On Mon, 1 May 2006 10:03:51 +0200, Drazen Simunic wrote:

> "Voda"  wrote in message
> news:e32ac4$e6i$1@ss408.t-com.hr...
> 
>>> Samo se ti tjesi da nesto razumijes i da je samo razumijevanje dovoljno
>>> i svrsetak svega.
>>
>> Pise li negdje da se tjesim i da smatram da je samo razumijevanje
>> dovoljno? Pise samo da ga ti nemas. Doduse, imas nadu pa nije da nemas
>> nista.
> 
> Time sto si napisao da ja nemam razumijevanje dao si do znanja da je
> tebi razumijevanje sve. Vrijedjanje nerazumijevanjem nekome tko ne cijeni
> razumijevanje nema smisla. Isto tako uvreda nerazumijevanjem nekome tko ne
> cijeni razumijevanje nema smisla. Sad ti ovo procitaj, podcrtaj, zbroji,
> razumi.

Kad malo razmislim, cini mi se da je ovo jako dobar pogodak i ukazuje na
nit koja prozima sve Tomislavove poruke i razmisljanja. Naime, on nema
apsolutno nikakvog duhovnog iskustva, i stovise ne zna kako bi to uopce
trebalo izgledati, osim sto je procitao nesto u knjigama i na temelju toga
gleda sto mu se cini logicnim. Problem je u tome sto je to ista ona logika
kakvu primjenjuje Slap na udar aviona u Pentagon ("ako bacim jabuku u zid
rukom, razbit ce se na par vidljivih komada; logicno ocekujem da ce se
razbiti na par komada i ako je ispaljena nadzvucnom brzinom").
Konvencionalna logika jednog medija nije primjenjiva na drugi medij,
primjerice aerodinamicna konstrukcija letjelice posve je beskorisna u
vakuumu, razmisljanje djeteta od 7 godina o tome sto zeli biti u zivotu
jako se razlikuje od razmisljanja studenta cetvrte godine, misljenje
neiniciranog prosjecnog covjeka o duhovnosti jako se razlikuje od ucenika
koji je iniciran i koji iz osobnog iskustva zna nesto o silama koje tu
djeluju. Svojedobno, kao klinac, procitao sam par casopisa o autima tipa
"Autoklub", i mislio da sam stekao nekakav dojam o tome sto je ubrzanje,
sto je drzanje ceste u zavojima, sto je brzina od 230 km/h, ali kad sam
prvi put sjeo za volan u autoskoli ta percepcija vlastitog "znanja" se
dramaticno promijenila. U jednom trenutku, shvatio sam da svo knjisko
znanje o autima koje sam do tada imao ne znaci apsolutno nista, iako
neupucenom moze izgledati kao znanje, iako sam mogao sudjelovati u raspravi
o autima. Suprotno misljenju koje sam stvorio iz casopisa, stvarni problemi
koje sam primjecivao na svojoj pocetnickoj razini bili su nesto sasvim
deseto; recimo, osjecaj brzine kad vozis auto a nemas isprogramirane
reflekse potpuno je drugaciji nego kad sjedis u autu kao suvozac i mislis
da ti je sve jasno. Osjecaj za prostor, za dimenzije, za pomak volana,
promjenu brzine, tvrdocu kocnice, sve je potpuno neocekivano. Onaj tko
nikad nije vozio ne bi se sjetio da ce pocetniku biti problem mijenjati
rezim voznje, buduci da se pocetnik za razliku od iskusnog vozaca uglavnom
tezi voziti uvijek istom brzinom, zato sto mu je tesko mijenjati brzine, pa
mu se desi da ne stane tamo gdje bi trebao stati, ne uspori dovoljno prije
ulaska u zavoj, ne propusti vozilo koje bi trebao, a iz razloga koji su
potpuno neshvatljivi nekome tko nikad nije sjeo za volan, i ne zna kako je
spajanje refleksa s vozilom na pocetku zahtjevno. Onaj tko je samo citao
Autoklub steci ce posve krivu ideju - mislit ce da je najbitnije koji auto
ima vece diskove na kocnicama, sire gume, veci motor, a u praksi, na
pocetku, najvise ce mu znaciti tvrdoca volana i kolicina vibracija i otpora
preko kojih se ustanovljava polozaj kotaca, prijanjanje za cestu i
skliskost asfalta. Onaj tko nikad nije vozio auto, odnosno samo je gledao
slikice, misli da postoji neka bitna razlika izmedju V12 Brabusa i Passata
2.0 TDI, ali on grijesi. Malo kompetentnijem vozacu uvijek ce
ogranicavajuci faktor biti uvjeti na cesti, dakle promet, neravnine
asfalta, zavoji, moguce ulje na cesti, i ogranicenja brzine. Samo klinci
misle da se brzo moze voziti samo u ultra-brzom autu; zapravo, nakon
odredjene tocke od 120-tak KS i 150-tinjak Nm imas toliku efektivnu snagu
auta na raspolaganju, da je to nemoguce igdje voziti pri punoj snazi jer
ces se ubiti. Brzina od 200 km/h na autocesti daje osjecaj kakav imaju
putnici u mlaznjaku prilikom odljepljivanja s piste, a osjecaj vozaca pri
toj brzini totalno se razlikuje od svega sto bi palo na pamet klincu koji
cita Autoklub - nema skripe guma, nema adrenalina, nema nabrijanosti, samo
potpuni mir, koncentracija, sjedinjenost s autom i cestom, potpuni fokus i
strasna detaljnost percepcije, gdje na kilometar daljine promatras kakvu
frizuru ima zenska koja s Golfom pretjece kamion, i u djelicu sekunde znas
kojom brzinom netko vozi i koliko ce mu trebati za manevar, jer na temelju
toga procjenjujes treba li kociti ili nastaviti istom brzinom. 
