2.Hrvatska

Hrvatska se trenutno nalazi u ozbiljnoj krizi, koju karakteriziraju
sljede?e odrednice:
-	Prihva?anje sustava vrijednosti koji je Zapad ve? pribli?io
propasti, a koju ?emo s njim podijeliti ukoliko nastavimo bezumno
srljati u nesre?u. Naime, ve?ina Hrvata je, zbog pobolj?anih ?ivotnih
uvjeta nakon osamostaljenja, ve? prihvatila svjetonazor u kojem uop?e
nije bitno tko ?e nas gaziti, poni?avati i iskori?tavati, sve dok
imamo dovoljno novaca za novi model mobitela ili automobila. Pritisak
me?unarodnim sankcijama dostatan je da ve?inu natjera da prihvate
poni?avanje svakog traga osobne ?asti, kao i ?asti naroda i dr?ave,
radi osobne ugode i koristi. To je mentalitet "kruha i igara", kojim
se bezumnu stoku dr?i u pokornosti - budite pokorni, i dobit ?ete
lizalicu. Bunite se, i oduzet ?emo vam je. U osnovi, prihva?anje takve
uloge neizostavno zna?i pad u ropstvo. Ukoliko nemamo ni?ta protiv
ropstva i sramote, takvu ulogu ?emo prihvatiti, ali ukoliko se mene
pita, ja bih radije umro kao ?ovjek, nego ?ivio kao rob. Poznajem
dosta ?asnih ljudi koji dijele ovaj moj stav, i nadam se da ?e se i
ostali prizvati k pameti prije nego bude prekasno.
-	Nedostatak vjere u vlastitu vrijednost i sposobnost. Hrvati,
op?enito gledano, nemaju osje?aj da mogu mijenjati stvari, da su u
stanju napraviti bitnu pozitivnu promjenu u svijetu. Nama vlada
mentalitet oslanjanja na ve?e i mo?nije, kojima se moramo prikloniti,
a izbori nam se svode na odabir gospodara kojem ?emo slu?iti. Budu?i
da trenutno na svijetu prevlast pripada Zapadu, ropski mentalitet nam
nala?e da se priklonimo Zapadu. Budu?i da put prema Zapadu vidimo kroz
prihva?anje njegovih pravila u nadi da ?emo postati njegovim dijelom,
prihva?amo svaku poni?avaju?u ulogu i svaki besmisleni zahtjev koji
Zapad pred nas postavi. Ukoliko prosje?nog Hrvata pitamo misli li da
bi Hrvatska mogla svojim vlastitim snagama rije?iti svoje probleme,
samo ?e nam se cini?no nasmijati. 
-	Bratoubila?ki mentalitet. Hrvati su valjda jedini narod na
svijetu, koji osje?a ve?u nesno?ljivost prema drugim regijama vlastite
dr?ave, nego prema dr?avama koje su nam povijesni neprijatelji. ?ini
se da ve?a netrpeljivost vlada izme?u Zagreba i Splita, nego izme?u
Zagreba i Beograda, iako su se Srbi pokazali kao ozbiljna opasnost po
na? nacionalni identitet i sigurnost, i jo? uvijek predstavljaju jasno
vidljivu strate?ku prijetnju. Politi?ke stranke u Hrvatskoj bave se
prvenstveno promi?ljanjem na temu kako do?i na vlast i pokrasti ?to
vi?e; politi?arima nedostaje vizije, i ne postoji niti jedna politi?ka
figura vrijedna spomena, koja bi mogla ulijevati povjerenje i stvoriti
makar i dojam da je u stanju povesti narod prema nekakvoj budu?nosti.
Politi?arima nedostaje s jedne strane moralnih kvaliteta, s druge
vizije, a s tre?e nastojanja na op?em dobru. 
-	Zavist. Ukoliko u Hrvatskoj netko uspije ne?to posti?i, drugi
?e ga do?ekati sa zavi??u i obiljem zlobe, a bez imalo po?tovanja, ?ak
i divljenja, ?to bi bile daleko primjerenije reakcije. Ukoliko netko
poka?e kvalitete vrline i dobra, svi ?e mu poku?ati na?i neku manu ili
slabost kako bi ga ponizili, a ukoliko ne uspiju ni?ta prona?i,
izmislit ?e ne?to, kako bi mogli ostati pri svojem uvjerenju da dobrih
i sposobnih ljudi jednostavno nema.
-	Lijenost. Postoji hrpa nezaposlenih, ali isto tako postoji i
nedostatak radne snage - na gradili?tima nedostaje armira?a,
zavariva?a i ostalih radnika, jer to Hrvati jednostavno ne ?ele
raditi. Zbog toga moramo uvoziti radnu snagu, uz golemu stopu
nezaposlenosti. Ljudi jednostavno nisu spremni raditi, i radije ?e
deset godina kukati nad svojom sudbinom i tra?iti za nju krivce, nego
godinu dana raditi na promjeni svojeg lo?eg stanja. 
-	Rasipnost. Ljudi tro?e vi?e no ?to privre?uju, ?ive na kredit,
i prvenstveno poku?avaju ostaviti dojam kako su bolji nego doista
jesu, ?to uklju?uje i imovinsko stanje. Tako ?e netko kupiti auto koji
stoji vi?e nego ku?a, a istodobno ?e ?ivjeti u malom stan?i?u. Za?to?
Poza, ostavljanje dojma. Isto tako, svi imaju mobitele, svi imaju
automobile, a nitko ni?ta ne radi. Dovoljno je da se ?ovjek radnim
danom poku?a provesti Zagrebom. Izme?u 12h i 16h je takva gu?va, da
nije mogu?e nikamo do?i, a to je usred radnog vremena. Dakle svi se
samo voze okolo i telefoniraju, a ukoliko imamo u vidu da ve?ina ljudi
nisu taksisti i prijevoznici da bi im vo?nja bila posao, o?ito je da
za to vrijeme ne rade ni?ta korisno i samo gube vrijeme. 
Tih "kvaliteta" bi se moglo na?i jo?, ali mislim da bi tada ovakav
tekst imao opseg knjige, a i u sada?njem stanju ?e biti predug.

(nastavak u sljede?oj poruci)
-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr