja sam su?tina i temelj sve
spoznaje, ja sam stvarnost s one strane iluzije. Ja sam s one strane
prostora, vremena i uzro?nosti, ja sam neuzrokovani uzrok svih uzroka.

---------

Dakle, imajuci u vidu sve ovo, mozes zakljuciti da bih ja nesto znao o
Apsolutu (pogotovo ako znas da je sve, ali bas sve sto pisem
utemeljeno na jakom osobnom iskustvu), a i ti bi znao da znam da si
citao tekstove koje sam pisao. Ovako, ispada da sam sve ove knjige
pisao bezveze, kad ih nitko nece citati pa sve moram pisati ponovo na
newsima. Zbog toga radije citiram vec postojece tekstove, nema smisla
da idem sve pisati ponovo.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr