On Wed, 7 Nov 2007 02:56:24 +0100, Den wrote:
>> pase travu i po veličini je otprilike između ovce i slona, ima rogove i
>> rep, glasa se sa "muuuuu!" i ima mentalne kapacitete kao Felix i Bakija.
>> Kad nekome tako opišeš kravu, on će steći određenu mentalnu sliku krave
>> koja ne mora biti sasvim točna i bilo bi je korisno nadopuniti izravnim
>> iskustvom krave, ali je daleko korisnija od prijašnjeg stanja u kojem
>> čovjek nije znao je li krava vrsta oblaka ili vrsta sladoleda.
> 
> Otprilike tako, jedino što ne bih baš kravu usporedio s Felixom i Bakijom,
> jer ipak su krave dobre i mudre životinje na svoj način. 

Nisam uspoređivao karakter. :)

> vlastitom iskustvu. Mišljenje i iskustvo očito moraju biti oboje
> zastupljeni i u nekoj ispravnoj mjeri ako se želi uravnoteženi duhovni
> život bez skretanja u ekstreme s jedne strane tipa "umom to nije moguće
> shvatiti, kravu moraš osobno doživjeti" i s druge tipa da se o svemu samo
> čita knjige, razmišlja, i pored toga ništa više ne čini. Međutim izrazom
> "ispravna mjera" izrekli smo samo nešto o odnosu mišljenja i iskustva. O
> položaju u kojem mora stajati vaga. Nismo rekli ništa o konkretnom
> opterećenju s jedne i druge strane vage, to jest dokle točno ima smisla
> promišljati i objašnjavati a odakle priča prestaje i počinje život. O tome
> dalje u tekstu.

Jedan od razloga zašto izbjegavam davati previše opisa viših stanja
svijesti su prepisivači poput Siniše Kneževića. Kad ja nešto napišem, odmah
petorica imaju "iskustva" koja opisuju praktički istim riječima. S druge
strane, kad netko stvarno ima iskustvo, opisat će ga kroz drugačije slike i
drugačijim riječima ali riječi će nositi mantre te razine, zato što je
iskustvo jako individualno. Zbog te situacije opisivanje takvih stvari već
dulje vrijeme doživljavam kao davanje oružja šarlatanima, dakle kao nešto
što nije baš pametno. Zbog toga pokušavam održati neku mjeru između toga da
ne velim ništa, i toga da velim dovoljno da oni koji hoće mogu raditi u tom
smjeru i prepoznati rezultate, ali nedovoljno da to lažljivci mogu
iskoristiti za obmanjivanje.

>> S druge strane, kad ti ja ili Romana velimo da je nešto
>> problem shvatiti umom, to ne znači da ti nismo u stanju reći je li krava
>> vrsta aviona ili vrsta povrća, nego se radi o tome da je za neke stvari
>> mentalna mapa od jako ograničene koristi, npr. ne funkcionira kao
>> nadomjestak iskustva koje je toliko većeg reda veličine od stvari s kojima
>> bi se dalo povući analogiju, da postoji ozbiljna opasnost pogrešnog
>> shvaćanja analogije.
> 
> Istina je da postoji ozbiljna opasnost pogrešnog shvaćanja, ali ozbiljna
> opasnost pogrešnog shvaćanja postoji na svakom nivou na kojem postoje oni
> koji mogu pogrešno shvatiti. Netko će pogrešno shvatiti objašnjenje
> astralnog tijela, a netko već kako funkcionira toster. I neće uvijek krivica
> za pogrešno shvaćanje biti do onoga tko je pogrešno shvatio, nego i do onoga
> tko je tumačio. Netko će dobro protumačiti kako funkcionira toaster, ali ne
> i što je to astralno tijelo. 

Vidio bih ja tko bi ispravno shvatio što je toster i kako radi ako nikad
nije vidio kruh, ako ne zna što je struja i nikad nije vidio stvarni toster
(npr. ako ga opisuješ krapinjoncu. To je problem s objašnjavanjem onima
koji nemaju u iskustvu objekte s kojima se može povući analogija. Astralni
plan se da opisati poprilično trivijalno, jer je egzistencija ljudi prožeta
astralnim objektima, samo ih trebaju naučiti kao takve prepoznavati. Slično
je s onom što Leadbeater naziva mentalnim objektima, a Yogananda objektima
višeg astrala. Rijetki ljudi imaju u iskustvu čistu ljubav ili uzvišenu
mudrost, ali se da shvatiti o čemu bi se tu radilo, dakle to su razine koje
je moguće shvatiti. Problem nastaje s razinama iznad toga, koje praktički
nitko nema u iskustvu, i tako se slabo mapiraju u tjelesno iskustvo i
obične misli i osjećaje koje su ljudi u stanju prepoznati, da se o tim
razinama ne može reći praktički ništa, a da se ne koriste posredna
sredstva, poput astralnih i mentalnih struktura koje će se povezati s
vađrama, i onda se to sve mapira na riječi koje nose neku daleku sliku, ali
dovoljno da iskreni tragalac kroz tu sliku dođe do njenog izvora. Takve
astralne slike nabijene višom supstancijom koristi Arđuna u Bhagavad-giti
kad opisuje viziju Krišninog Božanskog lika. Slike su formalno astralne,
ali u svojoj biti nisu. Netko tko je duhovno slijep i ne vidi duhovne
supstancije u takvom će opisu vidjeti samo astral, otprilike onako kako to
Felix konstantno frflja. 

> promišljamo i pričamo, nego na drugi način. Postavlja se pitanje koja bi
> dakle bila prava mjera objašnjavanja s kojom se neće upasti u zamku
> nadomještanja prijeko potrebnog iskustva?

Ja to gledam ovako - opišem nekome kako izgleda kruh, kako izgleda pekara,
i velim mu gdje je najbliža pekara i kako se do tamo dođe. Onda on ode
tamo, kupi kruh i jede. Neću mu rendati 3d model kruha i reći "evo, to ti
je kruh", jer će on zaključiti da se taj objekt ne može jesti, budući da
nije na istoj razini stvarnosti kao usta i želudac, a detaljniji model neće
riješiti problem nego ga može eventualno i pogoršati. 
Dakle ako hoću nekome objasniti kako da dođe do neke razine, ja ću mu reći
na kojoj je on razini sada, reći ću mu kako izgleda prva iznad, i kako se
do tamo dođe. Kad dođe do tamo, reći ću mu što da radi dalje. Tu je točka
na kojoj ja stajem, budući da sam opravdano oprezan da će ljudi umišljati
ili namjerno falsificirati iskustvo radi obmane ili samoobmane; pretjerani
opisi nečega što netko nema u iskustvu mogu poslužiti kao zgodna zamjena za
iskustvo ako je netko neiskren ili zlonamjeran.

-- 
http://www.danijel.org/