On Thu, 13 Nov 2003 15:32:47 +0100, "El-Master"
 wrote:
>> To ti je karma koja se vratila ocu
>Ne kuĹžim, koja karma?
>Da ga loĹĄe odgaja?
>Sorry.

Prouci neki tekst o karmi.
Karma je rijec koja dolazi od sanskrtskog karman, sto znaci
djelatnost, cinjenje. Koristi se uglavnom u znacenju zakonitosti koja
spaja djelatnosti i njihove plodove, a omiljena paralela u new age
krugovima je s onim iz Gal 6,7 "kako sijes, tako ces i zeti", i "tko
sije vjetar, zanje oluju" (Hos 8,7)
Ukratko, kad se govori o karmickom zakonu, misli se na zakon
pravednosti koji spaja djela i njihove posljedice, odnosno dobro djelo
s nagradom a zlo djelo s kaznom. Nisam stekao dojam da krscanstvo u to
ne vjeruje, samo se stvar drugacije formulira.

Evo jedan malo opsezniji tekst na tu temu:

Karma

Riječ karma vodi podrijetlo iz sanskrtske riječi “karman”, što znači
aktivnost, djelatnost. Budući da se kao termin ustalila u raspravama o
djelima i njihovim posljedicama, i ja ću je koristiti kako bih označio
određene fenomene.
U jednom značenju, karma je zakon akcije i reakcije, po kojem je
svakom djelu istog trenutka pridruĹžena reakcija istog iznosa a
suprotnog smjera – jedna vrsta primjene trećeg Newtonovog zakona na
duh. U drugom značenju, karma su posljedice djela, očitovane ili
neočitovane. Tako se karma dijeli na karmičke sjemenke (dakle
posljedice koje se još nisu pokazale) i očitovanu karmu, dakle
karmičke sjemenke koje su proklijale. Neka neprecizna uopćavanja
ubrajaju pod karmu i suptilne želje (vasana) koje određuju ličnost, te
impresije nastale proĹĄlim iskustvima (samskara).
Karmičke reakcije kao takve date su u uzročnom (kauzalnom) tijelu,
gdje se svim uzrocima pridruĹžuju posljedice; sustav pridruĹživanja je
izuzetno mudar, tako da su reakcije uvijek u funkciji duhovnog
razvoja, uvijek iskrsavaju pravovremeno da potaknu duh u ispravnom
pravcu. 
Nemaju sva bića karmu istog tipa. Naime, ako se prisjetimo da se neka
bića inkarniraju iz viših razina od kauzalne, očito je da takva bića
neće posjedovati karmu onog tipa kakav bi imao veze sa sferom uzroka i
posljedica; ipak, odijevanjem kauzalnog tijela takvo biće bira “karmu
za jednokratnu uporabu”, kakva će biti od koristi u toj fizičkoj
inkarnaciji, koja će dovesti do upravo takvih iskustava kakva su u
skladu s potrebama. Bića, pak, koja se inkarniraju iz mentalne ili
astralne razine (većina ljudi) imaju karmu koja je u cijelosti
uvjetovana njihovom potrebom za učenjem kroz iskustva; takva karma
suočavat će ih s okolnostima koje će u njima potaknuti promjene u
načinu funkcioniranja.
Česte su zablude po pitanju razumijevanja karme, iz kojih slijede
smiješna vjerovanja u stilu da će onaj tko ubije deset mrava morati
biti ubijen deset puta kao mrav, ili neĹĄto podjednako apsurdno. Ako se
malo razmisli o tome što je u funkciji istinskog razvoja bića, onda
sustav koji bi funkcionirao na takav način postaje čudovišnim i posve
besmislenim; svijet koji bi bio zasnovan na takvim načelima osvete bio
bi proizvod bolesnog uma a ne BoĹžjeg duha, i predstavljao bi uistinu
smrtonosnu klopku iz koje se bića nikako ne bi mogla izbaviti: budući
da je fizička egzistencija povezana sa smrću i patnjom drugih bića,
ako bi se po pitanju karmičke retribucije primjenjivala pravila tipa
“oko za oko, zub za zub”, na kraju bi svi ostali bez očiju i zubi, a
ništa se pametnoga ne bi postiglo. Cilj karme nije da naplaćuje dugove
krivcima, nego da ih uzdiže iznad grešnog ponašanja, a to se neće
postići tako što će ih se posve onemogućiti da se pokažu. Karma će
osobu koja drži da je posve normalno ubiti čovjeka zbog novca staviti
u situaciju da njega ubiju zbog novca, a u toj će situaciji, kad
izgubi svoj život, porodicu, budućnost i sve što je držao dragim i
vrijednim u tom Ĺživotu zbog trivijalnosti kakva je novac, shvatiti da
je takav postupak teĹĄko pogreĹĄan, da ljude nikako ne treba ubijati.
Koliko je ljudi on ubio zbog novca posve je sve­jedno, kad jednom
shvati bit svoje greťke i ispravni oblik funkcio­ni­ranja u toj
situaciji, neće više biti potrebno suočavanje s posljedicama vlastitih
postupaka na tako ekstreman način. Cilj karme je, dakle, da ljude
suoči s posljedicama njihovih djela na konstruktivan način, optimalno
podešen i u najmanjoj mogućoj mjeri bolan, jer je karma namijenjena
učenju na iskustvu, a ne zarobljavanju u beskrajne veze zločina i
kazne. Karma je uzdižuća, a ne vezujuća sila.
A koliko god to bilo istina, ubijanje komarca ili mrava proizvest će
jedan oblik karmičkog protuudara, jedan oblik karmičkog tereta. On
