On Fri, 28 Nov 2003 11:22:35 +0100, Phoenix™
 wrote:
>>Primjerice, nisu isli osvajati gradove koje su morali osvojiti da bi
>>osigurali opskrbne linije, i zato su imali gadnih logistickih problema
>>i puno vise zrtava nego su trebali imati. Zasto? Zato sto su znali da
>>osvajanje gradova znaci civilne zrtve.
>
> Meni se cini da glavni razlog nisu iracke civilne zrtve nego americke
>vojne. Ako iskljucimo opciju totalnog razaranja cijelog grada (sto bi
>jako lose odjeknulo u medijima), amerima jedino ostaje opcija ulicnih
>borbi, a tu su slabi i to su cijeli rat izbjegavali, i to zbog
>vlastitih zrtava.

Ma meni se cini da je citava americka doktrina nakon Vijetnama
napravljena tako da sve mora dobro izgledati na televiziji, a ulicne
borbe ce u svakom slucaju imati za rezultat mrtvu i osakacenu iracku
djecu na live prijenosu CNNa. Sto se tice gradske borbe, istina je da
njihova jaca tehnologija tu nije upotrebljiva, ali je isto tako
cinjenica da su oni ocekivali da ce im iracki narod pruziti podrsku, a
ne predstavljati logisticki problem. Oni su se naprosto preracunali,
taj rat je bio velika glupost i napravio je puno zla a vrlo malo
dobra. Nesto dobro se iz toga uopce vise ne moze izroditi, zato sto bi
sad Ameri trebali uloziti silne milijarde dolara u renoviranje Iraka,
a istodobno svi gledaju kako da ih sto prije otjeraju, sto su dvije
nespojive stvari, tako da ce se oni po svoj prilici izvuci unutar
kraceg vremena, u Iraku ce zavladati totalni kaos, iz tog kaosa ce se
izroditi islamska drzava po uzoru na Iran, a onda ce Ameri vidjeti da
su postigli upravo suprotno od zeljenog. Naprosto, silom se tu ne moze
napraviti nista. Problem je taj sto Bushova administracija igra na
kartu odgovora silom na silu, a suptilni su kao parni valjak na farmi
jagoda. Umjesto da su investirali stotinjak milijardi dolara u obnovu
i konsolidaciju Afganistana, i tako trajno eliminirali jedno veliko
zariste (to bi, doduse, trajalo dvadesetak godina), oni su u osnovi
ostavili to zariste otvorenim, tamo postoje trajni sukobi, istovremeno
su otvorili frontu u Iraku, a sad zaostravaju poziciju sa Iranom i
Sjevernom Korejom. Ako se te dvije fronte otvore, jednostavna
matematika glasi da su Amerikanci gotovi, njihova vojna struktura nije
u stanju podrzati tako rasprseni globalni rat, osim nuklearnim
oruzjem.
Amerikanci razmisljaju od izbora do izbora, a svi planovi su im
uglavnom lose zamisljeni, kratkovidni i ne uzimaju u obzir situaciju
na terenu i mentalitet "domorodaca". Recimo, u Afganistanu postoji
jaki pozitivni sentiment prema Amerikancima, zbog pomoci koju je
Amerika ukazala pokretu otpora protiv Rusa. Amerikance tamo intuitivno
prepoznaju kao prijatelje. Ukoliko Ameri trenutno ne napucaju veliku
policijsku silu u Afganistan, ukoliko tamo ne izgrade solidnu
ekonomiju i dovedu stvar u red, taj sentiment ce nestati i nastat ce
veliko sranje. A Afganistan je veci problem nego Irak, buduci da su
Afganistan i Pakistan povezane velicine, i kolaps u Afganistanu bi
mogao izazvati kolaps Musharafove vojne hunte u Pakistanu, u kojem
slucaju ce islamski militanti doci u posjed strateskog nuklearnog
oruzja, koje doduse ne moze dobaciti do Amerike, ali moze do Europe.
Ja ne znam koji je vrag Americi da u ovom trenutku vrsi pritisak na
Iran i Sjevernu Koreju. I jedna i druga drzava su na rubu kolapsa. U
Iranu vlada veliko nezadovoljstvo trenutnom islamskom vladom, i samo
je pitanje kad ce to puknuti, a onda bi na vlast mogla doci neka
normalna struktura, kao u doba Ataturka u Turskoj. Sto se Sj. Koreje
tice, Kim Jong-Il je doduse ludjak, ali ludjak koji gubi kontrolu nad
drzavom, zato sto ima previse vojske za proizvodne kapacitete drzave,
tako da mu je stanovnistvo gladno, a to je recept za revoluciju. I
jedni i drugi grade nuklearno oruzje kao neku vrstu Potemkinovog sela.
Naprosto, oni pokusavaju zadnjim trzajima dobiti Amerikance na blef i
nekako se odrzati na vlasti, ali ako to nije pomoglo SSSRu, nece ni
njima. Ameri bi trebali biti popustljivi i pomirljivi, i naprosto
cekati da se ovi sami od sebe uruse, a urusit ce se prije ako njihovo
pucanstvo vidi da je Amerika pomirljiva, a ne agresivni neprijatelj,
kao sto propaganda konstantno ponavlja. Dakle, Bushova administracija
je svojim agresivnim ponasanjem napravila upravo ono, za sto su se
njihovi neprijatelji molili sotoni: dali su argumente propagandnoj
masineriji, da bas ne mora izmisljati stvari koje ne postoje, i
reciklirati pitanje Izraela do smrtne dosade. 
Amerikancima bih ja savjetovao da se cvrsto povezu s Kinom, tako da
izbjegnu bilo kakav hladni rat s njom, jer ce Kina definitivno unutar
par godina postati etablirana supersila u svim znacenjima pojma, i
svjetsku sigurnost ce postici jedino pomirljivim ponasanjem prema
drugim drzavama, pogotovo prema islamu, koji jest agresivan i koji se
ponasa ludjacki, ali kojega moze najvise ostetiti upravo ne
odgovaranje agresijom na agresiju, nego krscanski odgovor - na
agresiju humanitarnom pomoci i poticanjem opcenitog razvoja islamskih
drzava. Radikalizam najbolje raste na podlozi bijede i nepravde, a
tamo gdje vlada blagostanje i pravda, ekstremne ideologije naprosto ne
mogu zazivjeti. Islam ce se uskoro naci u opasnoj situaciji, jer su
svjetske zalihe nafte pri kraju, a kad se jednom potrose, islam ce
imati jedino datulje i devinu dlaku kao trzisni proizvod, a ni jedno
ni drugo ne kotira ne znam kako na trzistu. Kad do toga dodje, postat
ce kriticno, i stvar ce se ili totalno radikalizirati, ili ce islamske
zemlje postati posve ovisne o Zapadu. Ako dodje do radikalizacije,
kolabirat ce miroljubivi ekonomski rezimi u muslimanskim zemljama, i
na vlast ce doci religijski rezimi, koji ce se koristiti populistickom
demagogijom i eksternalizacijom nezadovoljstva (po uzoru na sadasnji
Iran, koji krivi Ameriku i za to da pada kisa u krivo vrijeme, i za to
da su ljudi smrtni, i za to da postoje bolesti, i za to da je vlada
nesposobna pa u zemlji vlada bijeda). Ako dodje do toga, a ako na
zapadu, po predvidjanju, vlast budu drzali glupi kauboji, rezultat ce
biti treci svjetski rat izmedju islama i zapadne civilizacije, pri
cemu ce islam najmanje izgubiti, jer ce on krenuti u rat tek kad
ostane bez svega, a ostanu mu jedino plutonij i goli ocaj, a zapad ce
zbog svoje ovisnosti o tehnologiji i slozenosti infrastrukture totalno
kolabirati. U takvom slucaju, all bets are off, i sam dragi Bog zna na
sto ce to sve izaci.

