On Fri, 16 Jan 2004 10:43:33 +0100, "Jallad"
 wrote:
>A čovjek ne želi pročitati znanstveno historiografsko djelo. Jest da ga je
>pisao kršćanin s određenom namjerom, ali osim katehetičkog uvodnog dijela
>sva ostala poglavlja su pisana tako da zadovoljavaju kriterije historijske
>znanosti. Ponavljam analiziraju se antički rimski i židovski (nekršćanski)
>dokumenti i svjedočanstva...

S povijesne tocke, evandjelja su sasvim dobar dokaz, i rijetko koja
povijesna licnost iz tog doba ima tako obimna svjedocanstva o svojem
postojanju iza sebe, koja su utemeljena na izjavama ocevidaca, a osim
toga, djela apostolska su iznimno kvalitetan tekst s povijesne
pozicije.

S druge strane, tekstovi Josipa Flavija, koje se obicno spominje kao
dokaz, gdje spominje Isusa, obicni su krscanski apokrif, sto je jasno
iz kontekstualnih razloga (naime, da je on to napisao, znanje o Isusu
bi obojilo njegovo shvacanje i znatno utjecalo na ostatak teksta, ali
to nije slucaj). Isto tako, ostali izvori uglavnom citiraju krscanske
izvore. U osnovi, krscanska crkva i biblijski tekstovi su jedini
povijesni dokaz Isusovog postojanja, ali taj dokaz je valjan i
povijesno prihvatljiv. Naime, postoje posve jasni dokazi postojanja
Isusovih neposrednih ucenika.

Nazalost, da nije izgorio arhiv u Rimu, imali bismo vjerojatno i tekst
Pilatove presude, ali sto je, tu je.

--
http://www.danijel.org/