On Wed, 3 Sep 2003 22:28:02 +0200, Frank  wrote:
>"Danijel Turina"  wrote
>> U odnosu na apsolutni kriterij se mjeri prosvjetljenost kao rekativna
>> kategorija.
>
>rekativna=relativna?

Tipfeler.

>> > Zar ne bi bilo moguce da covjek prvo mora biti prosvijetljen tako da
>vidi
>> > te vise sfere, a tek nakon toga da pada pod moc tamne strane?
>>
>> Teoretski da, ali samo do odredjenog stupnja. Sve dok postoji slobodna
>> volja postoji i mogucnost krivog izbora, ali sto se dulje covjek krece u
>> jednom smjeru, postaje manje vjerojatnim da ce zastraniti.
>
>To je u redu,ali vjerojatnost znaci ipak i dalje postoji i ne smije se
>zanemariti.

Smije se zanemariti. Naime, to ti u praksi funkcionira kao statisticka
vjerojatnost u fizici; s jedne strane, postoji nekakva vjerojatnost da
ces se ti nasloniti na zid i proci kroz njega, jer je teoretski moguce
da ce se sve cestice tvoga tijela tako posloziti da prodju kroz prazan
prostor izmedju cestica zida. U praksi, takve stvari se ne dogadjaju.
Isto tako, teoretski mozes reci da vrag moze prevariti sveca koji je
predan Bogu, ali u praksi se to ne desava, buduci da je svetac toliko
usmjeren na Boga, da bi ga vrag mogao prevariti jedino kad bi imao sva
svojstva Boga, jer jedino Bozanska svojstva djeluju na sveca, a ostala
su mu odbojna ili ih uopce ni ne percipira. Naprosto, kad se netko
jako profilira u jednom smjeru, to je ogromna sila koju nije samo tako
skrenuti. A kad takav pocne skretati, sva sila inercije idalje stoji
iza njega i otezava mu skretanje, i on se ubrzo ispravlja. Isto je i u
suprotnom slucaju: kad netko jako dugo radi krivo, najcesce mu nema
spasa, jer ga sva sila inercije i navika vodi u propast, i ako se cak
i pojavi nesto sto bi mu moglo pomoci, on ce to odbaciti.

>> > Zar po istom principu ne bi mogli
>> > postojati (ili-ne postoje li) i dobri i zli sljedbenici istocnih
>> > tradicija-vedante,joge i to(u tu tradiciju se ne razumijem osobito-samo
>> > pitam)?
>>
>> To je zamislivo samo ako imas kriva preduvjerenja.
>
>Zar ih zaista nema?

Nema. Stvar je kontradiktorna. Naime, to je kao da govoris o losim
svecima ili o dobrim vragovima. Zli yogin je oksimoron, jer ako je
yogin, onda ne moze biti zao, a ako je zao, ne moze biti yogin. Yogin
je po definiciji dobar, ali moze biti manje ili vise uspjesan u svojim
nastojanjima, pa je moguca situacija da je netko u nekoj mjeri svet, a
u drugoj da ima manjkavosti, koje se daju primjetiti cak i kod ljudi
visokih duhovnih postignuca. Naravno, nije yogin svatko tko veli da
je, nego onaj tko ima bitna svojstva yogina.

>> Recimo da do sada nisi vidio zenu svog zivota, ali ako ju vidis, odmah ces
>> znati da je to ona, jer ima kvalitete kojima tezis iznutra, iako izvana
>> nisi vidio nista takvo. Na isti nacin, covjek koji iznutra osjeca Boga
>> trenutno ce prepoznati ono sto je vidio. Onaj, pak, tko je bezbozan, taj
>> ce
>> ga isto prepoznati, ali ce ga mrziti. Naime, buduci da je Bog temeljna
>> stvarnost, kojoj dobar covjek tezi, Boga ce prepoznati kao vlastiti temelj
>> i unutarnju dubinu, kojoj ce se predati. Egoist, pak, koji sebe vidi kao
>> ograniceno, malo bice, koje je okruzeno neprijateljskim silama koje mu
>> prijete, temeljnu stvarnost ce dozivljavati kao neko drugo bice koje
>> prijeti njegovoj samostalnosti. Zbog svega toga, i sveca i Boga kao takve
>> mogu prepoznati samo oni koji su na stazi svetosti i Bozanskosti, a ostali
>> su toliko u svojem filmu da opazaju samo svoj ego i utjecaje u odnosu na
>> nj.
>
>Koliko sam ja upoznat,istocni duhovni putevi skoro svi govore da postoji
>ciklus umiranja i ponovnog radjanja.Vas put mi izgleda kao jedan od takvih
>puteva.Postoji li prema Vasim saznanjima mogucnost da se to prepoznavanje
>Boga (a valjda i zene svog zivota:) potvrdi tako da se na odredjenom nivou
>prosvijetljenosti covjek prisjeti onoga sto je u materijalnom tijelu
>zaboravio i sto mu se mozda od nepreglednog mora sjecanja na prozivljeno u
>casu rodjenja svelo tek na ono sto ste nazvali 'ceznjom'?

Ne nuzno. Naime, Bog kao temeljna stvarnost je toliko fundamentalan,
da iskustvo Boga ne potjece od nekakvog iskustva u proslom zivotu
(iako takvo iskustvo nece skoditi), nego od najdublje unutarnje naravi
bica, koja se razotkriva u viziji Boga. Stvar je fundamentalna, to je
kao da, recimo, neko vrijeme sanjas, a onda se probudis i vidis tko si
zapravo - ali to je samo djelomicna analogija, ovo je usporedivije s
situacijom da si pijan i svijest ti je mutna, a onda se u jednom
trenutku naglo otrijeznis, probudis, svijest ti se razbistri i dotakne
maksimum koji si u zivotu dozivio. Sad to pomnozi s atomskom
eksplozijom i dosao si blizu tome kako izgleda iskustvo Boga.

>Ispricavam se sto inzistiram na temi pamcenja,ali zanima me kako ste Vi
>rijesili problem subjektivnosti nasih osjecanja.

Jednostavno - sve u sto mozes sumnjati, je sranje i to treba odbaciti.
Kad nadjes ono u sto ne mozes sumnjati, toga se drzis s
nepokolebljivom vjerom cak i kad ga vise ne vidis izravno.

>Jer,kao prvo,nase istinske
>ceznje su osjecaji koji se mogu istinski ispuniti tek onda ako im se pokaze
>istinska svrha ili cilj, dakle samo ako se osvijesti ideja ili ideal koji
>moze ali i ne mora imati uporiste u opazanoj stvarnosti i koji zajedno sa
>ceznjom predstavlja jedan od dijelova neraskidive cjeline.

U viziji Boga, jasno vidis sto je zapravo stvarnost, i sto su zapravo
bili ideali i cemu su nesavrseno tezili. Buduci da ti ne treba svijeca
da bi vidio sunce, isto tako ne trebas potvrdu u "stvarnosti" za
viziju Boga, buduci da je Bog temeljna stvarnost od koje ova tu saka
jada koju ljudi obicno zovu stvarnoscu dobiva zbiljskost. Dakle, nije
bas da covjek vidi nekakvo bice, onako kako vidis krusku ili jabuku,
pa se sad mora dosjetiti je li to bice Bog ili vrag. Ako si u takvoj
situaciji, onda je to bice po svoj prilici ili tlapnja, ili vrag, jer
sigurno nije ni Bog ni od Boga. To, dakako, vazi za duhovne vizije, a
sto se tice prepoznavanja naravi utjelovljenih bica, to ovisi maltene
iskljucivo o kvaliteti percepcije onoga tko gleda.

>drugo,nase opazanje i nase misljenje, bez obzira opaza li se materijalni
>svijet ili duhovni (ovo govorim iz svoja dva mala duhovna iskustva i
>uzimajuci u obzir i Vasu opasku o mogucnosti da neko duhovno stvorenje
>prevari covjeka),podlozno je zabludama.

Sve je podlozno zabludi, osim direktne vizije vise stvarnosti. Naime,
ona se ne sastoji od gledanja, nego od prosirenja svijesti na takav
nacin da onaj tko gleda vise nije covjek sa ljudskim ogranicenjima
percepcije, nego Bog koji Sebe svjedoci. Tu nema ni zablude, ni
ogranicenja, ni manjkavosti. Te stvari nastupaju tek kad vizija
prodje, i kad je nesavrsena svijest pokusava shvatiti i protumaciti.

>Sad se postavlja pitanje:kako
>vjerovati iskljucivo vlastitoj ceznji onakvoj kakva nam se ona sama
>pricinja ili onom sto nam ona iscarava na drugima?

Velim, ako nisi siguran vidis li svijecu ili sunce, po svoj prilici
vidis svijecu.

>Ako vidim nesto i u
>jednom casu dozivim da je to ono za cim ceznem kada ceznem za
>prosvijetljenim ili za Bogom, to je hvalevrijedna vrlina osjecajnosti sto
>se manifestira,ako pozelim mogu se njome i ponositi i njegovati je,ali gdje
>je garancija da je ono sto se meni cini bas istina?

Jedino u tome da vidis sto je prava stvar, pa onda iz te pozicije
prosudis koliko si joj bio blizu.

>Kako mogu provjeriti
>nisam li se opet nasamario i kupio rog za svijecu, kao i kada sam bio 100%
>siguran da mi moja ceznja govori da sam susreo zenu svog zivota,a kad tamo
>ispostavi se da je to bila jedna azdaha koje sam se na jedvite jade
>rijesio?

Ovdje je bolje pitanje kako znas da je tvoj ideal zene zivota pravi?
Naprosto znas. A zabludivost stupa na scenu u tocki kad pokusavas
ustanoviti odgovara li neka konkretna osoba tom idealu. E sad, u
slucaju vizije Boga, desi se to da tvoj unutarnji ideal pukne po
savovima i kroz njega se ukaze nesto prema cemu taj tvoj ideal izgleda
kao karikatura, ali sto generalno nastoji u tom smjeru. A kad vidis
vanjsku fizicku osobu, koja te pogleda, i nesto unutar tebe se
promijeni na takav nacin da tvoj unutarnji ideal savrsenstva
eksplodira na takav nacin i vidis da je ono sto si drzao savrsenstvom
samo sjena i pramen magle u usporedbi s onim sto te gleda s druge
strane stola, onda se ne pitas je li moguce da si nesto krivo shvatio.
To ces se pitati kasnije, pod utjecajem ega i grijeha, ali u tom
trenutku znas s one strane svake sumnje.