Sto se tice Hrvatske, preporucio bih slanje solidne policijske sile u
Afganistan, u sklopu misije UN, i to barem nekoliko jedinica velicine
gardijske bojne, a ne voda, kao do sada. Tamo treba pothitno
uspostaviti red i uliti povjerenje lokalnom pucanstvu, uvjeriti ih u
dobronamjernost zapada, a to ce se postici jedino tako sto ce im netko
o svom trosku doci pomagati, a ne samo gledati koliko to kosta, i
isplati li se poslati par helikoptera. Sad ce netko reci da to nije
hrvatski nacionalni interes, ali moje misljenje je da je stabilizacija
kriznih zarista u svijetu svaciji nacionalni interes, a da treci
svjetski rat nije u nicijem interesu. Treba reci Amerikancima neka nam
daju lovu i tehniku, mi cemo dati specijalce, i to ce funkcionirati,
zato sto je nasa vojska bolje prilagodjena tamosnjim uvjetima od
americke, i ima neposredno iskustvo u slicnom obliku rata, da ne velim
da je naviknuta na slabu tehnolosku logistiku. To ce i Hrvatskoj
pomoci, jer ce nam vojska inace propasti od nerada i neorganizacije,
buduci da ovdje nema nikakvu svrhu postojanja, a koliko sam vidio, za
razliku od politicara, vojnici su odusevljeni idejom o takvim misijama
i jedva cekaju da ih se posalje. Ovdje decki naprosto nemaju sto
raditi.

Eto, to je nekakva moja analiza, a crosspostam i na grupu o politici.
[FuT]

--
http://www.danijel.org/