On Fri, 22 Aug 2008 12:56:43 +0200, Zli_Zec wrote:
> Na koju foru ?  Inače, otkud tebi *početni* kapital za osnivanje firme ?

Nije bilo početnog kapitala, ako ne računaš znanje. Nas nekoliko smo
honorarno radili svaki za svoj račun i zarađivali si neke novce. Love nikad
nije bilo puno odjednom, ali kad pogledaš kroz par godina toga se nakupi.

> Pohode u Indiju, izdavanje knjiga ?

Knjige su izdavane tako što su učenici volontirali lovu i organizirali
tiskanje, mislim da sam već prije hrpu godina napisao kako je to radilo.
Par njih bi uzelo kredit i s tim bi se platila tiskara, a prijelom i takve
stvari bi napravili ja i Klepac. Što se tiče puta u Indiju, vjerovao ili ne
ali ja sam imao popriličnu količinu love prije nego sam napravio grešku i
počeo na učenike trošiti cjelokupno vrijeme, pa više nisam mogao sam
zarađivati lovu. Imao sam dovoljno love da se potpuno sam, od svojih
resursa, nakon što sam potrošio lovu na stvari poput tjedan dana boravka na
Hvaru za 10 ljudi i puta u Indiju na mjesec dana, osamostalim od roditelja
tako što sam si iznajmio stan u Zapruđu, kupio kompjutor i sve takve stvari
koje uz to idu i koje su mi trebale, i držim se na površini par mjeseci,
dok mi nisu pojeli sve resurse i sveli me na neku vrstu roba ovisnog o
nečemu što bi mu preko volje i mrzovoljno dobacili. To najgore razdoblje u
mom životu se praktički sto postotno preklapa s razdobljem u kojem sam imao
posla s Džekom.

> Sve od mrskih ti - roditelja ? 

Ne mogu se sjetiti da su nečiji roditelji nešto financirali; roditelji tih
ljudi bi mene prije ubili nego mi dali novce. Mene su uglavnom svi mrzili
na temelju stereotipa o sektama kakve produciraju kreteni, i od rijetkih
ljudi sam ikada doživio išta dobro. Kad sam ja htio vidjeti neko dobro,
morao sam ga sam napraviti jer ga od drugih ne bi dočekao.

> (Koliko znam, roditelji su ti živi, nisu morali umrijeti za to 
> kao Dejanovićev otac).

Gle, jedina stvar koju sam ja od roditelja dobio je 14 godina stari auto i
to što sam skupa sa starim radio neko vrijeme i zaradio si neke novce, ali
ako misliš da je meni netko ostavio ili dao lovu, tu griješiš. Većina love
koju su meni učenici "dali" zapravo je plaćala ono što su učenici
potrošili, i to s negativnom bilancom po principu da što sto sam više imao
učenika, bio sam u dubljim govnima. U svemu tome mi je zapravo najviše žao
jednog učenika koji je kroz godine tu upucao hrpu love a većina toga je
završila ili kod Džeke, ili u pokušaju da se pokrpaju sranja koja je Džeko
ostavio, tako da je on tu zapravo dosta najebo. 

Dakle nije bilo početnog kapitala osim ljudi koji su se javili kad sam ja
pitao "tko hoće raditi?", a dogovor je bio jasan, tko izdrži do kraja taj
dijeli pare, i to točno u omjeru u kojem je doprinio svemu. Dakle kad je
netko poput Džeke parazitirao na firmi i gledao kaj bude jebao umjesto da
radi, to nije ispravno shvatiti u smislu da je opljačkao neku apstraktnu
firmu koja radnike ionako doživljava kao šarafe, u kojoj nikad ne vidiš
direktora, s kojom imaš samo poslovni odnos, i gdje lova koju si pokupio
zapravo nikome ne fali jer se tu okreću gadne pare. On je opljačkao svoje
prijatelje i kolege, uglavnom studente koji su honorarno zarađivali novce,
opljačkao je svog učitelja koji je brinuo o njemu kao o sinu i svakih par
dana išao s njim u šetnju i razgovarao s njim o svim aktualnim problemima,
opljačkao je budućnost u koju su svi kolektivno ulagali i nadali se da će
napraviti nešto veliko. To što je on napravio je na razini da netko
opljačka svog oca i starijeg brata i onda ide okolo i širi glasine o tome
kako su oni njemu napravili veliko zlo.
Sranje koje je on napravio usporedivo je samo s onim koje je napravio
Felix, s tim da je Felix u duhovnom smislu osakatio ljude, a ovaj više na
razini životne egzistencije i osnovnih, vitalnih stvari. Recimo, jedan
primjer: njih nekoliko, mislim da ih je bilo sve skupa šest-sedam, odlučili
su se preseliti skupa i živjeti kao cimeri. Džeko je našao kuću koju će
iznajmiti, i to, kasnije sam to primjetio, tako skupu da zapravo svi ostali
zajedno bez njega nemaju dovoljno novaca za to iznajmljivati, tako da on,
koji je neposredno prije završio faks i zaposlio se, daje najviše love u
kućni budžet. To naravno nije bilo potrebno, mogli su iznajmiti nešto
skromnije, pa bi to bez problema plaćali, ali Džeko je na početku stvorio
dojam da uopće nije bitno tko koliko love daje, svi su oni kao braća i
sestre, svatko daje koliko može i pomaže ostalima. Oni su se složili.
Ja sam vozio Džeku u Brežice i skupa s njim platio, dovezao i montirao
namještaj - zanimljiva stvar je da mi je poslije u mail pokajnički priznao
da me je htio ubiti čekićem dok sam šarafio krevete, valjda me je toliko
mrzio iz nekog razloga. Onda nisam shvaćao o čemu se točno radi, ali
kasnije mi je palo na pamet da on nikad nije došao učiti, on je došao
zapravo uvjeriti se da nema ničega što bi se učilo, on nije došao naći
učitelja nego naći nekoga koga bi diskreditirao, a to što sam ja skupa s
njim podmetnuo leđa i montirao ormare mora da je bilo tako frustrirajuće za
tu njegovu pravu namjeru, da bi me najradije ubio. On je htio dokazati da
sam ja nitko i ništa u usporedbi s njim, velikim Džekom.
Nego da se vratim na priču. Kad su se doselili u kuću, počela su sranja.
Džeko je tako zatrovao atmosferu, napravio je takvu količinu zle krvi, da
su svaki ili svaki drugi dan svi kolektivno hodočastili u moj stan da
razriješim njihove interne razmirice i ispeglam sve to. Toliko su me
izmaltretirali s tim sranjima da sam iz revolta napisao komentar Yoga
Sutre. To razdoblje pamtim kao razdoblje strave i užasa. Uglavnom, Džeko je
znao napraviti totalna sranja, recimo jedna od cimerica je bila dosta
isprestrašena seksom zbog prethodnih iskustava, a Džeko joj se toliko
vulgarno nametao i izvodio je toliko gadarija na tu temu da je cura u
jednom trenutku naprosto psihički pukla. Druga cura je imala gadna iskustva
s prethodnim dečkom koji ju je kompletno sjebao, i još je valjda bila u
fazi da se pokušava skrpati bliskošću s nekim, i tu se spetljala s Džekom,
koji ju je tako gadno sjebao da joj je valjda i onaj prethodni dečko ostao
u dobrom sjećanju u usporedbi s njim. Božo je stanovao s njima i pokušavao
uvesti nekakav red, ali je tu stalno ulazio u konflikte s Džekom, a
autoritet mu nije bio neki budući da se Džeko uvijek pozivao na to da daje
najviše novaca, a nisu ga mogli izbaciti iz kuće zato što se Džeko već
pobrinuo za to da bez njega nemaju dosta novaca za živjeti tamo. Atmosfera
tamo je bila iznimno otrovna, s otrovnim konfliktima, a Džeko je posebno
mrzio svakoga za koga je imao dojam da je veća faca od njega i tko ga ometa
u pokušaju da tim ljudima bude apsolutni autoritet i Bog. Tu je posebno
mrzio mene, Božu i Felixa, s tim da se s Felixom tako zakrvio da Felix nije
htio ići bilo gdje, gdje bi mogao sresti Džeku, to je bila takva mržnja.
Mislim da je Felix ozbiljno razmatrao mogućnost da mu slomi vrat. U takvim
su se odnosima razišli. 
Nakon što sam neko vrijeme neuspješno pokušavao te ljude privesti zdravoj
pameti, odustao sam i svima im (osim Bože) ukinuo status učeničkih
kandidata i potjerao ih iz te proklete kuće, da se poslože negdje svatko
sam za sebe, jer sam vidio da će ovako svi otići ukurac. Ta kuća je
nevjerojatno mjesto zla, svaki predmet je impregniran zlom koje su tamo
proizveli Džeko i ostali, i ja sam odlučio preuzeti odgovornost, sve
potjerati, i tu stanovati dok ne dovedem sve u red i okrenem zlo na dobro. 

