On Fri, 18 Jun 2004 10:11:41 +0200, "cempress"
wrote:
>...koliko god ti bila nezeljena ideja pobacaja ipak ne mozes ljudima koji se
>odluce na pobacaj ga zabranit...tako da u svakom slucaju svijet ostaje sa
>abortiranim ljudskim embrijima koja se valjda bacaju...pa kad ih vec imamo
>sto ih nebi iskoristili za istrazivanja i pomaganje bolesnima...tako je
>barem to nesudeno dijete imalo kakvu-takvu svrhu...ja bi rado da moji organi
>kad umrem posluze nekom...
Ne funkcionira ti to tako. Naime, tudji embrio ima drugaciji genetski
matarijal, proteini su drugi i dolazi do odbacivanja. Da bi tebi
napravili zamijenski organ ili kompatibilne maticne stanice radi
regeneracije, morali bi napraviti tvojeg klona, i onda taj fetus u
ranoj fazi razvoja raskomadati ili njegov razvoj, teoretski gledano,
preusmjeriti tako da se ne formira ljudsko bice nego bubreg. Dosta
toga je u sferi teorije i pitanje je bi li funkcioniralo, a cak i kad
bi, ostaje pitanje koliko je moralno raditi takve stvari. Mozda je,
mozda nije - ovisno o okolnostima. Nemam univerzalni odgovor.
A doticni Reagan je imao, koliko ono godina, kad je umro? 93? Pa mora
se nekad od necega i umrijeti. Ja recimo ne bih volio da mene
odrzavaju na zivotu sa 90 godina ubrizgavajuci u mene mljevene fetuse
mojih vlastitih klonova. Ali mislim da bih smatrao da je moralni
kompromis prihvatljiv da sa 40 godina imam nekakvu tesku povredu koju
je samo tako moguce popraviti.
--
http://www.danijel.org/
|