S duhovnim iskustvima je ista stvar - iako svi, ukljucujuci totalne dripce,
misle da razumiju o cemu se radi, nitko zapravo na njih nije pripremljen
("nobody expects the Spanish Inquisition" :)). Nitko tko sam nije iskusio
neki osjecaj koji nadilazi svakidasnje iskustvo zapravo ne zna nista o
tome, ne moze procijeniti kako ce reagirati netko s tim iskustvom, zapravo
poprilicno je nesposoban razlikovati medju pojavama, razlikovati prave od
laznih, stovise vjerojatnije je da ce laznog prepoznati kao pravog, buduci
da lazni, nemajuci pravo iskustvo, razmislja na isti nacin kao i publika i
zna kako nesto fejkati na plauzibilan nacin. Onaj pravi je previse obuzet
svojim unutarnjim previranjima da bi mario za tudje misljenje, on je
previse uznemiren unutarnjim vrtlogom koji je iza sebe ostavio dodir s
Bogom da bi imao vremena fejkati "duhovni mir", on je previse frustriran
stvarima koje su mu izasle na vidjelo i koje ga muce, da bi se imao vremena
baviti stvaranjem dojmova koje produciraju profesionalni duhovnjaci koji su
nesto citali i po newsima se igraju tragatelja za istinom. 
Tomislav je tako prazan od svake duhovnosti, tako je bez smisla,
orijentira, svrhe i dharme, da je poprilicno sazaljivo gledati kako si
pokusava dati umjetni osjecaj smisla citanjem knjiga i stvaranjem mentalnih
konstrukcija kojima opravdava svoje stanje i postupke, kojima si
racionalizira da je valjda ipak na nekakvom duhovnom putu, da svaki san
koji sanja predstavlja nekakvu duhovnu poruku, a najgora stvar koja se
njemu moze desiti je suocavanje sa istinom, sa stvarnoscu njegovog polozaja
u kojem mu preostaju samo misljenja, vaganje vjerojatnosti, racionalizacije
vlastitog polozaja i potpuna praznina duha. On cak nije dijete koje je
citalo autoklub, on je odrasli covjek koji se nikad nije usudio krenuti u
autoskolu, ali je zato citao jako puno casopisa o autima, i sudjeluje na
news grupama gdje se flejma s ljudima koji svaki dan voze aute. On pokusava
na publiku ostaviti dojam nekoga tko je zapravo pravi strucnjak za aute,
sposoban razlikovati dobre vozace od fejkera, i uzasno brine o tome kakvo
ce misljenje tko imati o njemu i njegovoj strucnosti, citavo vrijeme
preventivno prokazujuci strucne vozace, kako bi im smanjio percipirani
kredibilitet kad oni napadnu njega - nista takvoga, naime, ne ugrozava vise
od covjeka koji stvarno nesto zna o voznji, i zna uociti razliku; takav ga
osobno ugrozava, narusava smisao njegove egzistencije i samu strukturu
njegovog ega. Naravno, onima koji svaki dan stvarno voze aute to izgleda
smijesno, ali on svoju apsurdnu poziciju dozivljava s nevjerojatnom
kolicinom ozbiljnosti. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/