On Sun, 11 Jul 2004 12:47:14 +0200, "Petar M."
 wrote:
>> Pretpostavljati da _uvijek_ postoji dobro koje je u covjeku je
>> _iznimno_ opasna i neopravdana.
>
>Nije, to je bas super, jer onda mozes moliti za tog covjeka,
>da se to dobro pocinje razvijati i siriti.

U prijevodu, ti si zamislis da ima nesto dobro, to ti je ugodno,
jednako kao sto ti je ugodno o sebi vjerovati da si dobar i da se iz
svoje dobrote molis za nekoga. Ali to sa stvarnom osobom nema nista,
tu se radi samo o tvojem stavu o sebi samom.

>> Znam da je ta pretpostavka uobicajena i politicki korektna,
>> isto tako znam da u golemoj vecini zlih ljudi postoji nesto dobro,
>> ali ogromna je opasnost upravo u tome sto su kod zlih ljudi dobre
>> osobine, recimo znanje i inteligencija, instrumentalizirani u svrhu zla.
>
>Nisam mislio na dobro u smislu covjekovih korisnih sposobnosti,
>nego na ono istinsko dobro u covjeku, koje proizlazi iz toga sto
>jos uvijek postoji mogucnost dobra. 

Na to sam i ja mislio, samo ti to nisi pazljivo citao.

>Mogucnost dobra nestaje
>onda kad covjek pohuli na Duha Svetoga, sto je ravno i onom
>covjekovom zadnjem 'ne' upucenom Bogu. No, sve dok postoji
>mogucnost dobra, postoji i realno dobro, koje moze postojati
>i u najjadnijem intenzitetu, ali jos uvijek postoji. 

Kako ces ti u praksi ustanoviti je li taj covjek vec rekao svoj zadnji
"ne"? 
I sto se desava s tobom, ako molis za zlo, odnosno za covjeka koji je
konacno i neopozivo odabrao zlo? Nije li onda tvoja molitva prevediva
sa "Boze, ovo zlo ja vidim kao dobro, ucini da naraste veliko".

--
http://www.danijel.org/