neće biti toliko težak da zahtijeva smrt ili nešto jednako teško, ali
ubijanje određenog broja bića može dovesti do toga da se tako
nakupljena karma može izraziti kroz bolest ili nešto slično, čime će
se izjednačiti potencijali. Ubijanje bića i nanošenje patnje rezultira
prihvaćanjem jednog oblika retribucije, koji je najčešće razmjerno
blag, ali ako se s takvim djelima pretjeruje, može donijeti kronične
zdravstvene probleme, ciklička obolijevanja i tome slično. Čini se da
je karmička retribucija nužno vezana uz sposobnost izbora i primjenu
slobodne volje: tamo gdje ne postoji mogućnost izbora, nema ni
stvaranja karmičkih reakcija. Slobodna volja je ta koja tvori karmu.
Ne treba to sada shvatiti tako da se prigrli pogrešno uvjerenje da će
djela vršena ravnodušno biti oslobođena karmičkih protuudara; tko
ravnoduĹĄno grijeĹĄi, ravnoduĹĄno ide u pakao. Tko bez razmiĹĄljanja ubija
druga bića trpjet će od raznih zdravstvenih i ostalih nedaća sve dok s
takvim načinom funkcioniranja ne prekine. Nitko nije pošteđen takvog
oblika karme, uključujući i najveće svece, jer sve dok djeluju u
svijetu, prihvaćaju njegova pravila.
Kad se ispravno shvati pitanje karmičke retribucije, postaje jasno
zaĹĄto je avatarima kakvi su Isus i Babaji bilo potrebno svojom patnjom
otkupiti ljudsku karmu, njenim prijenosom na svoje tijelo. Takvim
činom očistili su učenike od teških posljedica djela iz njihovih
Ĺživota, te ih pripremili za viĹĄe oblike funkcioniranja. Iz toga je
očito da postoje neki nedostaci u samom sustavu karmičke retribucije,
koji posjeduje neke slijepe točke, u kojima će karmička retribucija
ipak predstavljati otegotnu okolnost u razvoju čovjeka. U takvim
situacijama, kad je netko duhovno spreman prihvatiti viši red veličine
funkcioniranja, a u tome ga sprečava njegova karmička prljavština,
javlja se potreba za pojavom višeg bića koje će na svojem tijelu
odraditi takve posljedice, budući da ih je nemoguće samo tako uništiti
– potrebno ih je na određen način potrošiti. Neki oblici karme mogu se
očistiti i čisto energetski, up-stream kriyom, iskrenim kajanjem i
sličnim metodama, ali ponekad je radi ubrzanja procesa potrebna i
patnja na fizičkoj razini. To ne znači da je mudro glorificirati svaki
oblik patnje kao pročišćujuć – najčešće je patnja znak da se ponašamo
pogrešno – ali u nekim rijetkim situacijama ona je nužna. Najbolji
dokaz te nužnosti su primjeri najvećih yogija: naime da postoji
efikasniji način rješavanja problema, ne bi oni, koji su najveći
majstori, bili prinuđeni obolijevati i umirati čisteći karmu učenika.
Najveći dio karme, srećom, nije takve vrste da bi bilo potrebno
njegovo fizičko odrađivanje: najčešće je dovoljno razumijevanje
stvari, shvaćanje pouke.
Jedna od zabluda vezanih uz pitanje karme jest da se razni oblici
nečistoća na praničkom i astralnom tijelu nazivaju karmom; to
jednostavno nije točno. To su zaprljanja daleko nižeg reda od bilo
čega što bi se eventualno moglo zvati karmom, i više su posljedica
očitovanja karme, nego karma kao takva. Jednako tako je u najmanju
ruku neprecizno zvati karmom neke uzročno-posljedične veze nižeg tipa,
primjerice: ako pušimo, imat ćemo problema s disanjem a možemo dobiti
i rak; ako previše jedemo, udebljat ćemo se; ako nepažljivo hodamo,
možemo pasti pod auto. Sve su to uzročno-posljedične veze, ali ne
predstavljaju ono na ĹĄto se misli kad se govori o karmi, koja
predstavlja uzročnost višeg reda, onog povezanog s pravednošću i višim
oblicima moralnosti, a ne s logičnim zaključcima koji proizlaze iz
određenih postupaka.
Karmička sjemenka, dakle karmički objekt višeg reda, u svojem
“klijanju”, odnosno prelasku iz prikrivenog u vidljivo, raspada se na
čestice supstancije nižih razina; na primjer, objekt karme iz
kauzalnog tijela raspast će se na mentalne, astralne i praničke
čestice, te fizičke događaje. Takvim raspadanjem “zagade” se niža
tijela nečim što se često zove karmom, ali to je tek posljedica
raspadanja i očitovanja karme, kojim karmička sjemenka prestaje
postojati, ona je nestala iz naĹĄeg kauzalnog tijela. Ovo ne treba
brkati s činjenicom da naša mentalna, astralna, pranička i fizička
aktivnost povlače za sobom određene posljedice, na primjer produljeno
funkcioniranje kroz određeni sustav vjerovanja odrazit će se i na
pranički i fizički sustav, što ne treba nazivati karmom, već je to
bolje uvrstiti u grupu s pušenjem i smanjenim kapacitetom pluća.
("Pristup Yogina", Danijel Turina)

--
http://www.danijel.org/