On Sun, 21 May 2006 09:30:08 +0200, Bozo Juretic wrote:
> Damir Dzeko wrote:
>>Vjerojatno sam ja zadnja osoba od koje bi itko ocekivao da ce to napisati,
>>no, icijediti te nece to ako naporno radis po 16 i vise sati dnevno pa i bez
>>place - ako ti sve ostalo stima. Pod sve ostalo spada prvenstveno to da ti
>>to jako ima smisla upravo u tom trenutku bez potrebe za nekim misaonim
>>akrobacijama kojima bi opravdao posao kojem pristupas nevoljko. Iscrpiti
>>te hoce netransparentnost strategije i poslovne vizije u kojoj sudjelujes
>>i to na nacin da se od tebe samo crpi energija a bez da ti se daje stvarno
>>zadovoljstvo sudjelovanja u odluci kud se ta energija usmjerava i s kojim
>>razlogom, ili barem adekvatna kompenzacija kako je to slucaj u robvl^H^H
>>trzisnim ekonomijama. U konacnici, ne zelis biti salama u nicijem sendvicu.
>
> :))))))))))))))))))))
>
> Pretpostavljam da te netko sa sacmaricom ucjenjivao i tjerao da radis
> nesto sto ti nisi htio?
>
> Fakat si idiot.
On je zapravo ovdje napisao svoje stvarno razmisljanje i razloge zasto nam
je napravio sranje. Naime, on se bavio prakticki iskljucivo procjenjivanjem
toga kako ti i ja radimo svoj posao, umjesto da se drzi svojeg posla. To je
radio i u Iskonu - umjesto da se drzi programiranja, on je krenuo na
krizarski pohod objasnjavanja managementu kako treba voditi firmu, i kako
bi to veliki Dzeko radio na njihovom mjestu. Ma fuj. Taj je tipicni
birtaski filozof/revolucionar - nista ne zna raditi, ali o svemu zna biti
pametan. Kad je tako pametan, sto nije napravio svoju firmu i pokazao svima
kako se to radi? Njega ce zadesiti ista sudbina kao i sve koji su stvarima
pristupali mlako, bez vjere i entuzijazma, bez punog angazmana i
pouksavajuci balansirati na nekoliko stolica. Takvi koji pokusavaju sve
imati i zadrzati na kraju sve izgube. Bez povjerenja i posvecenosti se
nista ne moze napraviti, svaki korak uvijek zapinje u blatu i neuspjeh
postaje zivotna konstanta.
On je zapravo odlicna ilustracija cinjenice da rad bez vjere i fokusa nije
nista - potrosio je dvije godine i napisao milijun linija koda, a
funkcionalnost svega toga je identicna kao u dvije php skripte od stotinjak
linija, koje je prethodni programer napisao za par dana. Taj rezultat
apsolutno sve govori o razini sposobnosti i posvecenosti djelatnika.
Sve se svodi na to da mi nije vjerovao da znam sto radim. Isti motivacijski
problem imaju i svi ostali koji su kakti od mene htjeli uciti, a po putu su
otpali - nitko od njih mi nije vjerovao da znam sto radim, svi su oni
odlucili sjediti na plotu i gledati sto ce od svega toga ispasti na kraju,
na takav nacin da ako sve propadne ne budu zahvaceni, a ako sve uspije da
mogu reci "znali smo, mi smo uvijek bili uz tebe". E, pa nisam ih bas
primjetio uz sebe kad je bila frka, takvi uglavnom dodju jedino kad nema ni
rizika, ni opasnosti, ni teskoca, a dijele se kolaci. Ovaj put ce, na
njihovu zalost, kolace dijeliti jedino oni koji su bili tu i kad je trebalo
jesti govna. Uz tu misao se odjavljujem, putujem ujutro i moram se poceti
pakirati. Mozda eventualno jos tijekom dana nesto napisem ako se pojavi
potreba, ali u osnovi to je to.
--
Homepage: http://www.danijel.org/
|