On Sat, 25 Aug 2007 10:59:35 +0000 (UTC), macak felix wrote:

>> Misliš, ja sam tebi pokazao kako se to radi, a onda si ti išao okolo i
> 
>   OKe, a sad istina:

Štefica, to ti se tak ne radi. Istina se svjedoči životom. Ono, kakav si ti
i što si napravio, kakav sam ja i što sam napravio. To ti ne funkcionira
tako što ćeš ti meni govoriti "ti lažeš", a ja tebi "ne, ti lažeš". Ti imaš
svoju istinu koja se ogleda u tome što si u stanju percipirati, što si sve
napravio u životu, kako si se postavio prema čemu, kako si se i za što
odlučio, kako si djelovao na druge ljude, kako si djelovao na svijet, koji
je ukupni trag koji je ostao iza tebe. 
Bog je istina, i ako Bog živi u tebi, stojiš, a ako ne živi, padaš. Što ćeš
ti reći o meni, ili što ću ja reći o tebi, to je irelevantno. Ti sam si
istina o sebi, tvoje stanje je svjedok o tebi. Ja znam tko sam, znam odakle
sam, što radim i kamo idem. Mene ne stvara tuđe mišljenje o meni, jer da me
stvara, odavno bih ja postao šarlatan i varalica kakvog ste pokušali
stvoriti, na svoju sliku. Mene stvara Božji pogled, stvara me Njegov
darśan, i to je moja istina i moja stvarnost. Tvoja percepcija mene? Ona
odražava jedino sferu u kojoj se kreće tvoja svijest, u najnižem astralu,
među lažima, prijevarama, niskostima i budalaštinama. Mene ti tamo nema, a
tamo gdje ja jesam, tebi su vrata zatvorena. 

O mojem vladanju materijom, pranom, astralom, mentalom, kauzalom i sličnim
stvarima svjedočanstvo ne treba tražiti daleko - dovoljno je pogledati
kakve sam misli, ideje i stvari u stanju spustiti na razinu materije, na
razinu tekstova vidljivih na fizičkom planu. Nije moja vlast nad pranom u
tome da držm čajnik u ruci, nego da duhovnim konceptima dam opipljivost,
život i jasnoću. Nije moja vlast nad materijom u tome da materijaliziram
bombone, nego u tome da uzmem materiju i nadahnem je veličanstvenošću. Moja
vlast nad astralom nije u tome da vješto lažem i stvaram privide, nego u
tome da neizrecivom podarim odoru riječi, nesagledivom podarim oblik,
nedodirljivom opipljivost. Ja uzimam ljude, ptice, cvijeće i bube, i od
njih stvaram nadzemaljsko, gledajući u njima svjetlost koja sanja svjetove,
misleći vječno budnog sanjača u čijem su kristalnom duhu galaksije
zvijezda, ljudi, kukci i zrna pijeska. Onaj koji svaki atom drži u svojem
duhu, Njega ja gledam, i On je moja istina. 
A tvoja istina je način na koji ti vidiš mene. 

-- 
http://www.danijel.org/