On Fri, 29 Sep 2006 23:59:36 +0200, Miroslav Zubcic wrote:

> Jedan koji mi je još
> početkom 90-ih bio šef, je užitak nalazio u neuspjehu praktički. Kada
> god smo ga doveli (usprkos njegovim klipovima koje je bacao firmi pod
> noge) na rub uspjeha, on bi zajebo. Kada je iz gotovo bezizlazne
> situacije neki ulagač htio sve kupiti po nevjerojatno povoljnoj
> cijeni, nije htio itd itd ... ostao je sa stotinama tisuća DEM
> duga. Poslije je kupio birc koji je vodio niti godinu dana i gdje je
> samo dobavljačima napravio duh od desetina tisuća EU. Danas se skriva
> od vjerovnika negdje konobareći u Češkoj.

Ovo je najbolji opis nekih ljudi koje imam nesrecu poznavati i jos vecu
nesrecu da sam s njima pokusao nesto raditi. Izgleda da postoji nesto
perverzno u glavama ljudi zbog cega sebe definiraju kao nevrijedne uspjeha
i moci, i naprosto su unutar sebe uvijek u stanju kolapsa sto se na van
manifestira kroz nemogucnost ostvarenja bilo cega velikog i mocnog. Takav
je u stanju brijati brijicu o velicini, ali stvarna velicina ga uzasava.
Mislim da je vecina ljudi takva u nekoj mjeri, samo je pitanje gdje im je
prag. 
Sto je najgore, krscanski svjetonazor problem ne vidi u tome, nego u moci i
velicini, koje smatra manje-vise kvalitetama sotone. Nikad se tu ne veli
"cekaj malo, ako je svijet odraz Bozje stvaralacke namjere i volje, onda je
i prihvacanje svjetovne velicine odraz prihvacanja velicine Bozjeg
kraljevstva", ili kako bi se to vec formuliralo u krscanskoj terminologiji.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/