On Tue, 22 Jun 2004 18:09:29 +0200, "Vladimir Danani?"
 wrote:
>> Ali nije istina to sto velis da se istinski krscanin ne uznemiruje kad
>> sretne zlo. U krajnjoj liniji, ako se i sam Isus i te kako uznemirio kad
>> je sreo zlo, i stalno protiv njega propovijedao, onda je logicno da ce i
>> vjernika zlo uznemiriti, i da ce ga potaknuti na neki oblik djelovanja,
>> ne bi li probao to zlo nekako suzbiti i zamijeniti dobrim. Uostalom,
>> vidis i po sebi da te uznemiri kad vidis kako ovi mrakovi mahnito luduju
>> i govore sablazni, i najradije bi ih ispalio iz topa na mjesec. :)
>
>  Postoje razli?iti stupnjevi i razli?ite razine uznemiravanja. Ono ?to
>  ?ovjeka potakne an reakciju, mo?e se nazvati uznemireno??u, na isti
>  na?in kao ?to su kreativni ljudi uznemireni. Nu, uznemirenost koja
>  proizlazi iz raztrojstva duha nije ta vrsta uznemirenosti. 

Ja recimo znam po sebi da me prakticki uvijek na djelovanje potakne
uznemirenost nekakvom vrstom zla, nepravde, lazi i niskosti, i onda
aktivno, iz unutarnje smirenosti, radim na tome da popravim stvari ako
je ikako moguce, pa makar time sto cu o zlu napisati neki komentar i
kritiku. Naravno da to nije ona vrsta uznemirenosti koja bi bila
negativna, i koja covjeku pomuti svijest, pa on tada ne moze
ucinkovito ni misliti, ni djelovati, nego je naprosto pao pod utjecaj
loseg. Da parafraziram Gitu, ona vrsta uznemirenosti koja dolazi od
utemeljenosti u dobru, koja negoduje kad se vrsi zlo, i zeli da se
vrsi dobro, od kvalitete je sattve. :)

>  Uostalom, znamo ?to je Krist rekao o crkvi u Laodiceji (?)--- "nit' si
>  vru? nit' si studen, nego si mlak i nikakav i zato ?u te izbaciti iz
>  svojih usta". 

Mislim da je to iz Otkrivenja.

--
http://www.danijel.org/