Autor: Danijel Turina
Datum: 2002-09-13 09:08:30
Grupe: hr.soc.religija,hr.fido.religija
Tema: O blesavim umotvorinama na temu religije i duhovnosti
Linija: 125
Message-ID: ol03ouod25qff7li6igje6pmliciegjla2@4ax.com

X-Ftn-To: All

"Sinisa Knezevic"  wrote:
>> priznati da mu je kill file prazan kao i uvijek (ah debeli jezik za zubima
>> ili prsti ili sto je ono vec bilo...).
>> Onako medju nama, ako je tako, nije li te bar malo sram ...
>
>Ako je medju nama, imas moj mail pa pisi...i reci mi onak javno, jesu li ti
>svi sarafi u glavi na broju?

Retorickog li pitanja. :)))
Nego, bas si razmisljam, problem u podrucju religije i duhovnosti je
prakticki isti kao i s inteligencijom: svi misle da je imaju dovoljno,
pa je prema tome ista po svoj prilici najbolje raspodijeljena stvar na
svijetu. U sferi duhovnosti prakticki svatko ima misljenje, zapravo,
jos bolje, svatko misli da je upravo to njegovo misljenje krajnji
doseg ljudske vrste po tom pitanju, i da se stvarima koje se njemu
cine pametnima valjda nitko prije nije domislio, a kamo li ih nadisao.
Nesto nevjerojatno. Svaki seljak s placa je autoritet za pitanja
duhovnosti. Prije godinu dana sam pricao s tipom koji mi je prodavao
voce i med, i on je isto znao krajnju istinu o duhovnosti. Ona po
njemu glasi da je jedini pravi svetac bio sv. Martin, zato sto je
otvoreno pio vino, a ostali su bili licemjeri, koji su ga pili
potajice, a u javnosti se pravili svecima.
Negdje na toj razini su i rasprave na ovim grupama. Svi imaju
misljenje, i drze ga osobito kvalitetnim, a meni sve to izgleda
otprilike na razini tog seljaka: covjek se na svojoj razini duhovne
(ne)razvijenosti bavi odredjenom problematikom, i ideje koje mu se
cine smislenima su od tog reda velicine. 
Isto tako, cini se da je opcenito prihvacena zabluda da se o
duhovnosti i religiji moze imati misljenje, odnosno da se misljenjem i
raspravljanjem moze u toj sferi postici nesto od vrijednosti. Meni se
cini da je to zapravo najblesavija od svih ideja koje netko moze imati
u toj sferi, naime, ako je ista jasno, onda je to cinjenica da
prakticki sve religije vrijedne spomena drze kako je spoznaja u toj
sferi moguca jedino kroz "promjenu srca", "ponovno rodjenje", dakle ne
kroz umnu aktivnost, jer je um tek alatka, nego kroz promjenu onoga,
tko se tom alatkom koristi, dakle covjekove duse, koja mora postati
drugacija, da bi mogla shvatiti istinu. 
Zbog zablude o tom pitanju, imamo situaciju da se na grupama javlja
hrpa totalnih budala, a svaka od tih budala ima nekakvo svoje
misljenje i stav, i duri se kad se svi ne poklone pred onim, cemu se
on u svom plitkom umu domislio. Kad takvome netko kaze da prica
gluposti, takav se naduri i pocne producirati milijune besmislenih
poruka koje se uglavnom sastoje od pokusaja da se svoj ego obrani i
ojaca nekakvim oblikom napada na onoga, tko ga je ugrozio. Istina i
spoznaja u toj sferi uopce nisu relevantne, buduci da takav i nije
dosao pisati na grupu radi spoznaje istine, nego radi afirmacije svoje
osobnosti. Takvi ocekuju da ce doci na grupu sa svojim idejama, i da
ce ih zapanjeno mnostvo smjesta obasuti pohvalama i cvijecem, i
prepoznati kao svoje spasitelje iz mraka zablude. Kad se desi suprotno
tome, takvi do te mjere popizde, da pocnu pokazivati simptome
ozbiljnih psihickih poremecaja.
Tu je posebno zanimljiva pojava stava po kojem je objektivno istinito
i dobro ono, sto takav drzi subjektivno prihvatljivim. Ne kazem da je
takav stav nuzno nevaljan, ali je nuzan uvjet njegove valjanosti
gubitak razlike izmedju objektivnosti i subjektivnosti, odnosno za
takvo sto covjek mora postici jedinstvo s objektivnom stvarnoscu. Tek
tada netko moze reci da je to, sto se njemu nesto cini, siguran znak o
tome da je to istina. Naravno, i tu vazi isto kao i s inteligencijom,
najgluplji su najsigurniji da je imaju dovoljno, pa je zele i drugima