Sad ćeš me pitati zašto sam uopće imao posla s Džekom. Odgovor je da sam
bio lakovjeran. Džeko ti uživo izgleda prestrašeno, slatko i simpatično,
rekao bi mu da je više smotan i nesiguran nego zločest. Nije mi palo na
pamet da bi mogao napraviti takva sranja. Kad su počeli problemi, ja nisam
a priori stajao na stranu ostalih protiv Džeke, nego sam pokušavao naći
rješenje koje bi za sve njih bilo dobro, jer su svi oni meni bili jednako
bitni. Nisam imao dovoljno iskustva sa zlom da bih ga znao prepoznati kad
se preruši u nesigurnog, svako malo zaplakanog lika kojeg su starci sjebali
jer mu nikad nisu dali potvrdu da vrijedi, pa je ostao potrgan. Naprosto
nisam znao da je ta vrsta nesigurnosti crna rupa koja je u stanju
proždrijeti cijeli svijet a da se nikad ne nasiti. Takvi ljudi su toliko
destruktivni, toliko su nezasitni u vječnom uzimanju i neprepoznavanju
ičega što su primili, da ih nikad nije moguće dovesti u točku unutarnje
ravnoteže i zadovoljstva, nikad nisu u stanju prihvatiti da ih netko cijeni
i promijeniti svoju destruktivnu sliku o sebi.
Ukratko, sekta je tamo stvarno postojala, ali to nije imalo nikakve veze sa
mnom, nego s Džekom, Felixom i takvima. Ja sam pokušavao ljudima objasniti
kako da dođu do Boga, a oni su jedni drugima i meni radili takva
nezamisliva sranja, da je o tome bolje znati što manje, ali bojim se da ako
ja nastavim šutjeti, glavni krivci za to sotonsko sranje će prepravljati
povijest po svom ukusu i kriviti druge. I još malo ispravljanja krivih
navoda - ta sekta koja se tamo stvarala nije DYZ. DYZ je bila pokušaj
stvaranja anti-sekte, protuotrova za to što su ovi radili, i članovi DYZ su
zapravo bili opozicija Džekinoj ekipi, oni koji su pokušali napraviti nešto
da tu ipak neko svjetlo i dobro prevlada. DYZ se pokazala kao veliki
neuspjeh, a Džekina i Felixova ekipa su odnijele pobjedu. Zlo koje su oni
posijali imalo je veću moć nad ljudima od svega što sam ja pokušao
napraviti, i svu energiju koju sam ja ulagao pokušavajući napraviti dobro,
oni su pretvorili u zlo, i to zlo ogromne vezujuće snage i moći. Čini se da
na ovom svijetu važe termički zakoni - kako se sva energija sustava na
kraju pretvori u toplinu, tako se sva duhovna energija uložena u sustav na
kraju pretvori u zlo, i što se većom silom pokušalo napraviti dobro to veće
zlo bude na kraju.

-- 
http://www.danijel.org/