On Sat, 30 Sep 2006 09:20:26 +0200, vjekoslava wrote:

>   Svijet za jedan drugi svijet. Ulaznica ove svjetovne moći tamo ne 
> vrijedi.Ne može ni preslika biti.

Samo se ti tjesi. Isti je Bog tvorac i gospodar ovog i onog drugog svijeta.
Koji su bili veliki ovdje, bit ce veliki pred Bogom. Koji su bili mali
ovdje, bacit ce se u smece.
Ovaj svijet je napravljen kao kusnja, da kroz nju narastu jaki, i samo ti
jaki su svrha svijeta i Bozja volja - evolucija zivih bica kroz
prezivljavanje boljih primjer je kako Bog stvara. Bog prezire slabost jer
mu je ona suprotna; Bog je najveca moc, totalitet svijesti, totalitet
blazenstva, temeljna i primarna stvarnost. Svaka religija koja naucava
drugacije proizvod je zelja niskih ljudi koji se protive Bogu i zele
spustati kriterije, a religiju su smislili zato da za svoje umotvorine
imaju veci kredibilitet od "ja tako kazem". "Bog tako zeli" je definitivno
bolji sales pitch. Bog "zeli" isto sto sunce "zeli" kad obasjava svijet -
nista. Suncu je naprosto u prirodi da svijetli, isto kao sto je Bogu u
prirodi apsolutna velicina. Ako se moze uopce govoriti o tome da Bog nesto
zeli, onda je to da bica poprime njegove kvalitete, da budu velika i mocna. 

Naravno, lakse je nikad ne nadici djetinju fazu i konstantno kukati i
plakati u zelji da dodje mama, da sisu i rijesi sve probleme, ali takvo
vidjenje Boga samo je djetinja projekcija koja ima veze sa stvarnoscu
otprilike koliko je "intuitivni" geocentricni sustav imao s nebeskom
mehanikom. Religije tog tipa samo su odraz jedne rane faze covjekovog
duhovnog razvoja, u osnovi potrebe za roditeljima i strahom od osobne
odgovornosti, samostalnosti i velicine. Veliko je sranje kad shvatis "nema
nikoga nada mnom, date su mi odrijesene ruke da sam smislim nacin na koji
cu u sebi gledati i zivjeti beskrajnu riznicu Bozjih kvaliteta", i kad
shvatis da nema prototipa savrsenstva, unaprijed zadanog modela kojemu bi
trebalo biti jednak, sto bi se onda prozvalo ciljem. 

Za one koji misle da se ne boje - koliko imate petlje reci "Isusovo,
Krisnino i Buddhino savrsenstvo ni po cemu nije vrednije postizanja od
mojeg, originalnog. Ja mogu biti Bog na drugaciji nacin nego Isus, na nacin
koji se meni vise dopada"?

Naravno, kukavica ce reci "joj, Isus je sin Bozji, on je nesto posebno,
bogohulno je i pomisliti da bih ja..."
Bogohulno je biti kukavica, jer je kukavicluk najvece huljenje. Bog je u
srcanosti i hrabrosti, Bozanska je vrlina imati petlje. Demonsko je uvijek
u slabosti, strahu i ogranicavanju/ponizavanju sebe pred nekim vecim tko te
grdo gleda. Meni je uvijek smijesno kad se nadje budala i pita me "sto si
ti mislis, da si drugi Isus". Pa koji je kurac Isus da bih ja uopce zelio
biti on ili kao on? Bilo bi sramotno svesti sebe na imitaciju. Bog je moc,
vrlina, originalnost, hrabrost, a biti netko drugi, to je kukavicluk. Dobro
je diviti se boljemu dok je bolji, ali na takav nacin da u njemu
prepoznajes i usvajas vrline kojima tezis. Ali i ta faza ima svoj kraj u
trenutku kad spoznas da nemas mamu i tatu, da nema veceg i boljeg, i da je
tvoj temelj i izvor isti onaj iz kojeg su narasli svi uzori, i da
ponizavanje sebe pred drugim znaci slabljenje vjere u Bozanski temelj iz
kojeg crpis velicinu.
Sve religije u kojima Bog "zapovijeda" zapravo proizvode fanatike koji
frustraciju svojom potcinjenoscu "Bogu" manifestiraju kroz zelju za
potcinjavanjem drugih sebi. Nadilazenjem takve primitivne i glupe verzije
religije dolazi do spoznaje da je Bog osobna moc, osobna velicina, i da ga
se stuje kroz rast ljubavi prema sebi i rast vlastitog dostojanstva i
velicine. Onaj tko boravi u vlastitom dostojanstvu nikad nece pozeljeti
umanjivati dostojanstvo drugih, naprosto zato sto drugi njemu nisu ni
predmet interesa, ni problem, ni konkurencija. To dolazi spoznajom osobne
odgovornosti koja dolazi od velike osobne moci. Zato se od velikih i
mocnih, koji su se pomirili sa svojom velicinom i od nje ne strahuju, mogu
ocekivati velika, mocna i dobra djela. Zla djela uvijek dolaze od nevjere u
svoju vrijednost.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/