On Mon, 12 Nov 2007 21:46:24 +0100, Den wrote:

> Točno to. Svojevremeno sam imao u ruci neke antropozofske radne verzije
> prijevoda Novog Zavjeta i Ivanovog Otkrovenja napravljene tako da se
> najprije istraži što vidi u svetim spisima onaj tko je iniciran u područja o
> kojima pišu bar koliko i autor, pa se tek onda ide u prevođenje, a i to u
> dugotrajnim etapama. Rezultirajući tekst je bio toliko različit od svih
> modernih varijanti da bi neupućen čovjek mogao doći u napast da ih proglasi
> totalnim nebulozama. 

Nisam vidio te tekstove, ali vidio sam tekst po imenu Ezoterično kršćanstvo
od Ramacharake, i moram reći da veće sranje teško da sam primio u ruke. To
nema nikakve veze ni sa čim. Zbog tog i sličnih iskustava sam iznimno
skeptičan prema takvim "nekonvencionalnim" stvarima, a preferiram tekstove
koji su istovremeno uzemljeni u stvarnost teksta i njegov povijesni
kontekst, a opet iz te pozicije dotiču i obrađuju problematiku koju je
obrađivao izvornik. Ne možeš, primjerice, komentirati evanđelje iz pozicije
da je Isus učio na Tibetu i u Indiji, kad je to očigledna budalaština,
naprosto zato što je u njegovom mentalitetu vidljiva Židovska teološka
škola onog doba, i njegovo razmišljanje se razlikuje od razmišljanja
ondašnjih židovskih teologa samo po tome što je on imao stvarno iskustvo
viših stvari koje je napunilo riječi sadržajem ("govori iste stvari kao
Farizeji, ali kao onaj tko ima vlast, a ne kao pismoznanci"). Onaj tko u
Isusu traži Tibet to čini zato što nema pojma ni o Isusu ni o Tibetu.

> Ali kad se ide čitati nakon što se šire upozna s
> tematikom i privikne na antropozofski pojmovnik, odjednom se konstatira da
> se pred sobom ima izvanredan prevodilački uradak koji čitatelju otvara
> vidike koje se u službenim općeprihvaćenim verzijama ne da ni naslutiti.

Je, a ako usvojiš teologiju jehovinih svjedoka, naglo ti počne imati smisla
njihov pogled na Bibliju. :)

> Čovjek kao ego-biće se razvio od stupnja životinjstva. 

Kako tko, neki su još uvijek tamo, a neki su evoluirali i unazad, od
životinjskog prema demonskom u formi ljudskog.

> u svojoj minimalističkoj vibraciji sadrži cjelokupan sadržaj. Jasno je da
> jedna specijalizirana riječ prvog ljudskog jezika mora ukazivati na više
> sadržaja od cijele današnje specijalizirane knjižnice.

Je, isto kao što bijeli šum sadrži totalitet svih signala. :) Ja bih rekao
da postoji razlika između siromašnog jezika koji posjeduje mali broj
univerzalnih riječi (gdje je "marklar" vrhunski primjer), bogatog ali
linearnog jezika koji posjeduje veliki broj specijaliziranih riječi i
struktura, te pjesničkog jezika koji igrama riječi prenosi kompleksne
duhovne sadržaje koji se ne daju prenijeti linearnim jezikom. Ovom zadnjem
prijeti opasnost od konfuznosti izraza, i u svojem ekstremu može postati
sredstvom nesporazumijevanja, umjesto sredstvom priopćavanja; u tu zamku je
upala moderna umjetnost, koja se od simboličkog govora degenerirala u
kakofoniju i autizam. Zbog toga sam skloniji lagano ne-lineariziranom i
"poetiziranom" jeziku iz one druge grupe, koji ima jasnu i razgovjetnu
strukturu kao "carrier", ali se na njega superponira dodatni pjesnički sloj
koji prenosi suptilnija i u duhovnom smislu bogatija značenja.

> No s vremenom ljudska percepcija osiromašuje, a s njom i sadržaj riječi. Ono
> što se prije označavalo jednom rječju, počinje se označavati rečeničnim
> sklopovima, pa rečenicama, pa knjigama. Percepcija osiromašuje zato što
> čovjek sve više gubi svijest o duhovnom svijetu, i boravi samo u fizičkom. U
> fizičkom svijetu postoje mrtve, inertne stvari, čak su i živa bića okovana
> materijom koja skrućuje oblike. To je svijet smrti, pa zato i riječi postaju
> sve više mrtve, označavajući nepokretne stvari i nepokretne pojmove stečene
> na iskustvima na nepokretnim stvarima. Sve je snažniji trend da se i sama
> riječ okuje u nepokretnu formu. Na kraju se to i dešava kad se nepokretnost
> materijalnog svijeta i nepokretnost mišljenja spoje u jedno u latinskom
> jeziku.

Dobro, i što sad s tim? Napisao si gomilu značenjem siromašnog teksta da bi
rekao da ljudi "napreduju" u smjeru da sve većom količinom riječi govore
sve manje, i tako vlastitim primjerom dokazao vlastitu tezu. Isto tako
kritiziraš inflaciju nosećih struktura jezika u odnosu na bogatstvo
sadržaja, a tvoji tekstovi su primjer upravo toga - ogroman volumen forme i
iznimno rijedak sadržaj, ili kako bi se to slikovito reklo, puno pljeve a
malo žita. Kad analiziram tvoje tekstove, obično se redukcijom pokaže jedna
ideja raspršena na nekoliko stranica teksta, što je suprotno jezgrovitom i
jasnom izražavanju, i ne samo da ne doprinosi boljem shvaćanju izrečenog,
nego djeluje kao neka vrsta mentalnog sedativa u kojem je tebi, čini se, od
veće važnosti broj i poredak riječi nego izricanje sadržaja i prenošenje
razumijevanja. Nisam dakle primjetio da bi tvoje izražavanje bilo
suprotnost pojavi koju kritiziraš. Suprotan primjer je Ratko, koji je po
potrebi u stanju napisati dug i kvalitetan filozofski tekst, ali preferira
sažeti stvar na jasno i kratko izrečenu ideju koja čitatelju prenosi
razumijevanje problema, i to obično u obliku vica. Po meni, to je daleko
kvalitetniji način za prenošenje ideja.

-- 
http://www.danijel.org/