On Wed, 14 Apr 2004 14:08:56 +0200, "alenmilky"  wrote:
>U Boga većinom ne vjerujem, iako ne odričem da on postoji. Dakle, moguće je
>da postoji, ali to ne znam. Vjera mi nije bitna budući da se ne oslanja na
>provjerljive činjenice. No s druge strane pomalo u sebi naslućujem nešto što
>bi moglo biti vezano uz takvo biće. Moguće mi je i to da nije
>transcedentalan, nego poput nekakvog vanzemaljca s većim mogućnostima
>djelovanja nego što su naše.

Dobro, ali tu se onda govori o postojanju vanzemaljca, a ne o
postojanju Boga. Bog je obicno definiran ili kao temeljna stvarnost,
ili kao vrhovno bice, ili kao stvoritelj svijeta, ili kao sve to
skupa. 

>ispraviti ih. Ne treba mi oprost od Boga, nego si opraštam sam. 

To ti je jako upitan stav koji se na dulji rok svede na solipsizam.
Naime, ako si jedino sam sebi bitan, i ako ti zapravo nije bitno koje
je Bozje misljenje o nekom tvojem cinu, i ako ti nije bitno da s Bogom
budes u odnosu prijateljstva, onda tvoj stav ima smisla.

>U svijetu mislim da je sve moguće postići i spoznati samo treba pronaći
>pravi način.

To me podsjeca na onu Kishonovu pricu kad klinac dodje ocu i pita
"moze li se cjelobrojno dijeliti proste brojeve" a otac veli "sve se
moze kad se hoce". :)
Ljudi obicno imaju dojam da je sve spoznatljivo zato sto se njihova
svijest krece u poznatoj sferi, i naprosto se nisu sreli s necim sto
je vise od njih, kao ona zaba u indijskoj prici koja je cijeli zivot
prozivjela u bunaru, i citav svijet je dozivljavala iz perspektive tog
bunara. Kad je u bunar jednom upala druga zaba, i pricala joj o oceanu
i njegovoj velicini, ova prva je pitala "koliko je taj ocean veci od
mojeg bunara? Dvaput? Triput?" Druga zaba je pokusavala objasniti da
je ocean nezamislivo veci od bunara, na sto se ova prva samo nadurila,
naime sto ce on njemu pricati da postoje stvari koje nadilaze njegovo
shvacanje.

>Život poslije smrti - prihvaćam mogućnost da nema ničega, kao i onu da
>prelazimo u drugi oblik postojanja. Sve mi se čini mogućim osim postojanja
>raja i pakla - malo mi je vjerojatno dobri ili loši postupci u ovome obliku
>utječu na onaj drugi. Ako postoji zagrobni život u nekoj inoj dimenziji,
>nadam se da jedinki ostaju karakter, osobnost i prikupljeno znanje.

Cekaj malo, ako ostaju karakter, osobnost i znanje, a djela u ovom
zivotu utjecu na te osobine, odakle ti onda "mala vjerojatnost"? Iz
premise da ostaju karakter, osobnost iz znanje izravno slijedi da je
buduca covjekova egzistencija rezultanta ove sadasnje. Ako je netko
sada totalni gad, a karakter, osobnost i znanje mu ostaju, onda je
logicno pretpostaviti da ce i u zagrobnom zivotu nastaviti biti gad, a
ako deset takvih stavis na jedno mjesto, dobijes pakao.

>Eh sad - ima li kakav konkretan naziv za kategoriju ljudi u koju se
>svrstavam?

Sto ce ti takav naziv?

--
http://www.danijel.org/