On Fri, 26 Sep 2003 15:27:39 +0200, "Mimi" 
wrote:

>Imam prijatelja koji uvijek kasni. I onda izmisljava svakojake nevjerojatne
>razloge iz kojih je zakasnio. Dakle, o tom decku stvarno mislim da je divan
>prijatelj, uvijek ce uskociti kada treba, na njega se moze racunati i u sred
>noci i u sred dana. 

Osim kad ti treba da dodje na vrijeme i da ti veli istinu.

>Bez njega zivot bi mi bio nezamisliv i uskracen za jedno
>divno prijateljstvo. Nikako ne mislim da ga se treba kloniti. Jedino sto
>stvarno ne vollim kada laze. No, s druge strane, nitko nije savrsen, imam i
>ja svojih mana koje drugi ne vole, pa me nitko nije zbog toga poceo
>izbjegavati i kloniti me se. Na sto bi ovaj svijet licio kada bi se svi
>druzili samo s posve ispravnim osobama. Bez mana. Pametnima.  Razumnima.
>Spretnima. Okretnima. Zdravima. Plavokosima. Plavookima. ...

S druge strane, kad bismo se svi druzili s ljudima koji ne dolaze na
vrijeme i lazu, zivot bi nam bio kaotican. Podsjecas me na one zene
koje pisu ljubavna pisma serijskim ubojicama u zatvor, valjda misleci
da je njima potrebno samo malo ljubavi da se promijene, a one su
jamacno one prave. To je teorija koja je vise od jedne zene suocila s
neugodnom stvarnoscu kad se pokazalo da je ono, sto su smatrale malom
nezgodnom osobinicom, zapravo dominantna nota osobnosti, i da ce se
sve drugo promijeniti osim toga.

--
http://www.danijel.org/