On Wed, 20 Oct 2004 18:45:40 +0200, paladin wrote:

> U onom "pravom" komunizmu, koji nije nikada niti postojao, a kako stvari
> sada stoje i nece, ljudi bi uzivali biti razliciti. Nitko i ne kaze da su
> svi ljudi u komunizmu isti. Svatko radi ono sta voli. Slikar samo slika,
> pjevac samo pjeva, baustelac uziva graditi kuce, jebac se samo jebe sa
> jebacicama itd. Svi imaju koliko im treba, a posto nema novaca, dovoljno je
> da zazelis kucicu u Japanu i imas je. Naravno, ne mozes zazeliti vilu od 500
> kvadrata, jer to nema nitko, ali mozes zazeljeti auto od 120 konja i
> sutradan ti je u garazi.
> Hocu samo reci- naravno da svi ljudi nisu isti, ali u toj utopiji i ne
> moraju biti.

Opet se vracamo na isti problem koji su imale sve marksisticke drzave, a to
je nedostatak jasno definirane motivacije na razini pojedinca. U
kapitalizmu je stvar jasna: zaradis novac, i onda mozes stvari koje inace
ne bi mogao. Mozes kupiti Ferrari, interkontinentalni mlaznjak, vilu od
deset milijuna eura, ukratko, mozes se protegnuti do tehnoloskih limita
svoje civilizacije, za razliku od onoga tko je lijen i dovoljna mu je
socijalna pomoc ili minimalac. To ne znaci da ce svi biti motivirani, jer
su neki ljudi naprosto lijeni, ali vecina ima neke interese koje zeli
ostvariti, pa ce se potruditi oko toga. Novac je toliko kvalitetan kriterij
vrijednosti na fizickom planu, da bi ga bilo naprosto suludo ukinuti. Novac
kao koncept je definiran time da postoji ogranicena dostupnost stvari, i
sve dok ne postane izvedivo te stvari uciniti neograniceno dostupnima,
potreban je novac, a neogranicena dostupnost bilo cega na fizickom planu je
prilicno opasna zabluda. Cak i zrak i voda su ograniceno dostupni resursi.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/