prodati, da im ne uzmanjka. 
Mislim da se na takve pojave mogu svesti uglavnom svi problemi koji se
srecu na religijskim grupama; radi se o tome da neki dozivljavaju
takva mjesta kao trznicu na kojoj ce podici stand, na kojem ce
prodavati pamet, a svaku kritiku dozivljavaju kao djelo zlobne
konkurencije, koja zeli prodati svoj proizvod naustrb njihovog.
Takvih je uvijek bilo, ima ih i po svoj ce ih prilici biti i dalje.
Ovakvi mediji su idealno mjesto za takve - nema cenzure, nema kontrole
kvalitete, nesto kao sudnica bez suca, u kojoj svatko moze izvaliti
kakvu hoce glupost, i ne suociti se s objektivnom procjenom kvalitete.
Prakticki cjelokupnost blesavog pisanja po ovim grupama ja prepoznajem
kao okvire u kojima se krecu ljudi koji se nikad nisu bavili istinskom
duhovnom praksom, i kojima je duhovnost skup totalnih apstrakcija.
Koja su njima pitanja bitna? Njima su bitne stvari tipa koliko andjela
stane na vrh igle, oni uopce ne znaju postavljati pitanja koja bi
postavljali ljudi koji su istinsku duhovnost i omirisali. 
Cinjenica je da odredjeni statisticki uzorak ljudi ima u iskustvu
stanja istinske duhovnosti. Problem je u tome sto im nitko nije rekao
da se tu radi o duhovnosti, duhovnost je ono o cemu raspravljaju hrpe
ispraznih budala, pa ono sto su oni dozivjeli jamacno ne moze biti
duhovnost. Ima pravo onaj tip iz Amerike koji se jednom javio na jednu
stranu grupu; njemu se slucajno desilo iskustvo prosvjetljenja,
odnosno otvorila mu se krunska cakra sto mu je totalno promijenilo
perspektivu. To stanje mu se nije dopadalo, pa je pokusavao naci
nekoga tko bi mu pomogao da se vrati u prijasnje stanje. Prvo se javio
svim duhovnjacima, ali nijedan od njih nije imao pojma ni o cemu,
buduci da, naravno, sami nisu bili prosvijetljeni (a sto je ovaj mogao
vidjeti u svojem promijenjenom stanju). Zacudo, nasao je nekoliko
prosvijetljenih ljudi, ali oni su radili kao frizeri ili konobari ili
nesto podjednako obicno, i nijedan od njih nije bio nikakav
"duhovnjak". Jedan od takvih, koji je pravio hamburgere, ga je par
puta dotaknuo po tjemenu i zatvorio mu krunu, sto ga je vratilo u
prijasnje stanje. 
Eto, to ja mislim o citavoj stvari. Mislim da se religijskim pitanjima
bave totalni kreteni, isprazni oholi majmuni bez ikakve duhovne snage
i vrijednosti, bezbozni mrakovi kojima je jedini cilj isfuravanje svog
napuhanog ega, a bez ikakve svjetlosti i istine. Prosvijetljeni ljudi
za to vrijeme prodaju hamburgere. 
E, pa moje je misljenje da je svijet takav, da prosvijetljenima
preostaje jedino prodavati hamburgere, buduci da ce ih u protivnom
hrpa pobjesnjele rulje ubiti kao ludjake i nevjernike, buduci da su
navikli da "duhovni ljudi" izgledaju potpuno drugacije. Zapravo,
objasnjenje pod kojim su ubijani sveci uvijek je slicno: primjerice,
Isusa su ubili pod izlikom da huli na Boga (time sto govori da je
Bozji sin), Milarepu je onaj svecenik otrovao pod izlikom da u
njegovim spisima stvarno duhovni ljudi izgledaju totalno drugacije, a
i Sufije su ortodoksni muslimani skracivali za glavu pod optuzbom da
hule - kako netko moze govoriti "ja sam istina!".
Dakle, nista novo na svijetu. Budale i licemjeri su idalje mjerodavni
za duhovna pitanja, a istinski sveci se idalje prepoznaju kao ludjaci,
bogohulnici i zavodnici naroda. I onda se netko od takvih tipova
usudjuje zaliti da je Bog nepravedan, jer je, eto, napravio ovakav
svijet.
Pa dajte se malo zamislite o tome kakav bi vas svijet uopce htio
nositi, ovakve kakvi jeste? Iz raja biste ispali isti cas, i morali bi
vas negdje baciti, a to bi moralo biti neko sugavo mjesto. I eto vas
tu. Niste ovdje zato sto imate dobro znanje o duhovnosti, nego zato
sto ste idioti. Imajte to na umu. Takodjer imajte na umu da necete
odavdje izaci tako sto cete ostati idioti, nego tako sto cete se
radikalno promijeniti. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr