On Wed, 21 Nov 2007 18:42:32 +0100, Nikolaj wrote:
>> Ne, model ti je vrlo dobar, s tom dopunom da niži ne-materijalni elementi
>> (prana, astral) mogu glumiti dušu neko vrijeme, čak se i vampirski
>> prikačiti na resurse drugih bića, i tako emulirati neki oblik duhovne
>> egzistencije, ali to je različito od duše, kao višeg besmrtnog Božanskog
>> elementa, nositelja čovjekove duhovnosti i viših oblika svjesne
>> egzistencije.
> 
> Ovaj model je jedini model kojeg poznajem, koji uspije povezati model 
> vedante (pa čak i izmiriti suprostavljene variante vedante) i model 
> krščanstva.
> 
> U istočnim shvačanjima bića se obično smatraju vječnim, pa kako god se 
> netko zajebe, on završi u paklu koje je po definiciji privremeno i zato 
> posle tog vremena može nastaviti s razvojem, a u budizmu postoji čak i 
> bodhisattva (Avalokitešvara), koji se je zavjetovao, da neće uči u 
> nirvanu, dok ne odriješi sva osječajna bića.

Bodhisattva u budizmu je nešto što zapadnjaci praktički nikada ne shvaćaju
ispravno, bdući da u svojem razmišljanju o budizmu spajaju kršćanske ideje
o duši s hinduističkim idejama o reinkarnaciji. U stvarnosti, koncept
"reinkarnacije" bodhisattve je utemeljen u konceptu tulkua, odnosno umjetne
tvorevine nastale koncentracijom svijesti napredne osobe na tvar samsare,
koja stvara umjetno karmičko, a potom i astralno, praničko i fizičko
tijelo, s tim da budisti ne vjeruju u koncept duše. "Reinkarnacija"
bodhisattve je najlakše shvatljiva ako si ju predstavimo kao chron proces
na unix stroju, nešto što se periodički aktivira i pokreće event.
Bodhisattva je u tom konceptu netko tko je prije svojeg ulaska u nirvanu
pokrenuo chron proces koji će periodički do ispunjenja uvjeta svojeg
dovršetka stvarati tulkue koji će igrati ulogu koja je u tom vremenu
optimalna da bi djelovala uzdižuće na sva osjetilna bića. 
To je zbunjujuće onima koji nisu proučavali budizam pa misle da se
bodhisattva odlučio ponovo rađati umjesto ući u nirvanu, ali to je samo
argument u prilog tezi da razne religijske sustave nije moguće
redukcionistički tumačiti, kako to obožavaju nadrireligije poput teozofije
ili new agea.
Doduše, zbunjujuće je i to što unutar samog budizma postoje velike polemike
oko koncepta bodhisattve, od toga postoje li takvi ili ne, do toga kako
točno djeluju ako postoje. U pravilu su to fine nijanse između toga 
- da bodhisattva boravi u stanju dharmakaya ili sambhogakaya iz kojeg
svjesnim dodirom suosjećanja prema svijetu koji pati stvara tulkue, odnosno
nirmanakaya bića koja su metaforički usporediva sa suzama suosjećanja koje
lije bodhisattva iz svojeg stanja blaženstva dok gleda bića koja pate,
- da bodhisattva boravi u nirvani, a u visokim slojevima suptilnosti
samsare se nalazi njegov "chron program" koji generira tulkue
- i tako dalje, ovisno kako to tko shvaća, ali sve se tu svodi na puno
filozofiranja koje ne dotiče stvarne primjere pretjerano precizno.

> A na suprotnoj strani, u kršćanstvu, čovjek se može svojim postupcima 
> zauvijek zajebati i doči u pakao, a postoji čak i vječita smrt (dali bi 
> moglo to biti ništavilo?)

Teško mi je to precizno definirati, ali stanje kad ti se iznutra zgase
svjetla je jako gadno, izgleda kao da je sve u tebi umrlo iako živiš i
misliš, možeš ići okolo i djelovati ali si tako prazan iznutra da je to
nepodnošljivi užas. Nisam siguran da želim saznati što se takvome točno
desi kad i fizičko tijelo umre. Budući da postoje niža bića koja nemaju
"dušu" koja bi imala elemente koji nadilaze pranu i astral, moguće je da se
takav "ostatak" reinkarnira u nešto, odnosno nastavi samostalnu evoluciju
nakon što je glavnina duše otišla od toga, ali nisam siguran da želim znati
išta o tome. Cijela stvar mi je jeziva, pogotovo budući da gledam stvarne
elemente koji tu funkcioniraju, i da bih razumio to stanje moram se s njim
u nekoj mjeri suživjeti, što je posebno neugodno iskustvo. 

> Možda bi bilo potrebno dodati još definiciju duše u tom modelu: u 
> krščanstvu se duša smatra kao vječni duhovni princip (samo!!!) čovjeka, 
> a u vedanti takvo nešto moglo bi biti jedino jastvo (atman, koji je 
> brahman, koji je temeljna stvarnost svega, jedini subjekt, itd...). Ako 
> se ne varam, onda u ovom modelu duša jest jastvo, ali treba dodati i one 
> više ne-materialne elemente, koji definiraju više aspekte čovjeka. 
> Dakle, duhovni princip svakako se ne može uništiti ali može se svojim 
> postupcima isprekidati veza s njime.

Ja bih u ovom slučaju dušu ostavio labavo definiranu, recimo da bih rekao
da se tu radi o lokaliziranom duhovnom biću koje je nastalo dugotrajnom
duhovnom evolucijom (odnosno postupnim manifestiranjem Božanskog u
relativnom, ako to tako postavimo), i sadrži više elemente ličnosti
sadržane u tijelima iznad astralnog. Atman/brahman kao apsolut je slabo
koristan za opisivanje pojava koje su po definiciji relativne.

> Zapravo, tek sada vidim: ako se duša zajedno sa onim višim elementima 
> povuče, onda dobije se ono, čemu se u filozofiji kaže 'zombi' 
> (otprilike), dakle samo ljusku od čovjeka, bez svjesnosti, a koja 
> imitira čovjekovo ponašanje. 
> (http://en.wikipedia.org/wiki/Philosophical_zombie)

Nije to daleko od istine. U takvom stanju ti ostaje svijest, ostaje ti
samosvijest, ali tamo gdje bi trebala biti veza s Bogom stoji takva užasna
praznina, da je to baš usporedivo s agonijom egzistencije živog mrtvaca.
Takve užasne posljedice daje grijeh i izbor za zlo.

-- 
http://www.danijel.org/